EMOCIONALNO UCENJIVANJE

Verovatno ste se sreli nekada se nekim emotivnim ucenjivacem.
To su oni, "ili kako ja kazem ili cu ja da prekinem druzenje/odnos ili sta vec".
Kakva je psihologija tih ljudi, jesu li razmazeni i samim tim misle da su epicentar i da se sve vrti oko njih i da mora biti kako oni kazu ili je to ocajnicki pokusaj nekog da kontrolise i da drzi konce?
Kako se nositi sa takvim ljudima, ako nam nisu bliski i kako se nositi sa onima koji su nam bliski a imaju tu gadnu osobinu ucene?

Кажеш им само: добро и наставиш по своме, емотивне уцене не признајем, као ни било које друге, све док се поштујемо и уважавамо као људи, може, а ако се истерује неко лудило, не ваља...
 
Verovatno ste se sreli nekada se nekim emotivnim ucenjivacem.
To su oni, "ili kako ja kazem ili cu ja da prekinem druzenje/odnos ili sta vec".
Kakva je psihologija tih ljudi, jesu li razmazeni i samim tim misle da su epicentar i da se sve vrti oko njih i da mora biti kako oni kazu ili je to ocajnicki pokusaj nekog da kontrolise i da drzi konce?
Kako se nositi sa takvim ljudima, ako nam nisu bliski i kako se nositi sa onima koji su nam bliski a imaju tu gadnu osobinu ucene?

http://forum.krstarica.com/showthread.php/283152-EMOCIONALNO-UCENJIVANJE

:)
 
Verovatno ste se sreli nekada se nekim emotivnim ucenjivacem.
To su oni, "ili kako ja kazem ili cu ja da prekinem druzenje/odnos ili sta vec".
Kakva je psihologija tih ljudi, jesu li razmazeni i samim tim misle da su epicentar i da se sve vrti oko njih i da mora biti kako oni kazu ili je to ocajnicki pokusaj nekog da kontrolise i da drzi konce?
Kako se nositi sa takvim ljudima, ako nam nisu bliski i kako se nositi sa onima koji su nam bliski a imaju tu gadnu osobinu ucene?

Ima dosta ucenjivaca koji i urade to sto zaprete. Mora se paziti sa takvim ....
 
(... ili emotivno ucenjivanje?)

Koliko je opasno i kako se braniti od ucenjivaca ove vrste?
Kada se osecamo emocionalno ucenjeni i koliko opterecenje tj. osecaj krivice imamo, ako se ucenjivacu suprostavimo?
Koje su to karakteristike osoba sklonih emocionalnom ucenjivanju?
Koje motive najcesce imaju te osobe?
Da li smo mi svi, manje, vise, emocionelni ucenjivaci?
U kojoj meri prihvatiti ovakve ucenjivace ozbiljno?

Najcesca strategija emocionalnog(ili emotivnog)ucenjivaca, pocevsi od svakodnevnih sitnica ... :

- Da nas na nase obaveze podsecaju
- Da nas podsecaju da se zbog nas zrtvuju
- Da nam daju do znanja da se vise angaziraju
- Da nam neke grehove od pre xy godinama, jos uvek prebacuju
- Kroz nonverbalnu tugu, patnju, signaliziraju uvredjenost. Osoba je tvrdoglava, ne prica, pacenicki pogled, stenje, nejavlja se ...

- Stavljaju nas pod psihicki pritisak kako bi ispunili svoje licne zelje, zahteve ...

Primeri:
"Ako veceras neces samnom u pozoriste, onda ne idem sa tobom kod tvoje mame na rodjendan!"
"Ako ne dodjes na vreme kuci, onda ti sledi kucna kazna!"
"Ako ne dobijes na pismenom 5, onda se oprosti sa drustvom i izlascima u DISCO!"
"Ako ne dodjes odmah posle posla kuci, onda me neces ovde zateci!"
"Ako mi ne priznas gde si bio/bila, onda cu i ja raditi sta hocu ... "
"Sve radim samo za tebe a ti ... "
"Tvoja je odluka da li ce biti ko sto je nekada bilo, moras samo ... "
I td ... i td ...

A sta kazete na ovo?

"Ako me napustis, neces videti vise decu!"
"Ako me napustis, ubiti cu se!" Ili jos dramaticnije: "Ubicu nas sve!"

