Мисионарско писмо Светог владике Николаја о томе: "Треба ли се страшити смрти?"
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ja sam se jedno topio u rijeci. Pokusavao sam da se spasim, trzao i sve to i onda sam samo najednom stao. Stajao sam uspravno na dnu. Nimalo nisam bio uplasen, sta vise, obuzeo me neki cudan mir i neka blazenost. Sjecam se da sam u tom trenutku razmisljao kako je tu lijepo.
Ja sam se jedno topio u rijeci. Pokusavao sam da se spasim, trzao i sve to i onda sam samo najednom stao. Stajao sam uspravno na dnu. Nimalo nisam bio uplasen, sta vise, obuzeo me neki cudan mir i neka blazenost. Sjecam se da sam u tom trenutku razmisljao kako je tu lijepo.
Strah od smrti je praktično strah od života.
Sam trenutak smrti je bezbolan. Ali iščekivanje iste je nešto najgore. Najmanje dvaput sam bio na ivici smrti. I jako je loše biti svestan. Ali ni smrću se ništa ne postiže, jer se reinkarniramo iznova i iznova.
Nije to bila reinkarnacija, nego ispiranje stomaka...
Ja sam se jedno topio u rijeci. Pokusavao sam da se spasim, trzao i sve to i onda sam samo najednom stao. Stajao sam uspravno na dnu. Nimalo nisam bio uplasen, sta vise, obuzeo me neki cudan mir i neka blazenost. Sjecam se da sam u tom trenutku razmisljao kako je tu lijepo.
Duh je nemoguće uništiti, moguće je samo oduzeti mu svest na neko vreme, što može da potraje jako dugo. I bog je bio bez svesti kada su crne rupe progutale sve bivše galaksije, dakle prvobitnu celinu, a zatim jedna drugu, sve dok se sve nije zbilo u jednu tačku koja je eksplodirala i ponovo ga probudila, kada je ponovo izgradio novu celinu, novi univerzum. Posle njega probudile su se sve ostale, pa i naše svesti. Drugoprobuđena svest se pobunila protiv njegove diktature i odvela dve trećine svih svesti u materijalni svet.
Kad prođe prva kriza samoubica oseća da je još uvek živ i jasno percepira svoje mrtvo telo. Usamljen i nemoćan, on će posmatrati truljenje, nepodnošljivo raspadanje svog tela. Izgledaće mu kao da se živ raspada, da mu udovi nestaju, da ga jedu gliste... Bojim se da strah od fizičke smrti, grozan i dok traje samo jedan tren, postaje nepodnošljiv pošto se stalno ponavlja. Šta ako samoubica svakom žilom svog bića pati, bez snage da ugleda konačan kraj kome se nada?... Mislim da čovek koji svesno vrši samoubistvo nije upoznao prirodnu smrt ni u jednom od prethodnih života.
To su užasne, Tantalove muke: on je žedan, gladan, a nema organe kojima bi realizovao svoje želje; on oseća strahovitu potrebu da se odmara bez fizičkih organa, kako bi njegov duh našao mira; on se vraća trenucima užasnog besa, svom ohlađenom telu, i često, vraćajući se u grob, ulazi u leš i izlazi iz njega. Verujem da duhovi samoubica posećuju spiritističke seanse i molitvene hramove, i da od okultista traže pomoć za svoje izgubljene duše, a da ih oni, naime pripadnici nekih tajnih društava, zloupotrebljavaju i koriste njihovu negativnu energiju za svoje prizemne finansijske ili političke ciljeve...
Je li ovo obozavanje lucifera ili mi se samo pricinjava
BTW nije 2/3 nego 1/3 mojne da lazes
Ne treba se plasiti smrti svog tela,balasta...
Duh je nemoguće uništiti, moguće je samo oduzeti mu svest na neko vreme, što može da potraje jako dugo. I bog je bio bez svesti kada su crne rupe progutale sve bivše galaksije, dakle prvobitnu celinu, a zatim jedna drugu, sve dok se sve nije zbilo u jednu tačku koja je eksplodirala i ponovo ga probudila, kada je ponovo izgradio novu celinu, novi univerzum. Posle njega probudile su se sve ostale, pa i naše svesti. Drugoprobuđena svest se pobunila protiv njegove diktature i odvela dve trećine svih svesti u materijalni svet.
Kad prođe prva kriza samoubica oseća da je još uvek živ i jasno percepira svoje mrtvo telo. Usamljen i nemoćan, on će posmatrati truljenje, nepodnošljivo raspadanje svog tela. Izgledaće mu kao da se živ raspada, da mu udovi nestaju, da ga jedu gliste... Bojim se da strah od fizičke smrti, grozan i dok traje samo jedan tren, postaje nepodnošljiv pošto se stalno ponavlja. Šta ako samoubica svakom žilom svog bića pati, bez snage da ugleda konačan kraj kome se nada?... Mislim da čovek koji svesno vrši samoubistvo nije upoznao prirodnu smrt ni u jednom od prethodnih života.
To su užasne, Tantalove muke: on je žedan, gladan, a nema organe kojima bi realizovao [/B]svoje želje; on oseća strahovitu potrebu da se odmara bez fizičkih organa, kako bi njegov duh našao mira; on se vraća trenucima užasnog besa, svom ohlađenom telu, i često, vraćajući se u grob, ulazi u leš i izlazi iz njega. Verujem da duhovi samoubica posećuju spiritističke seanse i molitvene hramove, i da od okultista traže pomoć za svoje izgubljene duše, a da ih oni, naime pripadnici nekih tajnih društava, zloupotrebljavaju i koriste njihovu negativnu energiju za svoje prizemne finansijske ili političke ciljeve...
Mali milion puta cuo....
sta bi to trebalo da znaci?