Lale opljačkao Ivanjicu

Europe

Početnik
Poruka
19
Predsednik opštine Ivanjice, poznati tajkun, opljačkao budžet Ivanjice i podneo ostavku. Svoju funkciju i svoju odbroničku grupu iskoristio je za ostvarivanje svojih ličnih ciljeva. Pored toga što je kupio pola opštine, iskoristio je položaj za kupovinu "Novih dana" i Jelića polja...
 
Kad je na poslednjim izborima Radoslav Lale Sekulić izabran za predsednika opštine Ivanjica, mnogi Ivanjičani ponadali su se da će ta varoš konačno dočekati bolje dane, zahvaljući njegovoj reputaciji uspešnog privrednika. Ako je suditi po onome šta se trenutno dešava u Ivanjici, takav optimizam ima osnove.

Pokrenuti su obimni građevinski radovi u varoši. Teške mašine na potezu od Prilika do Lučke Reke, sređivanje ulica, trgova, vodovodne mreže, šminkanje grada koji pretenduje da postane mesto broj jedan na turističkoj mapi Srbije, prvi su od poteza novog predsednika opštine.
- Dok drugi dobijaju zelena svetla, mi smo dobili novac da dovršimo putni pravac prema Ušću i put Močioci Jasenovo - rekao je Sekulić.
Kao nosilac liste za preporod opštine Ivanjica, dr Radosav Lale Sekulić osvojio je 14 od 37 odborničkih mandata, a u svom rodnom mestu, Radaljevu, briljirao je sa 92 odsto glasova. Narod u kraju mu veruje jer je u Prilikama, gde je takođe ubedljivo pobedio, osnovao firmu „Habitfarm" u kojoj je uposleno stotinak meštana. Prosečna plata zaposlenih je oko 100.000 dinara.


Oformio tim u koji veruje

Sekulić je spremno dočekao poziciju vodećeg čoveka opštine i već na prvom skupštinskom zasedanju predočio plan i program rada sa ciljem da za četiri godine Ivanjica bude kopija kantona Sent Galen u Švajcarskoj. To što ima dvojno državljanstvo i dosta vremena provodi u Beogradu i Švajcarskoj Sekulić kaže da neće predstavljati problem. Izlažući plan razvoja Ivanjice, on je odredio svoje pomoćnike kao nosioce projekta.
- Svaki projekat imaće svog direktora, koji će jednom mesečno izveštavati čelne ljude opštine o rezultatima. Odredio sam sposobne i ljude od poverenja da budu moji zamenici, dok ću ja kontrolisati sve i obezbeđivati potrebnu podršku. Dobar tim je garancija uspeha - rekao je Sekulić

Kao prioritete u svom radu Sekulić je istakao borbu u suzbijanju narkomanije, razvoj malih i srednjih preduzeća, gasifikaciju opštine i baziranje na strateškim proizvodima, krompiru i malini.
- Za godinu i po dana trebalo bi da se gasifikuje čitava opština. Trenutno radimo na tome da priključci za gas za domaćinstva budu besplatni - rekao je Sekulić.
Sekulić je izložio i plan po kome bi u najkraćem roku proizvodnja krompira sa trenutnih 10.000 tona porasla na 60.000 tona, a uporedo sa tim ide i izgradnja fabrike čipsa i votke.
- Već su u toku pregovori sa američkom i ruskom kompanijom i ta priča će ići brzo i otvoriće novih 1.000 radnih mesta. Planira se utrostručenje zasada malina sa godišnjim prihodom od 50 miliona evra. Još hiljadu ljudi biće uposleno u ovom projektu - rekao je Sekulić.

Krediti za malinare

Da ovo ne bi bila samo lepa priča, novi predsednik opštine objasnio je da će za malinare biti omogućene povlastice za kreditiranje novih zasada i otplaćivanje repromaterijala u više mesečnih rata.
Veliki problem u Ivanjici je više od 4.000 nezaposlenih nekvalifikovanih i kvalifikovanih radnika. Jedan deo će biti uposlen na sakupljanju sekundarnih sirovina za reciklažu, a njihova plata biće oko 25.000 dinara.
Prema planu Radosava Lala Sekulića, u opštini Ivanjica do kraja godine biće uposleni svi sa visokom stručnom spremom.
E ko je glasao za njega.....
 
