Lažni analitičar Miroslav Lažanjski

inagadadavida

Poznat
Poruka
9.864
Igrajući 20 godina ulogu nezvaničnog portparola Vojske Srbije (od Ministarstva odbrane je, recimo, dobio stan), Lazanski se tobože solidariše sa ubijenim "kolegama" i njihovim porodicama (iako nijedan od poginulih nije bio novinar, a još manje plaćeni propagandist poput Lazanskog), kad kaže: "opet smo svedoci poigravanja osećajima porodica poginulih kolega."

Iz čega sledi da je potpukovnik Đorović, koji je svojim svedočenjem sebe i svoju porodicu izložio pogibelji, pretnjama, batinanju i na kraju prevremenom penzionisanju, manipulator, dok se sam Lažanjski, portparol Vojske u vreme njenih najstrašnijih zločina, pred nama ukazuje kao prijatelj i zaštitnik porodica. U tome nije jasno jedino otkuda onda prezir porodica prema g. Lazanskom.

Evo kako on unapred pokušava da sruši kredibilitet svedoka Đorovića: "... sada je odjednom iskrsnuo izvesni potpukovnik u penziji Lakić Đorović, koji u medijima tvrdi da je vojni i državni vrh znao da će televizija biti bombardovana..."

To što se, za Lazanskog, svedok Đorović "odjednom" pojavio, iskrsnuo posle toliko godina, kako kaže, jeste svesno plasirana laž. Lažanjskom svakako mora biti poznato da je potpukovnik Đorović o skrivanju dokumenata vojnih službi i raznim kriminalnim radnjama oficira Vojske Jugoslavije i njihovim zločinima svedočio pred Haškim tribunalom, između ostalog u procesu protiv kosovske zločinačke petorke (Šainović, Pavković, Lazarević, Ojdanić, Lukić). Još tada je potpukovnik Đorović govorio o ovim istim stvarima koje za Lazanskog danas predstavljaju iznenadjenje, pa je dakle svoja saznanja o zločinu u RTS-u prvi put podelio sa porodicama nastradalih radnika Televizije još u leto 2002, dakle pre punih sedam godina. O tome postoji svedočanstvo u knjizi "Tišina u Aberadrevoj" (pogledati str. 87-100).

Potpukovnik Đorović je vojni tužilac koji je imao moralne i svake druge kuraži da prvi, i za sada jedini u Vojsci Srbije, progovori o "kosovskim jamama", o utaji nekih 2.100 automobila kosovskih Albanaca koju su izvršili pripadnici Vojske, i o mnogim drugim zločinima, u vreme kad je Lazanski o svemu tome mudro ćutao (nije ga interesovalo).


Još je tada, dakle, Lakić Đorović govorio o ovim istim stvarima nad kojim se analitičar i reporter u kožnim pantalonama Lazanski danas iščuđava. Još tada je potpukovnik Đorović ukazao gđi Žanki Stojanović na mahinacije Ministarstva odbrane, koje na suđenju Milanoviću nije dopuštalo da se izvesni svedoci, veoma kompromitantni po njihovo ministarstvo, uopšte pojave na suđenju, da ne govorimo o materijalnim dokazima za zločin u Aberdarevoj koje Ministarstvo do danas skriva u svojim lagumima. Ideja Ministarstva odbrane bila je ista 2001. kao što je to i sada: da se na iskaze svedoka i materijalne dokaze stavi oznaka "vojne, službene i državne tajne" - dakle, trostruki pečat omerte.

Reporter u maskirnoj uniformi i analitičar u kožnim pantalonama (sa rej-ban naočarima), Lazanski polazi od sledeće argumentacije u tumačenja okolnosti oko rušenja RTS: Televizija je pogodjena raketama koje jedino može da nosi nevidljivi bombarder B-2. Komunikacija na toj vrsti aviona je skremblovana i nemoguće ju je dešifrovati tehnologijom kojom je u tom trenutku raspolagala srpska strana. Štaviše, B-2 nije ni ušao u vazdušni prostor Srbije kad je lansirao raketu, čak nije bio ni u Evropi:

"Avioni tipa B-2 nisu uopšte ni bili bazirani na tlu Evrope, ne postoji hangar u Evropi u kojem bi oni bili smešteni."

Iz pogrešnih premisa slede pogrešni zaključci, a iz potpuno proizvoljnih premisa (kao u slučaju Lažanjskog) mogu slediti potpuno proizvoljni zaključci, da ne kažem somnambulne teze.

Na stranu što se mnogobrojni svedoci slažu da su videli avion koji je gađao RTS (dakle nije bio nevidljiv), kao i rakete koje je ispalio (dakle ne sa 500 kilometara), i što svedoci sa vojnim obrazovanjem, poput Andrije Tadića, pomoćnika šefa jedinice za odbranu i zaštitu odbrane RTS-a (za razliku od Lazanskog, završio je Vojnu akademiju i Generalštabnu školu) na sudu kažu sledeće:

"Na osnovu onog što sam video i što sam čuo od građana da su čuli i videli nesporedno pred bombardovanje, smatram da je zgradu gađao engleski avion tipa 'herijer'."

Na stranu, dakle, sve izjave svedoka. Razgovori natovskih pilota presretani su tokom rata rutinski, o čemu svedoči (jula 1999. pred Senatom) američki sekretar odbrane Viljem Koen: "Vojska Jugoslavije znala je kada će i koji ciljevi biti gađani, jer komunikacioni sistemi koji su korišćeni tokom napada nisu bili zaštićeni".

Lažanjskog uteruje u laž niko drugi do Vrhovni komandant, jadna "žrtva Haškog procesnog mučenja", kako on sam opisuje Miloševića: ovaj je u Hagu citirao upravo transkripte jednog presretnutog razgovora, pilota natovskog aviona što je bombardovao voz u Grdeličkoj klisuri, a Lazanski se tada nije javio u javnosti da dokaže Prezidentu kako je te transkripte nemoguće napraviti, niti je govorio o nevidljivim letelicama - naprotiv, on sam bio je nevidljiv (i nečujan).


