cybermikan
Zainteresovan član
- Poruka
- 195
Ajmo malo sta kazu naucnici...
http://cybermikan-sungazing-srbija....topics/show/688676-sunce-je-sat-za-um-i-telo-
Ljudi kao i biljake i zivotinje imaju svoj 24-casovni sat, bioloski sat koji stvara cirkadijske ritmove. Planeti Zemlji treba 24h da napravi jedan pun krug oko svoje ose krecuci se oko Sunca. Cirkadijski ritam je ciklus koji se vrti u krug kao zemlja oko svoje ose na putu oko Sunca. Ovaj ciklus je poput Zemljinog ciklusa zavisan od Sunca/Sunceve svetlosti. Samo ime ciklusa to govori, cirkadijski od circa sto znaci oko/okolo i dies sto znaci dan. Pomenuti ritam u skladu sa kretanjem Zemlje tokom 24h stvara promene temperature tela, mozdane aktivnosti, produkcije hormona i metabolizma. Mozete da radite, jedete, pijete, vezbate najzdravije ali ako ne unesete dovoljnu kolicinu Sunceve svetlosti preko ociju vasa osa rotacije nece biti zdravlje nego bolest. Sunce je spoljasnji sat po kome se bazdari/uskladjuje nas sat. Nas sat, unutrasnji sat, unutrasnji stvoritelj ritma se zove SCN-suprahijazmaticko jedro koje se nalazi u hipotalamusu. Dakle, Sunce kao spoljasnji sat salje signale za pravilan rad unutrasnjeg sata tj. SCN-a, koji kontrolise cirkadijske ritmove koji usaglasavaju razlicite fizioloske promene tela sa promenama svetlosti u toku dana i noci-kada ima Sunceve svetlosti i kada je svetlost otsutna. Nase telo ima vise od 100 cirkadijskih ritmova tj. prirodnih ciklulsa koji kontrolisu apetit, energiju, raspolozenje, spavanje, libido. Kada nismo usaglaseni sa prirodom patimo od poremecaja cirkadijskog ritma koji se manifestuje na razlicite nacine-gojaznost, dijabetes, nesanica, depresija,bolesti srca, kancer.
Pre toga, nije na odmet da cujemo sta kaze Jacob Liberman, O.D., Ph.D., D.Sc. http://www.exerciseyoureyes.com/dr_bio.php :
Nase oci nisu samo sredstvo gledanja vec i mesto ulaska energije u nase telo! Svetlost ulazeci uoko delom ide vizualnim putem do zadnjeg dela mozga tj. centra za vid a delom ide energetskim putem do hipotalamusa odakle regulise zivotne funkcije tela. Hipotalamus upravlja autonomnim nervnim sistemom ali i endokrinim sistemom, pocevsi od glavne zlezde u telu-hipofize. U hipotalamusu se sakupljaju i sve informacije o tome sto se dogadja u telu-informacije dobijene culima, o imunoloskom i emotivnom sistemu. U njemu se sve sakuplja i zato se zove se zove mozgov mozak. Veci deo svetlosti koja ulazi kroz oko, oko 75% odlazi u hipotalamus na mesto na kojem se nalazi telesni bioloski sat i odatle upravlja autonomnim nervnim sistemom i endokrinim sistemom. Hipotalamus informaciju o svetlosti predaje drugom delu mozga zvanom epifiza. U proslosti su je zvali trece oko, srediste duse, srediste svesti. Drevni grci zvali su je sfinkterom misli, mesto na kojem se nalazi svest. Hipotalamus su zvali mozgov mozak. Epifizusu zvali regulatorom regulatora-ona koja regulira sve u telu. Kada svetlost ulazi u oko, vecina odlazi u hipotalamus a hipotalamus tu informaciju predaje epifizi. Epifiza tu informaciju koristi da odredi kolicinu svetlosti u okolini-je li dan ili noc, koje je doba dana ili godine. Tu informaciju prima svakac elija istovremeno. Celo telo istodobno zna sta se dogadja u prirodi i celije onda koristi tu informaciju da se prilagode i usklade sa prirodom. Ucinak koji svetlost ima na stimulativne i regulatorne mehanizme tela ulazi kroz