Čarls Dikens - Oliver Tvist

hakim bej

Elita
Poruka
16.477
Oliver Tvist je prica o decaku koji stvari i ljude koji ga okruzuju deli na dobre i lose. Ne postoji nista izmedju tih krajnosti.
Citajuci Olivera Tvista izmedju redova moze se videti nedvosmislena poruka pisca:
Svi siromasni ljudi su zli!
Ako se cak i desi da neko siromasan nije zao, onda je to samo zato sto je on nekada bio aristokrata plave krvi, pa je nekim nesrecnim slucajem osiromasio.
Osiromasicemo i mi dok nam deca citaju fasisticku propagandu kao obaveznu lektiru.
Izuzimajuci politicku pozadinu, gledajuci knjizevne kvalitete, roman uopste nije los.
U mladjim razredima deca su citala bajke, u kojima su zli ljudi obavezno ruzni i siromasni, a prelepi bogati princ na belom konju je dobar i plemenit.
Takve stvari uticu na formiranje licnosti.
Do kog uzrasta treba lagati decu?

Hvala bogu da deca izbegavaju lektiru.
 
Zanimljiv pogled.

Ne sećam se više da li je Snežanina maćeha postala kraljica tek udajom za kralja; niti da li se u bajci uopšte pominje njeno poreklo i status pre tog profitabilnog venčanja.

Ako si mislio na ružnoću usled načina na koji je manifestovala svoju pravu prirodu, uzimajući lik gurave matore torbarke; onda si u pravu. Maćeha je možda bila druga najlepša; ali Snežana nije imala odvratni alter ego.

Pepeljuga je bila siromašna usled zlih okolnosti. Njen pokojni otac je bio bogat i ugledan čovek. Apropo teorije da su siromašni ljudi dobri tek ukoliko imaju dobro poreklo.

Opet, čak i ako bilo šta od toga predstavlja neku opasnost po duhovno/moralno/kako god ustrojstvo deteta; teško da možeš suditi bajci zbog vremena u kojem je nastala. Dok je ubogi kmet delio svoje parče slame sa kozom i njegov ga lord tukao po ušima svaki put kad dođe da pobere svoju desetinu; od kakve je vrste morao biti pučki ideal? Svakako, od one koja mu je pred nosom. Da poreklo i status garantuju bleštavilo.

Seti se i crkve, grlatije tada nego ikada.

Ponizan čovek sa kostima u strahu od ognja paklenog odaće sili na vlasti čak i nezasluženu počast.
 
Oliver Tvist je prica o decaku koji stvari i ljude koji ga okruzuju deli na dobre i lose. Ne postoji nista izmedju tih krajnosti.
Citajuci Olivera Tvista izmedju redova moze se videti nedvosmislena poruka pisca:
Svi siromasni ljudi su zli!
Ako se cak i desi da neko siromasan nije zao, onda je to samo zato sto je on nekada bio aristokrata plave krvi, pa je nekim nesrecnim slucajem osiromasio.
Osiromasicemo i mi dok nam deca citaju fasisticku propagandu kao obaveznu lektiru.
Izuzimajuci politicku pozadinu, gledajuci knjizevne kvalitete, roman uopste nije los.
U mladjim razredima deca su citala bajke, u kojima su zli ljudi obavezno ruzni i siromasni, a prelepi bogati princ na belom konju je dobar i plemenit.
Takve stvari uticu na formiranje licnosti.
Do kog uzrasta treba lagati decu?

Hvala bogu da deca izbegavaju lektiru.


Pa, mislim da si izneo pogresnu interpretaciju romana.

Uopste to nije pruka, dakle, da je svako ko je bogat - dobar, naprotiv imas lik Nensi (ili kako vec) koja je dobra a siromasna i koja strada zbog toga.

Dalje od ovoga ne bih isla, bajke su sastavni deo odrastanja i vaspitanja dece, jer imaju poruku pre svega u dobrom, a ne toliko u bogatom (uostalom postoje i brazilske, ruske, cileanske bajke), tako da se zaista ne bih slozila s tim da deca ne treba da citaju bajke i ovako lepe romane kao O.T.
 