U lancu argumentacije Lažanjskog - RTS je "mogao biti pogođen projektilima tipa SRAM", a njih nije mogao da nosi 'herijer', nego samo B-2, čija se komunikacija ne može presresti, budući skremblovana - očigledno je presudan izbor projektila (radi navođenja na stranputicu). Zanimljivo je da je on odabrao upravo projektil SRAM.

Evo još jednog blefa nosioca Medalje za vojničke zasluge u kožnim pantalonama:
"Za RTS, procene u štabu NATO govorile su: kolateralna šteta, stepen 3, visoka, mogućih žrtava od 25 do 80 prisutnih, nenamernih okolnih civilnih žrtava do 100 u očekivanom radijusu eksplozije...". Lazanskom su dakle dostupne procene štaba NATO, a dobija ih navodno od svog "starog poznanika admirala Gehmana". ("Okrenem mog starog poznanika admirala Harolda Gehmana, vrhovnog komandanta Atlantika u vreme bombardovanja Jugoslavije 1999. i pitam ga za Centar. On mi prvo ljubazno zahvali za poziv..."). Admiral Gehman nesumnjivo je još uvek bio pod utiskom kožnih pantalona g. Lazanskog, čim je pristao da mu oda tako važne podatke.

Uprkos silovitom početku, blefer s rej-ban naočarima svoj članak zaključuje oprezno: "Nažalost, priča o 'transkriptima razgovora pilota NATO-a' nešto je što se ne može dokazati".

Jer, đavo će ga znati, možda je taj Đorović ipak nešto sačuvao, možda ima i drugih dokaza i dokumenata osim onih koje krije Ministarstvo odbrane. Pa je stoga najbolje da se porodicama - i javnosti - uputi poruka kako im nema druge nego da dignu ruke od neravnopravne borbe sa "četvrtom vojnom silom u Evropi".

Za novinara kalibra g. Lažanjskog, koji bez problema dobija na uvid procene štaba NATO, a još je lakše u stanju da dođe do procena stupnja ugroženosti RTS-a koje je tokom rata pravio Generalštab (a vi znate za te procene, zar ne, g. Lazanski?), bila bi prava dečja igra da utvrdi istinu o žrtvovanju televizijskih tehničara. Ono što je nesumnjivo, to je da ta istina ne bi izgledala onako kako Lažanjski završava svoj lažljivi članak: "Da li su svesno žrtvovani? Je li neko u političkom vrhu razmišljao da bi pogibija novinara i radnika RTS-a mogla eventualno da zaustavi dalja bombardovanja i agresiju NATO na Jugoslaviju?" To jest, kaže Lažanjski, Milošević je možda žrtvovao nekoliko ljudi, želeći da spase hiljade drugih.

No ne treba zaboraviti kako su Milošević i njegov režim, skupa sa poslušnim generalima, bez ikakvog ustezanja pobili na desetine hiljada ljudi i uništili sudbine miliona, humano preselili 500 hiljada krajiških Srba i 800 hiljada Albanaca, a domaće stanovništvo temeljito opljačkali, olakšavši nacionalistički zaslepljeno stado za milijarde dolara. Nekome Hag, nekome Dedinje, nekome borba za istinu, nekome kožne pantalone i rej-ban naočari.



Zoran Janić

Miroslav Bojčić
http://blog.b92.net/text/9357/Lažni analitičar Miroslav Lažanjski/
 
Lazanski bi prvo mogao da prizna vanbračno dete a posle da se igra nekakvog analitičara. Ni najmanje ga ne cenim i ne shvatam za ozbiljno, posebno od kako je počeo da glumi ludilo na kojekakvim izborima za Mis. Grozan tip ...... jedino mu je bilo dobro jedno spuštanje Biljane Srbljanović u Utisku nedelje, za to mu skidam kapu.
 
Igrajući 20 godina ulogu nezvaničnog portparola Vojske Srbije (od Ministarstva odbrane je, recimo, dobio stan), Lazanski se tobože solidariše sa ubijenim "kolegama" i njihovim porodicama (iako nijedan od poginulih nije bio novinar, a još manje plaćeni propagandist poput Lazanskog), kad kaže: "opet smo svedoci poigravanja osećajima porodica poginulih kolega."

Iz čega sledi da je potpukovnik Đorović, koji je svojim svedočenjem sebe i svoju porodicu izložio pogibelji, pretnjama, batinanju i na kraju prevremenom penzionisanju, manipulator, dok se sam Lažanjski, portparol Vojske u vreme njenih najstrašnijih zločina, pred nama ukazuje kao prijatelj i zaštitnik porodica. U tome nije jasno jedino otkuda onda prezir porodica prema g. Lazanskom.

Evo kako on unapred pokušava da sruši kredibilitet svedoka Đorovića: "... sada je odjednom iskrsnuo izvesni potpukovnik u penziji Lakić Đorović, koji u medijima tvrdi da je vojni i državni vrh znao da će televizija biti bombardovana..."

To što se, za Lazanskog, svedok Đorović "odjednom" pojavio, iskrsnuo posle toliko godina, kako kaže, jeste svesno plasirana laž. Lažanjskom svakako mora biti poznato da je potpukovnik Đorović o skrivanju dokumenata vojnih službi i raznim kriminalnim radnjama oficira Vojske Jugoslavije i njihovim zločinima svedočio pred Haškim tribunalom, između ostalog u procesu protiv kosovske zločinačke petorke (Šainović, Pavković, Lazarević, Ojdanić, Lukić). Još tada je potpukovnik Đorović govorio o ovim istim stvarima koje za Lazanskog danas predstavljaju iznenadjenje, pa je dakle svoja saznanja o zločinu u RTS-u prvi put podelio sa porodicama nastradalih radnika Televizije još u leto 2002, dakle pre punih sedam godina. O tome postoji svedočanstvo u knjizi "Tišina u Aberadrevoj" (pogledati str. 87-100).

