Crvena Armija i Cetnici

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moze li neko da mi kaze kakav je bio odnos izmedju Crvene armije i Cetnika?

Da li je doslo do otvorenih sukoba izmedju njih i, ako jeste, kako i gde?

nije doslo do otvorenih sukoba.

SSSR jeste na papiru podržavao četnike
kao od saveznika zvanično priznati pokret otpora protiv okupatora. To su morali činiti i
zbog održavanja diplomatskih veza sa jugoslovenskom izbjegličkom vladom, čiji su
četnici bili eksponent. Ali, za razliku od SAD i, pogotovo, Velike Britanije, SSSR nikada
nije svijetom širio propagandu o njima kao borcima protiv okupatora, u SSSR nisu
pravljeni filmovi i stripovi o Draži, kao što je rađeno u SAD, ni jedan ruski metak nije
nikada otišao četnicima niti je SSSR slao svoje oficire kao delegate u Mihailovićev štab,
opet za razliku od Velike Britanije i SAD.
Naprotiv, SSSR se uvijek trudio da pruži pomoć partizanima, kao nosiocima komunizma
u Jugoslaviji, iako su odnosi između Tita i Staljina ( koji je u svojim čistkama 1936.-
1938. pobio gotovo cijelo tadašnje rukovodstvo KPJ ) i tada bili daleko od idealnih. Ta je
pomoć u početku bila uglavnom deklarativna, jer SSSR u teškoj situaciji u kojoj se
nalazio, sa ogromnom svojom teritorijom okupiranom od strane Nijemaca, jedva da je
mogao učiniti više. No, kasnije, kada se ratna sreća okrenula protiv osovine, ta je pomoć
postala sasvim konkretna i kulminirala potpisivanjem sporazuma u Moskvi 28. septembra
1944. između sovjetske i jugoslovenske delegacije o ulasku trupa Crvene armije iz
Rumunije u Srbiju, kako bi pomogle u njenom oslobađanju i, još važnije, presijecanju
puta njemačkoj grupi armija E za povlačenje iz Grčke prema zapadu.
S druge strane, četnici se veći dio rata i nisu trudili da uspostave konkretnu vezu sa
SSSR. Mihailović, vojnički krut i politički kratkovid ( dvije osobine koje će se pokazati
fatalnim za njegov pokret i njega samog ), očito daleki SSSR nije smatrao silom
vrijednom pomena, a vjerovatno je, u vrijeme katastrofalnih ruskih poraza na početku
njemačke invazije, smatrao da su SSSR-u dani odbrojani ( takav utisak vladao je i u
mnogim političkim i vojnim krugovima na Zapadu ). Najveći zagovornik savezništva sa
SSSR u četničkom vođstvu bio je književnik Dragiša Vasić, koji je srpskom narodu
pokušao objasniti kako ruski narod ne voli svoju komunističku vlast, potencirajući
pravoslavnu vezu Rusije i Srbije.
Prvi, i kako se kasnije ispostavilo, jedini, ozbiljan Mihailovićev pokušaj da stupi u vezu
sa Rusima desio se "minut iza dvanaest", kada je već bio napušten od Velike Britanije, a
Crvena armija se nalazila na istočnim granicama Jugoslavije i spremala se da u nju uđe,
po pomenutom Moskovskom sporazumu. Ponukan time, poslao je, početkom oktobra
1944., u Rumuniju delegaciju predvođenu potpukovnikom Velimirom Piletićem,
komandantom Krajinskog četničkog korpusa. Piletić je Rusima nosio četničke zahtjeve
čija suština je bila da Crvena armija posreduje da četnici i partizani prekinu međusobnu
borbu, povuku se u kasarne i tu sačekaju rezultate političkih pregovora o unutrašnjem
uređenju zemlje. Misija potpukovnika Piletića završila se neslavno. Rusi nisu stigli ni da
pogledaju zahtjeve koje je nosio, jer su ga uhapsili u Krajovi ( Rumunija ) pod sumnjom
da je britanski špijun i sproveli ga u Moskvu. Poslije rata poveli su ga natrag u
Jugoslaviju da ga tamo izruče, na zahtjev jugoslovenske vlade da mu sudi kao saradniku
okupatora i ratnom zločincu. No, Piletiću je uspjelo da usput pobjegne i pređe u
Francusku, gdje je ostao da živi.
Kada su jedinice Crvene armije u oktobru 1944. ušle u Srbiju, a Mihailović se sa svojom
Vrhovnom komandom već nalazio u Bosni, u bjegstvu pred snagama NOVJ, pojedini
četnički komandanti na terenu pokušali su stupiti sa Rusima u saradnju. Potpukovnik
Dragutin Keserović, komandant Rasinsko-topličke grupe četničkih korpusa, u početku
rata dobar borac protiv Nijemaca, a kasnije njihov istaknuti saradnik, učestvovao je sa
svojim korpusima u oslobađanju Kruševca od strane jedinica Crvene armije, 14. oktobra
1944., i sa Rusima pobjedonosno paradirao ulicama ovog grada. Ali ova Keserovićeva
avantura trajala je svega dva dana i završila se prilično jadno po njega i njegove četnike.
Naime, kada je čuo za ovo Tito je ruskoj komandi uputio oštar protest, zahtjevajući da se
četnici odmah razoružaju. Crvena armija je smjesta razoružala i pohapsila Keserovićeve
četnike, a sam Keserović se jedva spasao da ne bude uhapšen i predat NOVJ ( pobjegao
od Rusa skočivši kroz prozor WC-a kruševačkog hotela ).
Komandant 2. ravnogorskog četničkog korpusa kapetan Predrag Raković, koji je inače sa
Nijemcima sarađivao tako otvoreno da je i u sred rata dolazio u okupirani Beograd u
četničkoj uniformi, pokušao se takođe u zadnji čas iskupiti za kolaboraciju i zločine
zajedničkom borbom sa Crvenom armijom. Ta Rakovićeva saradnja sa Rusima trajala je
malo duže od Keserovićeve ( oko dvije sedmice ) i sastojala se uglavnom u borbama
protiv jedinica Ruskog zaštitnog korpusa ( jedinica ruskih emigranata u Jugoslaviji, koju
su formirali Nijemci za borbu protiv partizana ). Ali, kao rezultat Titovog protesta,
Crvena armija je razoružala i Rakovićeve jedinice. Posljedica ovog malo dužeg
Rakovićevog šurovanja sa Rusima bila je da je on jedini istaknuti četnički komandant
koji je ostao u oslobođenoj Srbiji, krijući se po šumama, dok su ostali već bili sa svojim
desetkovanim jedinicama u Sandžaku, na putu za Bosnu.
Eto, tako izgleda sva rusko-četnička "saradnja" i "ljubav", kada se konsultuju dokumenta
i gledaju puke činjenice, a zanemare sve mistifikacije i četnička naglabanja o
"pravoslavnoj braći sa Istoka".
 
nije doslo do otvorenih sukoba.

Sto se ti ce Draze i odnosa prema Rusima, dok je bio vojni atase u Bugarskoj (ako se ne varam :think) zamerano mu je da je ,,naivno privrzen'' Rusiji.

I mislio sam da nije bilo sukoba sa Crvenom armijom, ali sam citao nesto o britanskim i americkim misijama i njihovoj smeni i nesuglasicama oko podrske Drazi...

Amerikanci su prekrsili dogovor sa Britancima i poslali svoju misiju Drazi i to bas u trenutku kada su Rusi stigli na jugoslovensku granicu.

Kasnije su ih komunisti optuzivali da su pokusavali da su organizovali cetnike protiv njih, a Amerikanci su pravdali misiju navodnim planom da se infiltriraju u redove nemacke vojske ili pokusajem pregovora o predaji dela nemackih snaga.

S obzirom da su Britanci, vec upozoravali Amerikance da bi njihova podrska cetnicima, naspram britanske podrske partizanima, mogla da dovede do gradjanskog rata, a da su Ameri ipak uleteli bas kad su stigli Rusi, imam utisak da je stvarno postojala namera da dodje do opsteg okrsaja...

Zato sam hteo da proverim da li je bilo nekih sukoba izmedju Draze i CA.
 
Sto se ti ce Draze i odnosa prema Rusima, dok je bio vojni atase u Bugarskoj (ako se ne varam :think) zamerano mu je da je ,,naivno privrzen'' Rusiji.

I mislio sam da nije bilo sukoba sa Crvenom armijom, ali sam citao nesto o britanskim i americkim misijama i njihovoj smeni i nesuglasicama oko podrske Drazi...

