Šote, mori, Šote…

gost 41715

Elita
Poruka
17.690
Ovih dana je Dragan_srbcg pomenuo priču o Šoti i okačio tekst koji se izgleda veċ neko vreme rastura po forumima:

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9646029&postcount=83

Cela priča o Srbima koji su tobože prigrlili albanski folklor mi je bila malo neubedljiva, pa rekoh da vidim otkud duva taj vetar.

Prvo, da zamolim moderatore da temu ne šutnu na pdf politika, jer izvesnog političara pominjem samo u kontekstu vezanom za ,,aferu - Šota”.

Ako se ne varam (što se tiče godine), priča počinje 2007. kada je bivši ministar za kapitalne investicije, Velimir Iliċ, na saboru u Guči zabranio sviranje ,,Šote”.

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=15&status=jedna&vest=106560

Iliċ je svoju odluku obrazložio kao nastojanje da se sabor zaštiti od nesrpskih elemenata, a naročito kako se u ovom slučaju radi o navodno albanskoj igri, čiji je nastanak povezan sa Albankom, tzv, Šotom, Ċerimom Galicom, albanskom kačkom, koja se je borila protiv Srba.

Iliċeva cenzura je zatim pokrenula tu nezvaničnu inicijativu da se ispravi navodna istorijska i kulturološka nepravda, kako Dijana Dimitrovska to opisuje u svom članku za ,,Novosti”:

Azem Bejta i njegova žena Šota Galica, po kojoj je nastala istoimena pesma a koju su Srbi proteklih decenija iz neznanja "primali" - svakako to jesu bili - veliki srbomrsci.

Iliċevo obrazloženje je podržao Prof. Dragi Malinkoviċ, profesor i dekan kosovskomitrovačkog univerziteta:

Profesor istorije i dekan kosovskomitrovačkog univerziteta Dragi Malinković, koji je na tu temu davno još objavio knjigu, navodi istorijske podatke:
- Pesma "Šote, mori Šote," nastala je kao svadbeni poklon. Azem Bejta ju je naručio za svoju ženu Šotu, a Srbi su je sve vreme pevali kao svoju. Azem Bejta bio je najpoznatiji šiptarski odmetnik koji je poveo ustanak kačaka (odmetnika) u dreničkom kraju, istom onom kraju koji će kasnije dati Adema Jašarija.
- Ustanak je bio veliki problem za Kraljevinu SHS, sve dok ih vojska i žandarmerija 1924. godine nije opkolila - nastavlja Malinković. - Na poziv srpskog komandanta da se predaju, odmetnici su odgovorili vatrom. Šest godina su kačaci žarili, palili i ubijali po dreničkom kraju, sve do 1924.
Teško ranjenog Azema Bejtu, prema kazivanju profesora Malinkovića, iz obruča srpske žandarmerije, spasla je njegova žena i saborac Šota Galica. Ali, lečili su ga nadrilekari i Bejta nije preživeo.

-A Šota Galica, kada je njen muž poginuo, obukla je mušku narodnu nošnju i stavila keče na glavu. Nastavila je da se bori protiv Srba i Srpstva istom silinom kao njen muž.
Postoji i narodno predanje, koje se na Kosovu i Metohiji prenosilo s kolena na koleno. Po predanju, Šota Galica je posle smrti muža, besna i divlja, uhvatila šestoro srpskih čobančića. Svezala ih je i zatim zapalila vatru. Dok su deca umirala, ona je pevala "Šote, mori, Šote, Šote, mašala, davno želim, Šote, mori, da te igram ja".

- To predanje nema utemeljenje u istoriji, a to znači da nemamo podatke koji bi ga potvrdili - kaže profesor Dragi Malinković. - Ono se javilo i zadržalo u narodu kao jezivo kazivanje i personifikacija zla koje su Arnauti činili prema Srbima. U svakom slučaju Azem Bejta i Šota Galica ubijali su Srbe, radujući se svakom ubistvu. Jer, brojali su uzete srpske duše. A srpski narod, ne znajući za sve to, obožavao je baš tu pesmu. Hvala bogu da su iz srpske muzike počele da se ispiraju te krvave note za krvavu nevestu.