Potpukovnik Đorović je vojni tužilac koji je imao moralne i svake druge kuraži da prvi, i za sada jedini u Vojsci Srbije, progovori o "kosovskim jamama", o utaji nekih 2.100 automobila kosovskih Albanaca koju su izvršili pripadnici Vojske, i o mnogim drugim zločinima, u vreme kad je Lazanski o svemu tome mudro ćutao (nije ga interesovalo).


Još je tada, dakle, Lakić Đorović govorio o ovim istim stvarima nad kojim se analitičar i reporter u kožnim pantalonama Lazanski danas iščuđava. Još tada je potpukovnik Đorović ukazao gđi Žanki Stojanović na mahinacije Ministarstva odbrane, koje na suđenju Milanoviću nije dopuštalo da se izvesni svedoci, veoma kompromitantni po njihovo ministarstvo, uopšte pojave na suđenju, da ne govorimo o materijalnim dokazima za zločin u Aberdarevoj koje Ministarstvo do danas skriva u svojim lagumima. Ideja Ministarstva odbrane bila je ista 2001. kao što je to i sada: da se na iskaze svedoka i materijalne dokaze stavi oznaka "vojne, službene i državne tajne" - dakle, trostruki pečat omerte.

Reporter u maskirnoj uniformi i analitičar u kožnim pantalonama (sa rej-ban naočarima), Lazanski polazi od sledeće argumentacije u tumačenja okolnosti oko rušenja RTS: Televizija je pogodjena raketama koje jedino može da nosi nevidljivi bombarder B-2. Komunikacija na toj vrsti aviona je skremblovana i nemoguće ju je dešifrovati tehnologijom kojom je u tom trenutku raspolagala srpska strana. Štaviše, B-2 nije ni ušao u vazdušni prostor Srbije kad je lansirao raketu, čak nije bio ni u Evropi:

"Avioni tipa B-2 nisu uopšte ni bili bazirani na tlu Evrope, ne postoji hangar u Evropi u kojem bi oni bili smešteni."

Iz pogrešnih premisa slede pogrešni zaključci, a iz potpuno proizvoljnih premisa (kao u slučaju Lažanjskog) mogu slediti potpuno proizvoljni zaključci, da ne kažem somnambulne teze.

Na stranu što se mnogobrojni svedoci slažu da su videli avion koji je gađao RTS (dakle nije bio nevidljiv), kao i rakete koje je ispalio (dakle ne sa 500 kilometara), i što svedoci sa vojnim obrazovanjem, poput Andrije Tadića, pomoćnika šefa jedinice za odbranu i zaštitu odbrane RTS-a (za razliku od Lazanskog, završio je Vojnu akademiju i Generalštabnu školu) na sudu kažu sledeće:

"Na osnovu onog što sam video i što sam čuo od građana da su čuli i videli nesporedno pred bombardovanje, smatram da je zgradu gađao engleski avion tipa 'herijer'."

Na stranu, dakle, sve izjave svedoka. Razgovori natovskih pilota presretani su tokom rata rutinski, o čemu svedoči (jula 1999. pred Senatom) američki sekretar odbrane Viljem Koen: "Vojska Jugoslavije znala je kada će i koji ciljevi biti gađani, jer komunikacioni sistemi koji su korišćeni tokom napada nisu bili zaštićeni".

Lažanjskog uteruje u laž niko drugi do Vrhovni komandant, jadna "žrtva Haškog procesnog mučenja", kako on sam opisuje Miloševića: ovaj je u Hagu citirao upravo transkripte jednog presretnutog razgovora, pilota natovskog aviona što je bombardovao voz u Grdeličkoj klisuri, a Lazanski se tada nije javio u javnosti da dokaže Prezidentu kako je te transkripte nemoguće napraviti, niti je govorio o nevidljivim letelicama - naprotiv, on sam bio je nevidljiv (i nečujan).


U lancu argumentacije Lažanjskog - RTS je "mogao biti pogođen projektilima tipa SRAM", a njih nije mogao da nosi 'herijer', nego samo B-2, čija se komunikacija ne može presresti, budući skremblovana - očigledno je presudan izbor projektila (radi navođenja na stranputicu). Zanimljivo je da je on odabrao upravo projektil SRAM.

Evo još jednog blefa nosioca Medalje za vojničke zasluge u kožnim pantalonama:
"Za RTS, procene u štabu NATO govorile su: kolateralna šteta, stepen 3, visoka, mogućih žrtava od 25 do 80 prisutnih, nenamernih okolnih civilnih žrtava do 100 u očekivanom radijusu eksplozije...". Lazanskom su dakle dostupne procene štaba NATO, a dobija ih navodno od svog "starog poznanika admirala Gehmana". ("Okrenem mog starog poznanika admirala Harolda Gehmana, vrhovnog komandanta Atlantika u vreme bombardovanja Jugoslavije 1999. i pitam ga za Centar. On mi prvo ljubazno zahvali za poziv..."). Admiral Gehman nesumnjivo je još uvek bio pod utiskom kožnih pantalona g. Lazanskog, čim je pristao da mu oda tako važne podatke.

Uprkos silovitom početku, blefer s rej-ban naočarima svoj članak zaključuje oprezno: "Nažalost, priča o 'transkriptima razgovora pilota NATO-a' nešto je što se ne može dokazati".

Jer, đavo će ga znati, možda je taj Đorović ipak nešto sačuvao, možda ima i drugih dokaza i dokumenata osim onih koje krije Ministarstvo odbrane. Pa je stoga najbolje da se porodicama - i javnosti - uputi poruka kako im nema druge nego da dignu ruke od neravnopravne borbe sa "četvrtom vojnom silom u Evropi".

Za novinara kalibra g. Lažanjskog, koji bez problema dobija na uvid procene štaba NATO, a još je lakše u stanju da dođe do procena stupnja ugroženosti RTS-a koje je tokom rata pravio Generalštab (a vi znate za te procene, zar ne, g. Lazanski?), bila bi prava dečja igra da utvrdi istinu o žrtvovanju televizijskih tehničara. Ono što je nesumnjivo, to je da ta istina ne bi izgledala onako kako Lažanjski završava svoj lažljivi članak: "Da li su svesno žrtvovani? Je li neko u političkom vrhu razmišljao da bi pogibija novinara i radnika RTS-a mogla eventualno da zaustavi dalja bombardovanja i agresiju NATO na Jugoslaviju?" To jest, kaže Lažanjski, Milošević je možda žrtvovao nekoliko ljudi, želeći da spase hiljade drugih.

