Idealni postanak materije - Entropija

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.563
Entropija je "najfilozofskiji od svih zakona fizike " govorio je Bergson tako da on zasluzuje da ga obradimo na nacin filozofije i vidimo sta to ima filozofskog u njemu a iz njega ce se razviti i ucenje o idelanom postanku materije.
Entropiju je prvi opisao Karnot prilikom ispitivanja rada termickih masina.
Stanja jednog izolovanog sistema krecu se od stanja maksimalne uredjenosti ka stanju maksimalne neuredjenosti.
timarr.gif


Sta je entropija opste je poznato i ne treba to mnogo objasnjavati ali ono sto nije poznato jeste pitanje koje se u svemu tome namece. Ako ceo univerzum ide iz stanja maksimalne uredjenosti ka stanju maksimalne neuredjenosti... odakle onda uredjenost?

images

Ove terazije ostace u ravnotezi sve dok ne pridodje zivo bice koje ce ih izbaciti iz ravnoteze. Koje ce im smanjiti entropiju.
To je u malom. A kako je u velikom? Ko je izbacio iz ravnoteze celokupni univerzum?

Onim terazijama smanjujemo entropiju voljom.
Ono sto smanjuje entropiju univerzuma i sto je "podiglo kofu vode" jeste takodje VOLJA. Ono sto nam se objektivno ukazuje kao skup objekata cija se uredjenost neprestano smanjuje, subjektivno shvatamo kao otpustenost volje, kao ruku koja je podigla kofu vode a onda se otpustila. Red koji nastaje dok ta kofa pada jeste red fizickih zakona.(red otpustenosti volje) . Ako se ruka odmori ponovo ce podici kofu vode sto znaci da je geometriski red fizickih zakona entropije smenio red volje. Ili neuredjenost pocinje da se krece ka uredjenosti i obratno.
A sve je to analogno otpustenosti i zategnutosti volje u nama .

Ono sto je izvor uredjenost u celokupnom univerzumu jeste volja ali ovoga puta trenscendentna volja.
 
Pa sve je tu vec jasno - Bog je stvorio sve. Ne razumem sta tu ima da se diskutuje?

U filozofiji vec dvesta godina rec "bog" ne moze biti uzeta kao validno i zadovoljavajuce objasnjenje. Od kada je Kant u svojoj Kritici cistog uma defintivno dokazao da nije moguce dokazati postojanje boga ontoloskim, kosmoloskim i fizikoteoloskim metodama odustalo se od tih pretenzija. Stoga transcendenta volja bi se mogla uzeti kao nesto slicno bogu, ali tu ima i velikih razlika. Ako nesto ima atribut "transcendentno" to znaci da je to izvan mogucnosti saznanja i da mu putem intelekta ne mozemo pristupiti tako da su spekulacije i dogme o tome izlisne .
Sa druge strane volja je opet nesto najblize stvari po sebi ili transcendentoj sustini ali tome ne mozemo prici uz pomoc tvrdnje "Volja je bog"..

Evo kako je to Sopenhauer objasnio.
Meni je zajedničko sa panteizmom ono "Jedno je sve" , ali ne ono "Sve je bog", jer ja ne prevazilazim iskustvo (uzeto u najširem smislu), a još se manje stavljam u protivrečnost sa postojećim datim. U smislu panteizma, Skot Erigena izjavljuje, sasvim dosledno, da je svaka pojava teofanija. Ali onda taj pojam mora biti primenjen i na strašne i odvratne pojave: lepe su mi to teofanije. Ono što me još razlikuje od panteista jeste sledeće: 1) Da je njihov deus (bog) jedno x, jedna nepoznata veličina, dok je volja, nasuprot tome, od svih mogućih stvari ona koju najbolje poznajemo, jedina koja nam je neposredno data, pa je zato isključivo podobna kao objašnjenje drugih stvari. Jer nepoznato mora svuda biti objašnjeno pomoću poznatog; a ne obrnuto. ITD.ITD. Sopenhauer Svet kao volja i predstava 2

Kako god da uzmemo transcendenta volja nije bog kako ga monoteisticke religije zamisljaju. Ali moramo naglasiti da hriscanski misticizam, Budizam , islamski Sufizam i slicna ezoterijska ucenja veoma se slazu i dopunjuju sa filozofskim zakljuccima o volji.

Evo cuvene Sopenhauerove recenice o Upanisadama

"Svaka posebna izreka uzeta sama za sebe ,a koje sacinjavaju Upanisade moze da se izvede kao zakljucak misli koje ja saopstavam , mada obrnuto nikako nije tacno , to jest moja misao se ne nalazi vec u Upanisadama.
 
.
.
.

Sta je entropija opste je poznato i ne treba to mnogo objasnjavati ali ono sto nije poznato jeste pitanje koje se u svemu tome namece. Ako ceo univerzum ide iz stanja maksimalne uredjenosti ka stanju maksimalne neuredjenosti... odakle onda uredjenost?
.
.
Ono sto je izvor uredjenost u celokupnom univerzumu jeste volja ali ovoga puta trenscendentna volja.

