Srpski Žil Vern

Милунка Савић

Buduća legenda
Poruka
36.021
Srpski Žil Vern



Pre sto godina (9. januara 1909. godine) ovozemaljsko bivstvo napustio je romansijer, pripovedač i žurnalista Lazar Komarčić koji je, poput mnogih ovdašnjih pisaca i inovatora, uskraćen za počasno mesto u istoriji srpske kulture.

Rođen 1839. godine u selu Glogu, nedaleko od Priboja na Limu, Komarčić će u istoriji srpske književnosti ostati upamćen kao pisac prvog ilustrovanog naučno fantastičnog romana "Jedna ugašena zvezda". Pomenuti roman u izdanju štamparije "Dimitrije Davidović" prvi put je objavljen 1902. godine.

Za života Lazar Komarčić objavio je šest romana i dve knjige pripovedaka. Njegov debitantski roman "Dragocena ogrlica" i pored činjenice da je radnja romana iz Srbije izmeštena u Francusku, vuče paralelu sa skandalom oko testamenta dobrotvora Ilije Milosavljevića Kolarca. Naime, tadašnji mešetari u želji da se domognu Kolarčevog bogatstva, na sve moguće načine pokušavali su da ospore volju ovog srpskog dobrotvora: govorili su da je testament falsifikovan i da ga Kolarac nije diktirao bistrog uma. Potom sledi, nažalost, jedini nedovršeni Komarčićev roman "Bezdušnici" koji je pisac u feljtonističkom obliku objavljivao u jednom od najuticajnijih srpskih časopisa devetnaestog veka "Otadžbini". U romanu "Jedan razoreni um" glavni junak pokazuje neizmernu strast prema vasioni. Bežeći od ljubavnih problema, romantični mladić Vanja počinje da se bavi astronomijom, želevši da pronikne u tajne kosmosa. Pomenuta razmišljanja "razaraju" njegov um. Sledeći romani su: "Dva amaneta", "Jedna ugašena zvezda", "Prosioci" i "Mučenici za slobodu". Komarčić je pisac i dveju knjiga pripovedaka: "Zapisnik jednog pokojnika" i "Slike i pripovetke".

Kao novinar, pogotovu u časopisu "Videlo" u kojem je punih četrnaest godina (1882–1896) bio glavni i odgovorni urednik, po uzoru na zapadne časopise toga doba Komarčić uvodi nove rubrike. Promoviše istraživačko novinarstvo, zapošljava strane dopisnike i čitaocima na pristupačan način saopštava najnovija naučna otkrića. Lazar Komarčić, savremenik Žila Verna i Herberta Džordža Velsa svojim naučnofantastičnim romanom "Jedna ugašena zvezda" srpsku prozu prve decenije dvadesetog veka povezao je sa tendencijama koje su tada bile popularne u zapadnoevropskoj romansijerskoj prozi. Glavni protagonista "Jedne ugašene zvezde", posle predavanja iz astronomije održanog u "Građanskoj kasini" na počinak odlazi pod utiskom izložene materije. U snu ukazuje mu se duh slavnog naučnika Laplasa, koji njegovo astralno telo vodi kroz otvorene kapije zvezdanog svoda. A trideset i pet godina docnije (1937. godine) engleski romansijer Olaf Stejpldon u romanu "Zvezdotvorac" koristi skoro identičnu fabulu: glavni junaci putuju kosmičkim beskrajem, i prethodno, pre nego što se susretnu sa bićem koje poseduje božanske moći, upoznaju se sa tehničkim dostignuć ima brojnih civilizacija.

Sudbine Olafa Stejpldona i Lazara Komarčića potpuno su različite. Englezi su od svojih pisaca naučnofantastične proze napravili ikone, dok smo mi na naše pisce žanrovske provenijencije gledali sa potcenjivanjem. Doduše, pre tri godine "Društvo ljubitelja fantastike Lazar Komarčić" iz Beograda objavilo je fototipsko izdanje romana "Jedna ugašena zvezda". Možda je sopstvenoj zlehudoj sudbini na našim prostorima doprineo i sam Komarčić. Govorio je da pisac mora da se prilagodi ukusu čitalačke publike. Ističući tu, prevashodno komercijalnu crtu u pristupu književnosti, Komarčić se prvo zamerio Jovanu Skerliću, a samim tim i vladajućem književnom establišmentu, koji je docnije decenijama nekritički podražavao Skerlićev racionalističko elitistički pristup. Sam Jovan Skerlić piscu romana "Jedan razoreni um" i "Jedna ugašena zvezda" prebaciovao je "što kod čitalačke publike neguje nizak, petparački ukus, ismevajući pri tom i Komarčićevu ljubav prema astronomiji".
 
Lazar Komarčić

321.jpg

Lazar Komarčić (1839–1909) bio je vešestruko talentovana ličnost, koja je išla ispred svog vremena. Pravo je čudo kako je u srpskoj književnosti donekle zaboravljen iako je upravo on bio prvi koji je pisao detektivske i naučnofantastične romane. Za svoja dela Jedan razoren um (1893) i Mučenici za slobodu (1907) dobio je nagrade Srpske kraljevske akademije. Najveći uspeh Komarčić je postigao upravo romanom Jedan razoren um, koji je naknadno uvršten u spisak sto najboljih srpskih romana.
 