Amerikanci su prekrsili dogovor sa Britancima i poslali svoju misiju Drazi i to bas u trenutku kada su Rusi stigli na jugoslovensku granicu.

Kasnije su ih komunisti optuzivali da su pokusavali da su organizovali cetnike protiv njih, a Amerikanci su pravdali misiju navodnim planom da se infiltriraju u redove nemacke vojske ili pokusajem pregovora o predaji dela nemackih snaga.

S obzirom da su Britanci, vec upozoravali Amerikance da bi njihova podrska cetnicima, naspram britanske podrske partizanima, mogla da dovede do gradjanskog rata, a da su Ameri ipak uleteli bas kad su stigli Rusi, imam utisak da je stvarno postojala namera da dodje do opsteg okrsaja...

Zato sam hteo da proverim da li je bilo nekih sukoba izmedju Draze i CA.

draza nije bio "naivno privrzen", ali je imao kontakte, koje nije negovao (vojni atase je sluzbeni vojni obavestajac, sto je draza i bio) amerikanci, su poslali svoju misiju ( mcdowell) , da ispitaju mogucnost da se nemci predaju, pa da rusi ne dodju na balkan, sto bi onda dovelo a balkan bude njihova interestna sfera
 
draza nije bio "naivno privrzen", ali je imao kontakte, koje nije negovao (vojni atase je sluzbeni vojni obavestajac, sto je draza i bio) amerikanci, su poslali svoju misiju ( mcdowell) , da ispitaju mogucnost da se nemci predaju, pa da rusi ne dodju na balkan, sto bi onda dovelo a balkan bude njihova interestna sfera

To nije bila moja konstatacija, vec citat Majkla Stentona iz knjige ,,Radio London i otpor u okupiranoj Evropi''.

"Naively sympathetic to Russia"

Misija je kasnije pravdana planiranim pregovorima o predaji Nemaca, ali je zvanicno objasnjenje misije bio navodni pokusaj infiltracije agenata u Nemacku i Austriju (pretpostavljam, pri povlacenju nemackih snaga).

To oko podele interesnih sfera izmedju Rusa i Amerikanaca je valjda predlozeno u Moskvi... Srbija 50/50, Rumunija 10/90 itd. Tako nesto.

Videcu da okacim nesto konkretnije, ali u posebnoj temi, posto imam nesto drugo na umu sto nij usko vezano za ovu temu.
 
de ces vecu nesrecu nego kad postavis temu o II sv.ratu na ovim prostorima, a dobijes odgovor od kiselog:dash:

al mene prosto odusevljava nacin na koji kiseli postuje na ovakvim temama...nikad da se nacudim...kakva je to samouverenost:hahaha:

kiseli, daj bre, ljudi su te vec dovoljno upoznali na ovom forumu, udostoji se da postavis izvore ovih splacina koje postujes...nije tesko nikom da izgugla...nisam ni sumnjao da je nesto drugo u pitanju...Danas forum Sarajevo-x, sutra Slobodna Jugoslavija, Leksikon Yu mitologije, po neki Hr ili BiH forum ili sajt...

Al bar sebi ustedim vreme koje bih potrosio citajuci tvoje citate...

Dovoljno je samo preci okom preko ovog teksta pa videti o kakvoj se nebulozi radi...Ovo nije samo komunjarski tekst na kakve sam navikao od kiselog, vec klasican anticetnicki, tj antisrpski, sa nekog bosanskog foruma...

Ovaj tekst se zavrsava ovde i tu je sve receno: Naprotiv, SSSR se uvijek trudio da pruži pomoć partizanima, kao nosiocima komunizma u Jugoslaviji.


Dakle ovaj tekst nije samo komunjarski jer komunjare nikad ne bi rekle da je SSSR podrzavao partizane kao nosioce komunizma, vec kao jedine nosioce borbe protiv fasizma...hehehe...To samo govori kako nesretni i isfrustrirani kiseli koketira sa svim zivim izvorima, koji ne moraju biti iskljucivo komunjarski vec anticetnicki, tj. antisrpski...

A sta reci tek na ''nepristrastnost'' autora i objektivnost ovog teksta: Mihailović, vojnički krut i politički kratkovid:hahaha:

A potvrda nebuloznosti teksta: naglabanja o "pravoslavnoj braći sa Istoka" posle onog ''kao nosiocima komunizma'' .

Toliko za sad, a sutra ce se ozbiljno bacimo na temu...hehe

@Arlington Road

Da, to je bio primer oslobodjenja Krusevca, postavicu opet, sa sve slikama naravno :)

pozdrav!
 
Poslednja izmena:
Pa, kada je Crvena Armija ušla u Jugoslaviju, četnici su dolazili u kontakt sa njima, radi zajedničke borbe protiv Nemaca. Tako je oslobodjen Kruševac, a nakon oslobodjenja, sovjeti su zarobili četnike i grad predali partizanima.

cetnici su bolji na papiru nego u stvarnosti. nisu se nesto mucili oko krusevca, izuzev svecanog ulaska, sto ce nam @Koca odmah staviti slike sa zastavama :hahaha:

Izbijanjem Četrnaestog korpusa NOVJ i jedinica Crvene armije u dolinu Velike Morave, kao i uspešnim nastupanjem Prve armijske grupe NOVJ s juga i zapada ka Beogradu, okupatorskim snagama u okolini Niša i onima koje su se povlačile iz Grčke bilo je onemogućeno nastupanje prema Beogradu. Zbog toga je nemačka komanda bila prinuđema da od svojih razbijenih delova organizuje odbranu doline Ibra i da tim pravcem nastavi izvlačenje svojih snaga iz Grčke prema severu. U okviru ovoga plana ona je donela odluku da razbijene delove svojih jedinica kontroliše u oblasti Kraljeva i Čačka. Isto tako je odlučeno da se za zaštitu nemačkih delova koji beže prema Kraljevu koriste ostaci razbijenih četničkih jedinica, među kojima je bila i Rasinska grupa korpusa pod komandom potpukovnika Keserovića.
Koristeći se već oprobanom praksom, nemačka komanda u Kruševcu, neposredno pred svoje povlačenje ka Kraljevu, pozvala je svoga proverenog saradnika Keserovića i ponudila mu predaju grada.
Sutradan, Keserović se sa delovima četničkih jedinica, demonstrirajući tobožnju borbu sa manjim nemačkim grupama, iz Aleksandrovca prebacio u Kruševac, izigravajući "oslobodioca grada".
Ovaj Keserovićev manevar ubrzo je osporio komandir odreda Srpske državne straže sreza temnićkog, koji je i četničkog komandanta Srbije, generala Trifunovića, izvestio 28. septembra:
"Prema dobivemm podacima, Nemci danas napuštaju Kruševac i predaju ga trupama pukovnika g. Keserovića. Danas posle podne čula se jaka artiljerijska paljba u pravcu Kruševca, a večeras oko 21 čas jaka mitraljeska vatra kod Stalaća i Mrzenice."
 
