ZLOČINI KOMUNISTA

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Septembar mesec 1941. najstrašnijeg crvenog terora

U septembru je crveni teror baš prema seoskom stanovništvu dostigao vrhunac, ali su zato obrazovani vladini oružani odredi i dobrovoljci, zajedno sa žandarmerijom, otpočeli masovno istrebljivanje komunističkih bandita. Svoje neuspehe prema vladinim organima oni su svetili na građanima i seljacima, koji nisu pristali uz njih. 1. septembra komunisti su ubili Vladimira Tošića, pretsednika opštine bačevićske. U isto vreme drugi crveni banditi ubili su u Bošnjanu kod varvarina zemljoradnika Timotija Jovanovića, koji je protestovao što spaljuju opštinsku arhivu. Toga dana su komunisti otvorili puščanu paljbu na voz od Donje Mutnice u srezu paraćinskom i ranili tri srpska železničara.

Ovog istog dana komunistički banditi ubili su u Radljevu žandarmeriskog narednika Vasu Kuprešanina.

2. septembra ubijen je u Porodinu sveštenik Sava Kirkić. Ubila ga je banda čiji je politički komesar bio Sima Simić, student medicine, inače sin jednog milionera iz Petrovca na Mlavi.

Noću između 2 i 3 septembra komunistička banda upala je u kuću Anđela Sretkovića u selu Rečka, srez negotinski, tukla njega, njegovu majku i ženu, tražeći novac. Kada im je dao 10.000 dinara, nezadovoljni ispalili su mu metak iz revolvera u usta.

3. septembra komunistički razbojnici bacili su 4 bombe u stan Konstantina Šabeljskog, zamenika državnog tužioca u Požarevcu, i njega ranili vrlo teško a njegovu ženu Jelenu lakše. Ovoga su dana komunisti izvršili napad na voz kod stanice Šarbanovac i ranili mašinovođu i ložača.

4. septembra odvela je jedna komunistička banda Svetozara Rafajlovića, delovođu opštine Vukosavci u srezu oraškom, i kraj puta ga ubili, razmrskavši mu lobanju. Potom su opljačkali sa njega sat, novac i cokule. Ovoga dana oko sto komunističkih razbojnika upalo je u Svilajnac, i pošto su opljačkali državna nadleštva i popalili arhive, izveli su starog sveštenika Pavla Lukića, streljali ga na sred ulice, njegov leš bacili u blato i zabranili stanovništvu pod pretnjom smrtne kazne da ga sahrane.

Ovog istog dana, već u mrak, naoružana rulja komunista upala je u stan Branka Milojkovića, hemičara rudnika Sv. Varvare u Blagojevom Kamenu kod Kučeva. Komunisti su naredili Milojkoviću da pođe sa njima, pošto je osuđen na smrt. Supruga nesrećnog hemičara uzalud je preklinjala zlikovce da joj ne ubijaju muža, i kada su ga poveli pošla je sa njim. U šumi, u trenutku kada su razbojnici digli puške da streljaju Milojkovića, njegova supruga ga je zaklonila svojim telom. To ništa nije smetalo zverima da metcima izrešetaju i muža i ženu i da ih ostave tu u šumi. Kada je u zoru Dara Milojković došla k sebi videla je da je sva u krvi, koja joj je loptala iz nekoliko rana. Njen muž je bio odavno mrtav. Sa velikim naporima ranjenica se odvukla u rudarsku naseobinu, odakle je pod zaštitom četnika preneta za Beograd.

Opet ovog istog dana, 4. septembra, banda Hinka Majera, Hrvata, sačekala je skrivena u žbunju kraj savske obale u Novome Selu dolazak broda ''Boško Jezdić'', koji je plovio iz Šapca za Beograd. Kada je brod pristao ispali su iz žbunja oko dvadesetak bandita naoružanih puškama, predvođeni Majerom, koji je bio u jahaćim čakširima i crvenoj majici i koji je sa uperenim revolverima upao u brod. Gore na obali bila su tri bandita sa naperenim mitraljezom. Onda su komunistički razbojnici isterali putnike, opljačkali brod, a robu koju nisu mogli da ponesu bacili su u Savu.Isto tako su bacili u Savu i srpsku zastavu koju su zderali sa motke. Banditi su odveli sa broda jednog finansijskog činovnika i dva žandarma, koje su poveli sa sobom i sigurno ubili jer im se od tada svaki trag izgubio.

U toku noći između 4 i 5 septembra komunističke bande napale su na jednu železničku stanicu i ubili restoratera na stanici i njegovog sina. Iste noći napali su i teško ranili u glavu Branka Vasića.

5. septembar je doneo nekoliko novih žrtava. Toga dana sedam komunista upalo je u stan Živote Stojkovića, pravnika u Jagodini, izboli su ga noževima, a potom ubili iz puške.Komunistička rulja koja je bila u toku noći prodrla u Ralju i demolirala stanicu ubila je u zoru opštinskog delovođu Branislava Mirkovića, kmeta Branislava Andrća, i njegovog starog oca Blagija Andrića. Ovoga dana u borbi kod ripanjskog tunela teško je ranjen jedan žandarm. Istoga dana komunisti koji su predvodili učitelj Mika Žunić i njegov sestrić, nesvršeni maturant, upali su u Rekovcu u apoteku Dušana Koljevića, vezali ga, izveli na ulicu i tu streljali.

6. septembra ubili su komunisti Miloša Vilića, zemljoradnika iz Krupaje kod Žagubice.

U noći između 6 i 7 septembra banda naoružanih komunista izvukla je Živorada Vitorovića, zemljoradnika iz Bele Reke u srezu zlatiborskom, iz kuće odvela ga u obližnji potok i tu izmrcvarilo noževima, a potom dotukla sa nekoliko metaka.

7. septembra, posle višednevnog mučenja, i pošto su ih naterali da sami sebi iskopaju raku, strljali su komunistički banditi, nedaleko od sela Viteževa, Milana Golubovića, Dragomira Prokića i Luku Bršljina, zemljoradnike iz Markovca. Istog dana komunisti su ubili Svetozara Nikolića, iz Mačkovca.

Istoga dana dva komunistička atentatora teško su ranila na ulici, pred hotelom ''Jugoslavija'' u Kraljevu žandarmeriskog kapetana Rajka Terzića i poručnika Dragoslava Milića.

U noći između 7 i 8 septembra napali su komunisti na Andrejevac i ranili poljoprivrednog referenta Aleksandra Bruzića i sreskog nadničara Vladimira Novickog. Iste noći ubijen je Sima Kandić, zemljoradnik iz Mihajlovca.

Istog dana banda Hinka Majera napala je iz motornog čamca na brod '' Kraljicu Mariju'' kod Ušća na Savi. Žandarmi su odbranili brod, ali su komunisti ranili člana posade Budimira Petrovića i brodske kuvarice Julku i Zorku Ćirić. Uveče istog dana komunisti su ubili 18-godišnjeg mladića Novicu Živića u Zabarima, srezu oplenačkom.

9. septembra ubili su komunisti u Bajinoj Bašti sreskog načelnika Konstantina Konstantinovića, a u Preljini streljali su zemljoradnika Radomira Ševardića i zapalili dve kuće.

Ovoga dana grupa naoružanih komunista je prodrla u stan učiteljice Bojane Obrenov u Velikoj Kruševici, srezu kruševačkom. Zato što su čuli da ona zna da govori nemački mučili su je najsvirepije jedan sat i onda ostavili svu u krvi, teško izranavljenu.

11. septembra komunisti su u velikom broju napali Guču, uhvatili i streljali sreskog podnačelnika Radoja Hajdukovića, sudiju Nikolu Skripskog i zemljoradnika Ivana Savića.

Ovog istog dana odveden je od jedne komunističke bande sa Uba u selo Rodljevo i tu na zverski način ubijen Borivoje Bogdanović, policijski pisar i rezervni poručnik.

12. septembra komunisti su ubili Radojicu Đorgovića, iz Jadike, u srezu kruševačkom, koga su ranije bili nasilno odveli sa sobom u šumu, pa im je pobegao. Istoga dana ubili su i Pauna Lokića iz Laznice kod Žagubice.

U noći između 12 i 13 septembra banditi su ubili Milana Obradovića iz Retkocera, sreza jablaničkog.

13. septembra ubijen je od komunista kod sela Zvečke Dragan Nikolić, viši tehnički kontrolir Ministarstva pošta, telegrafa i telefona.

14.septembra banda od 15 komunističkih razbojnika došla je u Duboku, srez belički. Prodrli su u kuću Obrena Miloševića, izvukli ga sa sobom, boli noževima i najzad ubili iz pušaka.

15. septembra komunisti su ubili Ljubomira Brankovića, pretsednika opštine sela Plužine kod Svrljiga.

Istog dana izvršen je i najgnusniji zločin počinjen za vreme cele akcije komunističkih bandita. Jedna banda crvenih razbojnika, koja je došla u selo Blaznavu kod Natalinaca, pozvala je seljake da pođu sa njima. Kako se niko nije hteo da odazove oni su poveli sa sobom zemljoradnika Živana Nedeljkovića. Ovaj se nesrećni čovek opirao i tražio da ga puste, jer on ima ženu i dvoje dece o kojima mora da se stara.

- Da li mnogo voliš ženu i decu? Pitali su ga komunistički razbojnici.

- To mi je jedino što mi je Bog na svetu dao, i zbog toga ih neizmerno volim.