„Afera citostatici” – ispočetka
Vrhovni sud uvažio je žalbu okružnog tužioca u Beogradu u odnosu na deo presude Okružnog suda, kojom je oslobođena odgovornosti većina aktera

Radoslav Sekulić Vrhovni sud Srbije ukinuo je presudu Okružnog suda u Beogradu u slučaju poznatom kao „afera citostatici”. Sud je saopštio da je Okružnom sudu naložio da se suđenje ponovi.

Vrhovni sud uvažio je žalbu okružnog tužioca u Beogradu u odnosu na oslobađajući deo presude Okružnog suda, kojom su oslobođeni Radoslav Sekulić, Nebojša Maljković, , Marija Krstaić, Ljubomir Stožinić, Slobodan Radosavljević i Živan Tešić. Vrhovni sud uvažio je i žalbe optužene Ljiljane Jeremić, njenih branilaca, kao i branilaca optuženih Tomislava Jankovića, Milovana Đurovića, Tomislava Simovića, Zorana Višnjića i Radiše Đorđevića, u odnosu na osuđujući deo presude.

Prvostepenom presudom su oglašeni krivim i osuđeni Ljiljana Jeremić, Tomislav Janković, Milovan Đurović, Tomislav Simović, Zoran Višnjić i Radiša Đorđević, zbog izvršenja krivičnih dela zloupotrebe službenog položaja, jer su, kao odgovorna lica, prekoračili granice službenih ovlašćenja i pribavili imovinsku korist političkoj partiji JUL i određenim preduzećima.

„Vrhovni sud Srbije ocenio je da je osnovana i žalba okružnog tužioca u Beogradu, jer je izreka prvostepene presude i u oslobađajućem delu za ista krivična dela, u odnosu na optužene Nebojšu Maljkovića, Radoslava Sekulića, Mariju Krstaić, Ljubomira Stožinića, Slobodana Radosavljevića i Živana Tešića, nerazumljiva i protivrečna”, kaže se u saopštenju.

Okružni sud doneo je u decembru 2005. godine, posle četiri godine trajanja procesa, presudu funkcionerima bivšeg režima, optuženim za zloupotrebu službenog položaja u „aferi citostatici”.

Tomislav Janković, bivši direktor Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, osuđen je na pet godina zatvora, Milovan Đurović, direktor preduzeća „Alfa 23”, na devet godina, Ljiljana Jeremić, bivši finansijski direktor „Dunav osiguranja”, osuđena je na dve, Tomislav Simović na tri i Zoran Višnjić na godinu dana zatvora. Radiša Đorđević, bivši direktor Savezne javne ustanove za održavanje unutrašnjih plovnih puteva, osuđen je uslovno na četiri godine zatvora.

Optužbi su oslobođeni Radoslav – Lale Sekulić, predsednik Upravnog odbora „Best grup”, Miodrag Cvijić, bivši direktor „Energoprojekt-Arhitekture”, Živan Tešić, bivši komercijalni direktor „Čelika”, Mirjana Krstaić, bivši direktor „Galenike”, Nebojša Maljković, bivši direktor „Dunav osiguranja”, i Ljubomir Stožinić. Đurović, Stanković, Simović i Jeremić su od 1998. do oktobra 2000. godine fiktivnim ugovorima sa žiro-računa ZOIL „Dunav” uplatili firmi „Alfa 23” 36.435.401,60 dinara. Taj novac je prebačen na račun JUL-a.