Dok su Đurović i Raković vodili pregovore sa pripadnicima Crvene armije, Mihailović je radiogramima, u toku druge polovine oktobra, izdavao potčinjenim komandantima sledeća uputstva:
"U slučaju dodira sa Rusima, na svaki način nastanite da ne dođe do konflikta. Izrazite gotovost za borbu protiv okupatora. Ni po koju cenu ne dozvolite razoružavanje naših ljudi, ni pod kakvim izgovorom. Ipak sa Rusima se ophodite saveznički i prijateljski. Protiv naših partizana nastavite akciju... Situacija se ponovo okreće u našu korist.""
A zatim:
"Nastanite da što više ljudi prebacite preko Ibra. Vodite i dalje pregovore sa Rusima i odredite naše ljude koji će da stupe u vezu sa njima i da spasavaju naše ljude. Samo se čuvajte Rusa, ne verovati im... Ima izgleda da Rusi neće dublje prodirati i da će zaokrenuti front na sever. Prebacite se sa što više snaga preko Ibra na najpogodnijem mestu u pravcu Dragačeva ili Golije."
Nekoliko dana kasnije:
"Rusi se služe prevarom. Sa našim trupama prvo lepo postupaju, pa onda pokušavaju njihovo razoružavanje. Razoružavanje ne dozvoliti ni po koju cenu. Na slučaj nailaska ruskih trupa blagovremeno se uklonite, i to sve jedinice... ""
Krajem oktobra:
"Čuvajte se dobro Rusa. Osigurajte sebi pozadmu u pravcu Željine i Goča. Držite jedinice čvrsto u ruci. Ne dozvolite razoružavanje od strane Rusa. Javite situaciju. Šta je sa američkim poručnikom? Hitno izvestite. Naši drže Požegu, Arilje, Ivanjicu ...
Imamo izveštaj da su Rusi u Kruševcu. Postupak Rusa je ovakav: prvo postupaju lepo i prijateljski a posle sve razoružavaju. Tako se desilo i sa Radisavljevićem, ali je pobegao. Razoružavanje ne dozvoliti ni po koju cenu. Zato izbegavajte dodir sa Rusima i ukoliko je potrebno povucite se na zapad ka Ibru. Naša je težnja terenske povezanosti jugozapadne Srbije sa Sandžakom i Istočnom Bosnom. Kosovski korpus neka ostane na svom terenu."
U radiogramu upućenom 29. oktobra svim četničkim komandantima u Srbiji, Mihailović kaže:
"Nigde ne dozvoliti da dođe do oružanog sukoba sa Rusima. Razviti što jaču propagandu na terenu u cilju pariranja anacionalne i partizanske propagande; isto tako i radi podizanja morala kod naših ljudi. Zbog Rusa, u propagandi ne napadati komunizam, već rad naših partizana. Ruse svuda tretirati kao naše saveznike i prijatelje. Sa Rusima, ukoliko se dođe u dodir, apsolutno izbegavati svako politiziranje, jer nam to može naneti veliku štetu. Pred Rusima partizane ne nazivati komunistima, nego ološem, koji je sastavljen od Hrvata, Mađara, Nemaca itd.
Ukoliko dođe do toga, borbu sa partizanima tumačiti kao nacionalnu tragediju, a da svu nadu polažemo u Ruse, da oni reše ovo pitanje. Nemce uvek tretirati kao naše najveće neprijatelje. Nikakav teror nad narodom ne vršiti, nego se pojavljivati kao prijatelj i zaštitnik naroda. Narod uveriti u komunističke laži i u to da ćemo se mi uskoro pobedonoeno vratiti i da zato svakako pazi šta radi...""
U drugoj polovini septembra 1944. Mihailovićevom eksponentu u Italiji, majoru Svetozaru Ciganoviću, pošlo je za rukom da pomoću jedne radio-stanice na aerodromu u Fođi uspostavi vezu sa četničkom Vrhovnom komandom. U tome mu je pomogao kapetan Mitko, šef poljskog Šestog biroa u Bariju. Njih dvojica su se sporazumeli da Mitko uspostavi radio-vezu sa Mihailovićem, od koga bi dobijao informacije o poljskim državljanima koje su nemački okupatori doterali u Jugoslaviju na prinudni rad, a kao protivuslugu — Ciganović bi mogao preko ove stanice da saobraća sa Dražom.
Na ovaj način uspostavljena veza održavana je tajno sve do prve polovine decembra 1944. godine, kada su je engleske vojne vlasti otkrile i prekinule.
Vezu sa Mihailovićem, preko ove poljske stanice, održavao je i Živko Topalović, bivši predsednik Socijalističke stranke, koga je Mihailović, kao svoga delegata, krajem maja 1944. poslao u Italiju.
U telegramu upućenom Mihailoviću 12. oktobra 1944, Topalović je javljao:
"Morate pokušati da uspostavite vezu sa Rusima. Britanska i američka služba ne predviđaju iskrcavanje njihovih snaga na našoj obali. Na teritoriji okupiranoj od Rusa nastavite političko organizovanje naroda i savetujte mu da održava kontakt sa ruskom komandom."
 
Sreca da se danas sve zna o oslobodjenju Krusevca, i to prema izvestaju americkog porucnika Kramera, jos veca sreca da postoje slike, pogotovo one ulaska u grad, koje bi komunjare rado unistili da su mogli...

post kiselog naravno opet se razlikuje od onog na drugoj temi, koji je takodje bio odgovor na oslobodjenje Krusevca...jer naime, komunjare su nas 60 godina ucile da su oni oslobodioci Krusevca, ali nikad nisu mogli da navedu detalje o borbama za oslobodjenje itd. Cak su i dali naziv jednoj od najvecih fabrika u Srbiji ''14. oktobar'', sto je navodno dan kada su oslobodili Krusevac.

Danas kada je u vezi oslobodjenja Krusevca sve poznato do detalja, a ta prica je pokrenuta tek 1990. sa usvajanjem slobode govora, ni komunjare se vise ne usudjuju da pricaju bajke koje su smisljali 6 decenija ali zato ne ispustaju priliku da i dalje kompromituju cetnike svojim novim lazima i umanjuju njihov znacaj.

Ono sto ih najvise boli je sam izvestaj Kramera i slike vredne ''milion dolara''.

@Milanne, mislim da se na primeru oslobodjenja Krusevca jasno vidi odnos cetnika i sovjeta

Oslobođenje Kruševca

Ratne događaje u okupiranoj Srbiji možda najubedljivije od svega objašnjavaju dve fotografije nastale u Kruševcu 14. oktobra 1944. godine, u razmaku od svega nekoliko časova.

Na prvoj fotografiji, snimljenoj oko podneva kraj spomenika Kosovskim junacima, vidimo četnike Deligradskog korpusa kako ulaze u grad tek oslobođen od Nemaca. Četnici su na kamionima koje su zaplenili od Nemaca prilikom oslobođenja Ražnja, 10. oktobra. I među četnicima i u masi naroda atmosfera je vesela - prigodna danu oslobođenja.

file.php


Na drugoj fotografiji, snimljenoj na istom mestu oko 16 časova, vidimo prvu partizansku jedinicu koja je ušla u Kruševac pošto je Staljinova vojska prethodno razoružala četnike koji su savladali Nemce. Ovde je atmosfera potpuno drugačija: nema veselja, nijedne podignute ruke, nijednog buketa cveća...

file.php


Tako, samo ove dve fotografije su dovoljne da demantuju hiljade stranica koje je Dobrica Ćosić napisao o četnicima i partizanima u kruševačkom kraju. U Ćosićevoj verziji, četnici su klali narod svake noći, zbog čega su bili omraženi i malobrojni, a opstajali su samo uz pomoć okupatora, dok su, s druge strane, partizani navodno bili prava narodna vojska...

Ove bande koje opisuje Kramer komunisti inače smatraju svojim najboljim trupama: to je bila 2. proleterska divizija.

Dalje u svom izveštaju pretpostavljenima Kramer opisuje situaciju neposredno uoči 14. oktobra 1944, navodeći:

- Učestvovao sam u nekoliko četničkih prepada na naciste. Lično sam video kako nožem ubijaju stražare. Gledao sam takođe likvidiranje dva nemačka vojnika koji su tom prilikom zarobljeni, a koji su bili optuženi za zločine protiv civilnog stanovništva.'

Bili su to pripadnici 7. brdske SS divizije ‘'Princ Eugen'', koja je svoju prvu borbu imala upravo protiv Keserovićevih četnika oktobra 1942. godine. Tom prilikom, u operaciji ‘'Kopaonik'', esesovci su ubili oko 700 civila pod optužbom da pomažu ‘'bandite Draže Mihailovića''.

U zoru 14. oktobra 1944. u Keserovićev štab dolazi komandant Deligradskog korpusa major Vlastimir Vesić, u pratnji jednog sovjetskog oficira. Deligradski korpus je uspostavio vezi sa Sovjetima 10. oktobra pošto je oslobodio Ražanj od Nemaca. Od tada su Vesićevi četnici nastupali kao sovjetska prethodnica. Dogovoreno je da se od Nemaca u Kruševcu zatraži bezuslovna predaja, ali oni su to uskoro odbili. Kramer piše kako je onda sovjetski oficir rekao da će ‘'u roku od jednog sata postaviti topove na položaj''. Kramer ga je upozorio na ‘'stradanje žena i dece'', predloživši da ‘'zauzme varoš sa četničkim gerilcima''. Sovjetski oficir se složio: ‘'U redu, daćemo vam dva sata da svršite posao'', rekao je. Kramer nastavlja: ‘'Tako su četnici napali Nemce, savladali ih, i pukovnik Keserović, ruski major i ja ušli smo u varoš, praćeni ruskim trupama.''

Prema Keserovićevom izveštaju, u napadu na Nemce u Kruševcu 14. oktobra poginulo je 17 četnika, dok su 23 bila ranjena. Među ranjenima bio je i kapetan Boža Božović iz Kruševca, koga su četnici preneli u njegovu kuću. Videvši u kakvom je stanju, komunisti su ga kasnije, kada su osvojili grad, poštedeli. Nikada se nije potpuno oporavio i preminuo je 1956. godine (ima spomenik na gradskom groblju).