oci. Svaka dva sata nova krv koja izlazi iz srca prolazi kroz sve zilice u mreznjaci oka. Danas znamo da biljke koriste fotosintezu i da je ona usko povezana sa svetloscu. Svetlost odredjuje kako i koliko ce biljke rasti. Razlicite boje svetlsti takodje uticu na rast biljaka. Ista stvar dogadja se i u ljudskom telu samo sto to zovemo metabolizmom. Znamo da sve sto pojedemo ima tzv. karakteristiku maksimalne apsorpcije, a to znaci da kad hranljiva tvar napr. Vitamini i minerali dospeju u krv reaguju na odredjene boje svetlosti iz okoline koje dopiru kroz oci a sve kako bi to telo lakse probavilo. Mozete jesti najzdraviju hranu ali ako ne dobijate dovoljno svetlosti kroz oci svaki dan, ne samo preko koze, necete moci dovoljno probaviti hranu i necete dobiti sve vitamine iminerale koji su vam potrebni. Ako ne dobijete dnevnu dozu svetlosti narusicete zdravlje. Tek je 1920-tih potvrdjena teorija uz pomoc elektricnog mikroskopa i elektronskoradiografske tehnike da svetlost koja ulazi u oci putuje neuroloskim putem do hipotalamusa-mozgova mozga. Svetlost ulazi u deo hipotalamusa ukojem se nalazi bioloski sat. Kao sto nam sat na ruci govori koje je doba dana, tako i telo u sebi ima svoj sat koji mu govori kada da se probudi, kada treba ici spavati a kada jesti. Sve te funkcije moraju biti uskladjene s majkom prirodom.
Ovaj tekst mozete cuti na youtube
Fotosenzitivne ganglijske celije
Fotosenzitivne ganglijske celije, takodje poznate kao fotosenzitivne retinalne ganglijske celije (pRGC), unutrasnje fotosenzitivne retinalne ganglijske celije (ipRGC) ili ganglijske celije koje sadrze melanopsin , su nedavno otkriven tip nervnih celija u retini oka sisara koje su za razliku od drugih retinalnih ganglijskih celija unutrasnje fotosenzitivne. To znaci da one cine trecu klasu retinalnih fotoreceptora, koju pobudjuje svetlost cak i kada su svi uticaji iz klasicnih fotoreceptora (cepica i stapica) blokirani (bilo primenom farmakoloskih jedinjenja ili disocijacijomganglijskih celija iz retine). Fotosenzitivne ganglijske celije sadrze fotopigment melanopsin. Gigantske retinalne ganglijske celije retine primata suprimeri fotosenzitivnih ganglijskih celija.
Oko, retina ili mreznjaca, ipRGC-unutrasnje fotosenzitivne retinalne ganglijske celij, opticki nerv koji ide u mozak:
Retina i njeni fotoreceptori: cepici i stapici. Mada ovde nije prikazana ipRGC, radi lakseg shvatanja price zamislicemo da je to skroz donja ganglijska celija:
Kratak pregled
U poređenju sa čepićima i štapićima, ipRGC odgovaraju mnogo sporije i signaliraju prisustvo svetlosti u toku dužeg vremenskog perioda. Njihove funkcionalne uloge su one koje nisu povezane sa formiranjem slike fundamentalno se razlikuju od onih koji učestvuju u vizuelizaciji; oni pružaju stabilnu predstavu inteziteta ambijentalne svetlosti. Imaju najmanjetri glavne funkcije.
Igraju glavnu ulogu u sinhronizovanju cirkadijskih ritmova u odnosu na izlazak i kretanje sunca. Oni šalju svetlosne informacije kroz retinohipotalamički trakt direktno do cirkadijskog pejsmejkera u mozgu, suprahijazmatičkog jedra hipotalamusa. Fiziološke osobine ovih ganglijskih ćelija se podudaraju sa poznatim osobinama svetlosnih usklađivačkih mehanizama (sinhronizacija) koji regulišu cirkadijske ritmove. Ovo je mehanizam koji nam omogućava da prevaziđemo poremećaj usled promena vremenskih zona prilikom putovanja avionom.