Na to su se banditi vratili sa Živanom njegovoj kući i pred njegovim očima zaklali su mu oboje male dece i ženu, a onda ubili njega, kako bi ovim jezivim zločinom zadali strah seljacima.
 
16. septembra crveni banditi obasuli su puščanom i mitraljeskom vatrom voz koji saobraća između Prahova i Niša, i to u blizini stanice Palilula, i ubili vozovođu Milosava Brašića.

17. septembra komunistički razbojnici upali su u Srednjevu u srezu ramskom i uhvatili Vojislava Stoilovića, sveštenika. Ovi zverovi su sveštenika privezeli nogom za jedno auto sa kojim su počeli da jure putem od sela do sela sve dok telo mučenika nije bilo svo razmrskano i izobličeno.

Ovoga istoga dana komunistička banda ubila je Ljubisava Kostića, iz Crševi, zato što je ovaj obavestio vlasti da su odmetnici porušili jedan most na tome putu.

18. septembra komunisti su uhvatili u Ljubiću žamdarmeriske kaplare Novicu Jovanovića i Jeftimija Ivetića, razoružali ih, skinuli sa njih odelo i cokule i ubili ih. Ovog dana došli su komunistički banditi u selo Pretoke u srezu gružanskom, uhvatili su Dragoslava Pantovića, bivšeg narodnog poslanika, i njegove sinovce Milana i Budimira Pantovića, vezali ih i odveli i onda ih zaklali.

19. septembra jedna komunistička trojka uvukla se u Raču i na sred ulice ubila je revolverskim metcima Borivoja Miladinovića iz Senaca sreza lepeničkog zato što je on javno osuđivao zločinačku komunističku akciju.

U noći između 19 i 20 septembra banda od 50 komunista upala je u selo Turekovac, u srezu leskovačkom. Banditi su obili vrata na opštinskoj zgradi , polupali nameštaj, skinuli su sa zida sliku Viteškog Kralja Aleksandra, koju su kidali i gazili. Spalili su opštinsku arhivu i u vatru bacili Jevanđelje, a krst su savili i izgazili. Na vratima opštinske zgrade ispisali su: ''Živela Sovjetska Rusija, živeo Staljin, dole Draža Mihailović''.

20. septembra trebao je da se održi u Svilajncu vašar. Pod pretnjom smrtne kazne zabranili su komunisti dolazak seljacima u varoš. Ovoga dana u podne jedna izbeglička porodica Slovenaca, u kojoj su bili: otac, mati, sin, dečko od 11 godina i dve ćerke, devojčice, jedna od 14 a druga od 17 godina, pošli su iz Svilajnca peške za Jagodinu, jer je železnički saobraćaj bio prekinut. Čim su ove nesretne izbeglice izašli iz varoši, komunisti koji su bili u zasedi kraj puta, otvorili su na njih vatru i iz pušaka obe devojčice smrtno ranili. Nesrećni roditelji preneli su svoju decu u agoniji na rukama natrag u varoš.

Ista ova zločinačka banda uhvatila je toga dana po podne u svilajnačkim vinogradima Životu Stefanovića i streljala ga. Saopštili su mu pred pogubljenje da je osuđen na smrt zato što je mrtvo telo sveštenika Pavla Lukića, koga su oni pri jednom ranijem upadu u varoš ubili, odvezao kolima u Beograd da se tamo sahrani.

Ovoga istog dana jedan izaslani komunistički atentator ubio je usred Jagodine ruskog izbeglicu Vikentija Ivanova.

Opet ovoga dana upala je velika rulja naoružanih komunističkih razbojnika u Veliko Gradište i otpočela je da pustoši po državnim nadleštvima, paleći arhive i uništavajući sav nameštaj. Kada su upali u sud i počeli da lome nameštaj i da kidaju akta sudija Biljukov počeo je da ih moli da ne upropašćuju državnu imovinu. Banditi su ga najgorim psovkama napali i ubili.

21. septembra jedna komunistička banda napala je na Malo Crniće u srezu požarevačkom i pošto su spalili opštinsku arhivu banditi su odveli starog sveštenika Pantu Kakojeva, ruskog izbeglicu, sa ćerkom Tamarom. Zbog zločina koji su izvršili nad njegovom ćerkom stari sveštenik je od uzbuđenja i užasa umro. Ista ova banda odvela je i Konstantina Janićevića, učitelja iz Kasindola, i ubila ga usput.

Naročito je krvav i prepun komunističkih zločina bio dan 22. septembar, kada su ovi zlikovci na svim stranama zemlje ubijali rodoljube i najbolje seoske domaćine.

Tako su samo u toku ovoga dana komunistički razbojnici izvršili sledeća zverstva:

Iz Natalinaca su odveli i usput ubili upravnika pošte Božidara Pelina i lekara Nika Fertilija koji je svojim čovekoljubljem zadužio ceo taj kraj u kome je svu sirotinju besplatno lečio.

Iz sela Žlna, u srezu zaglavskom, izveli su opštinskog delovođu Miodraga Antića i ubili ga na jedan kilometar od poslednjih seoskih kuća.

Kod sela Dražnja u srezu gročanskom ubili su iz zasede Stanimira Lukića, starešinu opštinske straže.

U selu Copoviću, srezu kosmajski uhvatili su Stojana Vasića, doveli ga pred opštinu i tu streljali, ispalivši mu tri metka u leđa.

U Ripnju srez vračarski, napali su na kuću Živka Kuzmanovića. Kako nisu uspeli da razvale vrata pucali su kroz njih i ubili Živkovog sina Ljubomira Kuzmanovića mladića od 17 godina.

U selu Vinarci, srez leskovački, pucali su na kafedžiju Aksentija Tomića i ranili ga na tri mesta.

Kod Donjeg Milanovca napali su iz zasade na grupu četnika i 8 njih ubili a 5 ranili.

24. septembra u borbi protiv komunističkih bandita kod Sopota poginuo je narednik Radivoje Kastratović a teško ranjen kaplar Dušan Janković.

Ovoga dana komunisti su ubili na putu između Požarevca i Petrovca, Dušana Đorđevića, bivšeg pretsednika opštine rašanačke.

Ovoga dana su još komunisti ubili iz zasede i četovođu u oraškom četničkom odredu Živojina Pavlovića iz Rabrovca, kao i Dragomira Radosavljevića, zemljoradnika iz Stojnika.

U noći između 25 i 26 septembra komunisti su ubili na putu pred kafanom u selu Čukojevcu, srezu žičkom, zemljoradnika Miloša Radakovića.

27. septembra ubijen je na putu Gruža-Pajsijevići žandarm Redenko Minić. Banditi su mu skinuli srpskog dvoglavog orla sa šajkače, izgazili ga i stavili mesto njega crvenu ružu.

Ali ko je ovde izdajica? Da li onaj koji je verno vršio svoju skromnu, a tešku dužnost u službi svoga naroda ili oni koji gaze i pljuju srpskog beloga Orla i kidaju sliku Kralja Viteza, koji prodaju interese srpskog naroda njegovim najvećim neprijateljima?

U noći između 27 i 28 septembra komunisti su ubili u šumi Gložđak Lazara Spasojevića, zemljoradnika iz Rušnja u srezu vračarskom.

28 septembra, usred dana, ubijen je na ulici u Čačku, revolverskim metkom, koji mu je komunistički atentator ispalio u glavu, podnačelnik Franić.

U noći između 28 i 29 septembra komunistička banda upala je u kuću Milosava Đorđevića uglednog domaćina iz sela Čepura u srezu paraćinskom. Komunisti su počeli da ga muče da bi im dao sav novac koji ima. Sekli su mu meso sa tela nožem, prelomili su mu desnu ruku i kada im je posle strahovitih muka dao 150.000 dinara koliko je imao, zlikovci su ga zaklali, a njegovog sina Živka smrtno ranili.

Krajem septembra u borbama sa bandom zloglasnog učitelja Žunića-''Badže'' poginuo je podnarednik iz podoficirske škole Aca Marić rodom iz Vrnjačke Banje, dok su banditi kod manastira Kalenića zarobili narednika Đuru Konjičanina sa još dva četnika i posle dugih mučenja svu trojicu streljali.

Poslednjih dana septembra komunistički zverovi, predvođenih od zloglasnog Hinka Majera, ''veletrgovca'' iz Zagreba, uhvatili su Veselina Petrovića, pretsednika opštine Divci u srezu valjevskom, i umorili su ga sa najstrašnijim mukama. Prvo su mu sekli deo po deo tela, onda su mu testerom odsekli glavu.

Ova ista Majerova banda imala je svoj štab u septembru u selu Dupljaji. Kada su vladini odredi očistili ovo selo i taj kraj od komunističkih razbojnika našli su u dvorištu te kuće 35 grobova u kojima su plitko bili pokopani seljaci iz tog kraja koje je Hinko Majer sa svojim dželatima umorio najužasnijom smrću, najčešće sekući im komad po komad tela. Jedan od sudija Majerovog ''prekog suda'' imao je običaj da seljaku izvedenom pred ovaj skup crvenih zverova zabije dve kame, po jednu sa svake strane u vrat i onda da kroz smeh pita svoje ostale drugove:

- Da li da ga oslobodimo?
 
Ubijanje u avgustu

U mesecu avgustu 1941. godine, ubilački bes komunističkih dželata samo je porastao.

