Istocni Vetar
Domaćin
- Poruka
- 4.571
Ovih dana u Internet-izdanju Fond strateške kulture pojavio se članak poznatog balkaniste Jelene Guskove. Njena tema najavljena je u naslovu — „Na ostacima Jugoslavije“. Evo kako autorka ocenjuje situaciju na Balkanu.
„Krajem 20. veka sudbinu Jugoslavije u krajnoj liniji su rešavali ne njeni narodi, već predstavnici različitih medjunarodnih organizacija koji su primenjivali silu protiv onih nepokornih. Pomoću sile prinudjivali su ih da prihvate ultimatume, podsticali vojne ofanzive, usmeravali informativnu borbu i stvarali koalicije i saveze. Danas je otpor ovih dejstvima praktično savladan u svim zemljama na postjugoslovenskom prostoru“ – piše gdja Guskova.
Kako se ovo savladjivanje otpora odvijalo? Autorka podseća na osnovne etape ovog procesa: „ Agresija NATO-zemalja na Jugoslaviju u martu – junu 1999. godine čiji su glavni pokretač bile SAD označila je ulazak u sledeću fazu izgradnje upravljanog sveta. Alijansa je oprobala „pravo“ upotrebe sile protiv „nepokornih“ država bez sankcije UN i proverila reagovanja svih evropskih struktura i pojedinih zemalja naše planete. NATO je na Balkanu ne samo stekao veliko iskustvo borbenih dejstava, već i proširio okvire svoje aktivnosti krećući se putem pretvaranja u globalnu organizaciju.“
Prošlo je 10 godina od NATO-agresije na suverenu evropsku državu. Šta je ova decenija donela Srbiji?
„Za više godina nepravde i kazni srpskom narodu je poljuljana volja za borbom, za otporom: jer, Srbi su sami, bez ikakve podrške spolja, odolevali udarima zapadnog vojnog saveza sa njegovim ogromnim borbenim potencijalom. Posle 1999. godine uništavanje Jugoslavije i menjanje vlasti post6alo je mnogo lakše“ – konstatuje Jelena Guskova.
„2000. godine bio je dosta lako razvlašćen višegodišnji rukovodilac zemlja Slobodan Milošević – nastavlja ona. – Ali još uvek je postojala Jugoslavija, simbol nepopustljivosti, nezavisnosti i samostalnosti. Pokazalo se, medjutim, da razbijanje Jugoslavije sa novom poslušno vlašću lak zadatak.“
Jelena Guskova navodi detalje zauzimanja poslednjeg bedema. „Havijer Solana je po dolasku u Beograd u februaru 2003. godine – piše ona – u užem krugu predložio je rukovodstvu Srbije i Crne Gore da prizna činjenicu prestanka postojana države kao što je SR Jugoslavija i da usvoji ustavnu povelju koja je napisana negde u Evropi i koja je označila pojavu nove zemlje. Pri tome, Solana nije naišao na otpor. Na ostacima Jugoslavije nastao je državni entitet Srbija i Crna Gora koji nema analoga u savremenom sistemu medjunarodnih odnosa i koji se kasnije, 2006., brzo i dosta bezbolno raspao na 2 države.“
Jelena Guskova podseća i na druge metode „ukroćavanja“ nepokornih zemalja. „Ono što nije uspelo učiniti u Rambujeu 1998. i kao rezultat bombardovanja 1999. Pošlo je za rukom 18. jula 2005. godine kada je potpisao Ugovor SiCG sa NATO-om o kopnenim linijama komunikacije kojim se reguliše tranzit trupa Alijanse preko teritorije Srbije i Crne Gore i korišćenje na ovoj teritoriji aerodroma, morskih luka, auto-puteva i železnica, kasarni, informativnih i komunikacionih sistema od strane Brisela.“
Evi i rezultata koji sagledava Jelena Guskova: „Sada se NATO intenzivno utvrdjuje na Balkanu, nekontrolisano podiže i eksploatiše vojne baze i ignoriše predloge da se razmotri pitanje o nedopustivosti jačanja svoje bezbednosti slabljenjem drugih država. Na Balkanu se snižava nivo regionalne bezbednosti, za šta Moskva ne može a da ne zna. Sasvim nekontrolisano funkcioniše vojna baza „Bonddstil“ na Kosovu. U centru Skoplja Amerikanci podužu ambasadu koja po površini pre podseća na vojnu bazu ili ozbiljan obaveštajni centar CIE i alternativa tome se ne vidi.“
Dalje reči Jelene Guskove najviše podsećaju na ozbiljno upozorenje: „Nikao da se sakrije da Alijansa rukovodi procesima likvidacije samostalnosti balkanskih slovenskih naroda. Svedoci smo rasparčavanja i smanjivanja slovenskog prostora, pojave zemalja i naroda „niže vrste“, medju kojima ima i Slovena. Ova proces još nije završen. On dolazi do potpunog izražaja u dogadjajima na Kosmetu, u BiH, Makedoniji i Srbiji – u Vojvodini, Sanedžaku i južnim opštinama.
Na kraju gdja Guskova predlaže izlaz iz balkanskog ćorsokaka. „Utisak je da je Rusija smogla snage da se usprotivi ulozi koja joj se brižljivo nameće da sa strane posmatra globalne promene koje miniraju osnove njene bezbednosti. Moskva je otvoreno izjavila da je vreme njene pokornosti prošlo i da će sama pomagati narodima koji joj poveravaju svoju sudbinu. Osnov stabilnosti na Balkanu može da bude samo Rusija. I srpsko rukovodstvo ne sme da propusti ovu priliku – ne sme da čini ustupke u pitanju o Kosovu. Jer treba da pamti realnu opasnost odvajanja Vojvodine i o pripremanju oružanog ustanka na jugu Srbije.“
Upoznali smo vas sa odlomcima članka poznatog balkaniste Jelene Guskove objavljenog u Internet-izdanju Fond strateške kulture.
