meni napocetku nije nedostajalo nista...
a sad, posle niza godina provedenih u svetu,
nedostaje mi sve.
najvise od svega, prijatelji
i kafenisanje po beogradskim bastama...
setnja knezom, pa dalje kalimgdanom,
po lepom, suncanom danu ili jos bolje, predvece.
nedostaju mi i ona svetla Beograda nocu,
i rana jutra nedeljom, kad ljudi idu na pijac ili na liturgiju.
zvonjava crkvenih zvona sa vozdovacke crkve
i onaj zvuk tramvaja dok se spusta niz Vojvode Stepe...
neka mesta, neka lica, neke ulice...
i jos svasta nesto.