Šta je to pravda?

ma nema nista od toga...

pa samo ako krenemo od sebe...neprada prema drugima je kada uradiš nesto preko veze...odes preko reda kod doktora, platis u prodavnici preko reda, sredis ocenu u skoli itd...e kada bi svi bili idealni, onda bismo bili blizu pravde...znači, MISLI GLOBALNO, DELUJ LOKALNO ;)
 
a, odakle sistem vrednosti ?

šta je To što nam kao Nešto dolazi odnekud, a mi o tome ništa ne znamo, niti možemo napisati propis, već pripada, etici, moralu, harmoniji ,lepoti, pravdi ... itd... ? ? ?

dakle nije tvarno, ali je netvarno ?
i
znamo, ali ne znamo kako da nam upravo ta nevidljiva infrastruktura, omogućava da uspostavimo vidljivu i materijalističku infrastrukturu u društvu u civilizaciji.

ynači, ukoliko smo stvar loše postavili u nematerijalnom, tada će i matrerija, sistem vrednosti i država, civilizacija propasti ili biti kratkotrajna....

...šta je To što nam kao Nešto dolazi odnekud ..., a mi o tome ništa ne znamo

? ? ? ?
 
Poslednja izmena:
Правда односно неправда је људска измишљотина којом се оправдава нечија неспособност, пропуст или служи као изговор за било шта друго. Оно што се налази око нас је реалност и она је је једина правда хтели ми то или не.
 
Nije "stvar" samo u percepciji i observaciji cinjenicnog stanja. Tu stvar ne prestaje, tek pocinje...

, jer samo evidentiranje realnosti, bez cinjenja kad-tad takodje postaje haos.

(ima neceg drugog... ;) )
 
Stvarno ne bih znao da odgovorim sta je to pravda uopsteno(da li uopste postoji tako nesto u prirodi)...A neka pravda medju ljudima bi bila jednaka sansa za sve, i ostvarivati ciljeve u skladu sa ulozenim trudom..

Pravda ne postoji potpuno u prirodi. Razmena mat. i energ. u prirodi je uglavnom "poštena" , ali ima i anomalija, koje su beznačajne. Međutim postoji priroda, polje, kosmos, bog (zavisi od uverenja u koje ne zalazim) koje pokušava da uravnoteži taj debalans. I to se zna nekoliko hiljada god unazad. Dalje, Jednakost u prirodi ne postoji (jednakost je apstraktna npr.:1=1, ali jedna jedinka nije jednaka drugoj jedinki). Možete napraviti sopstvene propise o diskriminaciji (u produbljivanju dalje apstrakcije), ali ti propisi su primenjivi ukoliko Nas to polje testom prihvata (evaluira). Ukoliko ne, društveni propisi se vremenski veoma brzo odbacuju (neprimenjivost propisa). Ta "polja" se osećaju, naravno da ima buzdovana bezosećajnih, koji to neće. I onda imnate Tzv. Promene koje su neuspele. I treba reagovati odmah. Ne valja konstatovati odvratno slabu državu i nespremnost realnih promena...

Da, naravno da postoji u prirodi, realnog, u fizici, opažajnog, racionalnog, zaista postoji pravda o kojoj govoriš, međutim mi tzv. gospodari racionalnog pokušavamo da subjektivno, strasno, navijamo iracionalno, u netvarno i imaginarnom. Očigledan je problem u našem društvu, kada se razaranjem "duha institucija" razarala i materijalnost. Bez "duha" nema ni "materije", jer sadržaj se raspada, vraćajući se kao gradivni materijal u svoj oblik elementarnim principom entropije.

Zato, se svaka "revolucija trudi" u svojim izvornim idejama da poravnava stanje univerzalnih principa, vraćajući na vreme prirodni tas, uskladjivanjem kosmičkih harmonija.

Božanska revolucija katastrofe nas uči mnogo o ljudskoj prirodi i njegovim promašajima...

Veliki poz.
 
Poslednja izmena:
sjajan post mystic.. naklon....

potrudicu se da ti odgovorim kada ovo bude podforum gde se nece brisati odredjenim korisnicima odgovori na ovakvim i slicnim temama.

poz

Zahvaljujem, Šefe,

međutim svestan sam nedorečenih stvari u svojoj postavci, ali eto dovijam se i nadgrađujem se (ne znam koliko uspešno), i trudim da zatvorim celinu, obrazložim je i objavim.

Svako ko ukaže na propust ili nedoslednost, biće mi najveći prijatelj. ...