Toliko o spomeniku spaljenim srpskim čobančiċima, koji su komunisti srušili zarad bratstva i jedinstva iz teksta koji je ovde okačio Dragan, a koji su još mnogi čitali i razmenjivali po internetu.

Da odgovorim Draganu da ne znam kom je bolesnom mozgu u interesu da izmišlja ovakve stvari i šta time želi da postigne, ali, eto, ima i takvih, pa tom nekom dotičnom gospodinu nije bilo dosta da se priča o čobančiċima završi na glasinama ili što bi Prof. Malinkoviċ rekao na ,,narodnom predanju”, veċ je morala da bude utemeljena na spomeniku, koji su komunisti srušili zarad bratstva i jedinstva.

U nastavku, Iliċ zaključuje:

- NAROD sluša i prihvata ono što se emituje - kaže ministar Velja Ilić koji je prvi "preporučio" da se ta pesma više ne peva. - Emitovalo se po lokalnim radiostanicama skoro čitav vek, ljudi su to ne znajući zavoleli, sviraju po svadbama i saborima kao vrhunac veselja. Nije bilo mnogo onih koji su znali jezivu istoriju te pesme. Sada smo rešili i da joj preporukom zabranimo ulaz na Guču. Sa svim orkestrima potpisali smo ugovore po kojima mogu da sviraju samo tradicionalnu, izvornu, kvalitetnu srpsku muziku. Drugi, "ako imaju morala" - neka je sviraju.

U jednome se sigurno slažem sa Veljom – narod sluša i prihvata ono što se emituje, bilo da je putem televizije, radija ili interneta. Drugim rečima, uzima sve zdravo za gotovo, pa i ovu priču o albanskoj ,,Šoti”, koju su Srbi tek tako oberučke prihvatili.

Kako to da nikome ne pade na pamet da se zapita šta znači ,,Šota”, na albanskom, ako se veċ radi o albanskoj igri i znači li uopšte nešto?

Da li je iko od tih koji su se primili na ovu priču pomislio da je ta Albanka Ċerima, dobila nadimak po Šoti?

Kako to da za pesmu koja je tobože svadbeni poklon Azema Bejte krvavoj mu nevesti Šoti u albanskom jeziku ne postoje reči, niti je to pesma, veċ običan instrumental i ples kako tvrde Albanci, ali ja nikako da na nađem makar jedan snimak na kome Albanci igraju ,,Šotu”. Na Youtubeu može da se vidi gomila klipova sa naslovom ,,Shota”, međutim svi se odnose na albanske folklorne ansamble kojim često daju taj naziv, a ne na samu igru. Mene bi baš zanimalo da vidim kako se to igra ta albanska ,,Šota”, ako su je Srbi preuzeli od njih, jer nešto sumnjam da Albanci igraju kolo, a ako igraju, pre ċe biti da su oni ti koji su ga preuzeli, jer je kolo mnogo zastupljenije kod Srba.

Kako je naš narod po pravilu nezainteresovan za svoje nasleđe, a iz objektivnih razloga sklon nacionalizmu, onda mu je lako pustiti ovakvu buvu, dobro zabiberenu nacionalističkim senzacionalizmom, tako da nama niko ni ne mora da otima kulturno nasleđe, veċ da samo pusti da ga se sami odreknemo.
 
Poslednja izmena:
Možda je najbolje objašnjenje ,,Šote” dao izvesni Dušan Lazareviċ:

https://www.facebook.com/group.php?gid=33016884549

ШОТА није албанска реч, ни албанска песма, то је чисто српска песма, Шотка и Шотан су српски брачни пар који очекује принову.