Janković i Višnjić su zloupotrebili službeni položaj na štetu Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje i Instituta za radiologiju i onkologiju, oštetivši ih za 256.000 maraka prilikom nabavke lekova citostatika za potrebe Onkološkog instituta. Janković je takođe zloupotrebio službeni položaj jer je kao direktor Instituta „Torlak” uplatio 500.000 dinara JUL-u, a 693.750 dinara Komitetu univerzitetske levice, a sve to na štetu Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Đurović je zaključivanjem fiktivnih ugovora oštetio ŽTP „Beograd” za milion dinara, „Beograd-elektro” za 420.000 dinara, „Energoprojekt-Arhitekturu” za 200.000 dinara, TP „Čelik” za milion dinara i Saveznu javnu ustanovu za održavanje unutrašnjih plovnih puteva za 460.000 dinara. Pored toga, Đurović je s Jankovićem, a na štetu Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, uplatio JUL-u 2.736.000 dinara.
Čelnik afere citrostatici...
 
Sumnjivi poslovi

Pouzdani izvor iz Vojno-bezbednosne agencije otkriva za Kurir da se u okviru istrage o nabavci vojne opreme od Mileta Dragića proveravaju i svi ugovori koji su sklapani preko Vojno-građevinske direkcije i Sektora za materijalne resurse Ministarstva odbrane.
- Detaljno se ispituju ugovori, specifikacije radova i dinamika isplate raznih poslova, koji su mnogi privatnici obavljali na VMA. Nadležni organi proveravaju ugovore sa kompanijama "Interkom" Perice Perovića, "DMD" Dejana Dragojlovića i "Frigo klime" Bojana Joksimovića.

- Postoji ceo sistem povezanih lica, među kojima su Lale Sekulić i Miško Obradović, koji godinama unazad rade sa Vojskom i enormno se bogate na tim poslovima. Pokušaćemo da iskoristimo priliku da pokrenemo zvaničnu istragu o tim poslovima, a možda i aktiviramo neke krivične prijave koje leže u fiokama vojnog odeljenja Okružnog tužilaštva - kaže naš izvor iz Ministarstva odbrane.
Eto..
 