No ne treba zaboraviti kako su Milošević i njegov režim, skupa sa poslušnim generalima, bez ikakvog ustezanja pobili na desetine hiljada ljudi i uništili sudbine miliona, humano preselili 500 hiljada krajiških Srba i 800 hiljada Albanaca, a domaće stanovništvo temeljito opljačkali, olakšavši nacionalistički zaslepljeno stado za milijarde dolara. Nekome Hag, nekome Dedinje, nekome borba za istinu, nekome kožne pantalone i rej-ban naočari.



Zoran Janić

Miroslav Bojčić
http://blog.b92.net/text/9357/Lažni analitičar Miroslav Lažanjski/



Јак "извор" ове теме,.....нема шта:hahaha:

.
 
Lažanjskom svakako mora biti poznato da je potpukovnik Đorović o skrivanju dokumenata vojnih službi i raznim kriminalnim radnjama oficira Vojske Jugoslavije i njihovim zločinima svedočio pred Haškim tribunalom, između ostalog u procesu protiv kosovske zločinačke petorke (Šainović, Pavković, Lazarević, Ojdanić, Lukić)

Ovo sasvim dovoljno govori,a i o tom ko je nase generale nazvao zlocincima........svakako treba ukloniti sa foruma uliti iz javnosti ako je post prekopiran.
..................................

No ne treba zaboraviti kako su Milošević i njegov režim, skupa sa poslušnim generalima, bez ikakvog ustezanja pobili na desetine hiljada ljudi i uništili sudbine miliona, humano preselili 500 hiljada krajiških Srba i 800 hiljada Albanaca, a domaće stanovništvo temeljito opljačkali, olakšavši nacionalistički zaslepljeno stado za milijarde dolara. Nekome Hag, nekome Dedinje, nekome borba za istinu, nekome kožne pantalone i rej-ban naočari.

A ovo ni ustashe nisu tvrdile na ovom forumu..........Milosevic proterao krajiske srbe :roll:
Rezim pobio desetine hiljada ljudi.......

800 000 siptara?yebote i svrake znaju da broj nije ni 500 000,a i niko ih proterao nije tu su i dalje,a i da jesu trebali su kako je na kraju ispalo.........CNN kaze proterano 500 000 siptara,a onda uskache ingadadavida "srbenda" i usplahirano vikne-NE!oni nisu siptari vec albanci i nije 500 000 nego 800 000 :roll:.......DNO BRATEEEEEEEEEE.........

Strasno sta sve ovaj forum trpi,pa za ovoga je i goli otok raj :roll:
 
Poslednja izmena:
Igrajući 20 godina ulogu nezvaničnog portparola Vojske Srbije (od Ministarstva odbrane je, recimo, dobio stan), Lazanski se tobože solidariše sa ubijenim "kolegama" i njihovim porodicama (iako nijedan od poginulih nije bio novinar, a još manje plaćeni propagandist poput Lazanskog), kad kaže: "opet smo svedoci poigravanja osećajima porodica poginulih kolega."

Iz čega sledi da je potpukovnik Đorović, koji je svojim svedočenjem sebe i svoju porodicu izložio pogibelji, pretnjama, batinanju i na kraju prevremenom penzionisanju, manipulator, dok se sam Lažanjski, portparol Vojske u vreme njenih najstrašnijih zločina, pred nama ukazuje kao prijatelj i zaštitnik porodica. U tome nije jasno jedino otkuda onda prezir porodica prema g. Lazanskom.

Evo kako on unapred pokušava da sruši kredibilitet svedoka Đorovića: "... sada je odjednom iskrsnuo izvesni potpukovnik u penziji Lakić Đorović, koji u medijima tvrdi da je vojni i državni vrh znao da će televizija biti bombardovana..."

To što se, za Lazanskog, svedok Đorović "odjednom" pojavio, iskrsnuo posle toliko godina, kako kaže, jeste svesno plasirana laž. Lažanjskom svakako mora biti poznato da je potpukovnik Đorović o skrivanju dokumenata vojnih službi i raznim kriminalnim radnjama oficira Vojske Jugoslavije i njihovim zločinima svedočio pred Haškim tribunalom, između ostalog u procesu protiv kosovske zločinačke petorke (Šainović, Pavković, Lazarević, Ojdanić, Lukić). Još tada je potpukovnik Đorović govorio o ovim istim stvarima koje za Lazanskog danas predstavljaju iznenadjenje, pa je dakle svoja saznanja o zločinu u RTS-u prvi put podelio sa porodicama nastradalih radnika Televizije još u leto 2002, dakle pre punih sedam godina. O tome postoji svedočanstvo u knjizi "Tišina u Aberadrevoj" (pogledati str. 87-100).

..........

Zoran Janić

Miroslav Bojčić
http://blog.b92.net/text/9357/Lažni analitičar Miroslav Lažanjski/




Било би добро да "чујемо" и другу страну,..
да прочитамо и ТО што је написао Лазански:



"Ako je i od Lakića mnogo je. Gde je do sada bio taj penzionisani potpukovnik,
zar mu je trebalo deset godina da progovori o bombardovanju

