Odnos Đukanovića prema zločinima nad Bošnjacima u Crnoj Gori
U izvještaju IFIMES-a dodaje se da se Đukanovićeva zabrinutost zbog haškog Tribunala i krivičnog progona najbolje prepoznaje u njegovim izjavama iz 2008. godine vezanim za zločine počinjene nad Bošnjacima u Crnoj Gori:
"Duboko sam uvjeren da sva lica navedena u zahtjevu za provođenje istrage (neposredni izvršioci i niže rangirani zvaničnici), pa i ona koja su učestvovala u ovoj akciji, nijesu ništa učinila sa predumišljajem i da uopšte nijesu znali, niti su mogli znati da će se deportovanima, pogotovo muslimanske nacionalnosti, jer koliko znam, većinom su stradali, desiti ono što im se nažalost desilo, nakon što su isporučeni BiH i Republici Srpskoj. U ovo sam apsolutno uvjeren. Ovo pitanje nije otvarano ni nakon što je državni tužilac Crne Gore Vlado Šušović posjetio Hag i od tužiteljice Luiz Arbour zatražio informaciju, da li ovaj događaj može biti predmet interesovanja Tribunala. Tada nam je odgovoreno iz tužilaštva haškog Tribunala da nije zainteresovano za ovaj događaj", kazao je Đukanović.
IFIMES navodi da Đukanovićeve tvrdnje iz navedene izjave nisu tačne:
"To uopšte nije tačno, jer se u to vrijeme Tužilaštvo, kojeg je vodila Arbur (1996–1998) najintenzivnije bavilo odgovornošću političkih rukovodstava svih republika bivše SFRJ i skoro su svi vodeći lideri, prije ili kasnije, iz tog perioda, postali ili optuženici, operativni insajderi ili svjedoci haškog Tužilaštva. Upravo je 2003. godine zbog odbijanja svjedočenja u slučaju Milošević, Đukanović došao u situaciju, da poziciju svjedoka zamijeni sa pozicijom osumnjičenog ili čak optuženika pred Tribunalom", piše u izvještaju IFIMES-a.
IFIMES s tim u vezi dodaje da je "najinteresantnije to što je Đukanović bio obećao nekim osobama iz haškog Tužilaštva svjedočenje u slučaju Milošević".
"Naprasna odluka Vijeća sigurnosti UN-a, da se istrage Tužilaštva Tribunala završe 2004. godine spriječile su haško Tužilaštvo, da podiže optužnice i nastavi dalje aktivnosti u pogledu odgovornosti Đukanovića. Ratni zločin ne zastarijeva i kad tad će biti moguće izvršiti pokretanje postupka protiv najodgovornijih, a trenutna pravosudna farsa sa suđenjima u Crnoj Gori i akcijama na obeštećenju žrtava i porodica će morati dobiti svoj epilog na način, da će se morati utvrditi odgovornost Đukanovića, ali i Bulatovića i drugih za zločine nad Bošnjacima. Posebno imajući u vidu da je Đukanović bio premijer Vlade i da je bio odgovoran za rad MUP-a C. Gore, a komandna odgovornost ne podrazumijeva samo odgovornost u planiranju, organizovanju ili sprečavanju zločina, nego i u nekažnjavanju i zataškavanju, odnosno ne preduzimanju mjera, što je bio jasan slučaj sa Đukanovićem u počinjenom zločinu nad Bošnjacima. Od 1991. do potpisivanja Dejtonskog sporazuma u C. Gori niko nije odgovarao za zločine počinjene i u BiH, iako postoje obimni dokazi i svjedočanstva koja su se nalazila i nalaze u vladi Crne Gore. Tako je jedinica vojnih rezervista na sjeveru Crne Gore likvidirala porodice 23 ubijenih kosovskih izbjeglica, koje su tokom NATO intervencije 1999. godine pokušavale, da se domognu bezbjedne teritorije bježeći od srpske paravojske i NATO bombi na Kosovu", piše IFIMES.
IFIMES se u svom poslednjem izvještaju posebno pozabavio i Đukanovićevom ulogom u ratu u Hrvatskoj. U poglavlju naslovljenom "Đukanović i Bulatović i zločini u Hrvatskoj" IFIMES navodi:
"Iz tog perioda poznata je sledeća izjava Đukanovića za državni ratnohuškački dnevni list "Pobjeda" 22. oktobra 1991. godine, gdje je izjavio, da je "pohod na Dubrovnik svrsishodan te da je svako suprotno gledište izdajničko.
"Ðukanović je kazao, da se "ne može mahati grančicama mira dok se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom” – poručio je Ðukanović, piše u izvještaju IFIMES-a.
IFIMES dodaje da se učešće Đukanovića i Bulatovića u saveznim i republičkim organima SRJ direktno vezuje za zločine.
"Pomoć u mobilizaciji jedinica tzv. paravojnih jedinica, operativne i logističke podrške Miloševiću i stavljanje svih resursa C. Gore na dispoziciju Miloševiću, koji je potom optužen za zločine na Kosovu, Hrvatskoj i BiH je u neposrednoj relaciji sa Đukanovićem, Bulatovićem i drugim. Milo Đukanović kao premijer ima apsolutno odgovornost za sve akcije prema Republici Hrvatskoj, a posebno kao učesnik sjednica VSO o čemu smo pisali u gornjem dijelu analize", stoji, između ostalog u izvještaju IFIMES-a.
U poglavlju naslovljenom "Đukanović i Bulatović i zločini u BiH" piše da Crna Gora mora snositi posljedice tužbe protiv Srbije i presude, jer je faktički učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Međunarodni institut IFIMES zaključio je svoj izvještaj porukom da će nastaviti sa istraživanjem odgovornosti Mila Đukanovića, Momira Bulatovića i drugih za ratne zločine počinjene u periodu 1991–1995. godine i o tome redovno informisati javnost.
"To je bitno zbog istine i pravde bez koje nema pomirenja na prostorima Balkana. Zabrinjavajuća je činjenica, da EU čiji su jedan od temelja ljudska prava u Milu Đukanoviću vidi svog partnera čak i favorita", stoji u zaključku izvještaja.