Незнање је најгоре стање. Још је горе мешање незналица у знање. Неки свадбарски хармоникаш се сетио, новинар га подржао и - прича је кренула. Маркус Тулиус Цицерон (106-43.г. пре нове ере) је изрекао: Тешка су времена дошла. Деца више не поштуjу своје родитеље, и, сви би да пишу књиге.
На сугестију неких новинара, у Гучи је забрањено извођење песме и игре „шота". Кажу, то је, док је убијала српску децу, певала Шота Гаљица, љубавница Азема Бејте, качака из Албаније. Кажу: не треба изводити песму уз коју су убијана српска деца. Слажем се.

Није спорно да су Шота Гаљица и Азем Бејта чинили зверства, упадајући, из Албаније, у српска села на Космету. Убијали су жене, децу, палили, пљачкали. Али, са песмом и игром „шота", ствари су другачије.

Да почнемо из почетка.

Реч „шота" не постоји у шиптарском језику, нити ишта значи. Који нормалан народ назива националну игру речју која ништа не значи? Ако је то шиптарска игра, како то да Шиптари немају више ни једну националну игру, кад су могли да створе тако дивну мелодију, под називом „шота"? Ваљда би се родио, бар још један, њихов композитор да створи неко шиптарско уметничко дело?

Шиптари немају стихове на шиптарском за песму и игру „шота". Ко прави националне песме на језику другог народа, чији језик није чак ни сродан? Нису, ваљда, Шиптари правили песме на српском језику?
Пишу новине: Ћерима - Шота Гаљица певала је: „Шоте, мори шоте, шоте машала, давно желим, шоте мори, да те играм ја". Историја каже да Ћерима Гаљица и Азем Бејта упадају из Албаније, да нису са Космета, да су рођени у Албанији и да нису знали ниједну српску реч. Једино, ако нису текст песме, на српском, научили преко интернета. Мада, ни у то не верујем, обоје су били неписмени.
Па добро, питаће необавештени новинар, а чија је песма и игра „шота"? Одговор је: српска. Реч „шота", у жаргону косметских Срба, значила је трудницу у поодмаклој трудноћи, која хода, гегајући се као шотка. Моја баба по мајци, рођена Вучитрнка, певала је: шоте мори шоте, где ти је шотан, код друге шоте, по цео дан. Срби су брачни пар, младих љјуди, који очекују принову, звали Шотка и Шотан. Као што су млади, заљубљени пар звали Пата и Паташон.

Песма и игра „шота", настала је у околини Призрена, изводила се у седамоосминском такту, као њене „сроднице" : „Разгранала грана јоргована", „Цвето, калушо", „Баш ми је мерак" итд. Онај свадбарски хармоникаш, који ,,зна" чија је „шота", нека покуша да одсвира „шоту" у ритму седам осмина и да је упореди са осталим косметским песмама, па ће му, ако је мало музички писмен, бити јасно где је корен песме и игре „шота".

Волео бих да неко, по овом питању, консултује највећег певача са Космета и најбољег познаваоца косметске песме, г. Јордана Николића. Он је, пре 40 година био оснивач КУД „Шота" у Приштини, па нека он каже зашто се КУД тако звао? Песма и игра „шота" има, у свом корену, византијски мелос, који су на двор Стефана Првовенчаног донели византијски леутисти (леут-трзачки инструмент, из кога је настао наш прим и наша тамбурица).

Уосталом, чак и да је Шота Гаљица певала „Шоту", зар је песма крива за нечија зверства. Хитлер је све своје партијске промоције, од 1931. године, радио уз Вагнерову музику. У логорима, док су одводили људе у гасне коморе, фашисти су, са звучника, емитовали Вагнерову музику. Да ли је Вагнерова музика, због тога, доживела презир у свету? Зар је песма крива што је певају они без слуха? Зар и данас, не певају они, који би требало да ћуте?