Prema Kramerovom izveštaju, četnici su u Kruševcu zarobili oko 1.500 Nemaca i dosta ratnog materijala. Sve zarobljenike predali su Sovjetima. Među zarobljenicima se našao i potpukovnik Fon Ševaleri, koji je, ne znajući šta se dešava, sleteo na kruševački aerodrom.

Deo Nemaca uspeo je da se povuče prema Kraljevu, pod zaštitom tenkovske jedinice koja je prethodne večeri bila poslata iz Kruševca u Stopanju. Nemački tenkisti išli su u pomoć ogromnoj železničkoj kompoziciji, koja je odvlačila opremu iz Kruševca, ali kasno su stigli: četnici su je već bili savladali, uz obostrane velike gubitke.

U međuvremenu, Kruševljani su formirali odbor za proslavu oslobođenja i svečani doček oslobodilaca. Glavnom ulicom, kroz špalir, najpre su išli četnici Deligradskog korpusa, na kamionima, a onda su nastupale sovjetske trupe na zapregama, pa sovjetska pešadija (52. streljačka divizija). Sovjetski oficir je bio ‘'oduševljen dočekom naše vojske i ogromne mase naroda'', navodi Keserović u pomenutom izveštaju. Ovaj sovjetski oficir je rekao Keseroviću i Krameru da će se četnici smatrati regularnom vojskom a partizani razoružati, jer ‘'pripadaju grupi trockista''.

file.php


file.php


file.php


file.php


file.php


file.php


Na prvoj slici narod Kruševca sa sveštenikom Dušanom Vesićem, na ostalim Keserovićevi četnici sa američkom i sovjetskom zastavom i na poslednjom Keserović i Elsford Kramer po oslobođenju Kruševca

Sa okićenog balkona hotela ‘'Pariz'' građanima su se obratili sovjetski oficir, američki poručnik i pukovnik Dragutin Keserović. ‘'Živeo kralj Petar!'' - uzviknuo je Keserović na kraju svog govora, a sovjetski oficir je to ponovio...


file.php


Međutim, uskoro se sve promenilo. Crvenoarmejci su uhapsili poručnika Kramera i smestili ga u istu ćeliju sa Fon Ševalerijem. Kramera su odveli u Sofiju i tek tu ga pustili. Većina četnika rasinsko-topličke grupe korpusa, Deligradskog i Varvarinskog korpusa, zarobljena je i odvedena u logor u Paraćinu. Sa oko 2.500 boraca Keserović se povukao na zapad. Prva grupa partizana ušla je u Kruševac popodne 14. oktobra. Komunisti su odmah počeli da hapse i ubijaju ‘'narodne neprijatelje''. Od pre nekog vremena, svakog oktobra drži se pomen žrtvama komunizma u kruševačkom kraju, a tom prilikom sveštenici čitaju oko 700 imena ubijenih.
 
Dakle, što se mene tiče taj odnos najbolje je opisao kiseli (naravno nesvesno jer vise i ne zna sta postavlja) sa jedinom istinitom izjavom, u onoj splacini od posta koju je kopirao sa Sarajevo-x foruma:

SSSR se uvijek trudio da pruži pomoć partizanima, kao nosiocima komunizma u Jugoslaviji.

Ali izgleda da četnicima nisu bili ni potrebni Crvenoarmejci...

Gradska naselja koja su partizani oslobodili od Nemaca do dolaska Staljinove vojske septembra 1944:

- 0 (nula)

Gradska naselja koja su četnici oslobodili od Nemaca do dolaska Staljinove vojske septembra 1944:

1.Loznica (31.avgust 1941)
2.Bogatić (1.septembar 1941)
3.Krupanj (4.septembar 1941)-uz malu pomoć partizana
4.Banja Koviljača (6.septembar 1941)
5.Gornji Milanovac (29.septembar 1941)-uz malu pomoć partizana
6.Čačak (1.oktobar 1941)
7.Stragare (4.oktobar 1941)
8.Ljubovija (oktobar 1941)
9.Prijepolje (12.septembar 1943)
10.Priboj (12.septembar 1943)
11.Zvornik (17.septembar 1943)
12.Banja Koviljača (17.septembar 1943)
13.Bijelo Polje (septembar 1943)
14.Rudo (18.septembar 1943)
15.Brza Palanka (18.septembar 1943)
16.Ljubovija (30.septembar 1943)
17.Bajina Bašta (30.septembar 1943)
18.Nova Varoš (oktobar 1943)
19.Višegrad (8.oktobar 1943)
20.Čajetina (10.oktobar 1943)
21.Rogatica (14.oktobar 1943)
22.Majdanpek (26.avgust 1944)
23.Kučevo (28.avgust 1944)
24.Leskovac (31.avgust 1944)
25.Vlasotince (31.avgust 1944)
26.Petrovac na Mlavi (septembar 1944)
27.Svrljig (2.septembar 1944)
28.Breza (11.septembar 1944)
29.Kadina Luka (2.septembar 1944)
30.Lazarevac (3.septembar 1944)
31.Pljevlja (septembar 1944)
32.Podlugovi (10.septembar 1944)
33.Varvarin (oktobar 1944)
34.Kruševac (14.oktobar 1944)

__________________________________________________________________________

Ali šta je zajedničko za Dražu i Crvenoarmejce:

HEROJ Drugog svetskog rata Dvajt Ajzenhauer potpisao je 23. januara 1948. godine ukaz kojim Ministarstvo odbrane SAD odaje počast svojim saveznicima. Najveće priznanje - “Legija zaslužnih”, "glavni komandant", pripala je “desetorici veličanstvenih“.
Dvojica više nisu bili među živima. Prvo ime: general Ivan D. Černjakovski, Crvena armija. Drugo: general Dragoljub Mihailović, Jugoslovenska vojska.
U “Legiju zaslužnih” najvećeg stepena ušla su još šestorica ruskih maršala i dvojica generala, pronalaze “Novosti” u tajnom arhivu Pentagona. "Legiju drugog stepena" - “komandant” - dobila su dvadesetosmorica Rusa, u kategoriji “oficira” 47 pripadnika Crvene armije, i četvrtog stepena - 19 vojnika.
Nekom logikom Amerikanci su nagradili - najzaslužnije za propast Trećeg rajha (Crvenu armiju) i, s druge strane, prvog gerilca koji se pobunio u okupiranoj Evropi: Dražu Mihailovića......

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=16&status=jedna&datum=2009-05-12&feljton=4611
 
Sreca da se danas sve zna o oslobodjenju Krusevca, i to prema izvestaju americkog porucnika Kramera, jos veca sreca da postoje slike, pogotovo one ulaska u grad, koje bi komunjare rado unistili da su mogli...

post kiselog naravno opet se razlikuje od onog na drugoj temi, koji je takodje bio odgovor na oslobodjenje Krusevca...jer naime, komunjare su nas 60 godina ucile da su oni oslobodioci Krusevca, ali nikad nisu mogli da navedu detalje o borbama za oslobodjenje itd. Cak su i dali naziv jednoj od najvecih fabrika u Srbiji ''14. oktobar'', sto je navodno dan kada su oslobodili Krusevac.

1prvo da kazemo da je tekst pisao samardzic, kragujevacki "pogledi", i da ga je koca kompletno prepisao, kao i sve svoje postove do sada

2. bombastican primedba da se sve zna, ne stoji jer partizani nisu nikada tvrdili da su oslobodili krusevac, na gore navedeni datum. rusi pod komandom generala minjajeva i delovi partizanskog korpusa su usli u krusevac taj dan, nemci su predali grad keserovicu bez borbe. slike pokazuju ulazak i proslavu...atmosfera kao na vencanju

3. gore navedena "oslobodjena mesta" od strane cetnika, su selendre , koje su bile sa zandarmerijskom stanicom, i bez ikakvih borbenih trupa stacioniranih u njima

4. legija zasluznih nije nikakvo ekskluzivno odlikovanje za strance. i prilican broj ljudi ju je dobilo http://en.wikipedia.org/wiki/Legion_of_Merit

5. tvrdnja o eisenhoweru, koji potpisuje 1948 ukaz , je bezocna laz.1948 godine on je bio presednik univerziteta columbia, do 1950 godine, kada je otisao sa te pozicije i postao , komandant NATO snaga

Columbia University and NATO

In 1948, Eisenhower became President of Columbia University.[38] In December 1950, he took leave from the university when he became the Supreme Commander of the North Atlantic Treaty Organization (NATO), and given operational command of NATO forces in Europe. Eisenhower retired from active service on May 31, 1952, and resumed the university presidency, which he held until January 1953.

