je l` vas za to placamo?

tiha noc

Početnik
Poruka
45
Gledala sam sinoc emisiju posvecenu invalidima i njihovim teskocama da se izbore za svoja prava i mesto u drustvu. Emitovano je nekoliko priloga iz porodica gde je vise nego ocigledno potrebna tudja pomoc i nega, posebno novac. Osim velike tuge sto je priroda uskratila tim ljudima mnoge radosti u zivotu, a i neke najobicnije stvari, posebno me je potreslo to sto su se svi redom zalili na radnike iz sluzbi za socijalnu pomoc - veliku neljubaznost, neposvecenost, drskost, trazenje mita da bi uradili ono za sta primaju platu, jednom recju N E R A D.

Na pitanje novinarke zasto mnogi ne primaju pomoc, zasto ne posecuju te ljude, radnici odgovaraju da im se nikad nisu ni obratili. A tako je ocigledno da lazu, invalidi placu pred kamerama, drhte.Koliko samo ima primera da su se desavala razna zlostavljanja u porodicama koja su trajala godinama, a soc. radnici to nisu ni znali, jer da su bili na terenu, kako cesto pravdaju svoje odsustvo iz kancelarije, znali bi to... U Ministarstvu potvrdjuju da su greske veoma ceste, ali ne rekose i da li je neko zbog njih dobio otkaz.

Obzirom da svi mi odvajamo deo plate i za te sluzbe i tako ih finansiramo, pitam se, sta im daje pravo da se tako ponasaju? Znaci li da kad neko zasedne u drzavnu fotelju, tj. ima drzavni posao, ne mora nikome da polaze racune, niko ga ne kontrolise? :rtfm::azdaja:

Zanima me, da li medju cenjenim posetiocima foruma ima nekoga sa ovako strasnim iskustvom, i naravno, vase misljenje o tome kako naterati onoga KOGA VI PLACATE da radi svoj posao ljudski ili ga napusti ako mu je tezak, mrzak, dosadan...

Ako je neko gledao emisiju, zna o kako se potresnim sudbinama radi, nemoguce mi je bilo da ostanem ravnodusna. :sad2:
 
Mozemo mi ovde da se slidarisemo sa tim ljudima koliko hoces i da se zgrazavamo nad bahatoscu onih koji su zaduzeni da im pomognu, ali ne mozemo skoro nista. Ipak, mozes da posaljes e-mail ministarstvu i da izneses svoj stav. Znam da je to samo kap u moru, ali bih ja to uradila radi svoje savesti da sam na tvom mestu. Moguce je da ce im se obratiti jos neko posto je ta emisija sigurno mnoge ljude potresla. Zasto i ti ne bi bila jedna od onih koji su reagovali?
http://www.minrzs.gov.rs/cir/index....category&layout=blog&id=25&Itemid=56&lang=src
 
Ja nekako imam utisak da svi koji rade "drzavni posao" ,isti rade preko volje....

Izuzimam prosvetne radnike iz ove price,jer mislim da oni koliko sebe (ne)daju,toliko su (ne)omiljeni,pa na njima je da odluce kako ce...

Ali zato sam 1001 put,prilikom vadjenja kojekakvih potvrda i uverenja,u Upravi prihoda,iz SUP-a,
kod maticara i sl. pomislila da ce dati bog da se jednom i to privatizuje,pa da ce i oni morati da pokazu trunku ljubaznosti,inace ode 20% od plate....
 
Harmony,
iz iskustva znam da obracanje ministarstvima direktno ne daje nikakve rezultate (radilo se o sasvim drugoj stvari). Dok god se to ne objavi "na sva zvona", nema efekta. Javnost je veoma mocna, mnogo toga moze da se promeni ako mnogo nas zavristi protiv nepravde, a u zastitu onih koji zbog svoje zlosrecne sudbine cesto nisu mogli da se skoluju, pa ne mogu i zbog fizickih prepreka da kazu sta i ko ih muci. Zato sam i postavila ovu temu, kao znak podrske, ali i gnusanja i stida...
 
ovih dana sam obijala saltere da bih predala papire za maminu invalidsku penziju. da li je do mene ili neceg treceg, tek na svakom salteru su mi fino objasnili gde da odem i gde sta da nabavim. u filijali zdravstva u zemunu su bili toliko ljubazni da sam samo cekala kad ce negde da se pojavi natpis "skrivena kamera"...
elem, dok sam bila na salteru u pio na novom beogradu desila se sledeca situacija. posle par minuta cekanja dosla sam na red a pored mene se stvorila jedna starija zena koja je urlala kako ce prebiti cuvara, kako ce se zaliti pravnicima, bla bla. radnik na salteru me nesto pita ja ga naravno od zene nista ne cujem on ponavlja pa nesto pise na mom zahtevu i odjednom ova zena krece da urla na njega doslovno :"majku ti ***** koliko vremena ti treba da sve to napises? vidis da zurim ja sam bolesna magarcino". covek za salterom se pravi lud, ja zgranuta, a gospodin iza mene kaze ovo je kod nas normalno.... i ne znam treba biti normalan i raditi sa takvim ljudima...

sto se invalida tice, srce mi se cepa kad ih vidim u mom kraju. ima ih nekoliko koji su totalno nepokretni, mladi ljudi, voze se u onim elektricnim kolicima i to po sred puta. radikalna stranka u zemunu je nekoliko puta zvala moj broj telefona sa anketnim pitanjem "sta bih promenila u zemunu" i svaki put sam ih pitala da li bi mogle da se urede rampe na trotoarima bas zbog tih ljudi da se ne bi desila tragedija. odgovarali su da ce sve uciniti. bila sam cak i u opstini i obecavali su da ce resiti problem. do dana danasnjeg ljudi voze po putu jer je za njih trotoar nedostizan na potezu ulice marije bursac do prvomajske. o sporednim uliacama da ne pricam.
 
Gledala sam sinoc emisiju posvecenu invalidima i njihovim teskocama da se izbore za svoja prava i mesto u drustvu. Emitovano je nekoliko priloga iz porodica gde je vise nego ocigledno potrebna tudja pomoc i nega, posebno novac. Osim velike tuge sto je priroda uskratila tim ljudima mnoge radosti u zivotu, a i neke najobicnije stvari, posebno me je potreslo to sto su se svi redom zalili na radnike iz sluzbi za socijalnu pomoc - veliku neljubaznost, neposvecenost, drskost, trazenje mita da bi uradili ono za sta primaju platu, jednom recju N E R A D.

Na pitanje novinarke zasto mnogi ne primaju pomoc, zasto ne posecuju te ljude, radnici odgovaraju da im se nikad nisu ni obratili. A tako je ocigledno da lazu, invalidi placu pred kamerama, drhte.Koliko samo ima primera da su se desavala razna zlostavljanja u porodicama koja su trajala godinama, a soc. radnici to nisu ni znali, jer da su bili na terenu, kako cesto pravdaju svoje odsustvo iz kancelarije, znali bi to... U Ministarstvu potvrdjuju da su greske veoma ceste, ali ne rekose i da li je neko zbog njih dobio otkaz.

Obzirom da svi mi odvajamo deo plate i za te sluzbe i tako ih finansiramo, pitam se, sta im daje pravo da se tako ponasaju? Znaci li da kad neko zasedne u drzavnu fotelju, tj. ima drzavni posao, ne mora nikome da polaze racune, niko ga ne kontrolise? :rtfm::azdaja:

Zanima me, da li medju cenjenim posetiocima foruma ima nekoga sa ovako strasnim iskustvom, i naravno, vase misljenje o tome kako naterati onoga KOGA VI PLACATE da radi svoj posao ljudski ili ga napusti ako mu je tezak, mrzak, dosadan...

Ako je neko gledao emisiju, zna o kako se potresnim sudbinama radi, nemoguce mi je bilo da ostanem ravnodusna. :sad2:

Ја разумем да си потресена, али не не разум како ти замишљаш социјалне раднике: као патролу која има за циљ да иде улицама и гледа да ли је неко негде злостављан?! :confused:
С друге стране - да би неко добио социјалну помоћ он мора прво ДА ЈЕ ТРАЖИ!!!

Имам неколико свежих примера (у својој школи) где родитељи кукају како немају посла, немају од чега да живе, а кад их питам да ли примају социјалну помоћ одговорили су: ''Ма, ко ће да се бакће тамо са тим папирима!'' :roll: Деца примаоци социјалне помоћи имају право на бесплатну ужину, бесплатне екскурзије, бесплатне уџбенике...али родитеље мрзи да се ''бакћу''...:evil:

Мислим, слажем се да нам службе не раде увек како треба (не само у тој области, него таквих промера има свугде), али сваки појединац је дужан да се ИЗБОРИ за права која му припадају, а не да седи и чека да га се неко сети...
 
Ја разумем да си потресена, али не не разум како ти замишљаш социјалне раднике: као патролу која има за циљ да иде улицама и гледа да ли је неко негде злостављан?! :confused:
С друге стране - да би неко добио социјалну помоћ он мора прво ДА ЈЕ ТРАЖИ!!!

Имам неколико свежих примера (у својој школи) где родитељи кукају како немају посла, немају од чега да живе, а кад их питам да ли примају социјалну помоћ одговорили су: ''Ма, ко ће да се бакће тамо са тим папирима!'' :roll: Деца примаоци социјалне помоћи имају право на бесплатну ужину, бесплатне екскурзије, бесплатне уџбенике...али родитеље мрзи да се ''бакћу''...:evil:

Мислим, слажем се да нам службе не раде увек како треба (не само у тој области, него таквих промера има свугде), али сваки појединац је дужан да се ИЗБОРИ за права која му припадају, а не да седи и чека да га се неко сети...

pre bih rekla da ih je sramota....., da se kaže kako primaju socijalnu pomoć ili sl...
 
Па шта знам, ја имам у одељењу троје ученика који примају социјалну помоћ (нису Роми), деца су лепо обучена, солидни ђаци, прихваћени у друштву, сви знају да њима све плаћа социјално али је свима то ок.
С друге стране те имам и те две флегматичне маме које месецима дугују за ужину, за уџбенике, за екскурзију... (ја платим из свог џепа, шта ћу, па их после јурим да ми врате), али једна је рекла да неће ''да се бакће'' (а није запослена), а друга је рекла да ће затражити социјалну помоћ, али ево, већ две године није то урадила...
Дође и кука ми како њих четворо живе од 8 000 динара, а није тражила ни дечији додатак ни социјалну помоћ! То не могу да разумем! Не може нико да зна да је некоме помоћ потребна уколико је тај не затражи!
 
Ја разумем да си потресена, али не не разум како ти замишљаш социјалне раднике: као патролу која има за циљ да иде улицама и гледа да ли је неко негде злостављан?! :confused:
С друге стране - да би неко добио социјалну помоћ он мора прво ДА ЈЕ ТРАЖИ!!!

Имам неколико свежих примера (у својој школи) где родитељи кукају како немају посла, немају од чега да живе, а кад их питам да ли примају социјалну помоћ одговорили су: ''Ма, ко ће да се бакће тамо са тим папирима!'' :roll: Деца примаоци социјалне помоћи имају право на бесплатну ужину, бесплатне екскурзије, бесплатне уџбенике...али родитеље мрзи да се ''бакћу''...:evil:

Мислим, слажем се да нам службе не раде увек како треба (не само у тој области, него таквих промера има свугде), али сваки појединац је дужан да се ИЗБОРИ за права која му припадају, а не да седи и чека да га се неко сети...


ama od reci do reci potpisujem.
isto tako mi je zlo kad vidim da neko radja 13-14 dete i ocekuje pomoc, hellloooooo :roll: radjas radi pomoci?
 
Ljubav, kasalj i siromastvo se ne mogu sakriti zato izmedju sramote da primam socijalnu pomoc i sramote da su mi detetu mokre noge jer su mu iscepane cizme bez razmisljanja bih izabrala prvu.


ma i ja tako razmišljam ko i ti,...
al nekome je sramota da bude soc, slučaj, pa makar mu dete išlo mokrih nogu u školu....
ili je i lenjost u pitanju povrh svega i tako....
 
Nazalost, mislim da ce se broj ovakvih porodica povecati, ali da nece biti za sve..
Gledam reportazu u Kursumliji za narodnu kuhinju...Zalosno, i zene stoje u redu sa kantama, cekaju da im sipaju jelo...sramota ih je, jer su do juce radile, a danas su socijalni slucajevi...ali, glad je glad...kad nemas, nema ni sramote...bar ne treba da je bude...ali, ne zaboravimo i ljudski ponos...i gordost...Tesko je to zamisliti nama...
 
Osetila sam potrebu da odgovorim na ovu temu iz dva razloga: zato što sam gledala emisiju i zato što se školujem za socijalnog radnika.
Lično mislim da novinarka u mnogim situacijama nije objektivno predstavila situaciju, no nema veze, netrpeljivost ove dve profesije počinje još na fakultetu ;)
Nisam došla da branim socijalne radnike, gadosti ima među svim profesijama. Htela sam samo da navedem još neke stvari pa ako je neko raspoložen da se upozna sa situacijom - super, ako ne - izvol'te nastaviti sa pljuvanjem.
Starije generacije soc. radnika nemaju završene fakultete, već više škole. Gomila njih radi poslove iz oblasti soc. rada sa ekonomskom školom ili pravno - birotehničkom. U centrima za soc. rad je situacija toliko očajna da sam ja posle prve prakse debelo razmišljala da li da nastavljam sa studijama ili završim kurs za kozmetičara.
Plata soc. radnika zaposlenog u centru je SRAMOTNA! Koliko vas uopšte zna gde se školuju soc. radnici? Da li na njih ljudi gledaju kao na nekog ko je završio fakultet ili na birokratu nezainteresovanog za život koji se ponaša ko šalterski radnik? Novi zakon je tako skresao nadležnosti centra da se sve svodi na gledanje u ček od penzije da li neko ostvaruje pravo za neku pomoć ili ne. Vrdanja nema, improvizacije nema, tako piše u zakonu, socijalni radnik je klasični birokrata.
Odlazak na teren - čime gospodo draga? GSP-om? 15 socijalnih radnika na 200 000 stanovnika na jednoj opštini?
Od socijalnih radnika se očekuje da čine dobro za ljude, to im je posao, kao lekarima, psiholozima i drugim pomagačkim delatnostima. Nadljudske žrtve određenih entuzijasta koji cene svoj poziv ne dobijaju nikakvu medijsku pažnju i ako to rade van radnog vremena i iz ličnog ubeđenja, ne za platu. Ali i to je ok. Samo da znate da postoje i takvi.
Ja sam cmizdrela dok sam gledala tu emisiju, prvo od tuge, onda od besa i sramote. Ali džukela će uvek biti, u svim profesijama. Nadam se da će se pre svega odnos društva prema ovoj profesiji promeniti i da neću morati pored faksa da upisujem i borilačke veštine jer ne znam kako će reagovati stranka kad joj se saopšti da nema prava na materijalno obezbeđenje porodice jer su njena primanja za 5.5 dinara veća od propisanih (da, drugi dan praxe u centru sam prisustvovala nasrtaju ogorčene žene na soc. radnicu!). I gde je tu krivica socijalnog radnika?
Uzdam se u svetliju budućnost ove profesije jer je prvi put, posle bogapitajkoliko godina, savetnik ministra diplomirani soc. radnik i politikolog za socijalnu politiku, profesor na FPN-u. A do sad su zakon pisali ekonomisti, pravnici & co.
Toliko! Izvol'te me linčovati! :mrgreen:
 
Starije generacije soc. radnika nemaju završene fakultete, već više škole. Gomila njih radi poslove iz oblasti soc. rada sa ekonomskom školom ili pravno - birotehničkom. U centrima za soc. rad je situacija toliko očajna da sam ja posle prve prakse debelo razmišljala da li da nastavljam sa studijama ili završim kurs za kozmetičara.
Plata soc. radnika zaposlenog u centru je SRAMOTNA! Koliko vas uopšte zna gde se školuju soc. radnici? Da li na njih ljudi gledaju kao na nekog ko je završio fakultet ili na birokratu nezainteresovanog za život koji se ponaša ko šalterski radnik?

Uzdam se u svetliju budućnost ove profesije jer je prvi put, posle bogapitajkoliko godina, savetnik ministra diplomirani soc. radnik i politikolog za socijalnu politiku, profesor na FPN-u. A do sad su zakon pisali ekonomisti, pravnici & co.
Toliko! Izvol'te me linčovati! :mrgreen:

I ja se isto slazem da je glavni problem sto ljudi uopste ne znaju gde se skoluju soc. radnici. Sigurno ih vecina misli kao ja da se skoluju na fakultetima ali verovatno da gresimo. I ne smemo na njih gledati kao na birokrate,to nikako, nego na nekog ko je zavrsio fakultet, jer od naseg pogleda na njih i njihove sujete ( fakultet zavrsili, bre nije to maciji kasalj) zavisi kako ce raditi.
A ove sto provedose svoje zivote kao soc. radnici treba pod hitno menjati. Ne mogu oni biti ni blizu ovih sa fakultetima. Nema veze sto imaju po 20-30 godina iskustva na poslu oni ipak nemaju skolovanje od 4 godine nego samo od dve. Ako imaju uslove za penziju treba ih penzionisati a ako ne nek se snalaze. Fakultet je fakultet a visa skola je visa skola.
 
I ja se isto slazem da je glavni problem sto ljudi uopste ne znaju gde se skoluju soc. radnici. Sigurno ih vecina misli kao ja da se skoluju na fakultetima ali verovatno da gresimo. I ne smemo na njih gledati kao na birokrate,to nikako, nego na nekog ko je zavrsio fakultet, jer od naseg pogleda na njih i njihove sujete ( fakultet zavrsili, bre nije to maciji kasalj) zavisi kako ce raditi.
A ove sto provedose svoje zivote kao soc. radnici treba pod hitno menjati. Ne mogu oni biti ni blizu ovih sa fakultetima. Nema veze sto imaju po 20-30 godina iskustva na poslu oni ipak nemaju skolovanje od 4 godine nego samo od dve. Ako imaju uslove za penziju treba ih penzionisati a ako ne nek se snalaze. Fakultet je fakultet a visa skola je visa skola.

Ne radi se ovde o sujeti nego o plati osobe sa završenim fakultetom. Kada sam radila praksu u centru pre 4 godine, socijalni radnik iz centra je imao istu platu kao moja mama (stomatološka sestra). Ja mislim da to nipošto nije u redu. Nadam se da ćemo se složiti da socijalni radnici rade neuporedivo teži posao (psihički), u inostranstvu oni koji rade u centru imaju beneficirani radni staž i ne mogu duže od 2 godine da rade na istoj poziciji (npr. na trijaži gde najviše stradaju). Imaju posebne seminare i čuda vezane za burnout, jer ovo spada u jednu od stresnijih profesija. Kažu da samo 20% soc. radnika dočeka starosnu penziju (ostali odu u invalidsku!).
Ne moraš ih ti smatrati birokratama - u centrima to zapravo jesu, jer im se na to svodi posao. Samo i isključivo sprovode neki nebulozni zakon (evo npr pre 4 godine nisi mogao da dobiješ materijalno obezbeđenje porodice ako ti primanja prelaze 3500 dinara, to znači da država očekuje da ti sa 3500 dinara možeš da preživiš mesec). I naravno prvi tu strada socijalni radnik.
Ovo boldovano je ironija, jel da? Poenta sa višom školom je što su imali većinom pravne predmete i što su klijente gledali kao pacijente. Sama razmisli zašto je odjednom to postao fakultet a nije ostalo na nivou više škole?! Očigledno da tu nešto nije valjalo... Posledice valjda svi vidimo!
 
Мислим, слажем се да нам службе не раде увек како треба (не само у тој области, него таквих промера има свугде), али сваки појединац је дужан да се ИЗБОРИ за права која му припадају, а не да седи и чека да га се неко сети...

Mene nervira samo to sto za to mora da se IZBORI.
U pravu si da neko da bi dobio to sto mu pripada, mora prvo i da zatrazi. Ali na zalost, cesto zaista moramo da se BORIMO za to sto nam pripada, a to mislim da nije u redu :(.
 
Моја другарица је једно време радила у центру за социјални рад као психолог и стално спомиње како јој је узор све време био један социјални радник (са вишом школом) и како је јако много од њега научила.
Хоћу да кажем да није дужина школовања оно што је пресудно за квалитет нечијег рада.
 
Моја другарица је једно време радила у центру за социјални рад као психолог и стално спомиње како јој је узор све време био један социјални радник (са вишом школом) и како је јако много од њега научила.
Хоћу да кажем да није дужина школовања оно што је пресудно за квалитет нечијег рада.

Očigledno sam se ja loše izrazila pa se svi od celog mog posta hvataju samo za tu rečenicu! Daleko bilo da je dužina školovanja presudna za kvalitet pružene usluge. Htela sam da kažem da je socijalni rad (naročito u Srbiji) relativno mlada delatnost i da se ni od kad sam ja upisala fakultet, a kamo li u višoj školi, nije konkretno znalo šta treba da radi socijalni radnik. Stare generacije su školovane za birokrate, imali su jako malo stručnih predmeta i potpuno drugačiji pristup klijentima. Stvarao se odnos povlašćenog i potčinjenog, u nekim centrima u Srbiji još postoje šalteri gde vi pred celom čekaonicom pričate šta vas muči :eek:
Da ne davim, smeta mi na ovoj temi što je napravljena generalizacija i to kao ''za šta vas plaćamo''??? :dontunderstand: Plaćamo štošta pa uslugama nismo zadovoljni. Sreća da se i ova delatnost reformiše kao i sve ostale...
 
. Htela sam da kažem da je socijalni rad (naročito u Srbiji) relativno mlada delatnost i da se ni od kad sam ja upisala fakultet, a kamo li u višoj školi, nije konkretno znalo šta treba da radi socijalni radnik.

Niti sam socijalni radnik niti sam imala kontakt sa njihovom sluzbom, mozda si zaista za sve u pravu ali ja kao dalek posmatrac mislim da ipak malo preterujes. Ako nisam u pravu, izvini!
 
Niti sam socijalni radnik niti sam imala kontakt sa njihovom sluzbom, mozda si zaista za sve u pravu ali ja kao dalek posmatrac mislim da ipak malo preterujes. Ako nisam u pravu, izvini!

Nema razloga da mi se izvinjavaš, ono što sam navela nije moje lično mišljenje već činjenično stanje. Kod nas se mnogo brže dešavaju društvene promene nego što naš sistem obrazovanja uspeva da ga isprati i zato žrtava na sve strane. Priznaćeš da nam se od '70ih godina svašta desilo, da je svaka nova vlast započela nove reforme svega živog, pa tako i soc. zaštite.
I da ironija bude još veća - generacije koje su upisale 3 godine posle mene soc. rad uče po bolonjskom programu, još stručnije predmete, opšti svedeni na minimum, puno prakse i izbornih predmeta, seminara itd. Eto, njima ću verovatno ja biti amaterka... :roll:
 
Mene nervira samo to sto za to mora da se IZBORI.
U pravu si da neko da bi dobio to sto mu pripada, mora prvo i da zatrazi. Ali na zalost, cesto zaista moramo da se BORIMO za to sto nam pripada, a to mislim da nije u redu :(.

Ovo i meni smeta, al mi se sad cini da, ako nastavim da pricam na ovu temu, mogu lako da skliznem u ono cega se gnusam- politiku...

Cinjenica je da su nam zakoni haoticni i da u institucijama drzavnim ima mnogo nezaitresovanosti za rad (sluzbenici i dalje misle da smo mi tu zbog njih a ne obrnuto, kao sto treba da bude) al isto tako ne moze da se pravi generalizacija zbog jedne emisije ma koliko bila objektivna il ne ...Neko gore rece da neke osnovne stvari za invalide nisu svud uradjene- mislim na prilaze trotoarske, sto zakon vec jeste regulisao al je njegovo sprovodjenje i kontrolisanje sprovodjenja u dosta slucajeva zakazalo..

Cini mi se da je koren problema u syebanoj svesti ljudi sa obe strane- i kod sluzbenika koji rade taj posao i kod ljudi kojima oni treba da se bave..ceo ssistem vrednosti je syeban, pa ti problemi poticu otud, najvise..ma, tema je preopsirna jer mnogo faktora utice na stanje stvari..
 

Back
Top