Da li je pošteno da u gužvi oko planiranog učestvovanja dvojice oficira Vojske
Srbije na komandnoštabnoj vežbi NATO-a u Gruziji, a u okviru procesa
Partnerstvo za mir, što je odobrila još prethodna vlada, sada, kada od te
ekskurzije nema ništa, kritike budu upućene isključivo na račun Ministarstva
odbrane? Kao da je u proces Partnerstvo za mir ušla samo Vojska Srbije,
a ne i cela država Srbija. Bilo bi, naravno, poželjno da se utvrdi ko to od
nadležnih institucija nije na vreme sagledao novi kontekst situacije u Gruziji
posle rata sa Rusijom, i u skladu sa tim predložio Vojsci Srbije da se
odustane od učestvovanja na toj vežbi. Jer, Partnerstvo za mir je i diplomatija,
ne samo vojna, i sve aktivnosti Srbije u okviru tog procesa, tiču se i
diplomatije ove države. Odnosno, koje to ministarstvo u Srbiji predlaže, a
koje zakazuje određene aktivnosti vojske u okviru Partnerstva za mir?
Ovako je, osim mučnog utiska i nepotrebnog objašnjavanja ko je i kada
šta odlučio, a ko koga nije na vreme obavestio, ispalo i da neki u Ministarstvu
spoljnih poslova jedva čekaju da neki u Ministarstvu odbrane nalete na neku
„minu“. Ili su smetnje na vezama između ta dva ministarstva mnogo češća
nego što se u javnosti naslućuje. Ozbiljne države ne gaje tu vrstu rivaliteta...

No, smetnje na vezama prisutne su ovih dana i u mnogo ozbiljnijim i t
ragičnijim pričama. Uoči desetogodišnjice tragične pogibije 16 radnika
RTS-a za vreme NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, opet
smo svedoci poigravanja osećajima porodica poginulih kolega. Naime,
sada je odjednom iskrsnuo izvesni potpukovnik u penziji Lakić Đorović koji
u medijima tvrdi „da je vojni i državni vrh znao da će televizija biti bombardovana,
da je on u predmet koji je pripremao kao izveštaj u vezi sa bombardovanjem
RTS-a uvrstio dve službene zabeleške u kojima se nalaze transkripti presretnutih
razgovora pilota NATO-a neposredno pre napada na RTS, da ti transkripti
nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da je državni i vojni vrh znao da će RTS
biti gađana, te da su radnici RTS-a svesno žrtvovani“.


Penzionisani potpukovnik Lakić Đorović kaže „da je Centar za elektronsko
izviđanje i prisluškivanje iz Podgorice uhvatio i dešifrovao delove presretnutih
razgovora, prvi između pilota aviona NATO-a, u kojem jedan od njih saopštava
kolegi da im je ponovo naređeno da unište RTS, i drugi, deo razgovora
posade sa bazom NATO-a u Avijanu, u kojem oni potvrđuju da su izvršili
zadatak“.
I sve te transkripte ministar odbrane Dragan Šutanovac navodno
krije, jer time štiti neke važne ljude iz bivšeg režima. Koliko znam, ministar
Šutanovac nema razloga da štiti bilo koga iz bivšeg režima.

Što se tiče navoda penzionisanog potpukovnika Lakića Đorovića o transkriptima
razgovora pilota NATO-a koje je uhvatio i dešifrovao Centar za elektronsko
izviđanje i protivelektronska dejstva u Podgorici, ako je i od Lakića mnogo je.
Zapravo,
gde je do sada bio taj penzionisani potpukovnik, zar mu je trebalo deset
godina da progovori? Kao prvo, Centar u Podgorici je centar koji je iz
Divulja kraj Splita preseljen u Podgoricu 1991. U vreme kada je taj centar
bio u Divuljama prvenstveno je radio prema Italijanima i NATO floti, prema
Amerikancima skoro ništa, jer pre 1991. američki ratni brodovi nisu prečesto
ulazili u Jadran. „Džonson-Votkinsova“ tehnologija je već zastarela, a kako
u međuvremenu godinama ništa novo od elektronske opreme nije nabavljano,
to je zaista neverovatno da advokati oštećenih porodica mogu da poveruju
kako neko iz takvog centra može da prisluškuje i dešifruje razgovore pilota
u jednom avionu kakav je B-2 vredan dve milijarde dolara.
I da piloti NATO-a
saopštavaju drugim pilotima kako im je „ponovo naređeno da unište RTS“.
Pa se posle toga „oni javljaju bazi u Avijanu da su izvršili zadatak“. Neko
očito borbenu misiju zamišlja kao kafenisanje i ćaskanje u vazduhu. Avioni
tipa B-2 nisu uopšte nibili bazirani na tlu Evrope, ne postoji hangar u Evropi
u kojem bi oni bili smešteni. Leteli su da bi bombardovali Jugoslaviju direktno
iz SAD i direktno se vraćali u bazu u SAD. Šta bi trebalo pilot sa B-2 uopšte
da komunicira sa bazom u Avijanu kada B-2 uopšte i nisu pod komandom
NATO-a već isključivo američkom.

Kada je B-2 krenuo prvi put da bombarduje RTS, 12. aprila 1999. Pentagon
je zaustavio napad jer se saznalo da u zgradi RTS ima i zapadnih novinara,
general Džozef Ralston, koji je zamenjivao generala Šeltona, obustavio je
akciju aviona B-2. Drugi put akcija je sprovedena, zgrada RTS je pogođena,
a kolege ubijene.

Da li su svesno žrtvovani? Je li neko u političkom vrhu razmišljao da bi pogibija
novinara i radnika RTS-a mogla eventualno da zaustavi dalja bombardovanja
i agresiju NATO-a na Jugoslaviju? Sasvim je moguće da je bilo takvog
razmišljanja, ali je problem kako to i dokazati. Nažalost, priča o „transkriptima
razgovora pilota NATO-a“ nešto je što se ne može dokazati.

Miroslav Lazanski
[objavljeno: 25/04/2009]

http://www.politika.rs/pogledi/Miroslav-Lazanski/SMETNJE-NA-TRANSKRIPTIMA.lt.html
 
Kakve sad ima veze vanbrachno dete sa analitikom?:roll:

Veoma velike. Žalosno je kada se jedna moralna nula nađe pozvana da ti priča o analitici, vojsci, ratovima, žrtvama itd. i sve navodno zna i ume da dovede u red samo svoj život neće i ne ume :roll:
Isto vezano za vanbračnu decu i bespotrebno, ničim podržano pametovanje mislim i za onog naprednog :)
 
Veoma velike. Žalosno je kada se jedna moralna nula nađe pozvana da ti priča o analitici, vojsci, ratovima, žrtvama itd. i sve navodno zna i ume da dovede u red samo svoj život neće i ne ume :roll:
Isto vezano za vanbračnu decu i bespotrebno, ničim podržano pametovanje mislim i za onog naprednog :)

Ovo nema veze sa vezom :roll:

Po meni je on extra analiticar koliko sam do sada imao prilike da ga slusam tj. 5,6 puta.

