Филозофирање

Lindemann

Zainteresovan član
Poruka
160
Људи су од давнина почели да размишљају о свему око себе и још у античкој Грчкој је настала чак и професија „филозоф“. То су били људи којима је главна окупација у животу била спознаја свега опипљивог и неопипљувог око нас.
И данас многи људи филозофирају о животу уопште и то тако да почну да размишљају о једној теми па је онда полако разграњавају на све ситније и ситније делове у недоглед тј. све док тако не схвате да уствари и после толико детаљног анализирања тек не разумеју ни оно што им је раније било јасно. :confused:

То је исто као да узмете једно парче дрвета па онда почнете да размишљате о томе да се оно састоји од још ситнијих честица – молекула, они од атома... па после језгро о неутрона и протона..... али зар за нас није најбитније и најлепше баш то парче дрвета као целина? Када узмем цвет, ја не узмем молекуле него цвет, ако ме разумете...
2ekrslg.gif

Јел вам се не чини да је овај свет веома једноставан и занимљив а да га људи јако компликују и у њега уносе појмове позитивног и негативног, лошег, лаког и тешког (у апстрактном смислу) – седећи у хладу и размишљајући о томе или просто ако у нечему не успеју они криве то нешто а не помисле да је уствари баш њихова идеја била погрешна и да је треба изменити? :D


Исто тако се човек често препусти утисцима из спољашњег света и то утисцима о људским глупостима, грешкама и о ткз. несавршености света (коју су по мени измислили људи) и тако престају да буду свесни себе, своје личности и својих идеја и правих жеља... препусте се тој измишљеној несавршености света (коју криве за све) и тако стварно почињу да живе у несавршеном свету. Чини ми се да:

Прво што ми је сада пало на памет је:
Не размишљај много о многобројним људима око себе, њиховим глупостима и о суровој или позитивној страни живота него просто погледај шта се налази поред тебе, укључи своју памет, покрени своје идеје и почни да живиш... :)

(глупо је што цитирам свој већ написан коментар али то ми је сада опет пало на памет...)
 
Ovo me asociralo na jednu pricu koju sam cula od jedne zene. Kaze, njen otac je pio i oni kao porodica su trpeli zbog toga, al nekako su gurali. I on pip, pio dok nije ostario pa tad oboleo i poceo skoro da ne pije. I tako mu se opet desi da se napije, vec star, i ona mu kaze: "Tata, pa sto pijes. Pa jel vidis da si vec bolestan, pa nemoj vise."
A tata ce njoj: "Ma ajde dete, gde ja da pijem. Pa ja vise i ne mogu da popijem. Meni samo znas, kad je ono mnogo vruce pa pivo zamagli casu, uuu, e to...". Kaze, kad sam ga videla kako to kaze, od tad ni ja ne mogu da odolim kad pivo zamagli casu.:)
 
A mene podseti na mog Kjerkegora koga sa mukom proucavam za maturski :)

"Zamislite samo zaljubljenika! Zar ne, on ce biti u stanju da beskrajno, iz dana u dan, od jutra do mraka govori o svojoj ljubavi! Ali verujete li da bi mu moglo pasti na pamet, verujete li da bi mogao, zar verujete da mu ne bi bilo odvratno da trima razlozima, u tri tacke, dokazuje da ipak postoji neki smisao u njegovoj ljubavi! Otprilike kao kada svestenik pokusava da trima razlozima dokaze korisnost molitve, tako da molitvi toliko pada cena da su tri razloga potrebna da joj pribave malo ugleda. Reci da se neka stvar koja prevazilazi razum dokazuje trima razlozima koji, ako uopste nesto znace, nikako ne prevazilaze razum. Da li verujes da bi zaljubljeniku moglo pasti na pamet da svoju zaljubljenost brani razlozima, to znaci da na nju pomislja s primedbama na njen racun. A onaj koji ispituje u tri tacke - nije zaljubljen, on se samo pravi da jeste, i on je na nesrecu (ili srecu) toliko glup da samog sebe odaje, naime da nije zaljubljen."
 
