da li bi neko mogao da objasni pojam misticizma, sto podrobinje da objasni i navede primere, poznate mistike i sve sto ide u prilog tome i bolje ga objasnjava?
Misticizam (od grčkog μυστικός mistikos - skriveno, tajno) je verovanje u vrhovne stvarnosti iznad materijalne, i nastojanje da se dostigne jednost sa tom Stvarnošću (ili Bogom) neposrednim doživljajem, mimo razumskih shvatanja.
U misticizam se ubraja svako učenje koje smatra da je osnova stvarnosti nešto naptprirodno, nematerijalno i da se do tog božanskog ne dolazi pojmovno, racionalno, već neposrednim osećanjem, intuicijom ili uvidom[1]. U takvom stanju mističnog istupljenja (ekstaze) mistik se oseća sjedinjen s apsolutnim, božanskim. Misticizam je lično iskustvo i direktan put ka Bogu (ili Stvarnosti), i kao takav predstavlja posebnu vrstu iskustva koje je izvan svakog razumskog znanja.
Ja lično sam se bavio sa tri vrste misticizma
Isihazam (gr: ησυχια hesihia - mirovanje, tihovanje, ćutanje) je molitvena tradicija u pravoslavlju, koju upražnjavaju monasi isihasti (gr: Ἡσυχαστής hesihastes). Ovaj način duhovnog života je pretežno zastupljen na Svetoj Gori.
Isihastička praksa započinje pokajanjem i podvizima za očišćenje duše i tela od strasti, a nastavlja se neprestanim upražnjavanjem unutrašnje molitve srca. Plod takvog podviga je viđenje božanske svetlosti, poput apostolskog na gori Tavor prilikom Isusovog preobraženja.[1]
Kabala (hebr. קַבָּלָה – „predanje“, „tradicija“, „primiti“, „prihvatati“) je mistična struja i filozofski sistem u judaizmu.Kabala smatra da Biblija u sebi krije sve tajne univerzuma, ali je ne izučava bukvalno kao knjigu zapovesti i zabrana. Kabala sadržava i mnoge predaje iz Talmuda. Prva kabalistička knjiga je Sefer Jecirah (Knjiga stvaranja, Postanak), napisana u 3. veku[2], koja objašnjava stvaranje sveta putem mistične simbolike deset brojeva i 22 slova hebrejske azbuke. Pre toga, učenje se prenosilo usmeno.
Najvažniji izvor kabalističkih učenja je Zohar, komentar Biblije nastao u 13. veku, koji je pisan kao razgovor između grupe prijatelja, učenika i duhovnih učitelja.
Druga važna knjiga je Sefer habahir ili Bahir (Knjiga sjaja) prvi put izdata u Provansi 1174. godine, koja govori o tome da šta god se dešava „ovde“ dešava se i „tamo“, u Bogu, i da sve što postoji „ovde“ predstavlja različite beskonačne modalitete Boga i nosi različita božanska imena.
Zen (japanski: zen, kineski: č'an, sanskrit: dhjana – meditacija [1]) je škola mahajana budizma.
Ova škola sebe smatra čuvarem i prenosiocem žive mudrosti koju je Buda, probuđeni, dosegnuo sedeći u meditaciji pod bodi drvetom. Zen naglašava upražnjavanje darme i iskustvene mudrosti, koja se između ostalog postiže zazen meditacijom, radi postizanja probuđenja. Sledstveno tome, u drugom planu su teoretsko znanje i proučavanje religijskih tekstova.
Na kraju sam shvatio da svi putevi idu istom izvoru