Pozdrav za domaćina, posvećenog Ozimana,

Vidim tvoje teme i diskusije se nameću i razvijaju jedne iz drugih. Imam utisak da se radi onekom planu koji nam za kraj pripremas. Što iskreno podržavam.

~~~

Što se tiče entropije iz prvog pasusa, naš "život" na planeti Zemlji pokušava da "privremeno zamrzne" i odloži proces entropije ove planete. Npr. taj tanak sloj vode, bio sloj, dnk i atmosfera je veoma moćan živi izolacioni, tanko slojni mehanizam koji služi planeti da se ne "raspada " u entropijskom smislu. Jeste retkost, možda i unikat u galaksiji ili ovom kosmosu. Dakle pošto se nalazimo na sredini kosmičkog uroborusa jer nadole imamo 10 na -33, dok nagore je 10 na 28, dimenziona zlatna sredina je negde veličina insekta mrava ili vaske, po svemu sudeći ima jos malo ekspanzije nagore . Ova sredina koja nije ni u opsegu prema atomima odkle se sa plankove granice tek radja entropija omogućava nama na sredini "uroborusa" dobar privid uređenog racionalnog kosmosa. Ako se ide dalje ka sazvežđima i galaksijama, gubi se komunikacija među njima zbog prevelikog odstojanja, kada i brzina svetlosti je užasno spora.

E, sad i ovoj planeti će doći kraj, ali opet u vremenskom opsegu od nastanka kosmosa, ova planeta je "uspela" dobrim periodom da izvrši obrnut proces i zaštiti se od entropijskog rastakanja. Dakle život kao organizovana forma (biće=volja+svest) ulaže u nered (entropiju) stvarajući u zadatom kontekstu mogući red.
 
...E, sad i ovoj planeti će doći kraj, ali opet u vremenskom opsegu od nastanka kosmosa, ova planeta je "uspela" dobrim periodom da izvrši obrnut proces i zaštiti se od entropijskog rastakanja. Dakle život kao organizovana forma (biće=volja+svest) ulaže u nered (entropiju) stvarajući u zadatom kontekstu mogući red.

Ono sto nered pretvara u red ne mora da bude samo volja + svest
Npr postoje strukture koje su sposobne za takav proces:
List svojom strukturom pretvara energiju fotona u visu, hemijsku energiju.
Zivotinje pretvaraju hemijsku energiju u odrzanju svoje vlastite strukture
+ za svrsishodne aktivnosti.

Zaboravlja se da proces suprotan entropiji zahteva utrosak energije.
Ishrana se u tom smislu moze shvatiti kao proces povecanja entropije
hrane na racun snizenja entropije organizma. Na osnovu ovoga se moze
izvesti jedan zakljucak: sva eventualna ziva bica u kosmosu imaju
nesto visu temperaturu od svoje okoline.

Ako je primer malo apstraktan evo jednog jasnog
Lepo je sto se mnogi kupaju tri puta dnevno i svaki dan se presvlace ali
odrzavanje takvog reda izaziva povecanje entropije okoline: zagadjenje reka
deterdzentom moze potrajati vek do dva ali ce nas potomci psovati
kada budu to morali da dovedu u predjasnji red. Za to ce biti potrebna
mnogo veca energija nego ona koju smo mi na dosadasnje nacine dobijali.

Za sada tolicko....
 
Ono sto nered pretvara u red ne mora da bude samo volja + svest
Npr postoje strukture koje su sposobne za takav proces:
List svojom strukturom pretvara energiju fotona u visu, hemijsku energiju.
Zivotinje pretvaraju hemijsku energiju u odrzanju svoje vlastite strukture
+ za svrsishodne aktivnosti.


.
.
.
Za sada tolicko....

Ma naravno, ali sta je "To" "Nesto" (u skrivenom znacenju) sto treba da iskoristi energiju da bi reverzioni proces entropije bio iskoristen ?... Ovde je, cini mi se "To" pravo pitanje (ako Oziman, domacin nije mislio na nesto drugo)?

o tome raspravlja religija, filozofija, kosmologija itd... , ne nauka u punom eksperimentalnom smislu, jer jednostavno nije ni predmet naucnog metoda i istrazivanja...

Pa, to smo vec raspravili toliko puta... i sve sto si rekao stoji, ali
volja, svest, bice u filozofskom smislu ima sustinsko pitanje zasto....
kao i biljke i zivotinje i mnogo stosta, ali u filozofskom, na kraju, zar i Sunce kao izbalansirano mocno "bice" ima "volju i svest", veoma primitivnpo-kvalitativno, ali zato kvantitativno ogromnu... itd...

Oko tvog komentar> ishrane, vise temperature od okoline, kupanja itd, ... ima delova na koje mozemo uticati, kao civilizacijska greska, kada se brze i nepotrebno ispada iz ravnoteze entropije i haosa, pri otpustanju i pri yarobljavanju energije. Nista ne valja preterano, vec se treba uskladiti. To radi izgleda jedino svest, jer se pokazalo da institucije nemaju "ziv" regulator

"... drugim, ocima, drugim umom gledas drugog na drugaciji nacin, inace zivis samo u svojoj realnosti."
 