Данас, више него икад морамо чувати национално благо. Ко, данас сме да покрене причу о крађи „Смрт Смаил-аге Ченгића", коју је Његошу украо нововинодолски господар, а лопов и преварант Иван Мажуранић (читај књигу „Писма из Италије" од Љубе Ненадовића).
Поготову је важна борба за очување нашег косметског блага. Борба за Космет није само борба за територије, најмање је то. То је борба за очување културне баштине српског народа. Памћење и култура, не поверава се свадбарским хармоникашима и необразованим новинарима. Достојевски је рекао: ,,Ја муцам, када пишем". Књижевни отац Карамазових је био у праву, муцам и муцаћу све док не придобијем људе који ће нешто приложити у наш незаборав. Ово је мој прилог.
 
Poslednja izmena:
Prosto nisam mogao da odolim, a da ne dodam ovaj komentar nekog Baje sa foruma lopare.net:


http://www.lopare.net/forum/politika-i-ekonomija/3684-sote-mori-sote.html

Ohrabren prošlogodišnjom antologijskom izjavom večitog srpskog premijera dr. Kalašnjikova ("Ko ne razume trubu, ne razume Srbiju"), bivši ministar za kapitalne investicije, danas ministar za infrastrukturu, Ilić - koji je sebe poslednjih godina proglasio gaulajterom za Guču - zabranio je da se na predstojećem Saboru izvodi pesma "Šote, mori Šote".

Oduševljene ovakvim patriotskim potezom baš u času kad "svetski moćnici pokušavaju da nam otmu srce Srbije", beogradske Večernje novosti objasnile su o čemu je reč: "Pesmi koju je Azem Bejta, šiptarski odmetnik iz dreničkog kraja, naručio za svoju ženu i saborca Šotu Galicu, trajno je zabranjen ulaz na Sabor trubača u Guči.