Drugog avgusta ubijen je jednim rafalom ispaljenim iz puškomitraljeza Dragomir Kovačević, učitelj u selu Trnavi kod Čačka. Ovaj pravi rodoljub javno je osuđivao komunističke zločine i zato je od crvenih osuđen na smrt i streljan pred svojom kućom. Trećeg avgusta komunisti su ubili Borivoja Stefanovića, čuvara državnih šuma na planini Jelici, jer nije hteo da im se pridruži.

Istog ovog dana poginuli su u Mionici u borbi sa komunistima narednik Vitomir Đekić i kaplar Nikola Mitrović, koga su komunisti uhvatili pa ubili, a u Zarubu ubijen je kaplar Milivoje Perović, dok je kaplar Radomir Medin teško ranjen.

Toga su dana komunisti teško ranili bombom sreskog načelnika u Prokuplju Milivoja Žugića. U okolini Velike Kikinde u borbi sa komunistima ubijena su četiri žandarma.

4. avgusta ubijen je na putu Valjevo-Loznica od komunističke bande Dragić Kovačević, delovođa opštine Komarićke, sreza rađevskog.

6. avgusta komunisti su zaustavili užički voz, pretresli ga, izveli iz njega poznatog rodoljuba Mihaila Nikolića, knjižara iz Čačka, i ubili ga.

7. avgusta upala je jaka komunistička banda u Bogatić. Banditi su prodrli u zgradu Sreskog načelstva i ubila Jovana Stanisavljevića, sreskog načelnika, i Sergija Kotlarova, sreskog podnačelnika. U isto vreme izvukli su iz njihovih kuća dr. Mladena Miloševića, lekara i bivšeg narodnog poslanika, Nemanju Stankovića, advokata, Jovanovića, policiskog pisara, Andrića, poreznika, i još nekoliko državnih činovnika, odveli ih u komunistički štab u Petkovici, gdje ih je sve osudio na smrt komunistički preki sud. Posle ovoga svi su bili streljani.

8. avgusta komunisti su ubili Bogdana Bogdanovića, kočničara iz Čačka, oca šestero male dece, a teško su ranili ložača Relju Stefanovića, iѕbeglicu, oca četvoro dece.

Istog dana komunisti su iznenadno prodrli u Svilajnac gdje su uhvatili žandarmeriskig vodnika, kapetana druge klase Savu Rakića i narednika Vraneševića, vezali ih u lance, izveli iz varoši i streljali u kukuruzima.

10. avgusta komunisti su ubili u Stragarima žandarmeriskog narednika Franca Triplata, Slovenca, a u Mionici ubili su žandarma Spasojevića.

U noći između 10 i 11 avgusta banditi su ubili Miodraga Perišića, bivšeg predsednika opštine u Rošcima, srezu ljubićkom, zato što je osuđivao komunističku akciju.

11. avgusta komunisti su ubili Božu Krdžića, pretsednika opštine Radobućske u srezu ariljskom. Istog dana ubili su u Badovincima žandarmeriskog kaplara Trifka Vasiljevića, a noževima izboli u Šapcu policiskog stražara Dragoljuba Rajčevića. Ovog dana ranjen je komandir žandarmeriske stanice Skela Spasoje Zuban.

Na državnom putu Lešnice-Novo Selo sačekali su 11. avgusta komunisti Mitrofana Matića, starešinu manastira Čokešine, velikog srpskog rodoljuba, ubili ga iz puške. Njegovo mrtvo telo ostalo je nekoliko dana nesahranjeno, jer su komunisti opkolili manastir i pretili smrtnom kaznom svakome ko bi se usudio da ubijenog igumana sahrani. Najzad je jedna grupa četnika napala komuniste, oslobodila manastir i sahranila ubijenog manastirskog starešinu.

12. avgusta ubili su komunisti delovođu opštine Pakovraćske kod Čačka, a u borbi od sela Banjana ubili žandarma Desimira Radivojevića, dok su žandarmeriskog kaplara Nikolu Vlaču ranili.

15. avgusta ranjen je žandarmeriski kaplar Radisav Buljugić.

16. avgusta 1941. godine ubijen je kod same železničke stanice u Kruševcu starešina finansiskog odeljka Petar Ajdinović.

17. avgusta komunisti su ubili u selu Zagorici kod Topole opštinskog blagajnika Milića Lukića zato što je popisivao žito kod vršalice.

Ovog dana komunisti su ranili dva žandarma kod sela Skele, a u Guči, prilikom upada komunista, ranjeni su poručnik Dragičević i žandarmi Lazić i Maričić. Istog dana ubijen je u selu Mionici, srez crnogorski, zemljoradnik Miomir Petrović.

18. avgusta komunisti su odveli pretsednika opštine Podgorac Aleksu Sertića, iskopale su mu jedno oko, i potom ga boli bajonetima dok nije izdahnuo.

19. avgusta ubijen je sa pet metaka iz revolvera Krunislav Osaković, sreski načelnik u Aleksincu.U šumi bukovičkoj kod Ražnja komunisti su ubili istoga ovoga dana čuvara državnih šuma Milana Ljubovića. U borbi kod Knića komunisti su ranili dva žandarma.



20. avgusta komunistička banda napala je na rudnik Rtanj kod Boljevca i ubila blagajnika Filipova. U Kuršumliji jedan komunistički agitator ranio je narednika Borisava Ćurbabića.

21. avgusta komunisti su upali u dućan ruskog izbeglice Kaljadina Maksima u selu Prova i ubili ga.

U noći između 21 i 22 avgusta banda od 150 komunista napala je na varošicu Salaš u Krajini, i tu ubila sreskog načelnika Dobrosava Aleksića, činovnika sreza Šurjanca, žandarmeriskog vodnika poručnika Đorđa Cvetkovića i žandarma Dušana Hajvaza. Tom prilikom ranjena su još četiri žandarma.

Iste ove noći komunisti su ubili zemljoradnika Milojka Simića u selu Rujevcu kod Ljubovije.

22. avgusta komunistička banda je ponovo upala u Pecku i pobila pet uglednih seljaka. U borbi kod Arilja poginuli su ovoga dana dva žandarma, dok ih je četiri ranjeno. U borbi kod sela Graba ranjen je jedan žandarmeriski kaplar.

U noći između 22 i 23 avgusta na putu između Loćike i Medojevca, u okolini Jagodine, komunisti su postavili zasedu i ubili Dušana Jocića, pretsednika i Dragutina Jevtića, delovođu opštine Dragaševačke.

23. avgusta komunisti su sačekali na putu između Glušaca i Uzveća u Mačvi Petra Nikolića, apelacionog sudiju u penziji, i ubili ga, zato što je išao po selima i savetovao seljacima da ne pristaju uz komuniste.

Ovog istog dana komunisti su napali na manastir Trnane i ranili jeromonaha Romana.

U borbi na Ibru kod Kraljeva poginula su toga dana dva žandarma.

24. avgusta ranili su komunisti narednika Mila Žegarca kod Kraljeva.

25. avgusta komunisti su izveli Aleksandra Stevanovića, zemljoradnika iz Dasnice kod Jagodine, iz kuće, odveli ga u šumu i streljali. Isto tako su odveli i Vidoja Milenkovića, zemljoradnika iz Donje Mutnice kod Paraćina i streljali ga. Toga dana su ubili i Milana Radenkovića, uglednog domaćina iz Stojnika, i Radivoja Jovanovića, blagajnika opštine Radanovačke kod Kosjerića.

U Kragujevcu su komunisti ranili policijskog stražara Milovana Stepanovića, a kod Markovca kaplara Gojka Predojevića.

26. avgusta komunisti su upali u selo Brestovik kod Grocke i odveli sa sobom šefa poreske uprave Radovana Lazarevića i Đuru Daničića, poreskog činovnika, i isekli ih na komade.

27. avgusta na putu kod Junkovca komunisti su otvorili puščanu vatru na jedan auto sreskog Crvenog krsta koji je dolazio iz Beograda i ubili su tom prilikom šofera Simu Pećanha iz Uba.

29. avgusta komunisti su ubili Milorada Stublinčevića iz Draževca kod Umke kao i njegovu ženu. Istoga dana odveli su Bogoljuba Todorovića, uglednog domaćina iz sela Drena kod Obrenovca, i ubili ga.

U noći između 28. i 29. avgusta ubili su crveni banditi Vladimira Putića i Pavla Žunića, zemljoradnike iz Podgorca kod Boljevca.

29. avgusta ubijen je Svetozar Vujadinović, pretsednik opštine iz Brezovca, a te noći komunisti su izveli iz kuće Živadina Vasića, delovođu opštine Gornja Šatornja, odveli ga u kukuruze i tamo streljali.

Ovoga dana nađen je kraj puta u okolini Kragijevca leš mladog Dobrivoja Neškovića, apsolviranog studenta teologije. Njega su komunisti bili uhvatili i umorili jezovitom smrću. Iskopali su mu oči, prelomili su mu ruke i noge i onda ga tek ubili. Njegov leš su bacili i zabranili da se sahrani. Pet dana je ležao ubijeni i leš je već počeo da se raspada, kada je najzad pod zaštitom žandarmerije sahranjen.

Istoga dana banditi su smrtno ranili Mihajla Čurulića, opštinskog služitelja iz Trešnjevice, koji je podlegao ranama.

Ove iste noći veća komunistička banda napala je na kuću Vujice Mijatovića, zemljoradnika iz Brusnika, ubila ga i kuću mu zapalila.