Srdačan pozdrav, maestro ;)
 
Mistic se pozvala(o) na psihologiju...

Pravda je osecanje.
Zato za pravdu vaze ista pravila kao i za ostala osecanja....
Doduse , malo je nejasno razgranicila instumentalizaciju od kriterijuma standardnih normativa ili u prevodu na koji nacin se ispoljava nase osecanje pravde od sta je to mera pravde za jedno drustveno okruzenje....

Sve je ovo upleteno sa personom publica i personom privata....
Sama pravda ako je svedemo na personu privata gubi smisao pravde i dobija smisao nesihnronizovanosti nasih pretpostavki, zabluda sa realnim stanjem....
Tek ako postoje dva bica, pravda dobija oblik pravde....u pocetku zahtev za zajednickim zakonom ili misljenjem te dve jedinke, a na kraju sa zajednickim kompromisnim stavom...koji postaje pravda....

Moral je nesto sto se javlja kao modus ugnjezdenih autoritetnih ideja , kao polaznicka ideja o nekom stavu , naravno nastalom iz potrebe ili potencijalnog javljanja u nekoj situaciji...

Kao i kod svakog osecanja , prisutna je potreba za komunikacijom , koja se u ovom slucaju zove jadanje, lobiranje , ubedjivanje, pretvaranje, i kako vam volja....

Zato su u pravu i oni koji imaju stav da pravda ne postoji vec je to paperjasti oblacak u ego kisovitom danu prozeblog prolaznika bez kisobrana....

Da li to znaci da treba ideju "pravde"osuditi , posto je ona ocigledno pod uticajem oruzja komunikacije dominantnih drustvenih struktura....?
Sam pojam pravde donosi mnogo zla....cak i kad je ta pravda dobronamerna (sto je itekako bitno , ali ne mogu u kratkom formatu da pojasnjavam).
Medjutim pravda predstavlja sugerisane sablone komunikacije i sto je znacajnije sugerisane sablone ispoljavanja osecanja pravde i samim tim motivacije i interakcije izmedju ljudi ...

Slicno kao sto dobro delo ne postoji van normativa jednog drustva i van dobronamernosti ideje izvrsitelja.....ovde je pridev dobro ustvari vezan za osecanje dobro...koje moze biti po raznim kriterijumima, a to je vec sirenje price osecanja dobrote....
 
Tek ako postoje dva bica, pravda dobija oblik pravde....u pocetku zahtev za zajednickim zakonom ili misljenjem te dve jedinke, a na kraju sa zajednickim kompromisnim stavom...koji postaje pravda....

uvek je tako, osim ako ne gledaš na pojam pravde iz religijskog diskursa. zamimljivo je da korisnici koji se izjašnjavaju religioznim nisu obratili pažnju uopšte na ovu temu jer, u smislu duhovnih principa najveći ideal je ljubav. zakon se poštuje, a čovek se voli po kanonu, spisima i osećanju ..
postoji proklamovana zakonska pravda, pravda među pojedincima - počiva na ugovoru, manje dobroj volji i dobrim običajima i zasniva se na interesima i, kao 3. - imamo generalnu pravdu koja je iznad i zakona i pojedinaca i to je oligarhijska pravda, koja zavisi od tipa političkog poretka...u užem smislu ona je jednako i pošteno postupanje prema drugima. ali takvo ponašanje, činjenja dobra drugome iz koristi samo tome drugome, može da bude ograničeno zakonima..
pravda je višeznačan pojam. ne postoji definicija i nemoguće je odrediti, ona je ideal i uzor. doživljavamo je u individualnoj i društvenoj ravni. pojam pravde čine i racionalni i iracionalni elementi. povezana je tako sa religijom, ideologijom, moralom....
 
Da li je pravedno, da neko se rodi/formira kroz zivot, sa prevelikom zeljom, a sa malim pocetnim sredstvima? Ili mozda se neko formira sa malim sredstvima, i sa nikakvom zeljom. A da neko se rodi na nekom mestu najvisem po rodjenju? Kako objasniti te fenomene, mislim nismo birali roditelje zar je moguce da je svet vec u startu tako "namesten"?
Kako tu tumaciti pravdu?
Da li je pravednije ziveti zivot za koji se osecamo da je po nas los i neispunjavajuci, ili uciniti nesto drasticno? (npr iseljenje u neki hram i ostavljanje roditelja(iako znamo da ce ih to unistiti), npr ubistvo, npr osveta)
 

Back
Top