Jasno je kao dan da nema veze,a ovo je najpljavija politicka podmetacina(ne kazem da nije istina).

Kakve veze ima vojska,zrtve i ratovi sa vanbracnim detetom?iskreno nikakve.......:roll:

Da hoce da bude predsednik to bi imalo,ovako nema.......njegovo znanje ili neznanje je merilo,to je isto kao da si rekla da je neki fudbaler los zato sto ima vanbracno dete.

A i ja ne znam da ima vanbracno dete,je li to zna javnost ili nesto iz tvoje privatne kuhinje :think:
 
Lažanjskom svakako mora biti poznato da je potpukovnik Đorović o skrivanju dokumenata vojnih službi i raznim kriminalnim radnjama oficira Vojske Jugoslavije i njihovim zločinima svedočio pred Haškim tribunalom, između ostalog u procesu protiv kosovske zločinačke petorke (Šainović, Pavković, Lazarević, Ojdanić, Lukić)

Ovo sasvim dovoljno govori,a i o tom ko je nase generale nazvao zlocincima........svakako treba ukloniti sa foruma uliti iz javnosti ako je post prekopiran.
..................................

No ne treba zaboraviti kako su Milošević i njegov režim, skupa sa poslušnim generalima, bez ikakvog ustezanja pobili na desetine hiljada ljudi i uništili sudbine miliona, humano preselili 500 hiljada krajiških Srba i 800 hiljada Albanaca, a domaće stanovništvo temeljito opljačkali, olakšavši nacionalistički zaslepljeno stado za milijarde dolara. Nekome Hag, nekome Dedinje, nekome borba za istinu, nekome kožne pantalone i rej-ban naočari.

A ovo ni ustashe nisu tvrdile na ovom forumu..........Milosevic proterao krajiske srbe :roll:
Rezim pobio desetine hiljada ljudi.......

800 000 siptara?yebote i svrake znaju da broj nije ni 500 000,a i niko ih proterao nije tu su i dalje,a i da jeste trebali su.........

Strasno sta sve ovaj forum trpi,pa za ovoga je i goli otok raj :roll:




.....е,..али то је СОРОШЕВО истурено одељење исписало...
(У92.....:hahaha::hahaha::hahaha:)


.
 
A i ja ne znam da ima vanbracno dete,je li to zna javnost ili nesto iz tvoje privatne kuhinje

Iz moje privatne kuhinje nije, pošto ga sa mnom na svu sreću nema. Javnost naravno zna, ne znam kako si to propustio. Guglaj ;)

I zašto bi to imalo veze ako hoće da bude predsednik a ovako nema? U oba slučaja je veoma bitno jer govori kakva je nula od čoveka u pitanju, a daje sebi za pravo da kritikuje druge ;)

A da zna da ubode - zna. Ima neke dobre kolumne u politici. A zna i da lupi glupost. Valjda kako mu dođe ...
 
Iz moje privatne kuhinje nije, pošto ga sa mnom na svu sreću nema. Javnost naravno zna, ne znam kako si to propustio. Guglaj ;)

I zašto bi to imalo veze ako hoće da bude predsednik a ovako nema? U oba slučaja je veoma bitno jer govori kakva je nula od čoveka u pitanju, a daje sebi za pravo da kritikuje druge ;)

A da zna da ubode - zna. Ima neke dobre kolumne u politici. A zna i da lupi glupost. Valjda kako mu dođe ...

Pa nema bas veze.........ima raznih slucajeva,vanbracno dete ne opravdavam ni u kom slucaju osim ako se zena ne slozi........pazi,aj da prizna dete pa da se pofrka sa zenom pa da nece da ga vidja ili da placa za njega,to moze i da se opravda ludom zenom.....ali ne priznavanje je bezv.

To su ipak ozbiljne stvari,ne znam da li je to dokazano ili neka samo "tvrdi".

Opet nema veze,da bi bio analiticar treba da zna ono o cemu govori a predsednik treba da bude primer svakom gradjaninu u svakom slucaju......

A poenta je u onoj izreci-ne slusaj ko prica,nego sta prica ;)
E sada ovo se ne moze primeniti ako neki olos jos izgovara neke tesko dokazive stvari,a ovde je koliko vidim slucaj da se on bavi stvarima koje odmah argumetnuje i sa te tacke gledista dete nema veze sa tim.

A propustio sam jer se ne udubljujem bas previse u te likove,5,6 puta sam ga slusao i deluje mi vise nego OK.
 
Овај Лакић Ђоровић мора да је ОК док га штити Фонд за
хуманитарно право...........:hahaha:

Његов исказ пред хашким трибуналом је ДЕМАНТОВАО
пензионисани пуковник ВЈ Момир Стојановић, сведок
оптуженог Владимира Лазаревића, који је био командант
Приштинског корпуса



"OVK iseljavala Albance"


7. decembar 2007. | 16:16 | Izvor: Beta
Hag -- Penzionisani pukovnik VJ Momir Stojanović izjavio da je
OVK 1998-1999. organizovala iseljavanje albanskog stanovništva.

"Teroristički sastavi su iseljavali žene i decu, ostajali u selima i
utvrđivali se...To je razlog preseljavanja stanovništva", kazao je svedok
Stojanović, pozivajući se na dokumente bezbednosnih organa VJ iz
vremena kada je bio načelnik za bezbednost Prištinskog korpusa.

Stojanović je rekao i da su u OVK već 1998. ratovali plaćenici iz
Saudijske Arabije, Jemena i drugih zemalja, kao i da je protiv svih
počinilaca zločina nad Albancima iz redova VJ pokrenut krivični postupak.