OK. Jezim se pri samoj prepostavki da tako nesto mogu neke osobe izgovoriti, pa na kraju mozda i uraditi:confused:! Ova tema je bila na jednoj TV -diskusiji pa me je zamislila i htela bih da cujem od vas da li ste imali neka slicna iskustva i kako ste reagovali?
Sta bi mogli savetovati?

PS: Izvinjavam se na losem srpskom jeziku

Eto ovo je sta sam vec nekoliko puta cula i stvarno pre nekoliko nedelja citam u novinama da je otac ubio sinove i na kraju pokusao i sebe(ali mu nije uspelo), jer ga zena napustila. Strasno! Ima takvih ludaka i zato svako ucenjivanje mora ozbiljno da se shvati!
 
Verovatno ste se sreli nekada se nekim emotivnim ucenjivacem.
To su oni, "ili kako ja kazem ili cu ja da prekinem druzenje/odnos ili sta vec".
Kakva je psihologija tih ljudi, jesu li razmazeni i samim tim misle da su epicentar i da se sve vrti oko njih i da mora biti kako oni kazu ili je to ocajnicki pokusaj nekog da kontrolise i da drzi konce?
Kako se nositi sa takvim ljudima, ako nam nisu bliski i kako se nositi sa onima koji su nam bliski a imaju tu gadnu osobinu ucene?

Da, jesam, dok nisam bila "porasla" prinudno brzo, odnosno dok nisam dobila vanrednu "lekciju" . :mrgreen: Ja znala sam šta ću da izgubim i šta takva moja odluka, povlači za sobom. Naprosto, kao da sutra ne postoji...I tačno je tako i bilo. Jelena nije htela, imalo je ko hoće. :mrgreen: U pitanju je čista dominacija, naviknutost da sve bude kako drugi hoće, bez uvažavanja tuđih želja, htenja i vremena, da se prolagodiš na novonastalu situaciju ili da porazmisliš o tome šta se pita, odnosno šta to pitanje "nosi". Kako se nositi? Sada su svi generali, posle bitaka...ja nisam umela da se nosim, trebalo mi je vremena, bojala sam se nečega, nisam bila sigurna i ja znala sam šta će biti šta će se izdešavati, jer drugi nisu ja. Drugi neće dati vremena. Drugi neće razumeti. Drugi neće želeti da čuju ono što ne žele da čuju. Druge neće zanimati šta ja imam da kažem i zašto sam tako odlučila, kako jesam. Kako se danas nosim sa tim? Lepo. Shvatam, da me nisu voleli. I tako postupam sa svima, koji to rade...tačno znam da im nisam bila tada važna , bitna , posebna i neko Jedina. Isto ću znati i za ubuduće , ko bude tako radio, jer u toj priči onda zapravo ja kao ja, se ne nalazim nigde, nego je uvek: "Nećeš?" I sutra gledam što me razdire. Sada je "Neću. Neka "umirem" opet, n - e - ć - u. Jer sada znam, ko bi me zaista voleo iskreno , drzgačije bi reagovao. reagovao bi kao što reagujem ja. razumevanjem, pažnjom i čekanjem. A, ne..zamenom. Ucene više ne pale. Šta god da je u pitanju. I ko god. Što ste ucenjivali - ucenjivali ste. Sada...sikter. :manikir:
 
Verovatno ste se sreli nekada se nekim emotivnim ucenjivacem.
To su oni, "ili kako ja kazem ili cu ja da prekinem druzenje/odnos ili sta vec".
Kakva je psihologija tih ljudi, jesu li razmazeni i samim tim misle da su epicentar i da se sve vrti oko njih i da mora biti kako oni kazu ili je to ocajnicki pokusaj nekog da kontrolise i da drzi konce?
Kako se nositi sa takvim ljudima, ako nam nisu bliski i kako se nositi sa onima koji su nam bliski a imaju tu gadnu osobinu ucene?

Ne ucenjuje nas niko, no mi slabi, sami sebe svojom emocijom.
 
Postovanje svima.

Sve je to lepo sto neki pisu ovde, ali bas me zanima sta bi uradio kakav krasan junak na ovome svijetu koji iz bezbednosti svoje fotelje na internetu anonimno prica stvari tipa 'ma to je problem "ucenjivaca" ' i slicno da se pojavi "ucenjivac" kao onaj sto je prebio onu devojku u Novom Sadu. Da li bi tad bili tako hrabri u huskanju drugih na filozofije "taj i taj se saginjati nece" sto znamo kako se obicno zavrsava, ili bi bilo ono bez'te noge...