Lazar Komarčić: pisac prvog srpskog naučnofantastičnog romana



jedna-ugasena-zvezda.jpg

Lazar Komarčić (1839–1909) je srpski pisac i književnik. U istoriji srpske književnosti gotovo je potpuno zaboravljen, te su se donedavno njegove knjige mogle naći samo među antikvarnim izdanjima. Portalibris, međutim, ispravlja tu grešku.
Ime Lazara Komarčića vrlo je bitno za srpsku književnu tradiciju, jer je on, pored Dragutina Ilića, prvi pisao knjige naučne fantastike među srpskim piscima. Na veliku žalost, iako je stvarao u vreme Žila Verna i Džordža Velsa, ne zaostajavši za njima, Komarčić za svoje stvaralaštvo tek sad, postepeno, počinje dobijati ono mesto koje mu pripada. Kako već znamo, u svetskoj književnosti je žanr naučne, pa i epske fantastike sada među najpopularnijim, pa je otuda važno skrenuti pažnju na ovog srpskog pisca i njegovo delo, te ukazati da u ovom žanru za prvo vreme srpska književnost nije zaostajala.

Lazar Komarčić je u ranoj mladosti zajedno s porodicom prvobitno izbegao u Valjevo. Pre nego što će, kada stasa, otići u Beograd i početi s novinarskim radom, Lazar Komarčić obavljaće razne poslove. Tako će biti i učitelj, krojač, ali i kafedžija! Ono što ga karakteriše jeste to što je bio neumorni putnik kroz različite gradove naše zemlje, koje je otuda vrlo dobro poznavao.
Novinarskim radom počeo se baviti vrlo rano. Već sedamdesetih godina nalazimo ga kako radi na listu „Srbija”. Ove novine okupljale su naprednu omladinu Srbije. Potom će raditi u redakcijama još nekolikih listova, poput „Budućnosti”, „Istoka” i „Videla”. Komarčić je takođe bio osoben po političkoj misli oblikovanoj prema idejama tada vrlo poštovanog socijaliste Svetozara Markovića. Svoje stavove otuda iznosi u listu „Zbor”, koji je inače sam pokrenuo 1875. godine. Kasnije će promeniti svoje stavove i okrenuti Vladinoj stranci.

Ne može se reći da Komarčić u svoje vreme nije bio poštovan kao književnik. Međutim, njegova književna delatnost podelila je srpske čitaoce i kritičare. Čitaoci su voleli njegove romane, dok kritičari u njima nisu prepoznavali veliku vrednost. Svoj prvi roman „Dragocena ogrlica” Komarčić objavljuje 1880. godine No, posle toga će, bez većih prekida, napisati više romana, među kojima su i „Jedna ugašena zvezda”, „Dva amaneta”, „Jedan razoren um”, „Prosioci”, „Mučenici za slobodu” itd. Napisaće i nekoliko pripovetki, među kojima je naročito bila pohvaljena zbirka „Zapisi jednog pokojnika”. Osobenost ovog srpskog pisca je da se oprobao u još jednom, za tadašnju srpsku književnost nepolularnom žanru, kriminalistici odnosno detektivskom romanu.
Iako je svojim opusom zavredio da makar bude spomenut u „Istoriji novije srpske književnosti” Jovana Skerlića, to se neće dogoditi. Kako Jovan Deretić opaža, šansa je da je tome doprinelo prvobitno Komarčićevo socijalističko političko opredeljenje.

Komarčić je pisac koji piše na prelazu romantizma i realizma. Iako je pisac prvog naučnofantastičnog romana „Jedna ugašena zvezda”, koji objavljuje 1902. godine, interesantno je da ovaj žanr ipak nije bio prvi Komarčićev izbor. Naime, 1893. godine za roman „Jedan razoren um”, odnosno „Kant našeg doba” dobio je 1893. godine nagradu Srpske kraljevske akademije. U njemu se prepoznaje Komarčićeva sklonost ka sentimentalizmu. Upravo ta njegova sklonost ka ovakvom vidu književnog izraza i tamo gde to nije bilo potrebno, delom dovodi do toga da bude potisnut i zaboravljen.
Kao naučnofantastični pisac bio je specifičan po tome što se nije uklapao u tadašnji romantičarsko-realistički okvir, u kojem su tada srpski pisci stvarali. Kombinujući naučno-poučni i naučnofantastični sloj, on stvara romane koje su čitaoci voleli, a kritičari doživljavali kao nešto novo, čak ekstravagantno. U njegovim romanima, naročito u „Jednoj ugašenoj zvezdi” daju se primetiti zanimljivi opisi zvezdanog neba, čime se čitalac može upoznati sa ondašnjim kosmološkim znanjima i dostignućima.
Dela Lazara Komarčića polako sklanjamo s polica antikvarijata i vraćamo u novom ruhu! Pored njegovih dela, u ediciji „Otrgnuto od zaborava” možete naći i druge zaboravljene pisce, poput Jaše Prodanovića, Dragomira Brzaka, Anđelka Krstića, Svetozara Ćorovića, kao i spisateljica poput Milice Janković, Anđelije Lazarević, Ljubice Radoičić.
portalibris.rs/
 

Back
Top