„Krajem 20. veka sudbinu Jugoslavije u krajnoj liniji su rešavali ne njeni narodi, već predstavnici različitih medjunarodnih organizacija koji su primenjivali silu protiv onih nepokornih. Pomoću sile prinudjivali su ih da prihvate ultimatume, podsticali vojne ofanzive, usmeravali informativnu borbu i stvarali koalicije i saveze. Danas je otpor ovih dejstvima praktično savladan u svim zemljama na postjugoslovenskom prostoru“ – piše gdja Guskova.
Kako se ovo savladjivanje otpora odvijalo? Autorka podseća na osnovne etape ovog procesa: „ Agresija NATO-zemalja na Jugoslaviju u martu – junu 1999. godine čiji su glavni pokretač bile SAD označila je ulazak u sledeću fazu izgradnje upravljanog sveta. Alijansa je oprobala „pravo“ upotrebe sile protiv „nepokornih“ država bez sankcije UN i proverila reagovanja svih evropskih struktura i pojedinih zemalja naše planete. NATO je na Balkanu ne samo stekao veliko iskustvo borbenih dejstava, već i proširio okvire svoje aktivnosti krećući se putem pretvaranja u globalnu organizaciju.“
Prošlo je 10 godina od NATO-agresije na suverenu evropsku državu. Šta je ova decenija donela Srbiji?
„Za više godina nepravde i kazni srpskom narodu je poljuljana volja za borbom, za otporom: jer, Srbi su sami, bez ikakve podrške spolja, odolevali udarima zapadnog vojnog saveza sa njegovim ogromnim borbenim potencijalom. Posle 1999. godine uništavanje Jugoslavije i menjanje vlasti post6alo je mnogo lakše“ – konstatuje Jelena Guskova.
„2000. godine bio je dosta lako razvlašćen višegodišnji rukovodilac zemlja Slobodan Milošević – nastavlja ona. – Ali još uvek je postojala Jugoslavija, simbol nepopustljivosti, nezavisnosti i samostalnosti. Pokazalo se, medjutim, da razbijanje Jugoslavije sa novom poslušno vlašću lak zadatak.“
Jelena Guskova navodi detalje zauzimanja poslednjeg bedema. „Havijer Solana je po dolasku u Beograd u februaru 2003. godine – piše ona – u užem krugu predložio je rukovodstvu Srbije i Crne Gore da prizna činjenicu prestanka postojana države kao što je SR Jugoslavija i da usvoji ustavnu povelju koja je napisana negde u Evropi i koja je označila pojavu nove zemlje. Pri tome, Solana nije naišao na otpor. Na ostacima Jugoslavije nastao je državni entitet Srbija i Crna Gora koji nema analoga u savremenom sistemu medjunarodnih odnosa i koji se kasnije, 2006., brzo i dosta bezbolno raspao na 2 države.“
Jelena Guskova podseća i na druge metode „ukroćavanja“ nepokornih zemalja. „Ono što nije uspelo učiniti u Rambujeu 1998. i kao rezultat bombardovanja 1999. Pošlo je za rukom 18. jula 2005. godine kada je potpisao Ugovor SiCG sa NATO-om o kopnenim linijama komunikacije kojim se reguliše tranzit trupa Alijanse preko teritorije Srbije i Crne Gore i korišćenje na ovoj teritoriji aerodroma, morskih luka, auto-puteva i železnica, kasarni, informativnih i komunikacionih sistema od strane Brisela.“
Evi i rezultata koji sagledava Jelena Guskova: „Sada se NATO intenzivno utvrdjuje na Balkanu, nekontrolisano podiže i eksploatiše vojne baze i ignoriše predloge da se razmotri pitanje o nedopustivosti jačanja svoje bezbednosti slabljenjem drugih država. Na Balkanu se snižava nivo regionalne bezbednosti, za šta Moskva ne može a da ne zna. Sasvim nekontrolisano funkcioniše vojna baza „Bonddstil“ na Kosovu. U centru Skoplja Amerikanci podužu ambasadu koja po površini pre podseća na vojnu bazu ili ozbiljan obaveštajni centar CIE i alternativa tome se ne vidi.“
Dalje reči Jelene Guskove najviše podsećaju na ozbiljno upozorenje: „Nikao da se sakrije da Alijansa rukovodi procesima likvidacije samostalnosti balkanskih slovenskih naroda. Svedoci smo rasparčavanja i smanjivanja slovenskog prostora, pojave zemalja i naroda „niže vrste“, medju kojima ima i Slovena. Ova proces još nije završen. On dolazi do potpunog izražaja u dogadjajima na Kosmetu, u BiH, Makedoniji i Srbiji – u Vojvodini, Sanedžaku i južnim opštinama.
Na kraju gdja Guskova predlaže izlaz iz balkanskog ćorsokaka. „Utisak je da je Rusija smogla snage da se usprotivi ulozi koja joj se brižljivo nameće da sa strane posmatra globalne promene koje miniraju osnove njene bezbednosti. Moskva je otvoreno izjavila da je vreme njene pokornosti prošlo i da će sama pomagati narodima koji joj poveravaju svoju sudbinu. Osnov stabilnosti na Balkanu može da bude samo Rusija. I srpsko rukovodstvo ne sme da propusti ovu priliku – ne sme da čini ustupke u pitanju o Kosovu. Jer treba da pamti realnu opasnost odvajanja Vojvodine i o pripremanju oružanog ustanka na jugu Srbije.“
Upoznali smo vas sa odlomcima članka poznatog balkaniste Jelene Guskove objavljenog u Internet-izdanju Fond strateške kulture.