1948 also was the year that Eisenhower's memoir, Crusade in Europe, was published.[39] It is widely regarded as one of the finest U.S. military memoirs.
Stephen E. Ambrose, Eisenhower, New York, Touchstone Books, 1990, pp 234–235, ISBN 0-671-70107-X
 
Poslednja izmena:
1prvo da kazemo da je tekst pisao samardzic, kragujevacki "pogledi", i da ga je koca kompletno prepisao, kao i sve svoje postove do sada

2. bombastican primedba da se sve zna, ne stoji jer partizani nisu nikada tvrdili da su oslobodili krusevac, na gore navedeni datum. rusi pod komandom generala minjajeva i delovi partizanskog korpusa su usli u krusevac taj dan, nemci su predali grad keserovicu bez borbe. slike pokazuju ulazak i proslavu...atmosfera kao na vencanju

3. gore navedena "oslobodjena mesta" od strane cetnika, su selendre , koje su bile sa zandarmerijskom stanicom, i bez ikakvih borbenih trupa stacioniranih u njima

4. legija zasluznih nije nikakvo ekskluzivno odlikovanje za strance. i prilican broj ljudi ju je dobilo http://en.wikipedia.org/wiki/Legion_of_Merit

5. tvrdnja o eisenhoweru, koji potpisuje 1948 ukaz , je bezocna laz.1948 godine on je bio presednik univerziteta columbia, do 1950 godine, kada je otisao sa te pozicije i postao , komandant NATO snaga


Stephen E. Ambrose, Eisenhower, New York, Touchstone Books, 1990, pp 234–235, ISBN 0-671-70107-X

1. naravno, taj tekst imas i na sledecoj temi, gde jasno stoji link i ko je pisao tekst

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=8983930&postcount=256

hehehe...tako da ne znam sta pokusavas sa tim..To je Samardzicev clanak u Presu, a ja sam se potrudio da pronadjem slike koje sve ovo dokazuju i sve to slozim kako dolikuje...kao odgovor na tvoje splacine...kao sto sam rekao da ti si od velike koristi za sirenje istine o II sv.ratu na ovim prostorima...jer pogledaj samo tvoje i moje postove...hehe

vidim da od okorelog komunjare polako postajes neo-komunista...osetio si i ti da vas vreme pregazilo ali sada ste tu da na mnogo podmukliji nacin pricate o svemu....ali dzaba, sve je toliko ocigledno i jasno...ponovicu, pogledaj samo svoje postove na sta lice...:D

4. opet izvrces bezveze ili stvarno slabo kapiras...Legion of merit je najvece odlikovanje koje su strani drzavljani mogli da dobiju, a nije iskljucivo za strane...jel kapiras, treba da ti se crta? hehehe

Znaci kako je orden dobio Draza dobili su ga i crvenoarmejci, koji bi razlog izmislio za njih...hehehe...mislis da nema istu vrednost ili...hehe

Ovo u vezi Ajzenhauera, opet postavljas gluposti koje nemaju veze sa onim sto hoces da kazes....i to je tuzno ali mnogi su vec navikli na to...sintne lazi i prevare...ali kratkog daha
 
Poslednja izmena:
1prvo da kazemo da je tekst pisao samardzic, kragujevacki "pogledi", i da ga je koca kompletno prepisao, kao i sve svoje postove do sada

2. bombastican primedba da se sve zna, ne stoji jer partizani nisu nikada tvrdili da su oslobodili krusevac, na gore navedeni datum. rusi pod komandom generala minjajeva i delovi partizanskog korpusa su usli u krusevac taj dan, nemci su predali grad keserovicu bez borbe. slike pokazuju ulazak i proslavu...atmosfera kao na vencanju

3. gore navedena "oslobodjena mesta" od strane cetnika, su selendre , koje su bile sa zandarmerijskom stanicom, i bez ikakvih borbenih trupa stacioniranih u njima

4. legija zasluznih nije nikakvo ekskluzivno odlikovanje za strance. i prilican broj ljudi ju je dobilo http://en.wikipedia.org/wiki/Legion_of_Merit

5. tvrdnja o eisenhoweru, koji potpisuje 1948 ukaz , je bezocna laz.1948 godine on je bio presednik univerziteta columbia, do 1950 godine, kada je otisao sa te pozicije i postao , komandant NATO snaga


Stephen E. Ambrose, Eisenhower, New York, Touchstone Books, 1990, pp 234–235, ISBN 0-671-70107-X


phil%20crane%20letter%20to%20felman%20may%201.0.jpg


House of Representatives

Washington, D.C.

Dear Dick,

"Let me join you, the other 500 Americans whose lives were saved thanks to the efforts of General Draza Mihailovich and the sacrifices made by the Serbian people in their behalf, and all those who join in honoring this brave and great patriot.

The Halyard Mission is without precedent in its audacity plus the magnitude of its success. For that and his valor, General Eisenhower is to be saluted for recommending the Legion of Merit for General Mihailovich, and President Truman has to be congratulated for conferring it.

The Legion of Merit is the highest award our government confers on non-nationals and General Mihailovich earned it.

It is shameful that our State department has prevented us from securing the property necessary for the erection and maintenance of a statue in Washington, D.C. by the downed American airmen who owe their existence to this principled hero.

I deeply regret my inability to be with you all for the wreath laying. Know that my heart is with you and that all who know of this event are indebted to you, Dick, for keeping the faith."

Phil

_____________________________________________________________________________________________________

A nije Draza jedini Srbin koga Ajzenhauer odlikuje (tj na njegov predlog, da ne krenes da izvrces pricu)

87V.jpg
 
Poslednja izmena:
3. gore navedena "oslobodjena mesta" od strane cetnika, su selendre , koje su bile sa zandarmerijskom stanicom, i bez ikakvih borbenih trupa stacioniranih u njima

@Milanne

izvini sto se skrenulo sa teme ali ne mogu da dozvolim da na njoj ostanu lazi ovog nesretnika...

ipak videli smo da kiseli ne moze da opovrgne da su cetnici do 44. oslobodili 34 gradska naselja, a partizani 0. ipak kako je postao neo-komunjare od okorele komunjare koji je definitvno otisao u zaborav, pokusava da umanji taj znacaj...

Hvala Bogu pa i o oslobodjenju tih gradova sve je poznato do detalja...a kiselom i drugovima je definitvno dosao kraj...:D

1.Oslobođenje Loznice

Datum oslobođenja: 31.avgust 1941

Četnici (Podrinjski, a kasnije Jadarski odred): 8 poginulih, 10 ranjenih
Nemci: 12 poginulih, 93 zarobljenih

(Dojčilo Mitrović, Zapadna Srbija 1941, Beograd, 233,234; IaN, (p),AVII, NA, 44 X—6/1—132; National Archives Microfilm Publication, Roll 132, Declasified D-1978, CIA-HR 70-2 (Biografija Dragoslava Racica-dokument se nalazi u posedu našeg najboljeg poznavaoca Ravnogorskog pokreta Miloslava Samardžića)

2.Oslobođenje Bogatića

Datum oslobođenja: 1.septembar 1941.

Četnici Cerskog odreda su napali Bogatić zapravo 31.avgusta, kada je napadnuta i Loznica od četnika Jadarskog odreda i zauzeli ga 1.septembra. Grad su samo jedan dan držali, pošto su naišle Ustaše i potisle ih. Krvave borbe sa Ustašama i Nemcima su se vodile oko Bogatića u vremenu od 1-3.septembra kada je Račić potisnut na Cer.

Četnici (Cerski odred)(1-3.9): 25 poginulih, mnogo ranjenih
Nemci (1-3.9): 1 poginuli, 8 ranjenih
Ustaše: nepoznato

(ZB.NOR, I/1—385; Dušan Trbojević, Cersko-majevička grupa korpusa Dragoslava Račića, str.28-32)

3. Oslobođenje Krupnja

Datum oslobođenja: 4.septembar 1941 (greška u kucanju moja tamo gde stoji da je varošica oslobođena 1.septembra)

Četnici:
Brojnost snaga: 300 četnika popa Vlade Zečevića i poručnika Ratka Martinovića, 100 četnika Dragoslava Račića i Budimira Ilića
Partizani:
100 partizana iz Valjevskog odreda pod komandom Miloša Dudića.
Nemci: 9 poginulih, 30 ranjenih, 130 zarobljenih
Četnici (Vojno-četnički odred „Martinović-Zečević“): 3 poginulih (3.četa)
Partizani (Valjevski odred): 3 poginulih
U plen palo: 12 puškomitraljeza, 250 pušaka, 6 lakih i jedan teški bacač, dve radio-stanice, dvadeset motornih vozila, hrana i odeća.