Poslednja izmena:
Ковиакс се на више тема ухватио ентропије ламентирајући над њом и судбином материјалног света који ето иде из стања максимале уређености ка стању неуређености и то му је неки аргумент против метафизике. :roll:

А није свестан да ако спомене ентропију ја одмах могу питати одакле уређеност коју ентропија смањује? :neutral: Одакле максимална уређеност? И зар та сила о којој нема појма а која је уредила свет...не може то опет урадити после максималне неуређености?

Наука познаје ентропију али не и синтропију, Међутим, живот је синтропичан.

И управо је живот тј. воља остатак те силе која је уредила све и која сада пада у сан. Наше свести су оно што је остало од те моћи заспалог бога. НАШЕ СВЕСТИ СУ ИСКРЕ ЊЕГОВЕ БУДНОСТИ.

christ_supported_angels_hi-1.jpg
 
Odgovorio sam u temi Skromnost,nisam odmah zapazio da si reaktivirao ovu,mada si rekao da ćeš...
Samo jedna napomena u vezi Elan vitala koje Šopenhauer (bez tranzicije:D)privatizuje:
To ti je isto kao kad bih ja za atome rekao da su klikeri staklenci...On je zabrinut
za svoj svemir i (jadan)pokušava da se spasi nestajanja...ali...Ali i sam,osećajući
da sve ima entropijski smer-usmerava pesimistički silazno elan vital ka nestajanju...
Svet se otima ZA PREOSTALU ENERGIJU KOJA SE SURVAVA U BEZDANE,uslovno rečeno,PRIMARNOG PROSTORA...
U tom nezadrživom silaznom propadanju grabe se i mrvice energije za samo još trak svetla...
Odlično zvuči ideja o sintropiji i bilo bi divno materijalizovati tu imaginaciju...Još "samo" da nađemo mehanizme...Na putu oboženja čoveka je i taj zadatak!A kako
da stvara nove svemire ako ne savlada "tehniku"materijalizacije svoje imaginacije.
Zasad vežba slikajući,pišući romane(naročito SF),muziku,vajajući,gradeći,izmišljajući uređene sisteme (mašine,uređaje,tehnološke procese...)...
Tako da ne tražiš zaspale bogove:mrgreen:-čovek je taj koji treba da bude bog,ako
Bog da...:mrgreen:
 
Odgovorio sam u temi Skromnost,nisam odmah zapazio da si reaktivirao ovu,mada si rekao da ćeš...
Samo jedna napomena u vezi Elan vitala koje Šopenhauer (bez tranzicije:D)privatizuje:
To ti je isto kao kad bih ja za atome rekao da su klikeri staklenci...On je zabrinut
za svoj svemir i (jadan)pokušava da se spasi nestajanja...ali...Ali i sam,osećajući
da sve ima entropijski smer-usmerava pesimistički silazno elan vital ka nestajanju...
Svet se otima ZA PREOSTALU ENERGIJU KOJA SE SURVAVA U BEZDANE,uslovno rečeno,PRIMARNOG PROSTORA...
U tom nezadrživom silaznom propadanju grabe se i mrvice energije za samo još trak svetla...
Odlično zvuči ideja o sintropiji i bilo bi divno materijalizovati tu imaginaciju...Još "samo" da nađemo mehanizme...Na putu oboženja čoveka je i taj zadatak!A kako
da stvara nove svemire ako ne savlada "tehniku"materijalizacije svoje imaginacije.
Zasad vežba slikajući,pišući romane(naročito SF),muziku,vajajući,gradeći,izmišljajući uređene sisteme (mašine,uređaje,tehnološke procese...)...
Tako da ne tražiš zaspale bogove:mrgreen:-čovek je taj koji treba da bude bog,ako
Bog da...:mrgreen:
A možda se i pridruži ostalim Bogovima! :lol:
 
А није свестан да ако спомене ентропију ја одмах могу питати одакле уређеност коју ентропија смањује? :neutral: Одакле максимална уређеност? И зар та сила о којој нема појма а која је уредила свет...не може то опет урадити после максималне неуређености?
Zadržimo se na ovome, ostalo su nagađanja.
Stabilne i kauzalni odnosi sila čine da sistem teži ueđenosti.
Sve promene u silama (koje god da su) u okviru sistema dovode do razgradnje uređenih struktura dok se ponovo ne uspostavi stabilnost.
Do kog nivoa uređenosti će se stići zavisi od veličine sistema, elemenata koji čine sistem, nivoa i trajanja izlovanosti takvog stanja sistema od spoljnih uticaja koji dovode do poremećaja u silama koje deluju u tom sistemu.
Treba imati u vidu postojanje sistema u okviru sistema i to bez jasnih granica tako da se sistemi prožimaju. Zapravo, sistem je samo pojam kojim se želi u okviru nekih granica na nešto skrenuti pažnja uma (umom izolovati).

Mi zapažamo frekvencije - oscilacije kojih ima svuda. Voda isparava, stvaraju se ovlaci, hladi se, pada sneg i gle čuda, pahulja ima uređenu strukturu, pada, zatim dolazi do promena sila neko je zgazi ili sunce rastopi i ponovo ispočetka.

Kada govorimo o uređenosti, govorimo o onoj uređenosti koju umom osvestimo.