Druga stvar, ako su sve to o cemu se prica neke nestvarne "ucene" i samo obicni pokusaji kontrole drugog a nista od toga nije stvarno, to jest "ucenjivaci" pricaju te stvari samo kao pokusaj manipulacije drugima, kako to da ostavljeni muskarci cetiri puta cesce vrse samoubistvo nego muskarci koji nisu nikada ni bili u vezi / u braku, a ostavljene zene vrse samoubistvo u istom procentu kao zene koje nikad nisu bile u vezi / braku. Tu meni rezultati istrazivanja nesto ne stimaju, a ja koliko znam brojke ne lazu, za razliku od herojskih emotivnih izliva o tome kako gde neko prodje tu trava ne nicče i internet heroji ne pregovaraju sa teroristima.

Mislim daleko od toga da ja podrzavam takve stvari kojima sam i sam bio izlozen i jos sam, samo je u mom slucaju u pitanju bolesna osoba pa moram to da trpim, nego samo kazem da postoji raskorak izmedju stvarnog sveta i internet herojstva, a nesto zavisi i od godina.

Pozdrav svima jos jednom
 
Caligula_64, nisam bas sigurna da sam tvoj post potpuno razumela... (?)

Osoba(emocionalan ucenjivac) koja namerno izaziva osecaj krivice kod bliskih ljudi sa kojima zivi, moze ali ne mora da bude suicid. Citala sam da u mnogim pokusajima samoubistva, osobe uglavnom prezive jer nije im cilj da stvarno riknu nego da na taj nacin ucenjuju; obicno, budu na vreme nadjeni i spaseni, ali ponekad se desi da pogresno kalkuliraju i nenamerno odlepe - u tome je riziko... znaci, rezultati istrazivanja ne stimaju.

.... pozdrav:)
 
Istrazivanja su ta koja su i to su rezultati koji pisu. Brojke ne lazu i nema tu sta da ne stima. Napusteni muskarci 4x cesce izvrsavaju samoubistvo od onih koji nikad nisu bili u vezi, a napustene zene izvrsavaju samoubistvo u istom procentu kao i zene koje nisu nikad bile u vezi. Sto znaci da u slucaju ovih samoubica to "emotivno ucenjivanje" za kojim su mozda neki od njih posezali nije bilo nikakav smisljeni plan kao sto pokusava da se predstavi u tim nekim fensi tekstovima, nego ti "ucenjivaci" verovatno cak nisu ni bili u stanju ni da kontroslisu te svoje izjave, emocije i sta god bilo. Tako da junacenje u stilu "ma neka taj neko samo ucenjuje, bas me briga, nece on mene ucenjivati" moze da bude lako na internetu, ali u stvarnosti treba da se pazi sta se radi i da se misli unapred, a posle moze da bude kasno.

Na stranu sto je postala neka moda u ovim fensi tekstovima da pronalaze razna "ucenjivanja" i slicno i gde treba i gde ne treba, samo sto ih iz frizidera ne vade. A istina je da kad dvoje prave vezu a narocito zajednicki zivot bili zakonski vencani ili ne, uopste nije ni logicno ni zrelo ocekivati da se ima ista sloboda kao dok je neko bio sam. Pre ce biti da nije bas u redu onaj ko pronalazi ucenjivanja i pokusaje kontrole u najobicniojim glupostima tipa pitanja "gde ides" kad neko krene da izlazi iz stana a ne javi se ukucanima, nego onaj ko pitanje postavlja.
 