31. avgusta banditi su ubili Dragomira Grujića, seljaka iz Čeremošnje, kod Kučeva.

Poslednjih dana avgusta uhvatili su komunistički banditi Dušana Paunovića, istaknutog domaćina iz Donje Trepče i jednog od najpametnijih ljudi u svome kraju. Banditi su hteli na svaki način da nagovore Paunovića da im priđe. On je to odlučno odbio. Terali su ga da huli na Boga i veru, što je on takođe odbio. Onda, pošto ni nekoliko dana nemilosrdne tuče nisu mogli da pokolebaju njegovu stalnost, sav životinjski bes crvenih zveri iskalio se na ovom junaku. Iskopali su mu oči, odsekli nos i uši, sekli mu deo po deo tela i kada je ostao samo krvava masa mesa bez oblika, ostavili su to u šumi, gde su se ti ostatci nezakopani nedeljama raspadali.
 
Krvava hronika komunističkih zločina

Pljačke, uništavanje i ubistva najboljih rodoljuba su tri akcije kroz koje je naš narod poznao komunističku ''oslobodilačku'' borbu.

Duga je lista žrtava komunističkog sadističkog besnila. Za mnoga imena će se saznati tek kad cela zemlja bude očišćena. Za mnoge mučenike se nikada neće saznati kakav im je bio kraj niti gde im je grob. Krvavu hroniku komunističkih zločina otvorilo je ubistvo narednika Lončara i kaplara Brankovića u Beloj Crkvi.

Otada su se zločini nizali.

U noći između 17. i 18. jula teško je ranjen u selu Koraćici žandarmeriski narednik Luka Mandić.

19. jula ubijen je od komunista žandarmeriski podnarednik Vasilije Prole, komandir žandarmeriske stanice Kotražda u srezu dragačevskom.

Istog ovog dana upala je jedna komunistička banda, koju je predvodio dr. Kraus koji je ranije bio lekar u Peckoj, u ovo selo i ubila je komandira žandarmeriske stanice Đorđa Obradovića i odvela starešinu sreske ispostave Lazara Bogićevića i delovođu opštine Milorada Savatića. Dva dana kasnije pronađen je leš Bogićevićev na četiri km od mesta.Ležao je samo u donjem rublju, bos, sa rukama vezanim na leđima i izboden na 26 mesta nožem.

20. jula komunisti su napali na selo Šatornju kod Aranđelovca, uhvatili četiri žandara, odveli ih i ubili.

23. jula ista komunistička banda koju je predvodio Čeda Milosavljević, učitelj iz Pecke i koja je prva otvorila seriju komunističkih zločina, ubila je Bogoljuba Todorovića, zemljoradnika iz Tomisavca, sreza rađevskog, zato što nije hteo da pođe sa njima u šumu.

Istog dana crveni banditi su ubili Ivanku Krsmanović i Jevrema Jovića iz sela Lopatanj u srezu podgorskom, što su osuđivali postupke komunista.

U noći između 25. i 26. jula komunisti su ubili jednog žandarma kod sela Prijevora.

U noći između 27. i 28. jula ubijeni su u šumi, nedaleko od njihovog sela, Momir Bosiljčić i Radisav Ivanović, zemljoradnici iz Banjaca, sreza tamnavskog, zato što nisu hteli da se pridruže komunistima.

29. jula ubila je jedna komunistička trojka usred Leskovca narednika Đuru Pištalu, komandira žandarmeriske stanice, dok je stajao pred svojim stanom.

Istog dana grupa komunista napala je na državnu bolnicu u Vidinskoj ulici u Beogradu i ubila žandarmeriskog narednika Aranđela Jovanovića, koji je tu bio na straži.

30. jula zaklan je od komunista pred svojom kućom Svetislav Mikić, zemljoradnik iz sela Male Plane.

31. jula poginuo je u šumi Ljubinci kod Stublina, dočekan mecima iz komunističke zasede, žandarmeriski kaplar Boško Novaković.

Istog dana na putu od Draževca za Vranić u srezu posavskom, komunisti su ubili iz zasede, žandarmeriskog narednika Stanimira Đukića i kaplara Rada Vukasinovića.
 
Pljačkanje novca

Druga šteta imovini državnoj i privatnoj prouzrokovano je neposrednim pljačkanjem novca.

Tako su u toku od jula do decembra 1941 godine komunistički banditi opljačkali nekoliko desetina miliona dinara od građana Užica, Čačka, Požege i od seljaka iz srezova ariljskog, beličkog, valjevskog, despotovačkog, dragačevskog, žičkog, zviškog, zlatiborskog, jadarskog, kačerskog, ključkog, kolubarskog, kopaoničkog, levačkog, užičkog, moravskog, moravičkog, mladenovačkog, posavskog, posavsko-tamnavskog, porečkog, požeškog, pocerskog, ravničkog, resavskog, račanskog, rađevskog i tamnavskog. U isto vreme oni crveni pljačkaši odneli su državne i opštinske imovine u iznosu oko 200,000.000.- iz kasa filijala Narodne i Hipotekarne banke, iz poreskih uprava, iz železničkih stanica, iz pošta, iz opštinskih kasa, iz rudnika, pa čak i iz banovinskog stočarskog zavoga na Zlatiboru. Samo iz filijale Narodne banke u Užicu komunistički banditi su odneli 50,000.000 dinara.

Prilikom razbijanja bandi i hvatanja komunističkih razbojnika nije bio redak slučaj da se kod najgorih odrpanaca, nađe po nekoliko desetina hiljada dinara, dok su vođe imale kod sebe po nekoliko stotina hiljada pa i po milion. Prilikom razbijanja jedne bande u požarevačkom kraju nađena je zapiska ''četne blagajne'' iz koje se videlo da je stari komunistički četni blagajnik predao novome sumu od preko 300.000 dinara pored velikog broja napoleona i dukata, ZLATNIH ŽENSKIH MINĐUŠA, PRSTENjA, OGRLICA, SATOVA I OSTALOG NAKITA koji su ovi banditi do toga vremena napljačkali. Ali to je bila samo jedna neznatna banda od pedesetak bandita.

Kada su 30 avgusta žandarmi stanice Vlasotince razbili jednu komunističku bandu od pet lica, kod dvojice razbojnika, koje su žive uhvatili, našli su 108.000 dinara.

Sa kakvom zverskom svirepošću ''osloboditelji'' iznuđavaju novac od nesrećnih seljaka, koji su bez odbrane pred njima, najbolje pokazuju samo ova tri slučaja:

U noći između 14 i 15 jula 1941. godine upala je jedna komunističko-razbojnička banda u kuću seljaka Vojina Ajdaranovića u selu Beljajci zahtevajući od njega 5.000 dinara. Kako seljak nije imao više od 524 dinara, što im je i dao, ZLIKOVCI SU NALOŽILI VATRU I NA NjOJ PEKLI VOJINA, OKREĆUĆI GA KAO NA RAŽNjU, sve dok od bolova nije izgubio svest, POTOM SU PEKLI I NjEGOVU ŽENU KOJA JE OD OVOG UŽASNOG MUČENjA UMRLA.

U noći između 22 i 23 jula jedna banda od 15 komunista, naoružanih karabinima, revolverima i bombama upala je u kuću uglednog domaćina Aleksandra Nenadovića u Ripnju. Komunisti, koji su se predstavili kao ''partizani'', tražili su od Nenadovića da im da nekoliko miliona dinara koje su čuli da on krije. Kako seljak novac nije imao, odsekli su mu nožem desno uho, a njegovom sinu Dragoljubu odsekli su levo uho. Pošto ni posle ovog mučenja nisu dobili traženi novac počeli su Aleksandra da bodu kamom ispod noktiju, a Dragoljubu su pokušali da izvade oči. Sav obliven krvlju Nenadović im je dao 2.300 dinara koliko je svega imao, i oni su ga tek onda ostavili, odnevši sa sobom još sir i slaninu koju su u kući našli.

Pred veče 3 avgusta, 10 naoružanih komunista upalo je u kuću Timotija Milutinovića u selu Prinčeva Brda u srezu Moravičkom i tražili novac. Kada im nije hteo dati otpočeli su da ga bodu noževima, a potom su na ognjištu usijali verige i pekli ga po golom telu sve dok im nije dao 130.000 dinara koliko je imao.

Sva ova zverstva vršena su u ime ''nacionalnog revolucionarnog komiteta'', u ime ''oslobodilačke'' borbe.

Da je pljačka kod komunističkih bandi sistem, videlo se u više mahova, kada su kod ubijenih i uhvaćenih crvenih razbojnika nađene ne samo veće sume novca već i spiskovi lica koje treba opljačkati.

Tako kada su 6 avgusta u borbi sa jednom komunističkom bandom žandarmi ubili njenog vođu Ljubomira Nedića iz Trbušana, sreza ljubićkog, kod njega sem većeg broja komunističkih letaka nađen je i spisak svih viđenih ljudi iz tog kraja i sume novca kojima se imaju uceniti.
 