Nikola Mitrović Radoslav Sekulić
Zidali cene lekovima za rak
BEOGRAD - Hapšenje bivšeg direktora Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, prim. dr Tomislava Jankovića, bivšeg direktora Instituta za radiologiju i onkologiju prim. dr Nikole Mitrovića, direktora „Medifarma“ dr Zorana Višnjića i bivšeg šefa Savezne uprave carina i vlasnika preduzeća „Best farm“, dr Radoslava Sekulića, potvrđuje da je zdravstveni dinar Srbije trošen za raznorazne svrhe i naravno bogaćenje pojedinaca.
Institut za radiologiju i onkologiju Srbije znan je kao zdravstvena ustanova, a od 14. januara 1998, registrovan je i kao firma „za uvoz lekova, hemikalija, sanitetskog materijala i opreme“, kako stoji u rešenju Saveznog ministarstva za rad, zdravstvo i socijalnu politiku (br.04-023/98/001). Paradoksalno, iako je dobio 19 saglasnosti za uvoz, Institut tokom 1998. nije uvozio citostatike, već je to poverio privatnom preduzeću iz Beograda „Salus internacional“ i „Best farmu“, čiji je osnivač i suvlasnik Radoslav Sekulić. Prema postojećoj dokumentaciji, isporučilac lekova „Best farm“ u tom periodu je uvezao lekove na osnovu 26 carinskih isprava, uz koje je priložio i račune „dobavljača“ firme „Eurotrend“ iz Lihtenštajna, za navodno isporučene lekove, čija je vrednost 2.233.744,58 DM.
Proverom je ustanovljeno da citostake nije ni uvezao, niti isporučio „Eurotrend“, već su oni već bili na konsignacijama „Dibeka“ (vlasnik Milan Beko) i „Jugomontane“, a reč je o preparatima svetskih firmi „La Roš“, „JUSA farm“, „Parke Devis“, „Eli Lily“, „Eurofarm“, „Zeneka“, „Novartis“, „Ron Pulen“.
Dokumentacija u Saveznoj upravi carina i u predstavništvima tih firmi, potvrđuje da su citostatici direktno isporučeni kupcu - Institutu za onkologiju i radiologiju, na osnovu carinskih isprava, uz originalne račune, sa prodajnom cenom, čime je ustanovljeno da su cene lekova, prema računima „Eurtotrenda“, uvećane za 334.566 DM!
Razgovor sa predstavnicima stranih proizvođača lekova, otkrio je da su citostatici, po važećim cenama, uz rabat od 20 odsto, direktno isporučeni Institutu, a ne „Eurotrendu“!
To, međutim nije sve. U svakom kupoprodajnom odnosu, prodavac ispostavlja fakturu kupcu, u ovom slučaju, „Best farm“ bi trebalo da ispostavi račun Institutu. U Institutu su za isporučene citostatike pronađeni i predračuni beogradske Veledrogerije „Medifarm“, na osnovu kojih je tom preduzeću plaćeno 9.077.000 dinara, a ostatak od 6.100.000 dinara uplaćen je firmi „Salus internacional“. Razlog za ove, naoko, komlikovane i nejasne transakcije, bio je da se izbegne plaćanje rabata kupcu, u ovom slučaju Institutu, u visini od šest odsto. Tako je rabat od 770.000 dinara stigao na račun „Medifarma“, iako ta firma ništa nema sa uvozom.
Početkom 1999. godine „Eurotrend“ i „Best farm“ Institutu ispostavljaju četiri nova računa, u visini od 2.047.753,60 dinara, kao dodatne troškove uvoza i izvozničke provizije.
Članovi Komisije za lekove tog Instituta, zaposleni dr Siniša Radulović, dr Svetislav Jelić i Ivan Popović, izjavili su da im je direktor Instituta dr Mitrović naredio da prihvate ponuđene cene „Best farma“, iako su znali da su veštački uvećane.
Istovremeno, beogradske firme „Ortoeid“ i „Velefarm“, kao i „Bačka farm“ iz Subotice, prodaju citostatike jwftinije za 10-15 odsto nego „Best farm“.
Zaključak istražitelja je da je Radoslav Sekulić, vlasnik „Best farma“, uvećanjem cena lekova za 334.566 DM i naplatom četiri lažna računa u iznosu od 2.047.753,60 dinara, uz podršku dr Mitrovića, koji je zloupotrebio službeni položaj, pribavio protivpravnu korist. Sekulić je, kako se tumači, podstrekivao Mitrovića na izvršenje krivičnog dela, a sve skupa, bez sumnje, doći će pod udar Krivičnog zakona.
Pravdanja dr Mitrovića da je bio prinuđen na ovakve mahinacije, jer nije mogao da realizuje potraživanja od Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, svaljujući krivicu na dr Jankovića, teško „piju vodu“. Objašnjenje koje je istražiteljima za svoje finansijske „mućke“, kao opravdanje ponudio Sekulić, samo su za „Riplija“ - on je tvrdio da su „frizirani“ računi za citostatike bili jedini način da povrati novac kojim je kupio „video bim“ za potrebe Kongresa SPS-a, vredan 200.000 DM. Hteo je da povrati i 300.000 DM koje je dao na ruke jednom od funkcionera SPS-a „naduvavanjem“ računa za citostatike!
Prema rečima direktora „Medifarma“ dr Zorana Višnjića, finansijske „zavrzlame“ vezane za ovo preduzeće, osmislio je dr Tomislav Janković, direktor Zdravstvenog fonda, koji je želeo da pomogne (!?) „Medifarmu“ !
Tužilaštvo je podnelo zahtev za sprovođenje istrage protiv Sekulića, Mitrovića i Višnjića zbog sumnje da su oštetili Fond za tri miliona dinara.
Pokrenuta je ponovo optužnica, pa će valjada ići u zatvor...
 
