Na Kosovu koje ima paralelno skolstvo nepriznato od zvanicnih vlasti, djak Albanac uci
da je ostajanje Kosova u okviru Titove Jugoslavije, u stvari, bila "aneksija Kosova od
strane Srbije i Jugoslavije 1945." U geografiji za Osmi razred osnovne skole, gde se do
90 -te ucila Jugoslavija, po tekstu objavljenom 1994, sada se uci Kosovo. U ovoj knjizi
se, doduse, ne pominju nikakvi atributi Kosova. Ono nije ni pokrajina, ni republika, ni
drzava. Ali na geografskoj karti, granice Kosova su iscrtane debljim, drzavnim linijama
prema Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji.
Drugi svetski rat dobio je nove "tonove," u zavisnosti od toga na cijoj strani je ratovao
narod ciji je pripadnik autor. I od toga kako proslost tumaci dnevna politika.
U Sloveniji, bitke iz drugog svetskog rata se ovlas pominju, u kontekstu ratnih nevolja
ljudi. Sasvim se jos malo govori o istoriji Balkana, a partizanski pokret tek je jedan od
mnogih tog vremena. Interesantno je da u Bosni i Hercegovini, pod kontrolom Vlade
Alije Izetbegovica, bez obzira na negativne konotacije prema bivsoj Jugoslaviji i
komunistickom sistemu, najnoviji udzbenici dosledno naglasavaju pozitivnu ulogu
partizanske borbe, Komunisticke partije Jugoslavije i samog predsednika Josipa Broza
Tita. Naglaseno je kako su partizani tokom drugog svetskog rata spasili Muslimane,
praznik drzavnosti datira iz tog rata. Kada je rec o kosovskoj alternativnoj skoli, sada se
uce kao "pozitivni junaci" i pripadnici komunistickog antifasistickog pokreta, ali i licnosti
iz drugih struja otpora, kao sto je bio KNDS (Albanski Nacional demokratski Komitet),
koji je u toku rata imao znacajne veze sa zapadnim saveznicma.
Tito je najvise kritike pretpreo u Hrvatskoj. On je "imao velike slabosti kao rukovodilac i
kao covjek. Kao rukovodilac bio je sklon osobnoj vlasti, zatvarao je svoje protivnike,
suradjivao je i u likvidaciji svojih suboraca, podrzavao je nacionalni unitarizam, protivio
se hrvatskoj drzavotovrnoj ideji, onemogucavao je demokraciju i pridonosio kultu vlastite
licnosti. Kao covjek je bio veoma sklon lagodnom zivotu". U cijelom udzbeniku ni o
Hitleru ni o Pavelicu, njegovom saradniku, nema slicnih recenica. Hitler je opisan samo
kao "..svemocni gospodar ... diktator i ... kancelar". A Pavelic je opisan kao "hrvatski
kandidat... opunomoceni poglavnik". U Hrvatskoj, inace, postoje nepodeljene simpatije
za ustaski pokret i Nezavisnu drzavu Hrvatsku, kod mnogih cinovnika hrvatske drzavne
vlasti i politicara, pa se to oseca u gradivu istorije. Cest je obicaj autora udzbenika da se
postojanje jedne zlocinacke drzave i organizacije opravdava drzavotovornom svijescu i
teznjom za samostalnom drzavom, pa se cini da su oni koji su se tome suprotstavljali i
zasluzili to sto ih je snaslo. Uceniku izgleda da su ustase bili oni koji su zasluzni za
stvaranje hrvatske drzavnosti, a da su partizani bili nacionalne izdajice. Tako, podredjena
velikim silama, NDH "pristaje na mnoge kompromise kao sto su izdrzavanje njemacke
vojske, besplatan izvoz ruda i drva... Osnivaju se prijeki sudovi, koncentracioni logori u
kojima stradavaju Zidovi, Romi i Srbi - zbog svoje prijasnje politike".
U Srbiji je zadrzana manje vise nepomucena slika o Titovim partizanima. Uneto je
oprezno da su se i cetnici borili protiv okupatora, dok se ranije ucilo da su bili "domaci
izdajnici", poput hrvatskih ustasa. Gradjanski rat koji je buktao u Srbiji paralelno sa
borbom protiv Nemaca ocigledno je jos "vruca tema". Drugi svetski rat vise nema ono
mesto koje je nekad imao, a voljom srpskog naroda objasnjeni su istorijski dogadjaji.
Ideji jugoslovenstva je "udeljena" u udzbeniku istorije Osmog razreda jedna lekcija:
"Ideja nije bila do pocetka 20. veka rasirena u Srbiji, jer su pobedama u prvom i drugom
srpskom ustanku stvoreni uslovi za samostalni nacionalni i kulturni razvoj." Nacionalna
istorija zauzima, prema istrazivanju Centra za antiratnu akciju u Beogradu, 73 odsto
gradiva.
Kada je rec o vremenu NOB-a, kako smatra Bozidar Ancevski, savetnik u Pedagoskom
zavodu u Skoplju, ne treba dizati spomenik jednoj, kako se danas gleda na taj problem,
promasenoj stvari i promasenom projektu, ali u jednoj prosvetnoj valoraziciji ne treba
mehanicki brisati cinjenice. I u Makedoniji se oseca "povratak sebi". Srednji vek, i
Vizantija dobili su vise mesta. U istoriji je veci naglasak stavljen na doba anticke
Makedonije.