Takodje u poslednje vreme je neko fensi pomodarstvo da se galami o nekim slobodama, ama vecina onih koji galame zaboravljaju da sloboda sa sobom nosi veliku odgovornost, zato je se vecina odrice. Evo ja sam na parimer liberal sto se tice vaspitanja dece. Moji metodi za vaspitanje su iz skole Samerhil, ko ne zna neka nadje knjigu Slobodna deca Samerhila. Ali bato, jedno je takav liberalizam, a drugo je da nekome posle X decenija iz cista mira padne na pamet kako "on nije vise srecan" ili nesto pa napusti supruznika sa decom da bi on "gradio novi zivot" i "trazio nekoga sa kim ce biti ponovo srecan" sma - ra - nje, sma - ra - nje, nja -a ka - nje, nja -a ka - nje. A onda sednu pa "oni brinu" kako ce i od cega da se deca skoluju. Jel brines ? Pljuni koju hiljadu evra da se deca skoluju, to je pametnije nego da "brines". Jel nemas? Pa zaradi. Ako ne mozes da zaradis prodaj kucu pa udji, a nemoj samo da brines jer od tvoje brige puca i kicma i čir. Nikoga nije briga sto ti nemas. Na to je trebalo da mislis pre nego sto si "otisao da gradis novi zivot" jer si "nesrecan" dočim su verovatno svi oko tebe bili i sad su ekstaticni. Umesto sto se drobi o slobodi, to je ponasanje koje treba da se sankcionise: Ali se ne sankcionise, i onda se dolazi do gornje statistike ili do tih ubistava sa samoubistvima, a onda se izbezumljeni ocajnici koji rade te sulude stvari jos proglasavaju za nasilnike, ucenjivace i tako dalje. Sto ne da nije lepo, nego je travestija slobode.
 
Istrazivanja su ta koja su i to su rezultati koji pisu. Brojke ne lazu i nema tu sta da ne stima. Napusteni muskarci 4x cesce izvrsavaju samoubistvo od onih koji nikad nisu bili u vezi, a napustene zene izvrsavaju samoubistvo u istom procentu kao i zene koje nisu nikad bile u vezi. Sto znaci da u slucaju ovih samoubica to "emotivno ucenjivanje" za kojim su mozda neki od njih posezali nije bilo nikakav smisljeni plan kao sto pokusava da se predstavi u tim nekim fensi tekstovima, nego ti "ucenjivaci" verovatno cak nisu ni bili u stanju ni da kontroslisu te svoje izjave, emocije i sta god bilo. Tako da junacenje u stilu "ma neka taj neko samo ucenjuje, bas me briga, nece on mene ucenjivati" moze da bude lako na internetu, ali u stvarnosti treba da se pazi sta se radi i da se misli unapred, a posle moze da bude kasno.

Na stranu sto je postala neka moda u ovim fensi tekstovima da pronalaze razna "ucenjivanja" i slicno i gde treba i gde ne treba, samo sto ih iz frizidera ne vade. A istina je da kad dvoje prave vezu a narocito zajednicki zivot bili zakonski vencani ili ne, uopste nije ni logicno ni zrelo ocekivati da se ima ista sloboda kao dok je neko bio sam. Pre ce biti da nije bas u redu onaj ko pronalazi ucenjivanja i pokusaje kontrole u najobicniojim glupostima tipa pitanja "gde ides" kad neko krene da izlazi iz stana a ne javi se ukucanima, nego onaj ko pitanje postavlja.

Cudilo bi me ako bi ovo suicid istrazivanje koje spominjes bilo ograniceno na slucajeve osoba (emo-ucenjivaca) o kojima je na ovoj temi rec. Isto ne igra nikakvu ulogu koliki procenat su to zene a koliki procenat su muskarci - samoubice. Ne razumem zasto bi pol osobe bio vazan na ovoj temi?

Emotivnom ucenjivacu, obicno, nije cilj da se pozdravi sa zivotom, mada, ima i onih koji se osecaju kao zrtve - kada ucenom ne dostignu sta zele, pa u afektu dodje do tragedije. Ali, cilj im je uglavnom uvek jedan isti: manipulirati ljude za svoju korist. Tu se sluze bezbrojnim, razlicitim, strategijama pomocu kojih upucuju osobu u odredjeni pravac... to rade prefrigano, lukavo - ali obicno nesvestno... i bas zato jer je nesvestno, osecaju se kao zrtve. Mnogima nama se cini da su emo-ucene izplanirane ali psiholozi tvrde suprotno.