(Stanko Mladenović, Pop Vlada Zečević, Loznica, 1975, str.97; Glas Javnosti, 17.2.2004 )

4.Oslobođenje Banje Koviljače

Datum oslobođenja: 6.septembar 1941.

Četnici su za Banju Koviljaču vodili teške borbe od 1-6.septembra naročito na brdu Kozluku i prilazima gradu i sa Nemcima i sa Ustašama.

Četnici (Cerski odred) (1-6.9): 29 poginulih i 12 streljanih, ukupno 41 poginulih
Nemci (16.9): 9 poginulih, 24 ranjenih, 51 zarobljenih
Ustaše: nepoznati

(AVII, NAV, T—312, R—452, S—8037512-3)

5.Oslobođenje Gornjeg Milanovca

Datum oslobođenja: 29. septembar 1941.

Četnici (Takovski odred): 3 poginulih
Partizani (Takovski odred): 1 poginuo 3 ranjena
Nemci: 1 poginuo 1 ranjen, 105 zarobljeno

(AVII, NAV. T—501, R—250, S—1318—9; Zvonko Vučković, Sećanja iz rata, str.124; Narodni ustanak i borbe za Kraljevo 1941. godine –Zbornik radova naučnog skupa, Beograd, 1985, str.461)

6.Oslobođenje Čačka

Datum oslobođenja: 1.oktobar 1941.

Četnici (Jelički i Čačanski odred): 20-30 poginulih, više ranjenih
Nemci: 10 poginulih i 10 ranjenih

(AVII, NAV. T—501, R—250, S—1356—7)

7.Oslobođenje Stragara

Datum oslobođenja: 4.oktobar 1941

Četnici (Takovski odred): bez gubitaka
Nemci: 2 poginula, 40 vojnika i 4 oficira zarobljena.

(AVII, NAV. T—312, R—425, S—8003015; Z.Vučković, n.d, str.138)


8.Oslobođenje Ljubovije

Datum oslobađanja: ?oktobar 1941

Četnici (Cerski odred): nepoznato
Nemci: nepoznato

(National Archives Microfilm Publication, Roll 132, Declasified D-1978, CIA-HR 70-2 (Biografija Dragoslava Racica-dokument se nalazi u posedu našeg najboljeg poznavaoca Ravnogorskog pokreta Miloslava Samardžića)

Četnički odredi Jugoslovenske vojske su za vreme ustanka na području Srbije bezuspešno pokušavali da zauzmu sledeće gradove: Bor (septembar-oktobar 1941), Veliko
Gradište(septembar-oktobar 1941), Majdanpek (septembar-oktobar 1941), Kostolac (septembar 1941), Požarevac (oktobar 1941), Valjevo (24.9-3.11), Kraljevo (1.10-3.11.1941), Kruševac (23.9), Novi Pazar (29.10-3.12), Šabac (23-25.9.1941), Mačvansku Mitrovicu (24.9). Svi ovi gradovi su branjeni jedino od Nemaca, osim Novog Pazara gde su Nemci dovukli kao pojačanje Muslimane, Aranute, a takođe i Italijane. Specijalno za četnike su dovukli i krvavog zločinca i banditskog razbojnika Aćif-Efendiju koji je naređivao da se zarobljeni četnici kucaju za drveća kao slike. U svim ovim pokušajima izginulo je na hiljade četnika i isto toliko ranjeno.Nemci su mnoge ranjene četnike pronalazili i na licu mesta ubijali. Nemački gubici su bili mnogo manji, a komunistički ukupno: 5 streljanih, 11 poginulih i 7 ranjenih.
Samo na opsadi Novog Pazara pali su u borbama 125 četnika, na opsadi Kraljeva njih 601, u borbama za Kruševac njih 41, u borbama oko Mačvanske Mitrovice njih 69, u borbama oko Bora njih 80, u borbama oko Majdanpeka, Velikog Gradišta i Kostolca njih 109 itd.

9. Oslobođenje Prijepolja

Datum oslobođenja: 12. septembar 1943

Četnici (2.Mileševski korpus): 42 poginulih, 22 ranjenih (prema prvom poslatom izveštaju emigrantskoj Vladi. Prema docnijem izveštaju od 15.novembra, a nakon nemačkog bombardovanja grada: 150 mrtvih i ranjenih, prema svedočanstvu kapetana Jovičića četnici su imali oko 100 poginulih.
Nemci: preko 200 poginulih
Plen:mnogo vojnog materijala, motorna vozila, 1.500 pušaka, 1 tenk.
(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.16,18;Glas Javnosti, 11.2.2004; Istorijski arhiv grada Niša (IaN), fond „Komisija za utvrđivanje štete okupatora i domaćih pomagača“ (KOZARA), kutija br.3, mikrofilm br.2, snimak br.123-Zapisnik sa saslušanja kapetana Nikole Jovičića, obaveštajnog oficira DM iz Zaječara pred Oznom Soko-Banje jula 1945 god.)

10.Oslobođenje Priboja

Datum oslobođenja: 12.septembra 1943

Četnici (1.Pribojska brigada): nepoznati
Italijani i Nemci: 1.800 zarobljenih

(M.Samardžić, n.d., str.21)

11.Oslobođenje Zvornika

Datum oslobođenja: 17.septembra 1943.

Četnici (Cerski i Mačvanski korpus): nepoznati
Nemci: nepoznati
O oslobađanju Zvornika, pisala je i saveznička misija:
„Od Rapira (174): 17 septembra Mihailovićeve snage otele od Huna Zvornik i odbile sve protivnapade. Robin“
(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.34)


12.Oslobođenje Banje Koviljače

Datum oslobođenja: 17.septembra 1943.

Četnici (Cerski i Mačvanski korpus): nepoznati
Nemci: nepoznati
(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.34)


13. Bijelo Polje (septembar 1943)


Datum oslobođenja: ?septembar 1943.

Izvori:
- Raspis Vrhovne komande svim jedinicama od 23. novembra 1943: AVII, ČA, K-278, reg. br. 18\1.
- B. Todorović, Poslednji raport, strana 266.



14.Oslobođenje Ruda

Datum oslobođenja: 18.septembar 1943

Četnici (Drinski korpus): nepoznati
Nemci; nepoznati

(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.36,37; IaN, fond „Kozara“, kutija br.3, mikrofilm br.2, snimak br.123-Zapisnik sa saslušanja kapetana Nikole Jovičića, obaveštajnog oficira DM iz Zaječara pred Oznom Soko-Banje jula 1945 god.)

15.Oslobođenje Brze Palanke

Datum oslobođenja: 18.septembar 1943.

Četnici (Krajinski korpus): nepoznato
Nemci i Bugari: nepoznato

(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.69)

16.Oslobođenje Bajine Bašte

Datum oslobođenja: 30.septembar 1943.

Četnici (1.i 2.račanska brigada): nepoznato
Nemci: nepoznato

(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.34,35)


17. Nova Varoš (oktobar 1943)

Datum oslobođenja: oktobar 1943.

Četnici: nepoznato
Nemci: nepoznato

(Istorijski arhiv grada Niša (IaN), fond „Komisija za utvrđivanje štete okupatora i domaćih pomagača“ (KOZARA), kutija br.3, mikrofilm br.2, snimak br.123-Zapisnik sa saslušanja kapetana Nikole Jovičića, obaveštajnog oficira DM iz Zaječara pred Oznom Soko-Banje jula 1945 god.)

18.Oslobođenje Višegrada


Datum oslobođenja: 5.oktobar 1943

Četnici (Drinski i Romanijski korpus): 23 poginulih, 65 ranjenih
Nemci i Ustaše: 354 mrtvih (338 Nemaca) i (16 Ustaša i domobrana), 400 ranjenih, 22 zarobljenih

Plen: 2 topa, 3 bacača, 7 teških mitraljeza, 4 laka puškomitraljeza, 200 pušaka, automobili itd.

(Miloslav Samardžić, Draža i opšta istorija četničkog pokreta, knjiga br.6, Beograd, 2006, str.40; D.Martin, n.d, str.76; Aleksandar Stamatović, Istina o četnicima, Beograd, 2000, str.221)

19.Oslobođenje Čajetine

Datum: 7.oktobar 1943.