Recimo, slušajući J. S. Bacha neko tu čuje divnu i uzvišenu melodiju a neko čuje neko drombuljanje.

Sa našeg nivoa svesti mi vidimo onu uređenost koju možemo da osvestimo. Sve ostalo spada u nagađanje i pretpostavke, što svakako nije ništa što bi trebalo smatrati negativnim.
 
Kada govorimo o uređenosti, govorimo o onoj uređenosti koju umom osvestimo.
Recimo, slušajući J. S. Bacha neko tu čuje divnu i uzvišenu melodiju a neko čuje neko drombuljanje.

Sa našeg nivoa svesti mi vidimo onu uređenost koju možemo da osvestimo. Sve ostalo spada u nagađanje i pretpostavke, što svakako nije ništa što bi trebalo smatrati negativnim.

Када многи говоре о уређености упадају у конфузију јер није опште познато да постоје две врсте реда, и да је "неред" празан појам без значења. Сада, те две врсте реда потпадају под један појам и под једну реч "ред". Тако да је конфузија општа када год се говори о ентропији о повећању реда или нереда и слично. :neutral:

Што се тиче две врсте реда.
Рецимо,ако уђеш у неку собу и затекнеш је "нереду" мислиш при томе да је тај неред недосатак вољног.. или соба није уређена у складу са нечијом вољом зато је у нереду. Али је итекако уређена у складу са природним механичким законима. У складу са акцијом и рекацијом. Ред је ту саврешен у том механичком смислу.

Тако да је један ред који ствара воља а други коју стварају механички закони.

При чему реч "неред" једино указује на присуство једног реда а одсуство другог. Или присуство вољног а одуство механичког и обрнуто.
 
Када многи говоре о уређености упадају у конфузију јер није опште познато да постоје две врсте реда, и да је "неред" празан појам без значења. Сада, те две врсте реда потпадају под један појам и под једну реч "ред". Тако да је конфузија општа када год се говори о ентропији о повећању реда или нереда и слично. :neutral:

Што се тиче две врсте реда.
Рецимо,ако уђеш у неку собу и затекнеш је "нереду" мислиш при томе да је тај неред недосатак вољног.. или соба није уређена у складу са нечијом вољом зато је у нереду. Али је итекако уређена у складу са природним механичким законима. У складу са акцијом и рекацијом. Ред је ту саврешен у том механичком смислу.

Тако да је један ред који ствара воља а други коју стварају механички закони.

При чему реч "неред" једино указује на присуство једног реда а одсуство другог. Или присуство вољног а одуство механичког и обрнуто.
Ne mogu da verujem da ti govoriš o MEHANIČKOM redu...
Očigledno je ovde i inače,nepoznavanje fizike,posebno termike,nanofizike,ali i astrofizike...
Zakon entropije pre svega govori da energija prelazi isključivo sa toplijeg na hladnije telo ili medijum...Hoas koji pri tome nastaje kod uređenih
sistema je samo propratna pojava...Ista stvar je u astrofizici,samo što je hladniji medijum prostor...
Oslobađanje sintetizovane energije ne znači povećanje energije...Ne postoji zabeleženo realno povećanje energije-beleže
se samo apsolutni gubici u prelazu u prostor-hladniji medijum...Vežbanje...Ništa strašno...(Nova saznanja se očekuju
još ove godine...)
 
Zakon entropije pre svega govori da energija prelazi isključivo sa toplijeg na hladnije telo ili medijum...Hoas koji pri tome nastaje kod uređenih
sistema je samo propratna pojava...Ista stvar je u astrofizici,samo što je hladniji medijum prostor...

Тако је то у физичком смислу кога је изнео Карнот али ако ентропију узмемео у филозофском смислу морамо ствари изнети другачије
Ради се о томе да физички свет иде из стања максималне искористиљивости енергије до стања максималне неискористљивости исте. Тј од стања опште нестабилности где имамо непрестано прелажење енергије из једног облика у други а што чини разноврсност и промењивост појавног света, до стања када неће бити никакве промене енергије самим тим ничег хетерогеног већ само равномерне топлотне енергије ..која се више не може преображавати. Значи, свет у коме се све мења ,у коме је све нестабилно, постаће свет у коме се ништа не мења и где је све стабилно. Значи идемо из неуређености ка уређености.

А опет ред који ја створим када наместим своју собу јесте само мали одраз оног реда воље а који ентропија смањује, у смислу да повећава механички ред а смањуује вољни.

ПС. Видиш како се лако изгубити у томе када иста реч означава две врсте реда. :neutral:
 