Pukovnik Stojanović je kao "potpuno netačnu" odbacio tvrdnju svedoka
optužbe, bivšeg kapetana VJ Nika Peraja da je 1999. na sastanku sa
oficirima MUP-a Srbije rekao da "treba ubiti bar 100 Albanaca" u znak
odmazde za ubistvo policajaca Milutina Prašćevića.

Svedok je negirao i istinitost iskaza svedoka optužbe Lakića Đorovića,
koji je za vreme rata nakratko bio vojni tužilac u Prištini, da su organi
bezbednosti Prištinskog korpusa sprečavali podizanje optužnica protiv
počinilaca zločina.


Pukovnik Stojanović svedočio je u odbranu Vladimira Lazarevića,
tadašnjeg komandanta Prištinskog korpusa, koji je optužen za prisilno
premeštanje, deportacije, ubistva i progon albanskih civila sa Kosova u
prvoj polovini 1999. godine.


http://www.brodarevo.net/novosti/275520/OVK-iseljavala-Albance/

.
 
-

ratzakosovo.jpg

Rat za Kosovo Miroslav Lazanski -dokumentarac

Istine i lazi o ratu za Kosovo 1999

Rambuje i Aneks B ponudjenog sporazuma po kojem je Jugoslavija
trebala da bude vojno okupirana od strane NATO.

Zasto je on urucen samo 4 casa pre kraja pregovora?

Kako je vojska Jugoslavije ratovala na Кosovu.
Manevri maskiranje lazni ciljevi
- i veliki promasaji NATO avijacije.

Da li je na Pristinskom
aerodromu u zadnji cas sprecen treci svetski rat.


Zasto Srbija danas cuti o onima
koji su svoju duznost prema otadzbini 1999 casno izvrsavali?



.....

БРАВО Мирославе!!!

.
 
Lažanjskom svakako mora biti poznato da je potpukovnik Đorović o skrivanju dokumenata vojnih službi i raznim kriminalnim radnjama oficira Vojske Jugoslavije i njihovim zločinima svedočio pred Haškim tribunalom, između ostalog u procesu protiv kosovske zločinačke petorke (Šainović, Pavković, Lazarević, Ojdanić, Lukić)

Ovo sasvim dovoljno govori,a i o tom ko je nase generale nazvao zlocincima........svakako treba ukloniti sa foruma uliti iz javnosti ako je post prekopiran.
..................................

No ne treba zaboraviti kako su Milošević i njegov režim, skupa sa poslušnim generalima, bez ikakvog ustezanja pobili na desetine hiljada ljudi i uništili sudbine miliona, humano preselili 500 hiljada krajiških Srba i 800 hiljada Albanaca, a domaće stanovništvo temeljito opljačkali, olakšavši nacionalistički zaslepljeno stado za milijarde dolara. Nekome Hag, nekome Dedinje, nekome borba za istinu, nekome kožne pantalone i rej-ban naočari.

A ovo ni ustashe nisu tvrdile na ovom forumu..........Milosevic proterao krajiske srbe :roll:
Rezim pobio desetine hiljada ljudi.......

800 000 siptara?yebote i svrake znaju da broj nije ni 500 000,a i niko ih proterao nije tu su i dalje,a i da jesu trebali su kako je na kraju ispalo.........CNN kaze proterano 500 000 siptara,a onda uskache ingadadavida "srbenda" i usplahirano vikne-NE!oni nisu siptari vec albanci i nije 500 000 nego 800 000 :roll:.......DNO BRATEEEEEEEEEE.........

Strasno sta sve ovaj forum trpi,pa za ovoga je i goli otok raj :roll:

Само г-внара може да узме усташка пискарања са усташког б92 као извор.

Јел милошевић клао србе по славонији и крајини 1991?!
http://en.sevenload.com/videos/q22ZFuBq-3-40-Genocide-on-Krajina-Serbs

Јел милошевић поклао цело српско село код Сарајева?!
http://en.sevenload.com/videos/dAdw0ajD-Genocide-on-serbs-in-Sarajevo

Јел милошевић за време сфрј ишао по косову силовао српкиње, протеривао србе и иживљавао се над србима што су остали, а забрањивао протераним србима да се врате?!
 
U 92 није релевантан извор,то су србомрсци...