Fotosenzitivne ganglijske ćelije takođe inervišu druge mete u mozgu, kao što su centar za kontrolu zenice, olivarne pretektalne nukleuse srednjeg mozga. Oni doprinose regulaciji veličine zenice i drugih manifestacija u ponašanju kao odgovor na uslove ambijentalne svetlosti.
Oni doprinose fotičkoj regulaciji, akutnoj fotičkoj supresiji i oslobađanju hormona melatonina iz pinealne žlezde.Fotosenzitivne ganglijske ćelije su odgovorne zapostojanost cirkadijskih i zenichinih svetlosnih odgovora kod sisara sadegenerisanim štapićastim i čepićastim receptorima, naprimer kod ljudi kojipate od retinitis pigmentosa.
Nedavno su fotoreceptivne ganglijske ćelije bile izolovane kod ljudi gde su, kao dodatak gore pomenutim funkcijama u drugim sisarima, pokazale da poseduju određeni stepen nepotpunog vida kod osoba kojesu imale poremecaje fotoreceptivnih štapića i čepića Ovaj rad Zaidi-ja i kolega je pokazao da fotoreceptivne ganglijske ćelije mogu imati vizuelne funkcije i mogu biti izolovane kod ljudi.
Fotopigmentovih fotoreceptivnih ganglijskih ćelija, melanopsin, uglavnom apbsorbuje svetlost iz plavog dela vidljivog spektra (apsorpcioni maksimum ~480 nm). Fototransdukcijski mehanizam u ovim ćelijama još uvek nije u potpunosti razjašnjen, ali izgleda da liči na onaj u beskičmenjačkim rabdomeričnim ) receptorima. Fotosenzitivne ganglijske ćelije reaguju na svetlost depolarišući i povećavajući stepen na kome će ispaljivati nervne impulse. Pored toga što ove ćelije direktno reaguju na svetlost, čini se da primaju i ekscitatorne i inhibitorne uticaje iz štapića i čepića preko niza sinaptičkih veza u retini.
Unutrašnji sat reguliše metabolizam
http://cybermikan-sungazing-srbija....topics/show/688676-sunce-je-sat-za-um-i-telo-
Ljudi kao i biljake i zivotinje imaju svoj 24-casovni sat, bioloski sat koji stvara cirkadijske ritmove. Planeti Zemlji treba 24h da napravi jedan pun krug oko svoje ose krecuci se oko Sunca. Cirkadijski ritam je ciklus koji se vrti u krug kao zemlja oko svoje ose na putu oko Sunca. Ovaj ciklus je poput Zemljinog ciklusa zavisan od Sunca/Sunceve svetlosti. Samo ime ciklusa to govori, cirkadijski od circa sto znaci oko/okolo i dies sto znaci dan. Pomenuti ritam u skladu sa kretanjem Zemlje tokom 24h stvara promene temperature tela, mozdane aktivnosti, produkcije hormona i metabolizma. Mozete da radite, jedete, pijete, vezbate najzdravije ali ako ne unesete dovoljnu kolicinu Sunceve svetlosti preko ociju vasa osa rotacije nece biti zdravlje nego bolest. Sunce je spoljasnji sat po kome se bazdari/uskladjuje nas sat. Nas sat, unutrasnji sat, unutrasnji stvoritelj ritma se zove SCN-suprahijazmaticko jedro koje se nalazi u hipotalamusu. Dakle, Sunce kao spoljasnji sat salje signale za pravilan rad unutrasnjeg sata tj. SCN-a, koji kontrolise cirkadijske ritmove koji usaglasavaju razlicite fizioloske promene tela sa promenama svetlosti u toku dana i noci-kada ima Sunceve svetlosti i kada je svetlost otsutna. Nase telo ima vise od 100 cirkadijskih ritmova tj. prirodnih ciklulsa koji kontrolisu apetit, energiju, raspolozenje, spavanje, libido. Kada nismo usaglaseni sa prirodom patimo od poremecaja cirkadijskog ritma koji se manifestuje na razlicite nacine-gojaznost, dijabetes, nesanica, depresija,bolesti srca, kancer.