Oliver Tvist je prica o decaku koji stvari i ljude koji ga okruzuju deli na dobre i lose. Ne postoji nista izmedju tih krajnosti.
Citajuci Olivera Tvista izmedju redova moze se videti nedvosmislena poruka pisca:
Svi siromasni ljudi su zli!
Ako se cak i desi da neko siromasan nije zao, onda je to samo zato sto je on nekada bio aristokrata plave krvi, pa je nekim nesrecnim slucajem osiromasio.
Osiromasicemo i mi dok nam deca citaju fasisticku propagandu kao obaveznu lektiru.
Izuzimajuci politicku pozadinu, gledajuci knjizevne kvalitete, roman uopste nije los.
U mladjim razredima deca su citala bajke, u kojima su zli ljudi obavezno ruzni i siromasni, a prelepi bogati princ na belom konju je dobar i plemenit.
Takve stvari uticu na formiranje licnosti.
Do kog uzrasta treba lagati decu?

Hvala bogu da deca izbegavaju lektiru.

To i jeste ziva istina. Siromasni ljudi su zlocesti i veoma zavidljivi, pokvareni i skloni smicalicama, zato deca treba da uce da se obogate i postanu srecna i lepa. :)
Dikens je veoma patetican, ali ga volim kao priovedaca i uvek ga isticem. Za razliku od Dostojevskog, koji je osim "Zlocina i kazen" smorio sa ostalim delima, Dikens je izmislio knjizevnost.
 
Oliver Tvist je prica o decaku koji stvari i ljude koji ga okruzuju deli na dobre i lose. Ne postoji nista izmedju tih krajnosti.
Citajuci Olivera Tvista izmedju redova moze se videti nedvosmislena poruka pisca:
Svi siromasni ljudi su zli!
Ako se cak i desi da neko siromasan nije zao, onda je to samo zato sto je on nekada bio aristokrata plave krvi, pa je nekim nesrecnim slucajem osiromasio.
Osiromasicemo i mi dok nam deca citaju fasisticku propagandu kao obaveznu lektiru.
Izuzimajuci politicku pozadinu, gledajuci knjizevne kvalitete, roman uopste nije los.
U mladjim razredima deca su citala bajke, u kojima su zli ljudi obavezno ruzni i siromasni, a prelepi bogati princ na belom konju je dobar i plemenit.
Takve stvari uticu na formiranje licnosti.
Do kog uzrasta treba lagati decu?

Hvala bogu da deca izbegavaju lektiru.

Mislim da si pogresno razumeo. Pouka ovog romana (kao i vecine ostalih iz tog perioda) je kritika Viktorijanskog drustva i nacina na koji drustvo tretira pojedinca. Takodje, kritika je upucena upravo tim moralnim vrednostima i procenjivanju ljudi na osnovu polozaja u drustvu, tj. glavna poruka je da ima dobrih i losih ljudi u obe klase, nebitno da li je neko bogat ili siromasan.
 
Poslednja izmena:
Oliver Tvist je prica o decaku koji stvari i ljude koji ga okruzuju deli na dobre i lose. Ne postoji nista izmedju tih krajnosti.
Citajuci Olivera Tvista izmedju redova moze se videti nedvosmislena poruka pisca:
Svi siromasni ljudi su zli!
Ako se cak i desi da neko siromasan nije zao, onda je to samo zato sto je on nekada bio aristokrata plave krvi, pa je nekim nesrecnim slucajem osiromasio.
Osiromasicemo i mi dok nam deca citaju fasisticku propagandu kao obaveznu lektiru.
Izuzimajuci politicku pozadinu, gledajuci knjizevne kvalitete, roman uopste nije los.
U mladjim razredima deca su citala bajke, u kojima su zli ljudi obavezno ruzni i siromasni, a prelepi bogati princ na belom konju je dobar i plemenit.
Takve stvari uticu na formiranje licnosti.
Do kog uzrasta treba lagati decu?

Hvala bogu da deca izbegavaju lektiru.
.. zar nije nensi pozitivan lik .. u oliveru ..?
.. a ni fejgan nije sasvim loš .. misliš da je fejgan zao ..? .. zašto ..?


.. pouka nije to što tvrdiš ..
.. pouka je .. da je čoveka moguće svesti na psa ..
.. ali .. da se čak i među onima koji žive pasjim životom .. može naći nešto ljudsko ..
 
Pa je samo pricao o tuznim sudbinama sa srecnim krajem. Patetican je.

Sa srecnim krajem? Ne bih rekla da, recimo "Velika ocekivanja" imaju srecan kraj. To sto Phillip i Stella izlaze iz rusevina kuce drzeci se za ruke ne znaci da su se zavoleli (izasli su kao prijatelji) i da ce biti srecni i zadovoljni do kraja zivota, vec da su moralno sazreli, naucili lekciju iz gresaka koje su pravili u proslosti i da su spremni za novi pocetak.

Nije tragican kraj, ali nije ni srecan.
Mojne da mi jednog od omiljenih pisaca nazivas pateticnim. :evil:
 

Back
Top