Četnici su isterali Nemce iz Čajetine 7.oktobra 1943. a zatim su Nemci pokušali da je povrate u tri naleta i na kraju uspeli. O borbama četnika i Nemaca oko Čajetine pišu čak i komunistička dokumenta, s tim, što oni prećutkuju činjenicu da su četnici zauzeli Čajetinu od Nemaca. Evo navoda:

„10.11 i 12. oktobra 1943. vodili su četnici borbe sa Nemcima u okolini Čajetine (ustvari, napadali su Nemci četnike u Čajetini-prim A.D). Čajetinu im nisu oduzeli (netačno, a moguće je da to komunisti misle na Nemce, tj. da Nemci nisu oduzeli Čajetinu od četnika, pa je ovako neodređeno navedeno-AD). Tom prilikom su četnici zarobili 8 Nemaca (to je tačno-prim AD). Nemci su im poslali uslov da im vrate zarobljenike, ili će svakog dana ubijati po 23 taoca. Ovi nisu vratili Nemce i Nemci su počeli sa ubijanjem.“

(Zb.NOR, Beograd, 1958, Tom 1, knj.16, dok br.36, str,101)

Međutim, saveznička misija je 7.oktobra 1943. javila da četnici drže Čajetinu. Taj radiogram glasi:
„ Mihailović drži Čajetinu“

(M.Samardžić, n.d, knj.6, str.3Cool

Četnici: nepoznato
Nemci: 8 zarobljenih
 
20.Oslobođenje Rogatice

Datum oslobođenja: 14.oktobar 1943

Četnici (Drinski i Romanijski korpus): 28 poginulih, oko 35 ranjenih
Nemci i Ustaše: oko 500 mrtvih, ogroman broj ranjenih

Plen:4 topa (jedan od 75 mm i 3 od 65 mm), municija, hrana, puške, druga sprema i kamioni.

(National Archives Microfilm Publication, Roll 84, Declasified NDD 877190, strane 0333-35 (Lista borbe Javorskog korpusa od 1941 do 1943 -dokument se nalazi u posedu našeg najboljeg poznavaoca Ravnogorskog pokreta Miloslava Samardžića; M.Samardžić, n.d., knj.6, str.47.)



Borci Jugoslovenske vojske su u septembru i oktobru 1943 bezuspešno napadali sledeće gradove: Svrljig (19.9, 17.9 i 29.9.1943), Pljevlja (septembar 1943), Kotor (14.9.1943), Brus (septembar 1943) itd. Kao primer navodimo šta je pisao komandant Jovan M.Jovanović-Deda o napadu na Svrljig:
„Na poziv Knjaževačkog korpusa, učestvovao sam sa 140 vojnika u napadu na Svrljig. Dodeljeni zadatak sam odmah izvršio, zarobio sam 4 Nemca, a poginuo je njihov komandant i 17 vojnika. Ima dosta plena. Ja nemam ranjene ni mrtve. Knjaževački korpus ima gubitke.“ Svrljig naši borci nisu zauzeli iako su ga tri puta napadali. Naši borci su prilikom ovih neuspešnih napada na gradove i varošice imali blizu 100 mrtvih i veliki broj ranjenih.

21.Oslobođenje Majdanpeka

Datum oslobođenja: 26.avgust 1944.

Četnici (Porečka brigada): nepoznati gubici
Nemci: nepoznati gubici

(Ravnogorska istorija, str.298)

22.Oslobođenje Kučeva

Datum oslobođenja: 28.avgust 1944.

Četnici (Zviška brigada): nepoznati gubici
Bugari: 200 zarobljenih

(Ravnogorska istorija, str.298)


23.Oslobođenje Leskovca

Datum oslobođenja: najverovatnije 31.avgusta 1944

Četnici (Južnomoravska grupa korpusa): nepoznati gubici
Nemci: 230 zarobljenih
Arnauti: 300 zarobljenih
(IaN, mf.6(prepis iz Leskovačkog arhiva), snimak broj 598)

24.Oslobođenje Vlasotinca

Datum oslobođenja: najverovatnije 31.avgust 1944

Četnici (Vlasinski korpus): nepoznati
Nemci: veći broj zarobljenih
(IaN, mf.6(prepis iz Leskovačkog arhiva), snimak broj 598)



25.Oslobođenje Petrovca na Mlavi

Datum oslobođenja: ?septembar 1944.

Izvor: K. Nikolić, Istorija Ravnogorskog pokreta, druga knjiga, 279.



26.Oslobođenje Svrljiga

Datum oslobođenja: 2.septembar 1944.

Četnici (Nišavska grupa korpusa): bez gubitaka
Bugari: oko 100 zarobljenih
Plen: nekoliko sanduka municije, 3 sanduka bombi, preko 120 pušaka itd

(IaN, fond „Kozara“, k.3, n.g, Zapisnik sa saslušanja kapetana Dušana Petrovića, zvanog Boroša, rađen u Beloj Palanci 1945.)


27.Oslobođenje Breze

Datum oslobođenja: 11.septembar 1944.godine

Četnici: nepoznato
Nemci: 9 poginulih

Plen: 2 puškomitraljeza i 19 pušaka

(AVII, ČA, K.281, reg.br.5/1-Dokument se nalazi u posedu našeg najboljeg poznavaoca Ravnogorske istorije Miloslava Samardžića koji ga je objavio u svojoj knjizi „Borbe četnika protiv Nemaca i Ustaša 1941-1945, knj.2)


28.Oslobođenje Kadine Luke


Datum oslobođenja: 2. septembar 1943

Četnici: 1 poginuo, 12 ranjenih
Nemci: oko 186 poginulih (Majk Račajić je u gradu izbrojao 86 mrtvih Nemaca, a oko 100 je stradalo prilikom dizanja u vazduh voza iz pravca Sarajeva, 150 zarobljenih.

(Ravnogorska istorija (priređivač Radovan Kalabić), Beograd, 1992, str.343 (prema iskazima Majka Rajačića)

29.Oslobođenje Lazarevca

Datum oslobođenja: 3. septembar 1943


Četnici: 4 poginulih, više ranjenih
Nemci: 9 poginulih, 200 zarobljenih

(Ravnogorska istorija, str.344)


30.Oslobođenje Pljevlja


Datum oslobođenja: ? septembar 1944. godine

Izjava Božidara Jelovca iz Pljevalja, pisca knjige o Pljevaljskoj brigadi, koja uskoro izlazi iz štampe.

31.Oslobođenja Podlugova

Datum oslobođenja: 10 septembar 1944. godine

Četnici: bez gubitaka
Nemci: 30 poginulih

Plen: dva puškomitraljeza "zorke" i jedan talijanski, 27 pušaka, nešto municije.

(AVII, ČA, K-281, reg. br. 2/1.-dokument se nalazi u posedu našeg najboljeg poznavaoca Ravnogorske istorije Miloslava Samardžića koji ga je objavio u svojoj knjizi "Borbe četnika protiv Nemaca i Ustaša 1941-1945, knj.2)

32.Oslobođenje Varvarina

Datum oslobođenja: oktobar 1944. godine

Četnici (Varvarinski korpus): nepoznato
Nemci: 350 zarobljenih

(AVII, 1812-1/K-15/VK-P-594 (Završna reč majora Milića Rausavljevića na suđenju 1945 god.)-dokument je pronašao pokojni dr Pavle Milošević i predao ga redakciji Pogleda na korišćenje)

33.Oslobođenje Kruševca

Datum oslobođenja: 14.oktobar 1944. godine

Četnici (Rasinsko-Toplička grupa korpusa): 17 poginulih, 23 ranjenih
Nemci: nepoznat broj poginulih, oko 700 zarobljenih.
Plen: 25 teška minobacača, 98 puškomitraljeza, 8 teških mitraljeza, 200 običnih mitraljeza, 15 vagona municije, 1.200 pušaka.

(Zb.NOR, Tom 14, knjiga 4, str.; Dejvid Martin, Rodoljub ili izdajnik-slučaj Draže Mihailovića (dokumenti Huverovog instituta), Beograd, 1990, str.395-406 (Prema iskazu svedoka Esfolda Kramera; Ravnogorska istorija, str.346)

34.Oslobođenje Ljubovije


Datum oslobođenja: 30.septembar 1943.

Četnici: nepoznati
Nemci: 2 poginula, 2 ranjena

(M.Samardžić, n.d, knjiga br.6, str.34)



--------------
Vojnici Jugoslovenske vojske su septembra i oktobra 1944. napadali bezuspešno sledeće gradove i varošice: Požarevac (septembar 1944), Trebinje (septembar 1944), Čačak (oktobar 1944), Preljinu (oktobra 1944), Ćićevac (oktobar 1944), Sanske Rudnike (septembra 1944) itd.