Pre toga, nije na odmet da cujemo sta kaze Jacob Liberman, O.D., Ph.D., D.Sc. http://www.exerciseyoureyes.com/dr_bio.php :
Nase oci nisu samo sredstvo gledanja vec i mesto ulaska energije u nase telo! Svetlost ulazeci uoko delom ide vizualnim putem do zadnjeg dela mozga tj. centra za vid a delom ide energetskim putem do hipotalamusa odakle regulise zivotne funkcije tela. Hipotalamus upravlja autonomnim nervnim sistemom ali i endokrinim sistemom, pocevsi od glavne zlezde u telu-hipofize. U hipotalamusu se sakupljaju i sve informacije o tome sto se dogadja u telu-informacije dobijene culima, o imunoloskom i emotivnom sistemu. U njemu se sve sakuplja i zato se zove se zove mozgov mozak. Veci deo svetlosti koja ulazi kroz oko, oko 75% odlazi u hipotalamus na mesto na kojem se nalazi telesni bioloski sat i odatle upravlja autonomnim nervnim sistemom i endokrinim sistemom. Hipotalamus informaciju o svetlosti predaje drugom delu mozga zvanom epifiza. U proslosti su je zvali trece oko, srediste duse, srediste svesti. Drevni grci zvali su je sfinkterom misli, mesto na kojem se nalazi svest. Hipotalamus su zvali mozgov mozak. Epifizusu zvali regulatorom regulatora-ona koja regulira sve u telu. Kada svetlost ulazi u oko, vecina odlazi u hipotalamus a hipotalamus tu informaciju predaje epifizi. Epifiza tu informaciju koristi da odredi kolicinu svetlosti u okolini-je li dan ili noc, koje je doba dana ili godine. Tu informaciju prima svakac elija istovremeno. Celo telo istodobno zna sta se dogadja u prirodi i celije onda koristi tu informaciju da se prilagode i usklade sa prirodom. Ucinak koji svetlost ima na stimulativne i regulatorne mehanizme tela ulazi kroz oci. Svaka dva sata nova krv koja izlazi iz srca prolazi kroz sve zilice u mreznjaci oka. Danas znamo da biljke koriste fotosintezu i da je ona usko povezana sa svetloscu. Svetlost odredjuje kako i koliko ce biljke rasti. Razlicite boje svetlsti takodje uticu na rast biljaka. Ista stvar dogadja se i u ljudskom telu samo sto to zovemo metabolizmom. Znamo da sve sto pojedemo ima tzv. karakteristiku maksimalne apsorpcije, a to znaci da kad hranljiva tvar napr. Vitamini i minerali dospeju u krv reaguju na odredjene boje svetlosti iz okoline koje dopiru kroz oci a sve kako bi to telo lakse probavilo. Mozete jesti najzdraviju hranu ali ako ne dobijate dovoljno svetlosti kroz oci svaki dan, ne samo preko koze, necete moci dovoljno probaviti hranu i necete dobiti sve vitamine iminerale koji su vam potrebni. Ako ne dobijete dnevnu dozu svetlosti narusicete zdravlje. Tek je 1920-tih potvrdjena teorija uz pomoc elektricnog mikroskopa i elektronskoradiografske tehnike da svetlost koja ulazi u oci putuje neuroloskim putem do hipotalamusa-mozgova mozga. Svetlost ulazi u deo hipotalamusa ukojem se nalazi bioloski sat. Kao sto nam sat na ruci govori koje je doba dana, tako i telo u sebi ima svoj sat koji mu govori kada da se probudi, kada treba ici spavati a kada jesti. Sve te funkcije moraju biti uskladjene s majkom prirodom.