Ludilo samouništenja

Komunistički banditi uništavali su sve što im je palo pod ruke, bez obzira da li to služi narodnim potrebama, da li lokalnom saobraćaju, da li je to državno, opštinsko ili privatno. UNIŠTAVATI I PLjAČKATI, BILA JE OSNOVNA PAROLA. Na sve strane paljena su pšenična guvna, snopovi žita, kamare sena, ambari, magacini, salaši, štale iz kojih su odvođeni konji. Železničke stanice su rušene, kidani su aparati za železnička sporazumevanja, lomljene su i vađene skretnice, da bi se proizveo sudar ili isklizivanje vozova, dinamitom je razoravana pruga, sečeni su telefonski vodovi, obarani telefonski stubovi, rušeni, razoravani i paljeni mostovi, čak i na međuseoskim putevima kojima sem volovskih kola niko ne prolazi. Razbijane su eksplozivom električne centrale. Prevrtana su seljačka kola na putu. Na sve strane je rasipano žito, zob, brašno.

Demolirane su pošte, poreske uprave, opštinske sudnice, sreska načelstva, žandarmeriske stanice.

Zaustavljen je prenos pošte i između sela i između gradova.

Banda koju je predvodio Hinko Majer spalila je kod Zabrežja najveći i najljepši srpski brod '' Kraljicu Mariju '', koji je prevozio putnike iz Beograda za Šabac.Razvaljivane su telefonske centrale i razbijane glavne govornice. Napadane su i pljačkane nabavljačke i kreditne seoske zsdruge i spaljivana njihova arhiva.

Na ovaj način zlikovačko ludilo komunističkih bandi nanelo je samouništavanjem našoj narodnoj zajednici štetu koja ide na nekoliko desetina milijardi dinara.
 
Početak komunističkih zlodela u Srbiji

Od 22 juna počelo je bežanje komunista u šume. Među njima je bio znatan broj stranaca. Na sve strane je bilo pljačkaških i razbojničkih akcija koje su vodili odbegli robijaši i poslednji seoski i varoški ološ. Kroz sela su prolazile grupice od po dva, tri,a često i od pet do deset ljudi, obučenih u najrazličitije uniforme, često i u obučenom seljačkom i građanskom odelu, ali svi naoružani. Izdavali su se za vojnike, četnike, oficire, gonjene rodoljube, ali su svi od reda pljačkali, vršili razbojništva, a po gde i ubistva, bilo u cilju pljačke bilo iz lične ili političke osvete.

Komunisti, koji su pobegli iz gradova, počeli su odmah da od šumskog elementa regrutuju grupice, koje su vremenom postale i veće bande. Ali sve od 7. jula ta je akcija bila još uvek isključivo pljačkaška i razbojnička. Tek ovoga dana desila su se prva dva ubistva, koja bi mogla da se označe kao početak građanskog rata u Srbiji.

Na dan 7 jula u selu Bela Crkva, u srezu Rađevskom, održan je vašar. Kako je seljacima saopšteno da se zbog vandrednih prilika vašar zabranjuje, oni su otpočeli da se razilaze. Oko 17 časova iznenadno se pojavila jedna grupa od petnaestak ljudi naoružanih puškama, a pred njima je išao učitelj iz Pecke u civilnom mantilu, sa petokrakom crvenom zvezdom na reveru. Jedan odmetnik u vojničkom odelu nosio je puškomitraljez. Komunistički vođa, učitelj, Čeda Milosavljević naredio je da se seljaci skupe i otpočeo je da im govori o Staljinu i Sovjetskoj Rusiji, potom da treba da se prihvate oružja i da se njima pridruže, da vrše sabotaže, a svima je savetovao da niko ne ide na kuluk i da neplaća porez.

Posle toga komunistička banda se udaljila. Tek su oni bili otišli kad je u selo ušla žandarmeriska patrola u kojoj su bili žandarmeriski narednik Bogdan Lončar, komandir stanice Zavlaka, i žandarmeriski kaplar Milenko Branković.

Predsednik opštine im je odmah saopštio da su pre deset minuta tu bili odmetnici. Dok su oni još govorili ispala su pred njih dva bandita: učitelj iz Pecke i Žika Jovanović, besposličar iz Valjeva, sa naperenim revolverima. Odmetnici su viknuli na žandarme:

- Dole oružje!

I narednik i kaplar su zgrabili puške da se brane, ali su dva zlikovca bila brža od njih i pogodila ih sa nekoliko metaka u grudi i trbuh. Narednik Lončar je pao mrtav. A kaplara teško ranjenog komunistički banditi su dotukli mecima u glavu.Pošto su sa ubijenih žandarma uzeli oružje i municiju i opljačkali ih, ova dva komunistička bandita otišla su u šumu.

Serija zločina bila je otvorena.

Otpočeli su napadi na žandarmeriske patrole i stanice, da bi se otelo njihovo oružje, pri tome je svaki razoružani žandarm bio još i opljačkan. Vršeni su napadi na opštine, spaljivane su svugde opštinske arhive, lomljeni ili odnošeni štambilji, ubijani su i odvođeni predsednici i delovođe opštinske. Zaustavljani su vozovi i vršeno je pretresanje i pljačkanje putnika.

U selima su se delile plakate sa pozivom da seljaci pristupe komunistima i njihovoj borbi i ove su se plakate završavale komunističkim parolama.

Na opštinama, u koje su komunistički banditi bili upali, isticane su crvene zastave sa srpom i čekićem. Iz opštinskih sudnica u koje su upali, komunisti su izbacivali Kraljeve slike, gazili ih nogama i cepali, ili ih bacali na lomače zajedno sa zapaljenom arhivom. Isto tako su cepali Jevanđelja, lomili i gazili krstove. I sa crkava su skidali krstove i mesto njih postavljali petokrake crvene zvezde.

Crvena petokraka zvezda je postala simbolom pljačke i nasilja ovih šumskih razbojnika. Nosili su je na kapama i šajkačama, na grudima, pa čak i utisnute u kundake pušaka.

Po varošicama i selima, u koje su ušli prepadom, banditi su pljačkali državna nadleštva, radnje, magacine sa žitom.

Svaki podvig razbojnika bio je propraćen pljačkom državne, narodne i privatne imovine.

Ali, više od svega, progonilo ih je ludilo uništenja svega što je srpsko!

__________________________________________________________________________

PS
Postove od ''Kako su komunisti presudjivali Srbima pa do ovog poslednjeg sam postavio u obrnutom redosledu tako da se citaju od poslednjeg do prvog
 
Komunisti prema ratnog dnevniku Vermahta, neki od primera:

1.
Oslanjajući se na volju srpskog naroda da se bori za slobodu i na tradiciju
četništva, koje vuče svoje poreklo još iz turskih vremena, jugoslovenski pukovnik
Draža Mihailović osnovao je srpsku nacionalističku organizaciju i u maju 1941.
započeo oružani otpor. Drugi pokret otpora, komunistički, pod Titom,
partizanski, započeo je svoje prve akcije u septembru 1941, takođe u Srbiji.

2.
19. april 1943: Hrvatska: komunisti sprovode oko Podravske Slatine nasilnu regrutaciju i
pljačkaju okolna sela. 114 divizija završila čišćenje terena na Petrovoj gori.
Neprijatelj imao 14 mrtvih.

3.
20. april: Ital okup. zona: borbe između četnika i komunista ne prestaju (25 km južno od
Gackog). Kod Trnova (južno od Sarajeva) komunisti pljačkaju seljake.

4.
24. april: Hrvatska: komunisti pljačkaju i nasilno sprovode regrutaciju na prostoru
zapadno od Osijeka i Moslavačke gore.

5.
25. april
Hrvatska: u Sremu zabeležene pojedinačne komunističke pljačke. 369 divizija
javlja, da su četnici izvršili prepad na kolonu hrvatskih radnika; sto hrvatskih
vojnika, koji su trebali da se brinu za bezbednost, zatajili su.

6.
29. april
Hrvatska: na prostoru oko Požege i Daruvara nastavlja se komunistička pljačka.

7.
15. maj
369. divizija osvojila Čajniče. Prethodno su komunisti grad uništili i
zapalili.

8.
24 jun
Srbija: Kod Boljevca nastavljaju se borbe između četnika i komunista. Kod
Paraćina se pojavila komunistička grupa koja teroriše stanovništvo.

9.
30.jun
Srbija: Kod Knjaževca učestale demonstracije gladnih. Na prostoru Aranđelovca
9 civila ubili komunisti.

Tito hoće da zavlada Srbima
Partizanski pokret, nastao u hrvatskom području, u početku bio antisrpski.....

Veliki udar za hrvatsku vojsku dogodio se u jesen 1944, kada je Tito uputio apel
94
hrvatskim vojnicima, koji glasi: svi hrvatski vojnici, koji se priključe
partizanskoj vojsci od 15. septembra 1944, biće amnestirani. Tada je iz
"domobrana" pobeglo mnogo hrvatskih vojnika, a posebno veliki procenat
dezertera čine oficiri hrvatske vojske (7. knjiga, str. 755)...

PS Jasno je sta su ti isti vojnici radili do te 44.
 
Poslednja izmena:
Komunisti prema ratnog dnevniku Vermahta, neki od primera:

to je ratni dnevnik po samrdzicu, nije original....