Genocidi, mitovi i ratnistvo
Istorija uceniku u sadasnjoj Jugoslaviji izgleda kao beskrajan niz ratova i revolucija, uvek
oslobodilackih, pravdenih i pobednickih. Pravi stimulans za ratnicko raspolozenje.
Udzbenici su prepuni surovih opisa stradanja srpskog naroda. Strucnjaci bi rekli da se
deci u svest na taj nacin usadjuje zedj za osvetom. Drugi su uvek "zlotvori", "tudjini",
"okupatori". Biti zrtva uzviseni je i ocekivani ideal - istorijska poruka. U udzbeniku za
Sedmi razred osnovne skole pise da je Srbija "podigla svoj ugled", posto je u prvom
svetskom ratu imala 1.200.000 zrtava.
Termin genocid se, inace, na ovim prostorima upotrebljava cesce nego pozdrav na ulici.
Pravo je cudo da je uopste neko na Balkanu preziveo, sudeci po tome koliko je
"genocidiran". A jos uspeva i da ratuje.
Osmogodisnjak u Srbiji uci da mu je narod genocidiran, jer su Srbe fasisti "nemilosrdno
ubijali, pokrstavali, proterivali sa svojih vekovnih ognjista." Autor udzbenika istorije u
BIH, Fahrudin Isakovic, tvrdi da je u novim udzbenicima "mnogo prostora posveceno
genocidu cetnika nad Bosnjacima u vreme drugog svetskog rata, jer mi nismo smeli
objaviti ono sto smo znali o tom genocidu. Na genocid je ukazivano, ali ne u realnom
svetlu. Kada se uzme broj stanovnika BiH, Muslimani su se na listi zrtava genocida nasli
na prvom mestu."
Novi preradjeni i "dopunjeni" udzbenici istorije i geografije, ali i citanke, za crnogorske
osnovce pravi su ratni vodici. U njima krv prsti na sve strane, sevaju jatagani, prolama
jeka oruzja i ratnih truba...Prema njima, ni crnogorski preci nisu, izgleda, nista drugo
radili osim ratovali. Tek u predasima krvavih ratova i vekovnih stradanja ponegdje je
napisana po koja knjiga, uradjena freska, ili ispevana narodna pesma, u kojoj opet "nasi"
junaci "sijeku Turke na buljuke".
"Al udari crna ruka iz topova, iz bacaca, iz bazuka, i polomi gradu rebra, kosti, bez
pardona i milosti." Ovu pesmu napamet uce deca od desetak godina u Hrvatskoj, kao
"mirotvorni" obrazac. Koncentracioni logor iz drugog svetskog rata, Jasenovac, u kojem
je stradalo vise desetina hiljada ljudi, uglavnom Jevreja i Srba, u novom udzbeniku
spomenut je jednom, dok su stradanja od partizana visestruko uvecana i posveceno im je
puno vise prostora.
Nove generacije sve su dalje jedna od druge. Dok dete u Srbiji uci o "kuvanju zivih Srba
u kotlovima Jasenovca", a petovekovnu vladavinu Turske spoznaje kroz "uprezanje
slovenskog stanovnistva u jaram, da bi Turcima vuklo plug", u Bosni i Hercegovini
Turska imperija se tretira kao "sinteza teritorija i naroda koje su Osmanlije zauzele, poput
Rimskog ili Vizantijskog carstva, koji su imali u svom okrilju vise naroda." Takodje,
Austro-Ugarska vlast nad Bosnom ne tumaci se vise kao kolonijalna, jer "kolonijalne sile
ne ulazu u napredak jedne zemlje, a ovde su vrsena ulaganja." A prvi svetski rat su
zapoceli "velikosrpski hegemonisti pod formom zajednice jugoslovenskih naroda."
Zasto se "moralo" ratovati?
Stice se utisak da su se autori udzbenika, sa manje ili vise strasti, prepustili dnevnopolitickom
kursu u svojim nacionalnim drzavama. Dr Ivo Peric, autor hrvatskog
udzbenika iz istorije, na primer, prosle, nedavne i akutno danasnje dogadjaje (vezane za
hrvatsku drzavnost) opisuje kao apsolutnu, bezuslovnu, samorazumljivu, nicim sputanu
istinu. Nevinu, neukaljanu i cistu poput jutarnje rose. A Miodrag Milosevic, autor
udzbenika iz geografije za Osmi razred u Srbiji priznaje da je o "srpskim zemljama" van
SR Jugoslavije pisao na osnovu podataka objavljenih u listu "Vojska" i rezimskom
dnevniku "Politika".
Kako su to, prema razlicitim udzbenicima, zaratili narodi Jugoslavije?
Vec je desetogodisnjaku objasnjeno u Srbiji da su Srbi izbaceni iz hrvatskog Ustava, da
su proglaseni nacionalnom manjinom i da su time obespravljeni, a da se "preko katolicke
crkve i njenih fanatizovanih vernika vodi borba protiv pravoslavlja i Srba". Dalje, "srpski
narod se naoruzao, a JNA, tada vojska zajednicke drzave, pokusala je da ga zastiti...Posto
su napadnuti i ugrozeni, Srbi su morali da se zastite od novih stradanja i unistenja. Srbija
i Crna Gora su se borile za Jugoslaviju "sto je izazvalo gnev i osvetu inicijatora i
inspiratora Novog svetskog poretka koji su resili da kazne neposlusne."
Ucenici sestog razreda u Crnoj Gori koriste preradjeni udzbenik geografije u kojem