Ovaj tekst mozete cuti na youtube
Fotosenzitivne ganglijske celije
Fotosenzitivne ganglijske celije, takodje poznate kao fotosenzitivne retinalne ganglijske celije (pRGC), unutrasnje fotosenzitivne retinalne ganglijske celije (ipRGC) ili ganglijske celije koje sadrze melanopsin , su nedavno otkriven tip nervnih celija u retini oka sisara koje su za razliku od drugih retinalnih ganglijskih celija unutrasnje fotosenzitivne. To znaci da one cine trecu klasu retinalnih fotoreceptora, koju pobudjuje svetlost cak i kada su svi uticaji iz klasicnih fotoreceptora (cepica i stapica) blokirani (bilo primenom farmakoloskih jedinjenja ili disocijacijomganglijskih celija iz retine). Fotosenzitivne ganglijske celije sadrze fotopigment melanopsin. Gigantske retinalne ganglijske celije retine primata suprimeri fotosenzitivnih ganglijskih celija.
Oko, retina ili mreznjaca, ipRGC-unutrasnje fotosenzitivne retinalne ganglijske celij, opticki nerv koji ide u mozak:
Retina i njeni fotoreceptori: cepici i stapici. Mada ovde nije prikazana ipRGC, radi lakseg shvatanja price zamislicemo da je to skroz donja ganglijska celija:
Kratak pregled
U poređenju sa čepićima i štapićima, ipRGC odgovaraju mnogo sporije i signaliraju prisustvo svetlosti u toku dužeg vremenskog perioda. Njihove funkcionalne uloge su one koje nisu povezane sa formiranjem slike fundamentalno se razlikuju od onih koji učestvuju u vizuelizaciji; oni pružaju stabilnu predstavu inteziteta ambijentalne svetlosti. Imaju najmanjetri glavne funkcije.
Igraju glavnu ulogu u sinhronizovanju cirkadijskih ritmova u odnosu na izlazak i kretanje sunca. Oni šalju svetlosne informacije kroz retinohipotalamički trakt direktno do cirkadijskog pejsmejkera u mozgu, suprahijazmatičkog jedra hipotalamusa. Fiziološke osobine ovih ganglijskih ćelija se podudaraju sa poznatim osobinama svetlosnih usklađivačkih mehanizama (sinhronizacija) koji regulišu cirkadijske ritmove. Ovo je mehanizam koji nam omogućava da prevaziđemo poremećaj usled promena vremenskih zona prilikom putovanja avionom.
Fotosenzitivne ganglijske ćelije takođe inervišu druge mete u mozgu, kao što su centar za kontrolu zenice, olivarne pretektalne nukleuse srednjeg mozga. Oni doprinose regulaciji veličine zenice i drugih manifestacija u ponašanju kao odgovor na uslove ambijentalne svetlosti.
Oni doprinose fotičkoj regulaciji, akutnoj fotičkoj supresiji i oslobađanju hormona melatonina iz pinealne žlezde.Fotosenzitivne ganglijske ćelije su odgovorne zapostojanost cirkadijskih i zenichinih svetlosnih odgovora kod sisara sadegenerisanim štapićastim i čepićastim receptorima, naprimer kod ljudi kojipate od retinitis pigmentosa.
Nedavno su fotoreceptivne ganglijske ćelije bile izolovane kod ljudi gde su, kao dodatak gore pomenutim funkcijama u drugim sisarima, pokazale da poseduju određeni stepen nepotpunog vida kod osoba kojesu imale poremecaje fotoreceptivnih štapića i čepića Ovaj rad Zaidi-ja i kolega je pokazao da fotoreceptivne ganglijske ćelije mogu imati vizuelne funkcije i mogu biti izolovane kod ljudi.
Fotopigmentovih fotoreceptivnih ganglijskih ćelija, melanopsin, uglavnom apbsorbuje svetlost iz plavog dela vidljivog spektra (apsorpcioni maksimum ~480 nm). Fototransdukcijski mehanizam u ovim ćelijama još uvek nije u potpunosti razjašnjen, ali izgleda da liči na onaj u beskičmenjačkim rabdomeričnim ) receptorima. Fotosenzitivne ganglijske ćelije reaguju na svetlost depolarišući i povećavajući stepen na kome će ispaljivati nervne impulse. Pored toga što ove ćelije direktno reaguju na svetlost, čini se da primaju i ekscitatorne i inhibitorne uticaje iz štapića i čepića preko niza sinaptičkih veza u retini.
Unutrašnji sat reguliše metabolizam
Poslednja izmena: