Милунка Савић
Buduća legenda
- Poruka
- 36.021
Srpski Žil Vern
Pre sto godina (9. januara 1909. godine) ovozemaljsko bivstvo napustio je romansijer, pripovedač i žurnalista Lazar Komarčić koji je, poput mnogih ovdašnjih pisaca i inovatora, uskraćen za počasno mesto u istoriji srpske kulture.
Rođen 1839. godine u selu Glogu, nedaleko od Priboja na Limu, Komarčić će u istoriji srpske književnosti ostati upamćen kao pisac prvog ilustrovanog naučno fantastičnog romana "Jedna ugašena zvezda". Pomenuti roman u izdanju štamparije "Dimitrije Davidović" prvi put je objavljen 1902. godine.
Za života Lazar Komarčić objavio je šest romana i dve knjige pripovedaka. Njegov debitantski roman "Dragocena ogrlica" i pored činjenice da je radnja romana iz Srbije izmeštena u Francusku, vuče paralelu sa skandalom oko testamenta dobrotvora Ilije Milosavljevića Kolarca. Naime, tadašnji mešetari u želji da se domognu Kolarčevog bogatstva, na sve moguće načine pokušavali su da ospore volju ovog srpskog dobrotvora: govorili su da je testament falsifikovan i da ga Kolarac nije diktirao bistrog uma. Potom sledi, nažalost, jedini nedovršeni Komarčićev roman "Bezdušnici" koji je pisac u feljtonističkom obliku objavljivao u jednom od najuticajnijih srpskih časopisa devetnaestog veka "Otadžbini". U romanu "Jedan razoreni um" glavni junak pokazuje neizmernu strast prema vasioni. Bežeći od ljubavnih problema, romantični mladić Vanja počinje da se bavi astronomijom, želevši da pronikne u tajne kosmosa. Pomenuta razmišljanja "razaraju" njegov um. Sledeći romani su: "Dva amaneta", "Jedna ugašena zvezda", "Prosioci" i "Mučenici za slobodu". Komarčić je pisac i dveju knjiga pripovedaka: "Zapisnik jednog pokojnika" i "Slike i pripovetke".
Kao novinar, pogotovu u časopisu "Videlo" u kojem je punih četrnaest godina (1882–1896) bio glavni i odgovorni urednik, po uzoru na zapadne časopise toga doba Komarčić uvodi nove rubrike. Promoviše istraživačko novinarstvo, zapošljava strane dopisnike i čitaocima na pristupačan način saopštava najnovija naučna otkrića. Lazar Komarčić, savremenik Žila Verna i Herberta Džordža Velsa svojim naučnofantastičnim romanom "Jedna ugašena zvezda" srpsku prozu prve decenije dvadesetog veka povezao je sa tendencijama koje su tada bile popularne u zapadnoevropskoj romansijerskoj prozi. Glavni protagonista "Jedne ugašene zvezde", posle predavanja iz astronomije održanog u "Građanskoj kasini" na počinak odlazi pod utiskom izložene materije. U snu ukazuje mu se duh slavnog naučnika Laplasa, koji njegovo astralno telo vodi kroz otvorene kapije zvezdanog svoda. A trideset i pet godina docnije (1937. godine) engleski romansijer Olaf Stejpldon u romanu "Zvezdotvorac" koristi skoro identičnu fabulu: glavni junaci putuju kosmičkim beskrajem, i prethodno, pre nego što se susretnu sa bićem koje poseduje božanske moći, upoznaju se sa tehničkim dostignuć ima brojnih civilizacija.
Sudbine Olafa Stejpldona i Lazara Komarčića potpuno su različite. Englezi su od svojih pisaca naučnofantastične proze napravili ikone, dok smo mi na naše pisce žanrovske provenijencije gledali sa potcenjivanjem. Doduše, pre tri godine "Društvo ljubitelja fantastike Lazar Komarčić" iz Beograda objavilo je fototipsko izdanje romana "Jedna ugašena zvezda". Možda je sopstvenoj zlehudoj sudbini na našim prostorima doprineo i sam Komarčić. Govorio je da pisac mora da se prilagodi ukusu čitalačke publike. Ističući tu, prevashodno komercijalnu crtu u pristupu književnosti, Komarčić se prvo zamerio Jovanu Skerliću, a samim tim i vladajućem književnom establišmentu, koji je docnije decenijama nekritički podražavao Skerlićev racionalističko elitistički pristup. Sam Jovan Skerlić piscu romana "Jedan razoreni um" i "Jedna ugašena zvezda" prebaciovao je "što kod čitalačke publike neguje nizak, petparački ukus, ismevajući pri tom i Komarčićevu ljubav prema astronomiji".