Тако је то у физичком смислу кога је изнео Карнот али ако ентропију узмемео у филозофском смислу морамо ствари изнети другачије
Ради се о томе да физички свет иде из стања максималне искористиљивости енергије до стања максималне неискористљивости исте. Тј од стања опште нестабилности где имамо непрестано прелажење енергије из једног облика у други а што чини разноврсност и промењивост појавног света, до стања када неће бити никакве промене енергије самим тим ничег хетерогеног већ само равномерне топлотне енергије ..која се више не може преображавати. Значи, свет у коме се све мења ,у коме је све нестабилно, постаће свет у коме се ништа не мења и где је све стабилно. Значи идемо из неуређености ка уређености.

А опет ред који ја створим када наместим своју собу јесте само мали одраз оног реда воље а који ентропија смањује, у смислу да повећава механички ред а смањуује вољни.

ПС. Видиш како се лако изгубити у томе када иста реч означава две врсте реда. :neutral:
Ne,nego koristiš rečenice i reči kao žonglerske palice...:hahaha:
Naravno da su tvoji zaključci proizvoljni,ali koga to interesuje...:mrgreen:
Pa,neka se javi ako neko kapira-raspravićemo lako...:D
 
Тако да је један ред који ствара воља а други коју стварају механички закони.

При чему реч "неред" једино указује на присуство једног реда а одсуство другог. Или присуство вољног а одуство механичког и обрнуто.
Ako hoćeš idealistički, već sam napomenuo ono što i ti tvrdiš da je sve u umu. Pojmovno možemo da odvojimo voljno i mehaničko, ali nema jasne granice. Volja bi trebalo da podrazumeva radnju bića (svesnu ili nesvesnu). Sa nekog drugog gledišta samo svesnu. Ali kako god je definisali gde je granica između volje i nevolje (mehanike). Materija jeste nešto transcedentno u apsolutnom smislu, ali je a posteriori saznatljiva i logičkim zaključivanjem moramo doći dotle da materija nije stvorena nakon volje i uma, baš naprotiv. Ovo tvrđenje je isto toliko nesporno tačno kao i činjenica da bez materije nema ni volje ni uma. I nije obrnuto jer je materija uslov volje i uma.

Zašto ovo pišem?
Zato što ću reći da materija i svaki proces u okviru struktura (i onih koje podržavaju um) podležu zakonitostima pa tako, volja, um i procesi koji ih formiraju podležu tim zakonitostima (bili mi svesni njih ili ne bili).
Gde povući crtu između procesa koji ne čine volju i onih koji čine volju?
Dakle, u okviru mehaničkih procesa (široko shvaćeno) spadaju i volja i um. Na kraju šta mi uopše pokrećemo? Ništa, mi smo već pokrenuti i samo posmatramo i doživljavamo procese koji čine naš um uz privid da mi utičemo na procese a ne oni na nas. Dakle, i onaj deo nas koji je svestan doživljava i rasuđuje kako mu je nametnuto. U apsolutnom smislu proces ide ispred uma pa čak i naše "svesne" odluke bivaju osvešćene tek pošto su "donete".

Šta misliš o ovome?
 
Ako hoćeš idealistički, već sam napomenuo ono što i ti tvrdiš da je sve u umu. Pojmovno možemo da odvojimo voljno i mehaničko, ali nema jasne granice. Volja bi trebalo da podrazumeva radnju bića (svesnu ili nesvesnu). Sa nekog drugog gledišta samo svesnu. Ali kako god je definisali gde je granica između volje i nevolje (mehanike)

Границу можемо повући уз метафору напрегнутости и опуштености како је то Бергсон радио. Материја је опуштена воља а елан витал иста та воља али у својој напрегнутости. Или можемо такође рећи, материја је воља која је заспала а елан витал воља која је будна.

Ако подигнем руку, тај чин подизања руке биће акт напрегнуте, будне воље. А ако руку после тога отпустим тај чин биће резултат опуштене, заспале воље.

Исто тако, појавни свет који можемо да опажамо а у коме влада апсолутна нужност и ентропија јесте појава опуштене воље. А свака неодређеност, чин слободе, повећања реда, синтропије, сам живот а који се пробија кроз ту општу нужност усопоравајући је, можемо сматрати као деловАње напрегнуте, будне воље.Као што видиш ради се о вољи у оба случаја јер је воља супстанција основа свега.

Materija jeste nešto transcedentno u apsolutnom smislu, ali je a posteriori saznatljiva i logičkim zaključivanjem moramo doći dotle da materija nije stvorena nakon volje i uma, baš naprotiv. Ovo tvrđenje je isto toliko nesporno tačno kao i činjenica da bez materije nema ni volje ni uma. I nije obrnuto jer je materija uslov volje i uma.

Мораш ово рашчистити и не раздвајати вољу и материју. Оно што се у свести (како ти кажеш "уму", иако је ум нешто друго) објективно приказује као материја , субјективно је воља.