Početkom novembra 1999, Milovan Bojić i Tomislav Janković ugovorili su sa Kinom uvoz 80 deficitarnih lekova, a pravo uvoza sirovina i gotovih proizvoda dobio je Progres, odnosno tadašnji republički premijer Mirko Marjanović. Poznato je da kineski lekovi nisu adekvatno testirani, da su mnogi stručnjaci javno upozoravali na njihovo štetno dejstvo na pacijente, da je uvoz potom storniran, kao i da je kineskim partnerima trebalo ukupno isplatiti 17,5 miliona dolara. Za razliku od Progresa, koji je (koliko se za sada zna) učestvovao samo u uvozu kineskih lekova, Medifarm i Best farm su se tim poslom bavili i ranije – njihova uloga donekle je objašnjena 1999. godine u pismu koje su radnici Medifarma uputili tadašnjoj ministarki zdravlja Leposavi Milićević. U pismu se navodi da je ovo preduzeće, jedino koje je imalo dozvolu za uvoz citostatika, uvozilo lekove preko privatnog dobavljača Best farma. Cene tog dobavljača bile su više nego cene drugih dobavljača, republički zavod za zdravstveno osiguranje uredno je plaćao, ali je ministarki skrenuta pažnja na to da Medifarm samo "maskira" transfer novca iz državne kase do Best farma. Radoslav Sekulić, predsednik Upravnog odbora Best farma, praktično je priznao krivicu braneći se na saslušanju tvrdnjom da je morao da podigne cene citostaticima zato što je finansirao nabavku opreme za Četvrti kongres SPS-a ("Blic"). Koga je morao da finansira Medifarm i zbog čega mu je bilo u interesu da igra ulogu posrednika moraće da objasni Zoran Višnjić, o kome se od svih privedenih ponajmanje zna. Što se tiče Nikole Mitrovića, direktora Instituta za onkologiju i radiologiju u Beogradu, on je i ranije priznavao da ima problema sa nabavkom citostatika: "Mi smo kontinuirano učestvovali u međunarodnim projektima kroz koje smo dobijali neophodne lekove. Te lekove smo prenosili preko granice, pa sam ih i ja lično švercovao jer je to bio jedini način da oni stignu u zemlju" ("Naša Borba", 24. novembar 1997). Pitanje je samo da li se (i po koju cenu) između šverca i kupovine citostatika po višim cenama, a sve na račun republičkog zavoda, odlučio za ovo drugo. Tomislav Janković, istaknuti član JUL-a, došao je na funkciju direktora zavoda 1998, pošto je njegov partijski drug Nenad Đorđević otišao u zatvor zbog finansijskih malverzacija. Zanimljivo je da se baš u to doba događa nagli uspon Instituta za kardiovaskularne bolesti "Dedinje" i dr Milovana Bojića. Još zanimljivije jeste da je
Nastavak...
 
Priča o nabavci ORL opreme za VMA odvela nas je u dedinjsku vilu u Serdara Jola broj 15, gde se nalazi sedište ivanjičke "Best" grupacije. Iza svih preduzeća sa predznakom "Best", iako se nigde u dokumentima ne navodi, stoji dr Radosav Sekulić, poznatiji kao "Lale". Ono "dr" ispred imena, kako kaže, predstavlja titulu "doktora ekonomije".
Sekulić je počeo kao magacioner u ivanjičkoj firmi košulja "Javor", da bi se posle nekoliko godina našao na mestu direktora. Zatim dolazi na mesto upravnika Savezne uprave carine, gde ga posle četiri godine zamenjuje Mihalj Kertes. Za Jugoslaviju je već šest godina penzioner, ali je zato vrlo aktivan u Švajcarskoj, gde ima firmu Levin D Or Consalting SA, koja se bavi košuljama.
- Istina je da VMA nije platila ni jedan dinar za opremu o kojoj pišete. Opremu je platio, to danas mogu da kažem, Elrad Maron. To je onaj "misteriozni" darodavac koji je platio izgradnju mosta kod Beške koji je otvorio Slobodan Milošević. On je opremu platio 186.900 maraka firmi "King trejding" iz Lihtenštajna, a mi smo je samo uvezli preko "Best interkorpa". Čovek jednostavno voli Srbe - kaže Radosav Sekulić i time objašnjava razloge poklona vrednog 186.900 maraka namenjenog VMA.
U svom pismu "Glasu", koje je objavljeno prošlog ponedeljka, Sekulić je rekao da je ORL oprema humanitarna pomoć za VMA. Prema carinskoj dokumentaciji ovog uvoznog posla jasno se vidi da oprema u Jugoslaviju nije uneta kao humanitarna pomoć, jer postoji prijava o zaključenom spoljnotrgovinskom poslu sa pečatom Saveznog ministarstva za spoljnu trgovinu.