German-Chetnik relations and Serbian Nazi connection
and collaboration
In this thread I´ll be posting exclusively German documents and a occasional quote from
books written by Germans who served in Yugoslavia in WW2, both connected to the
relations Wehrmacht had with Chetniks of Draza Mihailovic,a highly disputed matter.
Quote:
July 13th, 1943The Abt.Fremde Heere West has informed GenStdH
about the message of Gen.Mihailovic to his commanders dated July 7th
in which he, in the light of Allied landings in Sicily ,calls for
preparations for uprising to be made,but to attack on his signal only…
Percy Schramm (hrsg.) “Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht 1940-
1945″,Bernard&Graefe Verlgag,Muenchen,1982 (later “KTB OKW”),Band 6/II,p.779
Quote:
July 20th,1943OB Suedost informs about a captured radio-message of
Mihailovic dated July 16th in which he,in the light of lthe looming
events,calls for Sabotage in Croatia and thrust to the Adriatic,so that
the Allies find chetniks instead of communists there.To take the wind
out of Tito´s sails,the propaganda is to be Yugoslav rather than
Greater-Serbian…
KTB OKW,b. 6/II,p.812
Quote:
August 30th,1943OKW has sent Führer´s decree dated August 28th
over appointment of envoy Neubacher as “Sonderbevollmächtigten des
Ausw. Amtes für den Südosten” as an addition to his existing tasks in
the South-east.Appointment has already been forseen in a regulation
concerning Befelsführung in the South-east.His official seat is to be in
Belgrade.
KTB OKW,b.6/II,p.1036
Quote:
October 30th,1943On October 29th,Special envoy Neubacher has
briefed the Führer on political and economical issues in the Southeast,
especially on Tito´s growing influence.On the same day an order
was issued concerning the united effort in the struggle against
communism in the South-east.The foreign ministry has despatched it
on October 30th,with a request that all involved military posts are to be
informed >”mit der Bitte um unterrichtung der beteiligten militärischen
Stellen”<.Special envoy Neubacher,who receives his instructions from
the Foreign minister,is charged with the political leadership in fight
against Comunnism and with organisation of anti-communist
nationalistic forces in the South-east.He is to take care that the political
and economical measures are targeted against Communism.The
ordering of reprisals is to be done in consultation with him. It is further
instructed that the commanding powers are to be tightened in the
person of Oberbefehlshaber of AG “F”. Sp.envoy Neubacher has also
been granted special powers:among others, he has the authorisation to
negotiate with nationalsitic bands,if the possibilty occurs.(Bands of
Draza Mihailovic,which have partly been pushed back to Serbia by
Tito,appear to be breaking up.)….
KTB OKW,b.6/II,p.1233
Quote:
November 5th,1943Serbia: Mihailovic strives for a national-Serbian
army >”bemüht sich um…Armee”<.He waits for an outside impulse to
take action.Because there is still no such impusle,his movement faces
crisis.Opposite to him,Communism steadily gains influence;it pushed
Mihailovic out of Croatia. Because of this,he seeks conntact with
German posts. It is striven to dissuade him from actions against
Germans;still,precaution has to be taken against blackmailing
methods.Apart from that communist action aimed at dissolution of his
forces has far advanced.
KTB OKW b.6/II,p.1252-1253
Quote:
November 7th,1943From the German point of view it is desirable that
Tito changes the coast as his main objective.So far he has pushed back
the Serbian chetniks.It is the question if these ,under the
circumstances,can be won over for our side. Sp. envoy Neubacher is
authorised for the negotiations.
KTB OKW b.6/II,p.1261
Quote:
November 17th,1943Proposals for arrangement with chetnik groups
have been presented. At the moment,only single bands are involved,not
Mihailovic personaly.
KTB OKW b.6/II,p.1289
Quote:
November 20th,1943The OB Südost sent an extract from an agreement
signed between the Mil.Bef.Serbien and Cetnik Staff 148 on November
19th.
KTB OKW b.6/II,p.1294
Quote:
November 21st,1943The cease-fire agreement between
German,Bulgarian and Serbian security forces on one side,and chetnik
groups on Serbian-Montenegro border on the other side has been
signed between Mil.Bef. Serbien and a high-ranking DM commander.
The agreement,in which Mihailovic has not been involved ,should serve
as a prerequisite for a joint fight against the communists.
KTB OKW b.6/II,p.1296
Here is the text of the agreement (scanned from J.Piekalkiewicz´s “Krieg auf dem Balkan
1940-1945″ and converted using ABBYY Scan-to-Office software):
Quote:
Geheime KommandosacheAuszug aus Vertrag zwischen Mil.
Befehlshaber Südost und Cetnikstab 148, Führer Major Lukacevic,
vom 19.11.43.
1.Waffenruhe im Raum Bajina Basta - Drin-Fluß -Tara-Fluß -
Bijelopolje - Rozaj - Kos. Mitrovica -Ibar-Fluß - Kraljevo - Cacak -
Uzice.
In Abkommen sind eingeschlossen Deutsche Wehrmacht und Polizei,
Bulgarische Wehrmacht, SFK, SSW, RSK, serbische Behörden und
Wirtschaftsbetriebe, auf Cetnikseite Cetnikverbände des Majors
Lukacevic im genannten Gebiet.
2.Waffenruhe soll Voraussetzung für gemeinsamen Kampf gegen
Kommunisten bilden.
3.Gemeinsamer propagandistischer Kampf gegen Kommunismus.
4.Bestätigung Lukacevic, daß in unterstellten Einheiten kein
Angehöriger der mit Deutschland im Krieg befindlichen Mächte
vorhanden.
5.Überlassung von Kampfräumen an Cetnikverbände zu selbständiger
Kampfführung durch Deutsche Wehrmacht.
6.Eingliederung der Cetnikverbände in deutsche Kampfführung bei
größeren gemeinsamen Operationen. Kampfaufträge für diese Zeit
durch deutsche Führung an Cetnikverbände.
7.Verpflichtung Major Lukacevic nicht gegen Mohamedaner
vorzugehen. Verpflichtung deutscherseits,mohamedanisches Vorgehen
gegen serbische Bevölkerung und Verbände Lukacevic zu verhindern.
Bei Zwischenfällen gemeinsame Untersuchung und Befreiung.
8.Austausch von Verbindungsstäben.
9.Lieferung deutscher Munition zur Durchführung gemeinsamer
Kampfaufgaben entsprechend militärischen Notwendigkeiten. Vorlage
von Stärke, Gliederung und Bewaffnung der Cetnikverbände.
10.Vertrag ist geheimzuhalten.
OB Südost (Okdo. H. Gr. F) Ic C/AO
Nr. 2107/43 gKdos. v. 20.11.43
Translated extracts:
Quote:
2.Cease-fire should be a prerequisite for joint action against the
communists.
3.Joint propaganda aginst Communism.
6.Integration of chetnik units in the German command chain during
bigger operations.Tasks of the chetniks will be determinted by German
command.
8.Exchange of liason staffs.
9.Ammunition for use in joint actions will be supplied according to the
military neccesities.Information on strenght,order of battle and
weapons of Chetnik groups are to be submitted.
 
hehehe...nikako da skapiras sta je tema:

ZLOCINI KOMUNISTA i Tito kao jedan od najvecih zlocinaca u 20. veku...kapiras?:)

inace ovo sto sam izneo iz ratnog dnevnika o partizanima, nije nista strano, ni cudno...nasilne regrutacije, represija nad narodom, pljacke, streljanja...o tome je svako cuo gomilu prica od svojih baba i deda, i sigurno da ima da isprica mnogo vise nego ovaj ratni dnevnik...Samo da ne bude rekla-kazala, eto kako su to zapisali Nemci...

i drzi se teme kiseli...jel si ti to spomenuo Samardzica:lol:
 
http://www.vojska.net/eng/world-war-2/yugoslavia/statistics/partisans/

ovde su ti navedeni brojevi .....da su komunisti radili zlocine za koje ih optuzujes, bez osnove, ne bi dobili rat, jer ne bi imali podrsku naroda..gerilska formacija moze da postoji jedini ako ima podrska naroda jer nema pozadine....cetnici to nisu imali, i ako pogledas podatke za 1944 videt ces koliki je bio prelaz cetnika u partizanske jedinice, specijalno posle sporazuma tito-subasic, i kada je mihailovic izjuren iz vlade....na pocetku diskusije sam ti postavio tabelu sa brojevima komunistickih zlocina, koju jednostavno izbegavas , jer nemas sta da komantiras...
 
naravno kiseli, taman posla...a onda su kralj i kraljica ziveli srecno do kraja svog zivota...:hahaha:...

a tvoj Tito, osta upamcen kao najveci zlocinac u 20.veku....nesto nisam video Drazu na tom spisku najvecih zlocinaca...

i da, tema je:

ZLOCINI KOMUNISTA i Tito kao jedan od najvecih zlocinaca u 20. veku

mora da postoji podforum Bajke...video sam da ima za stripove...hehe
 
Poslednja izmena:
Krvavi tragovi "crvenih"

Priredili: Uglješa Balšić i Veljko Lalić ODGOVARAJUĆI na pitanja islednika UDB-e o surovosti koja je primenjivana prema komunistima u zatvorima Specijalne policije, Božidar Bećarević je rekao, između ostalog, i sledeće:

“Naročito je delovao na organe izveštaj koji mi je predao Dragi Jovanović, a koji je govorio o tome kako su komunisti u Zagrebu namamili u jedan stan Ljudevita Tiljka, policijskog činovnika, isekli ga na komade i u kanti za đubre izneli, mislim na Maksimir... Mogu da kažem da je ovo za mnoge ljude iz odseka bila uglavnom baza za primenu tuče.”
U svojoj pisanoj izjavi, koja je dopuna saslušanja, a koju Bećarević naziva i referatom, on se detaljnije bavi zločinima komunista, pa nabraja:
“Kada se, zatim, u Beogradu dogodilo da su komunisti ubili ne samo policajce koji nikad nisu ništa radili protiv komunista (Šterić, Žika Jovanović, Miloš Pajić) ili koji su radili pre mnogo godina, a u toku rata to odbili (kao Toša Marković, Pera Simić itd.), već i obične građane, kao onog đaka na Pašinom brdu u početku septembra 1941, samo zbog toga što je odbio da priđe skojevcima i rekao da ne smatra akcije rodoljubljem (ubio ga Bliher), onda je prirodno da je dolazilo do odgovarajućeg reagovanja.
Ubrzo su stizale vesti o postupku partizanskih grupa na terenu, o ubistvima ne samo oružanih protivnika, već i onih koji su se samo po pretpostavci i socijalnom položaju takvima smatrali, što je slučaj lekara i advokata iz Bogatića, iz prvih dana borbe, gde je čak zabranjena i sahrana na nekoliko dana.
NAROČITO su rđavo odjeknuli sledeći slučajevi:

1. Usred Zagreba, 1. jula 1941, namamljen u kuću Ljudevit Tiljak, zaklan, isečen na komade i u kanti za đubre iznesen na periferiju.
2. Na Drini zaklan finans (od strane partizana čija su imena kasnije utvrđena), odsečene mu noge, ruke i glava, pa ostavljen nesahranjen. Leš je kasnije snimljen i fotografija rasturana.
3. Kod Svilajnca studentkinja medicine testerom je odsekla noge i ruke zarobljenom žandarmu, u septembru 1941. Ovo je utvrđeno iskazom zarobljenih partizana.
4. Dva ljotićevca, ranjenika iz bolnice u Gornjem Milanovcu, isečeni su živi na komade od partizana, kad su ponovo u jesen 1941. osvojili grad, iz kojeg ovi nisu mogli da uteknu.
5. Za vreme partizanske vladavine u Čačku, jedna žena je umrla pod batinama zato što je prala veš Nemcima, a neki seljaci su živi zakopani u zemlju, do ramena, zato što su po naređenju zatrpavali iskopane rupe na putu.
6. U blizini Kragujevca ubijen je teolog Nešković, odsečene mu uši i nos i ostavljen kraj puta uz zabranu da bude sahranjen.
7. Dušan Jovanović Žuća, komunista, koji je u jesen 1941. prišao policiji izneo je više podataka o sličnim postupcima partizana na Kosmaju, gde je jedno vreme bio u odredu zajedno sa Đurom N., koji je ubijen sa Stanislavom Sremčevićem u Beogradu, posle pada Mirka Tomića. Zatim, Nata Dugošević,
inženjer Subotić, Vera Miletić i (Vasilije) Buha izneli su mnogo takvih primera.

I KASNIJE su stizala takva obaveštenja, naročito od izbeglica iz Bosne i Hrvatske i to kako o zločinima ustaša, tako i o sličnim greškama partizana.
U Arhivi PK stoje podaci o tome da je u Sremu jedan partijac, terenski radnik SK, ubio jedanaestogodišnjeg dečaka samo zato što mu je ovaj opsovao majku partizansku. Taj isti partijac, na saslušanju pred delegatom OK Srem, priznao je da je pre toga ubio oca onome dečaku, a OK je utvrdio da je ubistvo usledilo zbog ranije mržnje prema njemu, jer je ovaj partijac bio uposlen kod ubijenog kao pisar u opštini. Sreski komitet je odobrio tu meru, ali je OK osudio.
Dogodilo se i to da su sremski partizani u jednoj borbi sa ustašama oterali od sebe 120 seljaka koji su im prišli bežeći od terora ustaša i tako su ih ovi ponovo uhvatili. OK je to osudio. Poznato je dalje na koji je način ubijena Jelena Matić, Brana Arsenijević u kruševačkom odredu, itd. Moji Kragujevčani Ljubomir Marić Ljube i njegov brat Vojimir - Čičica, partizani, zapalili su u jesen 1941. godine kuću u kojoj je izgorelo 10 četnika. U proleće 1944. sremski partizani zarobili su 12 četnika, svezali ih, polili benzinom i žive zapalili, na granici između Bosne i Srema. Drugu šestoricu su vezali žicom, postavili ih u krug u čučećem stavu i između njih neki Marjan Hrvat zapalio je bombe koje su ih raznele. Ovo sam lično utvrdio preko sremskih seljaka i zarobljenih partizana u štabu generala Đukića na Umci.
Kada smo u 1943. godini Vrhovnoj komandi DM (Draže Mihailovića) Paranos i ja dostavili jedno pismo, u kojem smo ukazali na neke greške četnika, naročito zbog klanja i paljenja sela, dobili smo pismo u kojem je bilo mnogo slučajeva sa sličnim postupcima partizana prema četnicima (klanje, stavljanje soli u utrobu živom čoveku, paljenje brade, nabijanje koca u usta itd.) i skrenuta nam je ozbiljna pažnja da mi povedemo računa šta rade komunisti, a ne četnici”, zapisao je Božidar Bećarević

HABUŠ SILOVAO

“JA sam lično utvrdio da je Vera Vrbalov, svojom rukom tukla po tabanima jednog zarobljenog četnika da bi joj odao ko je ubio njenog muža. Andrija Habuš, muž Vukice Mitrović, odgovarao je pred štabom zbog silovanja nekih drugarica i jedne seljanke, itd.”, navodi Bećarević u svojoj izjavi.

Satrto celo selo


BEĆAREVIĆ tvrdi u pisanoj izjavi da je pismo u kojem mu četnici nabrajaju zločine partizana - sačuvano, sa svim konkretnim slučajevima zverstava.
“U njemu se pored ostalog navodi kako su partizani još u 1942. godini pobili sve muško stanovništvo što je moglo da nosi oružje u muslimanskom selu, na tromeđi Bosne, Sandžaka i Crne Gore, a kuće spalili, dok su žensko stanovništvo i decu preselili. Mislim da se to selo zove Borovnica ili slično, a bilo je zaista gnezdo ustaša”, navodi Bećarević.
 
Poslednja izmena:
Svakako tema kojoj je ovde mesto...

posto vec postoji citava tema namenjena Sremskom frontu, ovde ukratko, povodom godisnjice proboja Sremskog fronta...

Jugoslovenske snage na Sremskom frontu sačinjavalo je 12 divizija, a sve jedinice su popunjene mobilizacijom mladića iz Srbije, pretežno maloletnih, krajem 1944. i u zimu 1945. godine. Srbi su tako činili ogromnu većinu svih jedinica, ne samo onih iz Srbije, već i iz Crne Gore, Bosne i Hrvatske (osim makedonskih).
Istoričari se ne slažu u ocenama da li je bilo neophodno da srpska mladež ostavi kosti u blatu sremske ravnice.

IZGINULA MLADOST

U Srbiji je javnost tek posle pada komunizma mogla da čuje svedočenja preživelih po kojima je mobilizacija golobradih mladića često bila nasilna, kao i da su mnogi bez ikakve obuke poslati iz školskih klupa praktično u smrt. Pojedini istoričari smatraju da na samom kraju rata, kada su savezničke snage bile u nadiranju, Sremski front Srbima nije bio potreban, i da je “cvet srpske mladeži” smišljeno gurnut pravo u klanicu.

http://www.novosti.rs/code/navigate...vest=142848&title_add=Žrtve nisu zaboravljene
 
Evo jednog sjajnog posta na koji sam naisao, a koji nam hronoloski predstavlja Titovu ulogu u srpskoj istoriji...A za sve one koji i danas velicaju ovog zlotvora i prizivaju njegovo vreme i vladavinu, vreme je da se osveste (ako naravno imaju najbolje namere za srpski narod i Srbiju)
__________________________________________________________________________

Prvo naređenje Josipa Broza,partizanskim odredima,nakon stupanja na tlo Srbije 1944. godine,bilo je da se prema Srbiji moraju odnositi kao prema "okupiranoj zemlji". Za kratko vrijeme oni su u Beogradu,Nišu,Kraljevu,Čačku,Kragujevcu,Smederevu,Novom Sadu,Pančevu,Vršcu,Aleksincu,Valjevu i dr. pohapsili više od 45 000 (hiljada) imućnih Srba i intelektualaca.Većinu njih,su strijeljali bez suda a njihovu imovinu opljačkali i konfiskovali komunisti i partizani te se sa svojim porodicama uselili u njihove stanove,kuće i imanja.Činili su to pod izgovorom,da su njihove žrtve bili saradnici okupatora.Mučki pobijeni Srbi i njihova rodbina ostali su bez svoje imovine,koja velikoj većini njih ni do dan danas 2009. godine nije vraćena . . .

Josip Broz kao osvjedočeni srbomrzac 1944. godine u Srbiji je mobilisao više od 7.300 vojno neobučenih srednjoškolaca i maturanata i uputio ih na sremski front.U prve dvije nedjelje na obalama Dunava na brdu Batina,elitne i do zuba naoružane njemačke "Princ Eugen" jedinice, su pobile više od 6.200 srpske omladine . . .

Tokom svije tiranske vladavine,naredio je rušenje više od 160 pravoslavnih crkava . . .

Josip Broz i njegovi poklisari,donijeli su 1946. godine zakon,na osnovu koga je Srbima i Crnogorcima protjeranim sa Kosova i Metohije od 1941. - 1945. zabranjen povratak u svoje domove .Njihove kuće i imanja zaposjeli su albanski fašisti,kolonizirani na Kosovu tokom rata.Taj akt predstavlja sastavni dio genocida,koga su šiptari sprovodili tokom 2. svjetskog rata nad Srbima.