Ове чињенице игноришу багра са у92:
SLAVKO Šibalija (52), inženjer u „Telekomu“, već 10 godina u Beogradu, ne tuguje za Sarajevom, odavno ga više ne smatra „svojim“. Ne može da ima radost sećanja na dane pored Baščaršije gde je pre rata stanovao (Ulica Ognjena Price 1), gde se oženio, sina dobio.
- Mali je to bio grad za toliku, patološku mržnju prema nama.Činilo se da je godinama sakupljana, gajena, pothranjivana, pa onda, pod pritiskom, naprosto eksplodirala i u svoj svojoj gadosti rasula se iz opne 1992. godine - govori Šibalija. - Sarajevski Srbi su se za samo nekoliko dana i noći našli u zatočeništvu, okruženi i žicama i minskim poljima.
Alija Izetbegović, autor „Islamske deklaracije“ i zastupnik stava da ne može biti mira između islama i drugih vera, postaje u junu 1992. godine vrhovni komandant već dobro naoružanih „zelenih beretki“, odnosno Armije BiH, proglašava ratno stanje i zabranjuje izlazak iz grada.
Sada, 14 godina kasnije, Slavko Šibalija konstatuje da su ostvarene Izetbegovićeve želje - glavni grad BiH je etnički „najčistija“ prestonica u Evropi. Sarajevo je napustilo više od 150.000 Srba, bez želje da se ikada vrati.
- Od prijatelja čujem da i ono malo Srba u Sarajevu čeka da izvuče bar deo novca za imovinu koja im je u ratu brutalno oteta ili uništena, pa će odmah otići što dalje od Miljacke - kaže Šibalija. - Pokušavam da potisnem sećanja na fašistički teror „legalne muslimaske vlasti“, na progone i kazamate u kojima sam bio. Ne mogu. Vređa me što niko neće javno da kaže istinu o ratnom Sarajevu, da su Srbi bili žrtve, a nikako agresori svog grada. Ubijani su na ulicama, u svojim stanovima, na radnim mestima, u mnogim mučilištima... Mnogo logoraša, mojih sapatnika, umrlo je od posledica zverskih prebijanja i nije dočekalo istinu. U Beogradu se još susrećem sa ljudima koji veruju u gnusne laži muslimana i njihovih saveznika, lansirane još 1992. i pothranjivane do danas. Dokle? Da li ću ja doživeti da istina pobedi?
ZATVORE, odnosno logore u Sarajevu, a bilo ih je 125 u svim delovima grada pod muslimanskom vlašću, prošlo je oko 25.000 Srba. Objavljujemo deo lične izjave Slavka Šibalije, zapisane na slobodnoj teritoriji početkom oktobra 1994. godine.
- Muslimanski praznik Bajram, 6. april 1992. godine. Njihova jutarnja molitva se završila negde oko 6 časova. Tada je počela jeziva dreka i pucnjava. Slavlje. Aliji Izetbegoviću su svetski moćnici priznali državu. Ženu, sina i taštu šaljem kod rodbine u Vojvodinu. Mislio sam: dok se situacija ne smiri. U stanu ostajemo tast i ja. Mi, Srbi, ponovo smo iskazali naivnost, za razliku od dobro obaveštenih i pripremljenih muslimana i Hrvata. Radio sam u Javnom preduzeću PTT Sarajevo i nekoliko meseci pred rat mi se mlađi „kolega“ Osman Džombić, poznati kriminalac, poverio kako već postoji vojska - "Patriotska liga", da imaju uniforme i naoružanje i vežbaju na Jarčedolima.
- Mesec april, ni rat ni mir. Gradom prolaze razne vojske (policije) u različitim uniformama. Govorimo: svaka avlija - armija. Onda, 2. maja je, posle višednevnog, strahovitog mučenja, ubijeno osam vojnika JNA i četiri srpska civila. Sledi masakr nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Sa prozora stana, kroz Park cara Dušana posmatram histerično, pomahnitalo urlanje „zelenih beretki“ i zbunjene, preplašene vojnike koje skidaju sa vozila, teraju ih da se skinu goli i polegaju po asfaltu. Ubijaju ih.
U KVARTU u kojem je Šibalija živeo, počinju žešći progoni. Nebojšu Milovanovića ubija komšija iz ulice jer, navodno, svetlećom reklamom na zgradi daje signale „ćetnicima“. Čuje da mu se komšija Mišo Vukoičić, koji je radio kao portir u preduzeću „Bosna-Re“ obesio. Na obdukciji se vidi da je bukvalno iskasapljen. Zašto? Sin mu je „u ćetnicima“, čuje objašnjenje komšije, muslimana.
Slavkov tast dobija infarkt prilikom hapšenja i maltretiranja na ulici. Hapse ga policajci kriminalaca braće Zulić. Novembar, 1992. Ispred stana petorica naoružanih vojnika 10. brdske brigade zloglasnog Mušana Topalovića Cace. Stan je potreban za njegovog zamenika Senada Pecara. Šibalija je na ulici. Izlazi, dok vojnici iznose tela dve njegove komšinice. Zaklane u stanu, odbile su da se isele.
- Na ulici prete racije. Najgore je ako te uhvate baš ti iz 10. brdske, jer vode na Trebević, na kopanje rovova - nastavlja Šibalija. - Gore je jedno od najvećih stratišta. Bacaju Srbe u pećinu „Kazani“, pre toga ih ritualno ubijaju. Umobolnici Mušana Topalovića se opijaju u krvi žrtava. Formirana je elitna, „jurišna četa“ 10. brdske brigade. Njen pripadnik može postati samo krvolok koji donese „upisninu“.
Šta je „upisnina“? To je srpska glava. Glave zaklanih Srba izlažu se u Osnovnoj školi na Bistriku. Sa Bistrika se gleda na Trebević. Crni dim znači da su u jamu „Kazani“, posle ubijanja ljudi, bačene i zapaljene automobilske gume.

MASOVNE GROBNICE
NAJMANJE 5.515 Srba ubijeno je u Sarajevu od 1992. do 1995. godine. Tolikom broju žrtava se znaju tačna imena i prezimena, mesta rođenja i smrti. To nije konačan broj, još nisu otkrivene sve masovne grobnice, a za neke se i ne zna gde su. Proveravaju se podaci za još 500 nestalih sarajevskih Srba.
http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=16&status=jedna&datum=2006-06-27&feljton=5336
 
Veoma velike. Žalosno je kada se jedna moralna nula nađe pozvana da ti priča o analitici, vojsci, ratovima, žrtvama itd. i sve navodno zna i ume da dovede u red samo svoj život neće i ne ume :roll:
Isto vezano za vanbračnu decu i bespotrebno, ničim podržano pametovanje mislim i za onog naprednog :)
Кад је у питању аналитика, ванбрачно дете није никакво мерило и нема потребе да се позиваш на то да би дезавуисала његову стручност.

Ово би било као кад би рекла за лекара- пошто неће да призна дете, није добар лекар.
Нико озбиљан те неће схватити озбиљно.

Али кад су у питању политичари који хоће да предводе народ, онда је итекако битно да ли има ванбрачно дете или нема , односно да ли га је признао или није. И с тим се слажем.
 
Prošlo je deset godina od pogibije radnika RTS-a i našao se navedeni potpukovnik da "olakša dušu" i ukaže na detalje ko je znao da će biti bombardovana televizija.
S obzirom da i Lazanski postavlja pitanje"da li su svesno žrtvovani?",to je samo odgovor da se prikriva istina i umešanost nekog iz tadašnje VJ,zajedno sa čelnikom RTS-a i tadašnjim političkim vrhom da bombardovanje RTS-a,pogibiju radnika iskoriste u ogavnu propagandu.
 

Back
Top