Kompromis

gost 79626

Iskusan
Poruka
5.869
Opšte je poznato da je za uspešnu vezu potreban, između ostalog, kompromis.
Ali gde je granica u pravljenju kompromisa preko koje ne treba da pređemo?

Može da se desi da mi zarad svog komfora tolerišemo nešto i da se posle sve sruči na partnera kad više ne možemo da trpimo neke sitnice koje nam smetaju kod njega (kad mu kažemo da je poslednja kap prelila čašu)…

Ovde bih napravila razliku između kompromisa u vezi sa izborom osobe sa kojom ulazimo u vezu i kompromisa koje pravimo posle, kad mislimo već da smo se odlučili za tog nekog (kada živimo sa nekim, ili smo u braku).
Mnogi će možda reći da kompromisa pri izboru ne treba da bude, ali opet, može da nas zaintrigira neko ko nema neku za nas bitnu karakteristiku, pa se nekako ipak zaljubimo i shvatimo da to što on ima loš ukus za garderobu i filmove ipak nije tako bitno (ili jeste). ;)
Ovde navodim samo jedan običan primer, radi pojednostavljivanja, ali se nadam da ćemo temu produbiti.

Da li će nam neka sitnica koja nam smeta na početku veze još više smetati kad veza izgubi čar novog?
Da li su ljudi sa godinama skloniji kompromisu, misleći da savršenstvo ne postoji, ili su pak još manje spremni na ustupke i traže sve što misle da zaslužuju (budući da su ostvarene, zrele ličnosti)?
Naravno, kad je ljubav prisutna, i kad ima fluida ;) niko ne razmišlja odmah o svim mogućim i nemogućim kompromisima. Možda samo kad treba da donesemo neku odluku vagamo. Uglavnom se pokušava objektivno sagledati veza koja je prošla. Inače bi ulazak u neki odnos bio proračunat i ne bismo govorili o ljubavi, kad bismo se zaista distancirali i ovako sagledavali tek rođenu ljubav.
 
Lepa tema..

Kompromis samo pomaze vec izgradjenom odnosu i moguc je samo tamo gde ne postoje nepomirljive razlike , a to vec nije kompromis vec popustanje ;)
Nikad ne tripujem oko nebuloza tipa koji film gledamo, gde cemo piti kafu ..
 
ja lose stojim sa kompromisima. ne snalazim se. kao napravim kompromis i posle mi samo raste nezadovoljstvo jer to nije ono sam htela. ne znam.
potrebna je tolerancija ali kompromisi su one zategnute situacije gde je kompromis strana rec za "popustiti". a tu sam losa.
 
Da, ali šta su nepomirljive razlike?
Recimo tip ti odgovara u svemu, ali je recimo, malo više nervozan (ili šta god već delovalo ne tako strašno, a što posle nekog vremena ume jako da smori...). I ti si sa njim dok ti je lepo, pa kad shvatiš da ti ne treba neko da te nervira svaki dan, ti mu kažeš, e sad mi te je dosta! :D
Je l' tu kriv on, ili ili osoba koja je pogrešnu stvar tolerisala, iako on svoju manu nije skrivao? ;)
 
Ja sam shvatila da sam pravila neke kompromise i da sam posle shvatila da sam pogrešila.
naime, mislim da čovek mora da zna koji su mu prioriteti kad razmišlja o tome kakvog partnera želi. Ne treba preterivati, jer ako se ljudi vole, uvek mogu da se prilagode.
ALI, nikad ne znaš šta zaista možeš da tolerišeš, a šta će prerasti iz blagog nezadovoljstva u tihu patnju, što stvari nisu onakve, nego ovakve...
 
na kompromis sam vise gledala u vezi nekih odluka. ako on hoce jedno a ja drugo.
a razlike u temperamentima i neke osobine su stvar kompromisa sa samim sobom. hoces ili neces, niko t ene bije po usima. a niko nije savrsen.
 
Da, ali šta su nepomirljive razlike?
Recimo tip ti odgovara u svemu, ali je recimo, malo više nervozan (ili šta god već delovalo ne tako strašno, a što posle nekog vremena ume jako da smori...). I ti si sa njim dok ti je lepo, pa kad shvatiš da ti ne treba neko da te nervira svaki dan, ti mu kažeš, e sad mi te je dosta! :D
Je l' tu kriv on, ili ili osoba koja je pogrešnu stvar tolerisala, iako on svoju manu nije skrivao? ;)

Nepomirljive razlike su kad si ti osoba koja bi zbog cipela prodala rodjenu majku tj zbog stikli a on sportski tip u savrsenoj kondiciji koji ubija po 20 km dnevno ;)
I kad ti izadjes iz stikli u patike samo zbog njega :sad2:
To nije kompromis vec popustanje :sad2:
 
Nepomirljive razlike su kad si ti osoba koja bi zbog cipela prodala rodjenu majku tj zbog stikli a on sportski tip u savrsenoj kondiciji koji ubija po 20 km dnevno ;)
I kad ti izadjes iz stikli u patike samo zbog njega :sad2:
To nije kompromis vec popustanje :sad2:

da, to nije kompromis to je popustanje. i idenje protiv sebe. i ja kad uradim nesto takvo postanem vremenom nezadovoljna jer sam uradila nesto sto se kosi sa onim sto ja hocu. zato sam odustala od te vrste kompromisa, tj popustanja.
 
Postoje bitne, sustinske stvari, i oko njih nema kompromisa.
Postoje i nebitne, i tu nema ni potrebe za kompromisima.
I ja sam tako mislila.Dok nisam shvatila da na početku (prvih par godina) simpatična razlika u temperamentu može da postane jako bitna. Koliko parova znate koji uopšte ne vole iste stvari (osim jedno drugo), jedno od njih voli sport, da izlazi, drugo je knjiški moljac, povučen u sebe... I posle nekog vremena vrlo je moguće da puknu...
Ili npr. žene koje stalno gunđaju svom mužu, obuci se ovako, onako, sklanjaj svoj veš za sobom...bla, bla, bla... :besna: A na početku su mislile da to mogu da tolerišu, ili da će se on promeniti. Primer je trivijalan, ali se može primeniti i na druge situacije.
 
a razlike u temperamentima i neke osobine su stvar kompromisa sa samim sobom. hoces ili neces, niko t ene bije po usima. a niko nije savrsen.
Upravo sam na to mislila.
Naravno da niko nije savršen, ali gde je granica kompromisa sa samom sobom?
Dokle je taj kompromis fer prema toj drugoj osobi?
Npr. ne odgovara mi kod tebe to i to, ali sve drugo je super. Je l' fer prema toj osobi onda ako jednog dana pukneš i shvatiš da ipak ne možeš da tolerišeš nešto?
 
Meni se desilo da napravim jedan kompromis oko stvari koja mi nije bila toliko bitna, dok posle dužeg vremena nije postala važna, izbila je u prvi plan. A isto se desilo i njemu. Znači u savršenim okolnostima, bez spoljašnjih pritisaka, naši kompromisi koji nisu bili preveliki bi i dalje opstajali i to bi funkcionisalo bolje nego kod svih parova koje znam.
 
Upravo sam na to mislila.
Naravno da niko nije savršen, ali gde je granica kompromisa sa samom sobom?
Dokle je taj kompromis fer prema toj drugoj osobi?
Npr. ne odgovara mi kod tebe to i to, ali sve drugo je super. Je l' fer prema toj osobi onda ako jednog dana pukneš i shvatiš da ipak ne možeš da tolerišeš nešto?

jeste fer jer svako ima svoje slabosti i to nesto ne odgovra drugoj strani. nema idelane varijante. mora da bude fer..
 
Opšte je poznato da je za uspešnu vezu potreban, između ostalog, kompromis.[/COLOR]

Taj kompromis me podseća na neku trgovinsku transakciju:lol:..naravno
da postoje razlike između ljudi, da niko nije potpuno isti i nema apsolutno
ista interesovanja i ljubavi, tu različitost treba posmatrati kao bogatstvo
sadržaja.. i ono što nam je strano (dakle, to je ono što je problematično)
treba da kroz razumevanje i saosećanje, a ne kompromis spoznamo i
na taj način upravo zahvaljujući tim različitostima približimo osobu još više
sebi i zavolimo bez zamišljenih nepremostivih granica, već još otvorenije i strastvenije:heart:
 
da postoje razlike između ljudi, da niko nije potpuno isti i nema apsolutno
ista interesovanja i ljubavi, tu različitost treba posmatrati kao bogatstvo
sadržaja..
Da, ali šta kad prestanemo da volimo neku osobu, a one se nije promenila, samo se promenilo naše viđenje kompromisa i prag tolerancije? Kad shvatiš da ti ipak neko koga si volela ne odgovara? Možda zato treba znati tačno šta želiš?
 
Da, ali šta kad prestanemo da volimo neku osobu, a one se nije promenila, samo se promenilo naše viđenje kompromisa i prag tolerancije? Kad shvatiš da ti ipak neko koga si volela ne odgovara? Možda zato treba znati tačno šta želiš?

Kad se ljubav ugasi, tu je kraj..mislim da tu nije uzrok visok ili nizak prag
tolerancije, već spoznaja da treba da idemo dalje...ne možeš precizirati
matematički šta želiš, samo treba slušati sebe i ne biti glup na očigledne
znakove, ponekad je ta privlačnost bazirana samo na hemiji, bez ostalih
neophodnih uslova da bi odnos bio potpun i bogat, ako na takve greške misliš,
onda da bi se izbegle treba sačekati, vreme pokaže svoje, ne žuriti bez
obzira na snagu privlačnosti.
 
Kad se ljubav ugasi, tu je kraj..mislim da tu nije uzrok visok ili nizak prag
tolerancije, već spoznaja da treba da idemo dalje...ne možeš precizirati
matematički šta želiš, samo treba slušati sebe i ne biti glup na očigledne
znakove, ponekad je ta privlačnost bazirana samo na hemiji, bez ostalih
neophodnih uslova da bi odnos bio potpun i bogat, ako na takve greške misliš,
onda da bi se izbegle treba sačekati, vreme pokaže svoje, ne žuriti bez
obzira na snagu privlačnos
ti.

Sa ovim se slazem potpuno. Necu da ponavljam isto, lakse mi da ti dodelim par bodova. ;)
 
Da, ali šta su nepomirljive razlike?
Recimo tip ti odgovara u svemu, ali je recimo, malo više nervozan (ili šta god već delovalo ne tako strašno, a što posle nekog vremena ume jako da smori...). I ti si sa njim dok ti je lepo, pa kad shvatiš da ti ne treba neko da te nervira svaki dan, ti mu kažeš, e sad mi te je dosta! :D
Je l' tu kriv on, ili ili osoba koja je pogrešnu stvar tolerisala, iako on svoju manu nije skrivao? ;)

Persen za zzivce! :per:
Kompromis je kad i onaj drugi smanji dozzivljaj.
 
Zaljubljenost i sluzi za stednju snage i energije za kompromise, kada ona nestane i ostane samo ljubav - polako se trosimo na kompromise - kada i nje nestane - snage za kompromise vise nema i onda je razlaz najsvrsishodnije resenje...
 

Back
Top