Od 1946. do 1952. godine Josip Broz i njegovi komunistički sljedbenici,lišili su slobode više od 95 000 srpskih seljaka,koji nisu imali onoliko žita i životnih namirnica da predaju državi,koliko im je ona razrezala.Mnogi srpski domaćini,završili su na robiji,rudnicima,kamenolomima i Golom Otoku.Samo kroz zatvor u Požarevcu,prošlo je više od 65 000 srpskih seljaka . . .

1948.godine Josip Broz i njegovi doglavnici su organizovali Goli Otok,koncentracioni logor,kroz koji je prošlo više desetina hiljada zatočenika.U golootoškim kazamatima nalazilo se više od 78 posto Srba i Crnogoraca.Goli je otok bio zvjerinjak u kome je lišeno života više od 15 hiljada zatočenika.Aleksandar Ranković titov doglavnik je na šestom plenumu SKJ rekao :"Drugovi,ja sam bio na Golom Otoku,tamo je više od 47 posto nevinih!Mi to moramo ispraviti!"To ni do dan danas,2009. godine nije učinjeno,iako su zločini nad nevinim žrtvama,svjetskih razmjera . . .

Josip Broz naredio je da se dolina Belog Drima pretvori u akumulaciono jezero kako bi vode ovog jezera napajale hidrocentralu fireza,koja se nalazi nizvodno 5 km na albanskoj teritoriji.Tako je Tito,ustupio još prije 40.godina dio Kosova i Metohije u dužini od 45 km Albaniji na vječnu upotrebu,bez ikakve naknade . . .

Josip je Broz sa svojim crnogorskim podrepašima,srušio kapelu na Lovćenu gdje su bili sahranjeni posmrtni ostaci,velikog srpskog i crnogorskog pjesnika Njegoša,koji su kasnije prenijeti u mauzolej,kao da je Njegoš bio faraon.Ovu kapelu je kasnije obnovio kralj Aleksandar Karađorđević,antikomunista . . .

Ustav iz 1974. godine Josip Broz je silom nametnuo.Oni koji su se suprotstavljali,bili su pohapšeni i proganjani.Zahvaljujući ustavu iz 1974. godine došlo je smišljeno uz pomoć zapada do eksplozivnog raspada Jugoslavije.Oni narodi koji su priželjkivali komadanje Jugoslavije dobili su svoje države.Svi osim Srbije.U građanskom ratu od 1991. do 1995. godine,poginulo je više od 150 hiljada ljudi,žena i djece a preko 3.500 000 blaženopočištvene Jugoslavije izgubilo je svoja ognjišta . . .

Josip Broz Tito osvjedočeni srbomrzac,nikad za vrijeme svoje vladavine nije posjetio Jasenovac,najveći srpski grad pod zemljom.U njemu su na najzvjerskiji način,hrvatske ustaše lišili života više od 730 hiljada Srba,oko 39 hiljada Roma i više od 25 hiljada Jevreja . . .

U tzv. "kolateralnu štetu" Josipa Broza spadaju i 7000 kragujevačkih đaka paćenika,heroj Sava Kovačević i niz drugih mučenika,za koje ćemo odvojiti prostora i vremena drugom prilikom . . .

I kao što rekoh a ne spomenuh,iz ovih ali i još stotinu drugih razloga,Josip Broz Tito zaslužio je najblaže rečeno,najdublji prezir srpskoga naroda . . .
 
x23641197846973617759.jpg
 
ne znam zasto nece da prikazuje direktno video sa youtube-a....

@kiseli

A Slobodona Milosevic?....znaci li to da je Sloba bio jedini OK iz te ekipe? hehehehe

a ovo ostalo da ne komentarisem ...radnicima dizao fabrike i stanove....hehe....islo se dva puta godisnje na more i na planinu...hehe...e kiseli da nisi ostrascen smatrao bi te krajnje zatucanim...
 
Poslednja izmena:
STRADANjE PROTE KONSTANTINA KRSTANOVIĆA U ŠIBENIKU - Dva sata vladavine komunista

Za vreme kratke vladavine komunista u primorskim gradovima, ponovili su se masovni zločini Hrvata nad Srbima. U odnosu na period ustaške vlasti s proleća 1941, razlika je bila u tome što su sada, po povlačenju italijanske vojske, likvidirani i mnogi italijanski građani, kao i izvestan broj jugoslovenski orijentisanih Hrvata. Neke ubice su bile nove, a neke iste kao ranije, samo pod petokrakom.
Sekcija Jugoslovenskog Centralnog nacionalnog komiteta za Dalmaciju izvestila je Vrhovnu komandu o dvočasovnoj komunističkoj vladavini u Šibeniku. Vrhovna komanda 25. septembra prenosi ovaj izveštaj svim radio stanicama:
Kada su komunisti upali u Šibenik odmah su pristupili hapšenju Srba. Četiri pravoslavna sveštenika, članove crkvenog suda sa njihovim familijama otela su iz njihovih ruku četiri talijanska vojnika sa jednim tenkom i sakrili ih u podrum kasarne. Uhapsili su 80 najuglednijih Srba i na periferiji grada zatvorili u jednu zgradu.
Po njihovom spisku trebalo je da bude ubijeno odmah 900 nacionalista iz grada među kojima je bilo 11 Hrvata a ostalo Srbi. Grad je bio iskićen sa crvenim i hrvatskim zastavama sa petokrakim zvezdama. Biskupski i katolički dvor i katoličke crkve, sem italijanskih kasarni i srpskih kuća, nosili su crvene i hrvatske zastave sa petokrakim zvezdama. Čak su i žene hapšene. Izvršene su pljačke svih magacina i trgovina.
Na kraju grada počelo je suđenje i ubijanje. U prvoj partiji odveden je na strelište prota Konstantin Krstanović, sa još devet. Pogubljenje je izvršeno. Kad je druga partija odvedena na gubilište došao je jedan italijanski tenk i sprečio njihovo odvođenje. U tome momentu u grad su upali Nemci sa pravca Skradina, a komunisti zahvaćeni panikom pobegli su glavom bez obzira ne opalivši ni jednog metka na Nemce. Ne zna se za sudbinu još 30 povedenih na gubilište.
Jedna grupa nacionalista pokušala je da pobegne brodom, ali su potopljeni. Druga grupa uspela je da pobegne od komunističkog terora motornim brodom za Bari i ne zna se da li su tamo stigli.
Pogubljenje prote Konstantina Krstanovića teklo je ovako: Uhapšen je u crkvi. Ispred crkve padaju ustaški poklici: "Smrt srpskom krvopiji", "Smrt četnicima", "Smrt Cincarima". Protu Krstanovića šamaraju i pljuju u svešteničkoj odori. Krstanović pribran prekrsti se i poljubi prag crkve, dozvoli se da se oprosti sa božjim oltarom jer zna da ga više neće videti.
U tome času vuku ga za bradu i daju nekoliko uboda nožem. Prota raskopčava mantiju, otvara grudi i kaže: "Udrite srpske četničke grudi, ne skrnavite odeždu Hristovu". Posle toga su ga uboli još nekoliko puta nožem, gurajući ga ka gubilištu. Prota se okreće razjarenoj rulji, diže ruke u vis i viknu: "Oprosti im Bože, jer ne znaju šta rade". Rulja ga gura napred, šamara i pljuje uz ustaške poklike: "Dole Cincari, dole kralj balavac, smrt razbojniku". Prota pokušava da peva: "Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi," ali izboden i krvav očigledno je iznemogao.
U tome času prolazi pored biskupskog dvora, na kome se viju crvena i hrvatska zastava. Fratri bezbrižno šeću trotoarom. Ponavlja se 1941. Rulja sa protom Krstanovićem isčezava. Nađen je mrtav u jednoj jami, glave i rebara pijukom razbijenih. Pored njegova leša iskopane oči, odrezane uši, nos i jezik. U blizini još devet unakaženih leševa.
Evo kako je izgledalo dva sata vladavine komunističko-ustaške koalicije u Šibeniku. Sve će se ovo dostaviti preko "Demokratske Jugoslavije" u Ameriku.122
(Mnogo godina kasnije, 30. septembra 2005, mediji su preneli sledeću agencijsku vest: "U Šibeniku je veća grupa ljudi uz povike mržnje prema Srbima upala u sedište dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve i demolirala inventar nanevši veću materijalnu štetu, saopšteno je Tanjugu iz eparhije Dalmatinske. Sinoć oko 21,30 časova veća grupa ljudi preskočila je ogradu i upala u dvorište vladičanskog dvora i uz povike `Ubi Srbina` i `Srbe na vrbe` razvalila ulazna vrata na zgradi episkopije demoliravši sve što je našla pred sobom, od prozora do pokućstva.")

Nešto potom, 23. novembra, Vrhovna komanda je poslala raspis svima o zločinima komunista u Splitu septembra meseca, povodom demantija generala Čarlsa Armstronga, šefa savezničkih misija kod četnika, da je član prekog suda u ovom mestu bio i jedan britanski oficir, kao što su to tvrdili komunisti. "Kada su komunisti upali u grad Split prva im je briga bila da obrazuju koncentracione logore nacionalnih ljudi jugoslovenski orijentisanih Hrvata i Srba i odmah su otpočeli sa ubijanjem", stoji pored ostalog u ovom raspisu.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top