Srpske trube na najpoznatijem srpskom saboru izvornog stvaralaštva ostaće neme za ovu pesmu koja se gotovo čitav vek orila srpskim svadbama i saborima izazivajući konsternaciju u veselju". Dodatnu moždanu alko-analizu uradio je sam Velimir Ilić sledećom izjavom: "Politika nema nameru da se meša u muziku, niti to radi. Ali svako ima pravo, pa i Guča koja je postala najpoznatiji srpski brend, da se zaštiti od kvazidodataka. Sabor trubača u Guči je sabor izvornog srpskog stvaralaštva i tradicije, to je vašar najlepših srpskih kompozicija iz srpske istorije i kulture i nema smisla da se tu pojavljuju pesme drugih naroda, a posebno ne naroda koji su nam bili i ostali veliki neprijatelji."
Detalj da je Guča zbir "najlepših kompozicija iz srpske istorije i kulture" bio je vidljiv svih ovih godina kad su se po blatu, stvaralački duhovno, valjale horde obeznanjenih alkoholičara dok su iz žablje perspektive gledale polugole pevačice na stolovima - što će takođe, najavio je gaulajter Ilić, biti zabranjeno (dobro obaveštene Novosti pišu: "Srpsko izvorno stvaralaštvo u Guči zaštitiće tradiciju i od razigranih pevačica. Prvi put ove godine njima neće biti dozvoljeno da se, kao nekad, penju i igraju po stolovima, dok muškarci u dertu lome čaše i inventar. Trubački orkestri držaće se samo izvornih, autentičnih i tradicionalnih srpskih nota").
Da je Ilićeva odluka glede državne likvidacije pesme "Šote, mori, Šote" čvrsto utemeljena na istorijskim činjenicama, brzo su utvrdile legendarne Novosti čije je istraživačko novinarstvo reagovalo kao munja, pronašavši u kosmpolitskoj Kosovskoj Mitrovici pacijenta koji se pod imenom Dragi Malinković izdaje za "dekana kosovskomitrovačkog Univerziteta". Zapanjenoj srpskoj javnosti koja je decenijama upijala albanske muzičke gene pevajući "Šotu" i ne sluteći da je reč o genocidnom notnom virusu namerno ubačenim u naš slobodarski narod - šizofreničar Malinković otkrio je sledeće: "Pesma 'Šote, mori Šote' nastala je kao svadbeni poklon. Azem Bejta ju je naručio za svoju ženu Šotu, a Srbi su je sve vreme pevali kao svoju. Azem Bejta bio je najpoznatiji šiptarski odmetnik u dreničkom kraju. Kad je njen muž poginuo, Šota Galica obukla je mušku narodnu nošnju i stavila keče na glavu. Nastavila je da se bori protiv Srba i Srpstva istom silinom kao njen muž. Po predanju, Šota Galica je posle smrti muža, besna i divlja, uhvatila šestoro srpskih čobančića. Svezala ih je i zatim zapalila vatru. Dok su deca umirala, ona je pevala 'Šote, mori, Šote, Šote, mašala, davno želim, Šote, mori, da te igram ja..."
Raspolućeni Malinković zaključio je svoju ispovest sledećom dekanskom izjavom: "Ovo predanje se javilo i zadržalo u narodu kao jezivo kazivanje i personifikacija zla koje su Arnauti činili prema Srbima. U svakom slučaju Azem Bejta i Šota Galica ubijali su Srbe, radujući se svakom ubistvu. Jer, brojali su uzete srpske duše. A srpski narod, ne znajući za sve to, obožavao je baš tu pesmu. Hvala bogu da su iz srpske muzike počele da se ispiraju te krvave note za krvavu nevestu!". Malinkoviću je odmah na servis uzvratio Ilić: "Narod sluša i prihvata ono što se emituje. Ova pesma se emitovala po lokalnim radiostanicama skoro čitav vek, ljudi su to ne znajući zavoleli, sviraju po svadbama i saborima kao vrhunac veselja. Nije bilo mnogo onih koji su znali jezivu istoriju te pesme. Sada smo rešili i da joj preporukom zabranimo ulaz na Guču. Sa svim orkestrima potpisali smo ugovore po kojima mogu da sviraju samo tradicionalnu, izvornu, kvalitetnu srpsku muziku."
Kad smo konačno, zahvaljujući duetu Ilić-Malinković, zauvek oslobodili albanske rock propagande, za utehu ostaju podaci sasvim beznačajni za ovu priču; šota je ime narodne igre na Kosovu, zajednička Srbima, Albancima, Turcima, Romima i Gorancima; to nije isključivo albanska igra, recimo, u Albaniji je ni nemaju. Šota (Shota) nije albansko ime i na albanskom ne znači ništa; to je kao kad bismo imali Srbina koji se zove Žikino Kolo. Konačno, ovu (zabranjenu) verziju Šote napisao je početkom sedamdesetih Dragan Aleksandrić, tekst Radmila Todorović, a prvi izvođač je bio izvesni Nenad Jovanović - pa je malkice neobično da je gđa Galica skakajući oko vatre u kojoj su se pekli Srpčići mogla da 1924. godine peva hit-song iz 1970!

Ali, kako činjenice nisu svetinja, naročito kad se udruže dvojica psihopata: Ilić i Malinković - sve je sasvim logično; istorijski je trenutak, recimo, da započnemo obračun s pesmom "Kaleš bre Anđo" jer je "Anđa", u stvari, pseudonim za Albanke koje se zovu Adelina, Afërdita, Albana, Albulena, Alketa, Anxhela, Arbenita, Arbnora ili Arjeta, koje su takođe veselo plesale pored vatre, kuhajući srpsku decu, što će vam, odmah, naučno, potvrditi Malinković, čim ga otkopčaju na leđima.
Konačno, celokupnom srpskom narodu predvođenim Ilićem ostaje teška borba: da kažemo istinu o pozadini pesme "Jovano, Jovanke" jer je reč o teškoj ujdurmi; reč o Albanki koja se zvala Jehona i koja je po mnogobrojnim koncentracionim logorima po Makedoniji ne samo kuhala već i dinstala Srpčiće, o čemu - već pretpostavljate - u dekanatu u K. Mitrovici postoji obiman naučni dosije.
Odlukom Vlade Srbije ukida se izreka "Tko pjeva, zlo ne misli". Misli, misli!
Srećom po Srbiju, imamo Velju Ilića, borca protiv neprijateljskih pesama iz neprijateljskih naroda! Jer, sad kad smo sa Albancima završili, na redu su Hrvati! Uostalom, znamo mi šta se krije iza pjesme "E, moj Saša". I Srbi su konačno shvatili!
 
Poslednja izmena:
Новине „Press“, Уторак 12. XII 2006, бр.352

Радмила Тодоровић-Бабић

ЈОЈ, РАДО, ЈОЈ, РАДМИЛА
На гробљу Орловача јуче сахрањена песникиња и
текстописац Радмила Тодоровић-Бабић

Супруга фолк певача Милана Бабића иза себе оставила хитове „Баш ми се не да“, „Свађалице моја мала“, „Мала соба три са три“, „Чај за двоје“, „Потражићу очи нешто зеленије“...

На београдском гробљу Орловача јуче је сахрањена Радмила Тодоровић-Бабић (57), познати текстописац и један од иницијатора оснивања удружења „Корени“, чији је циљ очување народног мелоса. Супруга фолк певача Милана Бабића годину дана безуспешно се борила против тешке болести, али, упркос залагању лекарског тима и породице, нажалост, изгубила последњу животну битку.

Име Радмиле Бабић, која је ове године добила награду за животно дело на Фестивалу у Врњачкој Бањи, остаће запамћено по многим хитовима које је написала у току свог плодног живота. Иако је медицину завршила као један од најбољих студената у историји факултета, никада се није бавила овим позивом.

Први хонорар зарадила је написавши текст за песму „Шота“, коју је отпевао Ненад Јовановић, и која је у том кварталу продата у 760.000 примерака. Од тих пара Радмила је у Београду купила собицу величине девет квадрата, у којој су касније настали велики хитови које су отпевали Лепа Лукић („Чај за двоје“), Снежана Ђуришић („Мала соба три са три“), Мирослав Илић, Маринко Роквић, Брена...

Ова изузетна жена оставила је иза себе супруга Милана, са којим је у браку била двадесет година, као и сина Бранка и ћерку Јовану, а и вечне мелодије као што су „Баш ми се не да“, „Схватио сам не могу без тебе“, „Свађалице моја мала“, „Јој, Радо, јој, Радмила“, „Потражићу очи нешто зеленије“.

На последњи пут су је испратили бројни поштоваоци, међу којима и Биљана Јефтић, Раде Јоровић, Гоца Лазаревић, Станиша Стошић, Гоца Стојићевић, Гане Ђокић, Бранко Стојнић, Драган Александрић, Снежана Ђуришић, Миша Мијатовић...

Б. ПЕТРОВИЋ
 
Радмила Тодоровић-Бабић
(...)
Први хонорар зарадила је написавши текст за песму „Шота“, коју је отпевао Ненад Јовановић, и која је у том кварталу продата у 760.000 примерака.

Hvala za ovu demistifikaciju... Ovo što si dao su činjenice! Istina, dakle!

Sa Jordanom Nikolićem sam svojevremeno radio u redakciji jednog fabričkog lista.
Uradili smo i jednu emisiju na lokalnom radiju.
Tada nacionalizmi nisu bili u modi, pa se nisam setio da popričamo o Šoti.
 
Hvala za ovu demistifikaciju... Ovo što si dao su činjenice! Istina, dakle!

Sa Jordanom Nikolićem sam svojevremeno radio u redakciji jednog fabričkog lista.
Uradili smo i jednu emisiju na lokalnom radiju.
Tada nacionalizmi nisu bili u modi, pa se nisam setio da popričamo o Šoti.

Da, on bi verovatno imao materijala na ovu temu, a i prikladnu poruku ,,dusebriznicima''. :lol:

Steta sto se dopusta nastavak te lazovske kampanje i sto to neko ne proprati malo vise u medijima, da se stavi tacka na lazi, da se i Velja i ovaj dekan priupitaju za motive i poreklo ove cenzure.
 
hahahaha a sta znaci sote na srpski ako ne na albanski,

Djes', ba, Ilirski Drime...