Али мислим да се ти овде враћаш реализму где имамо спољашњи свет као такав , а онда тек настају у њему сазнајућа бића, па тек терциајлно воља. Не. Воља је матафизичка. изван било каквог спољашњег света. И она је супстанција камена као и било чега другог. Тј. сам тај камен је воља ..а постаје камен тек у опажању сазнајућег бића.

Zato što ću reći da materija i svaki proces u okviru struktura (i onih koje podržavaju um) podležu zakonitostima pa tako, volja, um i procesi koji ih formiraju podležu tim zakonitostima (bili mi svesni njih ili ne bili).

Воља дакле није предмет, ствар која би подлегала законитостима спољашњег света. Воља није нигде на ланцу каузалитета. Већ је цео тај ланац метафорички речено, отпуштеност воље који се као такав као ланац узрочно последичних веза објеката, показује у опажању свесног бића и не оостоји као такав изван тог опажања.

Gde povući crtu između procesa koji ne čine volju i onih koji čine volju?
Dakle, u okviru mehaničkih procesa (široko shvaćeno) spadaju i volja i um. Na kraju šta mi uopše pokrećemo? Ništa, mi smo već pokrenuti i samo posmatramo i doživljavamo procese koji čine naš um uz privid da mi utičemo na procese a ne oni na nas. Dakle, i onaj deo nas koji je svestan doživljava i rasuđuje kako mu je nametnuto. U apsolutnom smislu proces ide ispred uma pa čak i naše "svesne" odluke bivaju osvešćene tek pošto su "donete".

Šta misliš o ovome?

Осим механичких нужних предвидљивих процеса имамо и "зоне неодређености" имамо и назнаке нечега слободног. Тако да се врати на ону метафору опуштености и напрегнутости воље. Једина апсолутна нужност влада у апсолутном простору тј, у геометрији. Али свака материја спољашњег света, свако испољење силе , има и проценат слободе. А та је слобода воља у смислу будне воље.

Погледај овај блог о Шопенхауровој метафори Позилипо пећине.

http://forum.krstarica.com/entry.php/23125-%C5%A0openhauer-Volja-i-predstava-kroz-alegoriju-Pozilipo-pe%C4%87in%D0%B5
 
да вас подсетим, лед је кад се вода смрзне а пара кад се прегреје.

кад бисте знали о чему наглабате помислили бисте да је пуж у праву да не може да се пређе километар дневно.
 
Mislim da bi jedno solidno preispitivanje u svakom pogledu dobro došlo...Da se stvari pronađu između krajnosti objektivizma
i silopsizma,ne na sredini,več na pravom mestu...
Ukoliko se ne želi komunikacija-treba tvrditi da je pojavni svet i svet ideja jedan isti svet-tada nema više komunikacije jer se lažemo!
Ukoliko ustvrdimo da je objektivan svet nezavisan od predstave o njemu odrićemo se menjanja sveta oko nas...
Nils Bor je začetnik izbalansiranog shvatanja između te dve krajnosti kome je namera da nalazi varijable ponašanja mikročestica i makropojava
u integrisanim sistemima...
Kasniji vojni projekti zasnovani na tim principima označili su početak novog mračnog doba nauke,posebno kvantne mehanike u implikacijama...
Korelativnost kao osnovni princip se uveliko primenjuje u vojnim projektima večine vojski pa i u srpskoj...Visoka konspiracija kretenizma je
prisutna u svim tim projektima,ali kakva bi to vojna talna bila kad ne bi curkala...:mrgreen:
Mislim da bar ovde o svemu tome možemo otvoreno i pošteno-bez nekih pretenzija-bar pokušati razgovarati...Nema potrebe da se iko odriče svog pristupa,valja samo pokazati dobru volju za dalje istraživanje!
 
Poslednja izmena:
Мораш ово рашчистити и не раздвајати вољу и материју. Оно што се у свести (како ти кажеш "уму", иако је ум нешто друго) објективно приказује као материја , субјективно је воља.

Али мислим да се ти овде враћаш реализму где имамо спољашњи свет као такав , а онда тек настају у њему сазнајућа бића, па тек терциајлно воља. Не. Воља је матафизичка. изван било каквог спољашњег света. И она је супстанција камена као и било чега другог. Тј. сам тај камен је воља ..а постаје камен тек у опажању сазнајућег бића.
Ja mislim da je odavno zaključeno da spoljašnji svet pripada subjektu u onoj meri kojoj ga percipira (nije bitno da li je granica na svesnom, ili obuhvata i potsvesni nivo), a da je njegova prava suština metafizička. O metafizičkom delu nema svrhe raspravljati.