Sto se tice slobode u zajednickom zivotu... rec je o slobodi odlucivanja samog za sebe. Sitn primeri:
- Ako mi se veceras ne ide u bioskop da gledam neki film koji moj partner zeli, onda necu ici i ocekujem da moju slobodnu odluku postuje.
- Ako znam da cu veceras biti sama kod kuce jer je on na nekom sastanku, onda cu izaci sa drustvom u kafic... moja slobodna odluka.
- Ako mi se danas ne kuva, onda cu mu predloziti da izadjemo i pojedemo negde picu ... ako on nece da ide, onda ce mo poruciti picu ili ... ce on nesto kuvati ... ili jesti sendvice ... ; svakom svoja sloboda da odlucuje;)
 
Poslednja izmena:
Takodje u poslednje vreme je neko fensi pomodarstvo da se galami o nekim slobodama, ama vecina onih koji galame zaboravljaju da sloboda sa sobom nosi veliku odgovornost, zato je se vecina odrice. Evo ja sam na parimer liberal sto se tice vaspitanja dece. Moji metodi za vaspitanje su iz skole Samerhil, ko ne zna neka nadje knjigu Slobodna deca Samerhila. Ali bato, jedno je takav liberalizam, a drugo je da nekome posle X decenija iz cista mira padne na pamet kako "on nije vise srecan" ili nesto pa napusti supruznika sa decom da bi on "gradio novi zivot" i "trazio nekoga sa kim ce biti ponovo srecan" sma - ra - nje, sma - ra - nje, nja -a ka - nje, nja -a ka - nje. A onda sednu pa "oni brinu" kako ce i od cega da se deca skoluju. Jel brines ? Pljuni koju hiljadu evra da se deca skoluju, to je pametnije nego da "brines". Jel nemas? Pa zaradi. Ako ne mozes da zaradis prodaj kucu pa udji, a nemoj samo da brines jer od tvoje brige puca i kicma i čir. Nikoga nije briga sto ti nemas. Na to je trebalo da mislis pre nego sto si "otisao da gradis novi zivot" jer si "nesrecan" dočim su verovatno svi oko tebe bili i sad su ekstaticni. Umesto sto se drobi o slobodi, to je ponasanje koje treba da se sankcionise: Ali se ne sankcionise, i onda se dolazi do gornje statistike ili do tih ubistava sa samoubistvima, a onda se izbezumljeni ocajnici koji rade te sulude stvari jos proglasavaju za nasilnike, ucenjivace i tako dalje. Sto ne da nije lepo, nego je travestija slobode.

Ne mogu da predpostavim da ovako nesto moze iz cista mira na pamet da padne! Ovaj proces treba da traje ( pa ako treba i X decenija) da bi bili sigurni da je tako i nije drugacije...

Nego, je li je to sto si pisao epizoda iz tvoga zivota?
 
Emotivne ucene su uglavnom bezopasne i ne prolaze kod osoba koje imaju makar malo integriteta i samopostovanja.
Osim u jednom slucaju, na relaciji roditelji - deca. Od najranijeg doba nas uce da je porodica najvaznija i da treba da se drzimo zajedno. U tome, naravno, ne bi bilo niceg loseg niti pogresnog, da se kasnije ta ljubav i odanost ne zloupotrebljavaju.
Slucajevi gde deca ucenjuju roditelje se uglavnom svode na finansije (Ubicu se ako mi ne kupite maxerice, ajfon, auto, ako me ne posaljete na more, itd.) i mahom su benigni.
Kada roditelji uzmu za pravo da se mesaju u zivot svog deteta (vise nego sto bi trebali, a granicu je tesko postaviti), to je vec opsano.
Pocinje u detinjstvu kad primete da se dete ne uklapa sasvim u sliku koju su stvorili o njemu. A svaki cekic koji viri valja zakucati. Tu imamo biranje prijatelja za dete i zabrane druzenja sa nepodobnima, sve moguce vrste pritiska i nametanja. Svaka ziva dusa ce se usprotiviti, e tad pocnju hamletovske scene, prebacivanja nabijanje grize savesti. Da ne duzim, to se nastavlja tokom zivota. Koliko roditelja zeli da bira svojoj deci partnere, koliko njih izigrava Antigoni ili Ofeliju kad dete saopsti da napusta porodicni dom (ili makar da ima zelju), koliko njih ucenjuje decu nasledstvom...
 
