Tako, nakon dugo vremena, odlučio sam. Napisati ću joj poruku. Iako je možda neće niti pročitati. Možda će je samo ignorisati ili ljutito obrisati. Svejedno, odluka je pala: “Zdravo malena. Sigurno se pitaš, šta sada hoću. Zar ne? Vidiš, ne znam. Nemam pojma. Nekako mi fališ. Nedostaje mi ono naše glupiranje, šetnje kroz parkove, tvoje neozbiljno ponašanje i inat koji tjeraš. Čak mi nedostaju i one tužne grimase koje si pravila na licu, samo da dobiješ ono što želiš. Čudno. Jako čudno. Laku noć.