Da. Volja je metafizička. O metafizičkom ne vredi raspravljati niti joj davati karakteristike. Tim pre što se umom ne može dolazati. Postojanje materije se umom može dokazati. Volja ne može. Lakše je dokazati postojanje Boga nego volje jer i Bog može (i mora) biti kauzalan. Sve što je nešto pripada materijalnom svetu i kauzalnosti. Ili je volja ništa?

Воља дакле није предмет, ствар која би подлегала законитостима спољашњег света. Воља није нигде на ланцу каузалитета. Већ је цео тај ланац метафорички речено, отпуштеност воље који се као такав као ланац узрочно последичних веза објеката, показује у опажању свесног бића и не постоји као такав изван тог опажања.
U to možeš da veruješ a i ne moraš. Pretpostavka i spekulacija. I to dokazivo neodrživa. Hm, nažalist. Bilo bi lepo da je to tačno.

Осим механичких нужних предвидљивих процеса имамо и "зоне неодређености" имамо и назнаке нечега слободног.
Postoje zone neodređenosti (ali neodređenosti za naš um), naznake nisu i potvrda niti može biti potvrde.

Погледај овај блог о Шопенхауровој метафори Позилипо пећине.
Ništa ne brini, pogledao sam. I ne samo pogledao.

Na kraju ako je ovo opredeljenje savremene filozofije, ona će da nastavi tradiciju dokazivanja Boga.

Samo jedno pitanje?
Zamisli da se ceo svemir (svi procesi, napetost i opuštenost) apsolutno vrate jednu sekundu unazad i ponovo se odviju. Hoće li se desiti nešto drugačije u toj sekundi?

Ili će biti kao u ovom fazonu:

Išli Mujo i Haso u pozorište gledati film u kome glumi Fata. Počinje predstava i u jednoj sceni Fata vozi bicikl. Kaže Mujo Hasi:
- 'Ajmo se kladiti da će pasti.
Na to će Mujo:
- 'Ajmo se kladiti da neće.
Fata padne sa bicikla. Kada se završio film, kaže Mujo Hasi:
- Moram ti priznati da sam ovaj film već gledao i znao sam da će pasti.
A Mujo kaže:
- Ma i ja sam gledao, al' sam se nadao da je naučila voziti.
 
Ja mislim da je odavno zaključeno da spoljašnji svet pripada subjektu u onoj meri kojoj ga percipira (nije bitno da li je granica na svesnom, ili obuhvata i potsvesni nivo), a da je njegova prava suština metafizička. O metafizičkom delu nema svrhe raspravljati.
Da. Volja je metafizička. O metafizičkom ne vredi raspravljati niti joj davati karakteristike. Tim pre što se umom ne može dolazati. Postojanje materije se umom može dokazati. Volja ne može. Lakše je dokazati postojanje Boga nego volje jer i Bog može (i mora) biti kauzalan. Sve što je nešto pripada materijalnom svetu i kauzalnosti. Ili je volja ništa?

Воља јесте ништа.. за ум, за интелект, за сазнање. Од како је Баркли доказао непостојање објективног света изван сазнавања, а Кант исто то потврдио, при чему смо добили поделу на појаву и ствар по себи; од тада је ствар по себи непознато x... наглашавам, за сазнање.! Зашто?

Зато што сазнање има посла само са објектима у простору везаних каузалним везама, а као што си и сам закључио воља је изван свега тога; нити је објективна , нити је каузална. Дакле, у праву си. Не можемо сазнати вољу самим тим ни емпиријски доказати.

Међутим, ту има једно велико али. Забровио си да ово није време Кантове критике чистог ума, када је спекулативна метафизика престала постојати. После Канта добили смо метафизику која није више заснована на сазнању већ на ткз. интуицији, на увиду у непосредне чињенице свести.

Епа, за ту метафизику... воља не да је ништа...него је све и свја! И то је доказано да доказаније не може бити! Причице и теорије сировог материјализма су смејурија у односу на то. Тако да смета та твоја фрустрација која гледа у метаријализам очито као у догму ..па кажеш у вези воље "то су само спекулације и добро би било да је истина". Нису спекулације.

Ево у пар реченица:

Трајање! Има ли ишта супстанцијалније на овом свету од трајања? Нема! Али видиш. Трајање није оно што већина људи заједно са целом научном јавности мисле. ТРАЈАЊЕ НИЈЕ ЛИНИЈА У ПРОСТОРУ. Трајање није линија подељена на три дела које ћемо звати прошлост, садашњност, бдућност. Не. То је линија подељна на три дела у простору и нема ни В од времена...од трајања које је дакле нешто што нема никакве везе нити са прошлошћу , садашњошћу...будућношћу. То су називи за делове линије не за време..не за трајање.

Као што видиш. Ма колико гледао око себе, ма колико гледао у епрувете и реторте.... нигде у спољашњем свету нећеш наћи трајање. А наћи ћеш га у себи као интуицију. Као ткз. Бергсонову интуицију трајања. Јер, иако трајња нема у спољашњем свету..опет оно је сама основа истог. :neutral: Која није у спољашњем свету него у свести.. као интуиција.