Jasper polazi od toga da covek pocijie da se bavi filozofijom kada mu se desi nesto smrt,ljubav,bol...(granicna situacija kako je naziva Jasper )i onda pocinje da razmislja o smislu i svrsi...

Uglavnom je Jasper u pravu...samo mislim da postoje i ljudi kojima je filozofsko razmisljanje samo po sebi svrha, tj. to im je najjaca strana a u realnom svetu se ne snalaze...Naravno, pri tom ne mislim na poznate filozofe nego na obicne ljude koji to pokusavaju da budu...;)
 
Imao sam u gimnaziji filozofiju i nisam je voleo zato sto nisam zeleo da proucavam misli ljudi koji su ziveli pre mene hiljadama godina i koje nisu imale i nemaju nikakav prakticni znacaj i iznad svega mnogi od tih ljudi su bili mentalno bolesni ili bitno poremecenih misli.

Svima nama je poznat izraz:"Ma nemoj, bre da mi filozofiras nego reci sta te muci!". Znaci filozofirati znaci reci jednostavnu stvar na sto je moguce komplikovaniji nacin, po potrebi da te sto manji broj ljudi razume! Jos uvek mi nije jasno zasto je filozofija nauka!

Ipak, svako od nas ima slobodnu volju i ispoljava je i ima pravo da je projektuje onako kako smatra da je to ispravno.

z;)
 
Ja hocu jednom za svagda da ne znam mnogo.-Mudrost postavlja granice i spoznaji

U svojoj divljoj prirodi covek se najbolje odmara od svoje neprirodnosti,od svoje duhovnosti ...

Contra Wagner - Sumrak Idola

Postani deo dzungle

Kamufliran

Kreći se kao životinja

Stvoren negde između tercijala i krede​

Bodyexumf - Sumrak Megalomana
 
Filozofija, ljubav prema mudrosti.Nastaje u Staroj Grckoj,Sokrat,Platon,Aristotel,Patristika,Sholastika,Renesansa,Prosvetiteljstvo,Nemacka klasicna filozofija Kant,Fihte,Selin,HEGEL,Moderna,Postmoderna l to je put koji je presla Filozofija za 2500 godina.Filozofska misao koja ide kroz vreme i shodno vremenu u kome bivstvuje tako se i odredjuje.
Da li Kineska ili Indijska vekovna mudrost moze se nazvati filozofijom ? U toj mudrosti ima neke dodirne tacke sa Filozofijom,kao sto je etika,estetika...ali da li je to filozofija ?
Svaki covek postavi pitanje i odredi sta je lepo ili ruzno,sta dobro ili lose,kada se nesi nesto lose (gubitak,smrt) covek se pita cemu svrha zivota...
Mala deca kako otkrivaju svet oko sebe postavljaju pitanja zasto,kako...traze objasnjenja zasto sija sunce,zasto pada kisa....
Sta se moze definisati pod filozofijom,svaka mudrost ili samo Filozofija sto se predaje na fakultetima ?
 
Apsulutno mislim da je svako razmisljanje o svrsi zivota i svih pojava i dogadjaja u njemu, filozofija. Posto radim sa decom, cesto se susrecem sa njihovim razlicitim pitanjima, sto znaci da su oni od malena mali filozofi koje interesuje sve sto ocima vide. U predskolskom periodu decu jako zanima postanak sveta, planete i celokupna galaksija a isto tako ih zanimaju i najobicnije stvari, pojave koje su za njih nove...Sto smo stariji i mudriji, vise razmisljamo o svemu a kada nam se nesto lose desi, tek tada postajemo pravi filozofi koji, svako na svoj nacin objasnjavaju pojedine dogadjaje. S toga mislim da se pod filozofijom podrazumeva svaka mudrost zivota a ona filozofija koja se uci na fakultetima se moze nazvati, npr Istorija filozofije...
 