Autor je izbacio iz liste oslobađanje Despotovca, Svilajnca i Ražnja jer je tu situacija dosta nejasna. To treba još istraživati i tek tada doneti pravi zaključak.

U svim ovim borbama za oslobođenje gradova i varošica, borci JV su imali sledeće gubitke:

Poginulo: oko 283 boraca
Ranjeno: preko 167 boraca
Izbačeno iz stroja: preko 450 boraca.


U svim ovim borbama za oslobođenje gradova i varošica okupator je imao sledeće gubitke:

Nemci: oko 678 poginulih (minimum), više od 465 ranjenih (uključujući i Ustaše iz Višegrada), zarobljeno: 3.883 (sa Italijanima iz Priboja),
Ustaše: oko 654 poginulih, mnogo ranjenih
Bugari: 300 zarobljenih
Arnauti: 300 zarobljenih.


Borci JV su ukupno izbacili iz stroja: 5.326 Osovinskih vojnika i 954 kvislinških, sve ukupno: 6.280 neprijateljskih vojnika (prema dostupnim dokumentima i knjigama).
 
A nije Draza jedini Srbin koga Ajzenhauer odlikuje (tj na njegov predlog, da ne krenes da izvrces pricu)

87V.jpg


ovaj dokumenat je datiran 6 jula 2000 godine, pogledaj sam pod "date", i nakon toga je kopiran donji deo sa "potpisom".
ti naravno nisi tvrdio da je to originalni dokumenat, pa onda ne mogu da ti kazem da lazes i d a je to rad u photoshopu.:hahaha:
 
hehehhehehe....e bre kiseli...To je datum kada je zahvalnica dodeljena (predata u ruke) Miodragu Pesicu, za akciju spasavanja americkih pilota...Dakle opet nebulozama pokusavas nesto...ili si jednostavno plitak, sto si gomuli puta pokazao...

a za photoshop si cuo od mene...hehehehe....samo ne znam dal si svestan koliko smesno izgleda kad ti to napises...

Miodrag Pesic je stalni gost na proslavi dana veterana vazdusnih snaga USA, gde su mu dodeljene i medalje

268-1.jpg


268-2.jpg


Na prvoj slici sa Robert Wilsonom

85V.jpg


na drugoj sa komandantom USDA prve armije Ltg. John M. Riggs

88V.jpg


i opet dokazujes nemoc da postavis bilo sta pametno i odgovoris na lazi u kojima te uhvatim na svakoj temi...

Da Draza nije jedini odlikovani Srbin, znao bi da si pratio ranije teme...

7V.jpg


Vašington, 8. aprila 1948. godine. Američki general predaje Orden legije trećeg stepena potpukovniku Živanu Kneževiću, u ime predsednika Trumana. Isti orden (prvog stepena) posthumno je dodeljen generalu Mihailoviću
 
Poslednja izmena:
Vašington, 8. aprila 1948. godine. Američki general predaje Orden legije trećeg stepena potpukovniku Živanu Kneževiću, u ime predsednika Trumana. Isti orden (prvog stepena) posthumno je dodeljen generalu Mihailoviću

hm, nije li doticni gospodin bio pratilac generala simovica, i s njim otisao u kairo? on jeste srbin, ali je celo vreme bio izvan srbije, i bio je u americkoj vojsci. naravno on je veliki poklonik DM, i napisao je dve knjige sa milim bratom "Sloboda ili Smrt" i "Knjiga o Draži". i kapetan musulin je dobio to odlikovanje ( amerikanac, poreklom srbin ) . ne znam sta zelis da pokazes s time...
inace tema je crvena armija i cetnici, a ne jedno te isto odlikovanje onog jadnika, kojeg istorija nije zapamtila, izuzev u reviziji...
 
hm, nije li doticni gospodin bio pratilac generala simovica, i s njim otisao u kairo? on jeste srbin, ali je celo vreme bio izvan srbije, i bio je u americkoj vojsci. naravno on je veliki poklonik DM, i napisao je dve knjige sa milim bratom "Sloboda ili Smrt" i "Knjiga o Draži". i kapetan musulin je dobio to odlikovanje ( amerikanac, poreklom srbin ) . ne znam sta zelis da pokazes s time...
inace tema je crvena armija i cetnici, a ne jedno te isto odlikovanje onog jadnika, kojeg istorija nije zapamtila, izuzev u reviziji...

vidim da je radila vikipedija...hehe...kao sto vidis bio je i oficir za vezu sa JVuO, i vojni izaslanik Vojske Kraljevine Jugoslavije u Vasingtonu

Tema jeste ta, samo tvoj problem sto uvek imas potrebu da skrenes sa teme pa kada brzo pokleknes, tj. budes uhvacen u lazima i glupostima, insistiras na vracanje na temu:lol:

''onog jadnika''....hehehehe...opet smo isfrustrirani...da, tog istog jadnika koga ne vadis iz usta....

izgleda ti ovaj video zacepio usta...

 
Poslednja izmena:
Zna li se, slucajno, ko je i kad cetnicima ili bar danasnjim postovaocima cetnika uvalio dizajn zastave Kuperjanovljevog partizanskog bataljona?

Jilius Kuperjanov je, inace, bio cuveni borac estonskih separatista koji je poginuo u ratu protiv Carske Rusije, po kome je kasnije nazvan Bataljon, a neki od njegovih saboraca kao Johanes Sudla kasnije su pristupili estonskom SS-u u borbi protiv Rusa.

Nakon ruskog zauzimanja Estonije 1940, Kuperjanovljev bataljon je raspusten.


2836000390099775287S600x600Q85.jpg


250px-Chetniks_Flag.svg.png
 
ne znam sta pokusavas, mogu samo da naslutim...

odakle ti ideja da je neko uvalio cetnicima Kuperjanovu zastavu...To je kao sto kaze komentator Jolly Roger zastava, mnogo starija od Kuperjanove...

ova cak i ne nosi nikakvu poruku, a cetnicka vrlo jasnu...o tome si i sam postavio temu...
anzacagain3.jpg
 
Poslednja izmena:
ne znam sta pokusavas, mogu samo da naslutim...

Pokušavam da se na pravim ċorav kao ti.

odakle ti ideja da je neko uvalio cetnicima Kuperjanovu zastavu...To je kao sto kaze komentator Jolly Roger zastava, mnogo starija od Kuperjanove...

Jolly Roger je gusarska zastava, a koliko znam Srbi ne neguju gusarsku tradiciju.

Jolly Roger nema nikakav natpis, dok četnička zastava ima toliko identičan šablon Kuperjanovljevoj zastavi da iz daleka ne bi mogle ni da se razlikuju.

Mene samo zanima da li su ovi četnici, koji su otišli da ,,bratski” sretnu Crvenu Armiju, nosili ovu zastavu. :lol:
 
Pokušavam da se na pravim ċorav kao ti.



Jolly Roger je gusarska zastava, a koliko znam Srbi ne neguju gusarsku tradiciju.

Jolly Roger nema nikakav natpis, dok četnička zastava ima toliko identičan šablon Kuperjanovljevoj zastavi da iz daleka ne bi mogle ni da se razlikuju.

Mene samo zanima da li su ovi četnici, koji su otišli da ,,bratski” sretnu Crvenu Armiju, nosili ovu zastavu. :lol:

jasno je meni davno bilo sta hoces da postignes s ovim...cim sam skapirao da si ''dete komunizma''...a skrivao si se malo...hehe...samo si brzo izvaljen...s takvima ne vidim korektnu raspravu jer to je bolest...a bolesni treba da se lece...

samo moram ponovo da kazem da lupas gluposti i pokusavas da nadjes neku vezu bezveze:D

to sto ti oces da dokazes je smesno...

ajde reci glasno i jasno da svi vide na sta ciljas...sta okolisas na deset tema, reci, ili se plasis koliko to nebulozno moze da ispadne...

poruka Jolly Roger zastave je ''Predaj se ili umri'', cetnicke ''sloboda ili smrt'', i vec smo gomilu puta objasnjavali...

ps...ebala te crvena armija...

nisam video da si prokomentarisao oslobodjenje Krusevca...jel to ta tvoja Crvena Armije...jeste, to je ona sto je prvo samoj Rusiji nanela veliko zlo, a posle ucestvovala u dovodjenju zlocinackog pokreta na vlast kod nas.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top