Јеси ли сада уверен да нема ту никаквих спекулација већ чисте истине.

Дух је примаран..материја је секундарна. То није хипотеза...већ факт!

пс. А сада оно што налазиш у себи и зовеш "трајање".назови воља И СВЕ ЋЕ ТИ БИТИ ЈАСНО. Јер воља је у трајању а трајање није у спољашем свету.
 
Poslednja izmena:
пс. А сада оно што налазиш у себи и зовеш "трајање".назови воља И СВЕ ЋЕ ТИ БИТИ ЈАСНО. Јер воља је у трајању а трајање није у спољашем свету.

Nema potrebe da sve citiram. Ja ovo javno dopisivanje smatram konstruktivnim i interesantnim. Pa da nastavim.
Voleo bih da me ubediš u postojanje volje. Ali nije dovoljno da zamenimo mesta pojmovima.
Kao i materija i trajanje je metafizičko. Ali je trajanje kao i materija nesporno. Trajanje je takože usko vezano za materiju i sa njime čini procese. Ti procesi su naše misli na prvom i jedinom mestu. Sve ostalo sem naših misli je metafizičko, ali ne znači i nekauzalno. Kauzalitet je nešto što pomaže sa jedne strane našem saznanju i zaključivanju a sa druge, stabilnosti bez koje nema gradnje ni složenih struktura ni uma.

Kada bi nam bio dat neki nematerijalni um (što je nemoguće), mi ne bismo mogli da poverujemo da je moguće ovo čemu smo mi sami dokaz.
Pa čak ni sada, kada smo materijalni um nama se sami sebi činimo nemogućima i previše složenima pa u pomoć pozivamo Boga.
Jedan od predmeta na teološkom fakultetu je i filozofija. I crkva (koja god, jer svima ide u prilog) će itekako podržati princip volje (kako je opisuješ) jer je to naučni put ka Bogu.
Ne potcenjuj crkvu. Gledao sam mnoge emisije koje preko raznih naučnih disciplina ne pominjući direktno Boga, ubedljivo i "činjenično" nameće nešto što ne može da prođe naučni, ili na drugoj strani logički izazov. Ali da ne pravim dalje aluzije, pre bih da kritički sagledam ovo o čemu je reč.
Pitam se da li filozofija želi da odloži svoj kraj jer je udarila u zid - stigla do kraja puta. Shvatila granice uma a sa njime i sopstvene granice. Šta novo dati?
INTUICIJA!
Ako je ovo izlaz, onda se otvara vrlo široko polje za spekulacije. Može se stići gde god želimo.
I naravno, uspeće joj ono od čega se odavno odustalo, a to je da dokaže Boga.
Jednoga dana, filozofija će, ako se ovako bude kretala, izučavati samo u okviru teološkog fakulteta.

Samo kauzalitet jeebe. A kako shvatiti nekauzalno? Nekauzalno šta? Volju? Pa definiši volju, ali ne zamenom pojmova. Ne može se sve što je nesaznatljivo nazvati metafizikom. Ali nije i da ne može. Rečima se sve može.

Jeste suština materije nesaznatljiva, ali to nije apsolutno tako. Ona je saznatljiva u smislu da možemo razumom doći do zaključka da ona mora da postoji. Isto je i sa vremenom. To nije slučaj i sa nekauzalnošću. A ako volju vezujemo za nekauzalnost, onda takvu volju ne možemo da dokažemo. To ne znači da ne možemo koristiti pojam "volja". Ali to nije apsolutna i nekauzalna volja. To ne znači da treba reći, biće kako je suđeno pa sednemo i skrstimo ruke. Ali sa sigurnošću možemo reći da ono što se desilo je moralo da se desi.

Biću otvoren i izneti i moje misli u ovom trenutku.
Pomišljam da si religiozan ili da radiš za crkvu.
Nemam generalnu averziju ni prema crkvi, a naročito ne prema religiji. Ali tome nije mesto na filozofiji.
Ali nije na meni da odlučim kojim će putem filozofija da zastrani i šta će se nazivati filozofijom.
 
Još jednom sam bacio pogled na tekst pa sam i ovo izdvojio.
Међутим, ту има једно велико али. Забровио си да ово није време Кантове критике чистог ума, када је спекулативна метафизика престала постојати. После Канта добили смо метафизику која није више заснована на сазнању већ на ткз. интуицији, на увиду у непосредне чињенице свести.
Dakle sada je spekulativna metafizika ponovo počela da postoji?
I objasni mi ovo "непосредне чињенице свести".
Pa i materija je neposrednja činjenica svesti mnogo uočljivija nego nekauzalna volja.
Razumem pomenuti volju u okviru neposrednih činjenica svesti, kao što je i kauzalnost neposredna činjenica svesti.
Ali mi intuitivno ulazimo u sukob sa zdravim razumom. A to intuitivno su možda naši strahovi i nemirenje sa nečim što bi razumom morali da priznamo.

Ako ćemo tako, onda nemoj više da kritikuješ nauku i njeno bavljenje nečim što ima dalekosežni efekat na ljudski život i promene u tom njegovom životu i svesti (bez obzira na moguće negativne posledice).
 

Back
Top