Pre sto godina (9. januara 1909. godine) ovozemaljsko bivstvo napustio je romansijer, pripovedač i žurnalista Lazar Komarčić koji je, poput mnogih ovdašnjih pisaca i inovatora, uskraćen za počasno mesto u istoriji srpske kulture.
Rođen 1839. godine u selu Glogu, nedaleko od Priboja na Limu, Komarčić će u istoriji srpske književnosti ostati upamćen kao pisac prvog ilustrovanog naučno fantastičnog romana "Jedna ugašena zvezda". Pomenuti roman u izdanju štamparije "Dimitrije Davidović" prvi put je objavljen 1902. godine.
Za života Lazar Komarčić objavio je šest romana i dve knjige pripovedaka. Njegov debitantski roman "Dragocena ogrlica" i pored činjenice da je radnja romana iz Srbije izmeštena u Francusku, vuče paralelu sa skandalom oko testamenta dobrotvora Ilije Milosavljevića Kolarca. Naime, tadašnji mešetari u želji da se domognu Kolarčevog bogatstva, na sve moguće načine pokušavali su da ospore volju ovog srpskog dobrotvora: govorili su da je testament falsifikovan i da ga Kolarac nije diktirao bistrog uma. Potom sledi, nažalost, jedini nedovršeni Komarčićev roman "Bezdušnici" koji je pisac u feljtonističkom obliku objavljivao u jednom od najuticajnijih srpskih časopisa devetnaestog veka "Otadžbini". U romanu "Jedan razoreni um" glavni junak pokazuje neizmernu strast prema vasioni. Bežeći od ljubavnih problema, romantični mladić Vanja počinje da se bavi astronomijom, želevši da pronikne u tajne kosmosa. Pomenuta razmišljanja "razaraju" njegov um. Sledeći romani su: "Dva amaneta", "Jedna ugašena zvezda", "Prosioci" i "Mučenici za slobodu". Komarčić je pisac i dveju knjiga pripovedaka: "Zapisnik jednog pokojnika" i "Slike i pripovetke".
Kao novinar, pogotovu u časopisu "Videlo" u kojem je punih četrnaest godina (1882–1896) bio glavni i odgovorni urednik, po uzoru na zapadne časopise toga doba Komarčić uvodi nove rubrike. Promoviše istraživačko novinarstvo, zapošljava strane dopisnike i čitaocima na pristupačan način saopštava najnovija naučna otkrića. Lazar Komarčić, savremenik Žila Verna i Herberta Džordža Velsa svojim naučnofantastičnim romanom "Jedna ugašena zvezda" srpsku prozu prve decenije dvadesetog veka povezao je sa tendencijama koje su tada bile popularne u zapadnoevropskoj romansijerskoj prozi. Glavni protagonista "Jedne ugašene zvezde", posle predavanja iz astronomije održanog u "Građanskoj kasini" na počinak odlazi pod utiskom izložene materije. U snu ukazuje mu se duh slavnog naučnika Laplasa, koji njegovo astralno telo vodi kroz otvorene kapije zvezdanog svoda. A trideset i pet godina docnije (1937. godine) engleski romansijer Olaf Stejpldon u romanu "Zvezdotvorac" koristi skoro identičnu fabulu: glavni junaci putuju kosmičkim beskrajem, i prethodno, pre nego što se susretnu sa bićem koje poseduje božanske moći, upoznaju se sa tehničkim dostignuć ima brojnih civilizacija.
Sudbine Olafa Stejpldona i Lazara Komarčića potpuno su različite. Englezi su od svojih pisaca naučnofantastične proze napravili ikone, dok smo mi na naše pisce žanrovske provenijencije gledali sa potcenjivanjem. Doduše, pre tri godine "Društvo ljubitelja fantastike Lazar Komarčić" iz Beograda objavilo je fototipsko izdanje romana "Jedna ugašena zvezda". Možda je sopstvenoj zlehudoj sudbini na našim prostorima doprineo i sam Komarčić. Govorio je da pisac mora da se prilagodi ukusu čitalačke publike. Ističući tu, prevashodno komercijalnu crtu u pristupu književnosti, Komarčić se prvo zamerio Jovanu Skerliću, a samim tim i vladajućem književnom establišmentu, koji je docnije decenijama nekritički podražavao Skerlićev racionalističko elitistički pristup. Sam Jovan Skerlić piscu romana "Jedan razoreni um" i "Jedna ugašena zvezda" prebaciovao je "što kod čitalačke publike neguje nizak, petparački ukus, ismevajući pri tom i Komarčićevu ljubav prema astronomiji".