Emotivne ucene su uglavnom bezopasne i ne prolaze kod osoba koje imaju makar malo integriteta i samopostovanja.
Osim u jednom slucaju, na relaciji roditelji - deca. Od najranijeg doba nas uce da je porodica najvaznija i da treba da se drzimo zajedno. U tome, naravno, ne bi bilo niceg loseg niti pogresnog, da se kasnije ta ljubav i odanost ne zloupotrebljavaju.
Slucajevi gde deca ucenjuju roditelje se uglavnom svode na finansije (Ubicu se ako mi ne kupite maxerice, ajfon, auto, ako me ne posaljete na more, itd.) i mahom su benigni.
Kada roditelji uzmu za pravo da se mesaju u zivot svog deteta (vise nego sto bi trebali, a granicu je tesko postaviti), to je vec opsano.
Pocinje u detinjstvu kad primete da se dete ne uklapa sasvim u sliku koju su stvorili o njemu. A svaki cekic koji viri valja zakucati. Tu imamo biranje prijatelja za dete i zabrane druzenja sa nepodobnima, sve moguce vrste pritiska i nametanja. Svaka ziva dusa ce se usprotiviti, e tad pocnju hamletovske scene, prebacivanja nabijanje grize savesti. Da ne duzim, to se nastavlja tokom zivota. Koliko roditelja zeli da bira svojoj deci partnere, koliko njih izigrava Antigoni ili Ofeliju kad dete saopsti da napusta porodicni dom (ili makar da ima zelju), koliko njih ucenjuje decu nasledstvom...


Ultimatumi bilo koje vrste ne spadaju u emocionalno ucenjivanje(barem mislim da je tako)... ali, imas pravo strasno je sta su svemu neki roditelji sposobni:roll: zato postoji zakon i tako nesto kao "nasledna prava" ali to nema veze sa temom... mada, ko zna ... u nasem materijalistickom drustvu je sve moguce, pa kada su pare i imanje u pitanju, onda su i emocije visoko eksplozivne i eto prilike za ucenjivanje... :roll:
 
(... ili emotivno ucenjivanje?)

Koliko je opasno i kako se braniti od ucenjivaca ove vrste?
Kada se osecamo emocionalno ucenjeni i koliko opterecenje tj. osecaj krivice imamo, ako se ucenjivacu suprostavimo?
Koje su to karakteristike osoba sklonih emocionalnom ucenjivanju?
Koje motive najcesce imaju te osobe?
Da li smo mi svi, manje, vise, emocionelni ucenjivaci?
U kojoj meri prihvatiti ovakve ucenjivace ozbiljno?

Najcesca strategija emocionalnog(ili emotivnog)ucenjivaca, pocevsi od svakodnevnih sitnica ... :

- Da nas na nase obaveze podsecaju
- Da nas podsecaju da se zbog nas zrtvuju
- Da nam daju do znanja da se vise angaziraju
- Da nam neke grehove od pre xy godinama, jos uvek prebacuju
- Kroz nonverbalnu tugu, patnju, signaliziraju uvredjenost. Osoba je tvrdoglava, ne prica, pacenicki pogled, stenje, nejavlja se ...

- Stavljaju nas pod psihicki pritisak kako bi ispunili svoje licne zelje, zahteve ...

Primeri:
"Ako veceras neces samnom u pozoriste, onda ne idem sa tobom kod tvoje mame na rodjendan!"
"Ako ne dodjes na vreme kuci, onda ti sledi kucna kazna!"
"Ako ne dobijes na pismenom 5, onda se oprosti sa drustvom i izlascima u DISCO!"
"Ako ne dodjes odmah posle posla kuci, onda me neces ovde zateci!"
"Ako mi ne priznas gde si bio/bila, onda cu i ja raditi sta hocu ... "
"Sve radim samo za tebe a ti ... "
"Tvoja je odluka da li ce biti ko sto je nekada bilo, moras samo ... "
I td ... i td ...

A sta kazete na ovo?

"Ako me napustis, neces videti vise decu!"
"Ako me napustis, ubiti cu se!" Ili jos dramaticnije: "Ubicu nas sve!"

OK. Jezim se pri samoj prepostavki da tako nesto mogu neke osobe izgovoriti, pa na kraju mozda i uraditi:confused:! Ova tema je bila na jednoj TV -diskusiji pa me je zamislila i htela bih da cujem od vas da li ste imali neka slicna iskustva i kako ste reagovali?
Sta bi mogli savetovati?

PS: Izvinjavam se na losem srpskom jeziku


Ja sam upao nazalost u onaj tip ucenjivanja ako me ostavis necu moci vise da zivim, i to me je dovelo do velikih problema.A osoba koja je samnom je imala par pokusaja tako da sam trebao da odem na vreme jer okreni obrni sve dolazi na to najcrnje, slucaj je opisan u psiholoskoj ispovedaonici.

Treba da se pripremim za kraj, da se pripremim na ono sto ce posle da ucini i sacuvam sebe...
 

Back
Top