Prilikom uvoza humanitarne pomoć ova prijava nije potrebna, kao ni pečat nadležnog ministarstva. Dalje, roba je oslobođena carine na osnovu dopisa SUC od 16. 05. 2000. godine, dok je humanitarna pomoć po slovu zakona oslobođena dažbina.
- Istina je da ova oprema nije uvezena kao humanitarna jer je za to potrebno mnogo papira i peripetija, a ovako je mnogo lakše. Rekao sam da je ona humanitarna jer ju je platio Elrad Maron, a tako smo i njemu preneli - objašnjava Sekulić.
O saradnji sa general-potpukovnikom Acom Jovičićem, načelnikom VMA, Sekulić kaže:
- Njemu sam zahvalan što sam danas živ i od tada je on moj veliki prijatelj. Kasnije sam mu pomogao u otkrivanju zarobljenih 4,5 miliona dolara, kojima je neposredno pred sankcije plaćena oprema američkom "Dženeral elektriku". Na kraju smo ipak uspeli da tu opremu izvučemo i dopremimo u VMA. Jovičićev sin, inače sjajan stručnjak, radi kod mene. Iako će mnogi pomisliti da sam na taj način privilegovan kod doktora Jovičića, pitam vas kako mi onda VMA trenutno duguje između 30 i 60 miliona dinara! Ja samo zapošljavam proverene ljude, one u koje imam potpuno poverenja i to je presudno. Moja je deviza da zarađujem u inostranstvu, a trošim ovde - kaže Sekulić.
U Ivanjici radi Sekulićeva fabrika lekova "Best farm" koja snabdeva i Vojno medicinsku akademiju.
- Tamo imamo 31 zaposlenog i garantujem vam da će ta fabrika uskoro proizvoditi toliko lekova koliko sve fabrike u Srbiji zajedno. U nju je uloženo 75 odsto novca iz inostranstva, vlasništva firme "King trejding" iz Lihtenštajna i Jovičić sa njom nema nikakve veze. Jedva sam ga naterao da jednom dođe u Ivanjicu, poseti fabriku i vidi kako radi, pa da kaže Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsedniku, da se tamo ne odvija nikakav šverc, kako mu je Vlajko Stojiljković punio glavu - objašnjava Sekulić.
I to je to. Posle ovih nekoliko nastavaka priče o uvozu medicinske opreme za VMA vredne blizu 200 hiljada maraka koja je samo kap u moru opreme u ovom medicinskom centru, samo po sebi nameće se pitanje kako li je i na koji način Vojno medicinska akademija u vremenu sankcija nabavljala i kupovala opremu čija vrednost prelazi milione nemačkih maraka.
Nastavak....
 
@Europe,

sta ti uradio taj Lale kad ga tako mrzis??
Ja inace imam dosta drugarica i drugara iz Ivanjice i cesto sam u tom gradu i ne bih bas rekla da si u pravu :(
Jeste, u Ivanjici svi pricaju o njemu ali uvek u kontekstu da nesto gradi i pravi novo, pojedine stvari je resio koje nikada pre niko nije uradio u celoj istoriji vaseg grada sto sam i sama videla...
Maaaa...i ne zanima me sve to...

pozzz,
 
@Europe,

sta ti uradio taj Lale kad ga tako mrzis??
Ja inace imam dosta drugarica i drugara iz Ivanjice i cesto sam u tom gradu i ne bih bas rekla da si u pravu :(
Jeste, u Ivanjici svi pricaju o njemu ali uvek u kontekstu da nesto gradi i pravi novo, pojedine stvari je resio koje nikada pre niko nije uradio u celoj istoriji vaseg grada sto sam i sama videla...
Maaaa...i ne zanima me sve to...

pozzz,

To je ono sto sam i ja cuo. Iako mi ni najmanje nije simpaticno to sto vlada u koaliciji sa zutima, svi kazu da su mu rezultati ocigledni.
 

Back
Top