Imas gore opsirnije:

Реч „шота", у жаргону косметских Срба, значила је трудницу у поодмаклој трудноћи, која хода, гегајући се као шотка. Моја баба по мајци, рођена Вучитрнка, певала је: шоте мори шоте, где ти је шотан, код друге шоте, по цео дан. Срби су брачни пар, младих љјуди, који очекују принову, звали Шотка и Шотан. Као што су млади, заљубљени пар звали Пата и Паташон.
 
Djes', ba, Ilirski Drime...

Imas gore opsirnije:

Реч „шота", у жаргону косметских Срба, значила је трудницу у поодмаклој трудноћи, која хода, гегајући се као шотка. Моја баба по мајци, рођена Вучитрнка, певала је: шоте мори шоте, где ти је шотан, код друге шоте, по цео дан. Срби су брачни пар, младих љјуди, који очекују принову, звали Шотка и Шотан. Као што су млади, заљубљени пар звали Пата и Паташон.

u severnu albaniju i kosovu mi takodje zovemo tako patu, svaki albanac zna sta je rec sota, i ne sumjnam da i autohtoni srbi iz kosova tako zovu , jer da znas druze mnogo od srba koji su ziveli vekima u kosovu znaju da su bili pre pravoslavni albanci ( koji govore srpski) i cak mnogi od njih znaju i koji su bili njeni naj blizi rodjaci albanci
 
Milane ako su tvoji ujaci iz vucitrna onda pitaj njih, ali trazi od njih da budu iskreni : DA LI JE SOTE GALICA stvarno ubio srbske cobane, jer ja mislim da i ti ko ja ne verujes u to, To je laz nekoga ko nema pojma za Istoriju Kosove.
Sote Galica zajedno sa muzom Azemom borila protiv vojske i dzandarmerije Kraljevine Jugoslavije, a mnogo srpskih kacaka koji su takodje ratovali protiv krajla su bili sa Azemom i Sotom,
 
u severnu albaniju i kosovu mi takodje zovemo tako patu, svaki albanac zna sta je rec sota, i ne sumjnam da i autohtoni srbi iz kosova tako zovu , jer da znas druze mnogo od srba koji su ziveli vekima u kosovu znaju da su bili pre pravoslavni albanci ( koji govore srpski) i cak mnogi od njih znaju i koji su bili njeni naj blizi rodjaci albanci

Bosanac, prvo, pricaj normalno. Razumemo se.

Pogresno prevrces po padezima i mene nisi prevario da si Albanac.

Sto se tvog komentara tice, verovatno neki Albanci znaju sta znaci ,,sota'', kao sto ja znam sta je ,,qen'' ili ,,shqiponje'', ali to opet ne menja cinjenicu koja od tih reci pripada kom jeziku.

Na nekom forumu sam bas skoro procitao objasnejnje nekog Albanca Amerikancu (mislim da je ovaj drugi nas folirant, bas s ovog foruma), gde se vidi da su Albanci donekle svesni sta bi sota otprilike trebalo da znaci:

http://www.allthelyrics.com/forum/lyrics-translation/45042-lyrics-albanian-to-english-3.html

&& i read somewhere above on this thread someone asking what a Shota is, a shote is like a a beautiful Swan or bird, hence why in the song it says Hajde Shoto Mashallah Fluturo Me Krah, meaning come on and fly with your wings.

I procitao sam gore da je neko na ovoj temi pitao sta je Shota, shote je prelepi Labud ili ptica, pa zato pesma kaze Hajde Shoto Mashallash Fluturo Me Krah, sto znaci, hajde poleti (mahni?) svojim krilima.

Dakle, naculi su oni nesto i tu su negde, ali opet Sota nista ne znaci na albanskom, pa ne znaci.