Arlington, nabrojao si ljude iz prošlosti koji ne pripadaju istoj grupi. Medju njima ima pravih poznavaoca života i pred kojima život gotovo da nije imao suštinskih tajni, npr. Sokrat. Takve pojedince kasnije generacije su ugurale medju filozofima zato što nisu shvatili ono o čemu su govorili. Svest takvih poput Sokrata je bila daleko naprednija i na "višem" stupnju duhovnog razvitka.
Druga grupa onih, poput Kanta i Hegela je uistinu iz oblasti filozofije. Iz čisto mentalističkog pristupa životu. Takvi nisu imali nikakvo znanje o suštini i realnosti života. Takvi obično kreiraju vlastite lavirinte uma iz kojih celog života nisu kadri izaći. U zalog budućim generacijama ništa ne ostavljaju osim nekolicini koji će se poput njih samih upetljati u vlastite katakombe.
Filozofi samo misle da su ljubitelji mudrosti. Jer, u filozofiji nema mudrosti. Mudar je onaj ko u datoj situaciji zna šta će reći i šta uraditi a da to bude najbolje i najprirodnije rešenje. Mudrost se živi a ne propoveda. Čak i danas mnogi prodaju svoje kloparanje uma kao mudrost.
Gagi, lepo je ko ume i voli raditi sa decom. Takav, čini mi se, ako to radi iz ljubavi, ostaje duže mlad. Deca u svojim ranijim godinama života znaju ispričati ponešto što zna zbuniti starije ljude. Zato što još uvek imaju kontakt sa onostranom višom realnosti. Takva znaju naročito biti kada su opuštena i to u kratkim momentima.
Niko od nas ne može živeti tudju već jedino svoju mudrost. Zato svi mislimo da samo naša zvezda najsjajnije sija.
 
Poslednja izmena:
Arlington, nabrojao si ljude iz prošlosti koji ne pripadaju istoj grupi. Medju njima ima pravih poznavaoca života i pred kojima život gotovo da nije imao suštinskih tajni, npr. Sokrat. Takve pojedince kasnije generacije su ugurale medju filozofima zato što nisu shvatili ono o čemu su govorili. Svest takvih poput Sokrata je bila daleko naprednija i na "višem" stupnju duhovnog razvitka.
Druga grupa onih, poput Kanta i Hegela je uistinu iz oblasti filozofije. Iz čisto mentalističkog pristupa životu. Takvi nisu imali nikakvo znanje o suštini i realnosti života. Takvi obično kreiraju vlastite lavirinte uma iz kojih celog života nisu kadri izaći. U zalog budućim generacijama ništa ne ostavljaju osim nekolicini koji će se poput njih samih upetljati u vlastite katakombe.
Filozofi samo misle da su ljubitelji mudrosti. Jer, u filozofiji nema mudrosti. Mudar je onaj ko u datoj situaciji zna šta će reći i šta uraditi a da to bude najbolje i najprirodnije rešenje. Mudrost se živi a ne propoveda. Čak i danas mnogi prodaju svoje kloparanje uma kao mudrost.
Gagi, lepo je ko ume i voli raditi sa decom. Takav, čini mi se, ako to radi iz ljubavi, ostaje duže mlad. Deca u svojim ranijim godinama života znaju ispričati ponešto što zna zbuniti starije ljude. Zato što još uvek imaju kontakt sa onostranom višom realnosti. Takva znaju naročito biti kada su opuštena i to u kratkim momentima.
Niko od nas ne može živeti tudju već jedino svoju mudrost. Zato svi mislimo da samo naša zvezda najsjajnije sija.

Ja sam nabrojao onako kako sam ucio u srednjoj skoli,naravno da se slazem sa tobom.Ali cisto sam se drzao zvanicnog orjentira.
 

Back
Top