Naravno, vec rizikujemo da se vec ovih dana odstampaju novi revidirani recnici albanskog. :super:
 
u severnu albaniju i kosovu mi takodje zovemo tako patu, svaki albanac zna sta je rec sota, i ne sumjnam da i autohtoni srbi iz kosova tako zovu , jer da znas druze mnogo od srba koji su ziveli vekima u kosovu znaju da su bili pre pravoslavni albanci ( koji govore srpski) i cak mnogi od njih znaju i koji su bili njeni naj blizi rodjaci albanci

:dash::dash::dash: a da nije bilo bas obrnuto a :D
 
QUOTE=Milanne;9653650]

Kako to da nikome ne pade na pamet da se zapita šta znači ,,Šota”, na albanskom, ako se veċ radi o albanskoj igri i znači li uopšte nešto?

Da li je iko od tih koji su se primili na ovu priču pomislio da je ta Albanka Ċerima, dobila nadimak po Šoti?

Kako to da za pesmu koja je tobože svadbeni poklon Azema Bejte krvavoj mu nevesti Šoti u albanskom jeziku ne postoje reči, niti je to pesma, veċ običan instrumental i ples kako tvrde Albanci, ali ja nikako da na nađem makar jedan snimak na kome Albanci igraju ,,Šotu”. Na Youtubeu može da se vidi gomila klipova sa naslovom ,,Shota”, međutim svi se odnose na albanske folklorne ansamble kojim često daju taj naziv, a ne na samu igru. Mene bi baš zanimalo da vidim kako se to igra ta albanska ,,Šota”, ako su je Srbi preuzeli od njih, jer nešto sumnjam da Albanci igraju kolo, a ako igraju, pre ċe biti da su oni ti koji su ga preuzeli, jer je kolo mnogo zastupljenije kod Srba.

.[/QUOTE]

---------------------------

:hahaha::hahaha::hahaha:


Shota na albanskom znaci Rosa, patka; Shotan-Rosak, patak

Shota pesma


Recite mi ako hocete jos jer ima Valle Permetare, Valle Drenicare, Valle Kosovare, Valle Tetovare, Valle Prespe, Valle Shkupi, Valle Malesie, Vallja e plakut, Vallja e Cobanit, Valle Jugu, Valle Veriu, Valle dasme, Valle Progonishte, Valle Pajdushka, Vallja e Gjilanit. Ma ima ih na stotine!:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Djes', ba, Ilirski Drime...

Imas gore opsirnije:

Реч „шота", у жаргону косметских Срба, значила је трудницу у поодмаклој трудноћи, која хода, гегајући се као шотка. .
-------------------------------------

Pa da, jer Kosovski srbi su uzeli to od Albanaca. Trudnice albanke uvek kazu: Jam ba si shote (postala sam k'o sota" ili " Po eci si shote", hodam k'o da sam sota.


Први хонорар зарадила је написавши текст за песму „Шота“, коју је отпевао Ненад Јовановић, и која је у том кварталу продата у 760.000 примерака.
----------------------------------------------------------------

To sto je neko zaradio honorar napisavsi za Shotu tekst na srpskom ne znaci da je isti i stvorio Shotu. Nego krao muziku, a za tekst moze svako da pise.

Evo na primer, Rroka mandolinen je albanska pesma znana na celom ex-Yu.

Bas kao i Shota, i Rroka mandolinen su bile a i jos jesu napoznatije i najpopularnije albanske pesme u bivsoj Yu.
 
Poslednja izmena:
Била је одметник и децу спаљивала ђаволи је сад пеку у паклу а Срби су на то ***** играли по свадбама фуј баца ми се пегла кад размислим а видим да би неки и сад играли жалосни људи кратке памети.
 
Била је одметник и децу спаљивала ђаволи је сад пеку у паклу а Срби су на то ***** играли по свадбама фуј баца ми се пегла кад размислим а видим да би неки и сад играли жалосни људи кратке памети.
----------------------

Shota se borila protiv srpskih cetnika. Ovo prica sa decom je izmisljena da bi pocrnela licnost Shote. Sve u svemu ona ostaje albanska junakinja!

 
Poslednja izmena:

Back
Top