Prereno rodjene bebe i roditelji

@srecica@

Početnik
Poruka
31
Neko vreme citam forum ali nisam nasla ovakvu temu.

Moja devojcica je rodjena u sedmom mesecu trudnoce sa tezinom manjom od kilogram.
Smestena je na Institut za neonatologiju.
Sada je na poluintenzivnoj i polako napreduje.
Sa ovom temom zelim da razmenim misljenja i sa drugim roditeljima u slicnoj prici.
Lekari i sestre na institutu su OK ali ima i propusta.
Ponekada se pitam- a koja su prava nas roditelja,kome se obratiti a da to ne bude
shvaceno pogresno.
Shvatam da moje dete nije tamo jedino ali i primecujem da je medicinskih sestara malo,da su deca duze vreme ne presvucena a plac u medjuvremenu normalna pojava.
Ali da li je i 'kila' koju veliki broj dece tamo dobije,normalna pojava?!?
Da li je normalno i da se deca 'prehlade' pa stave pod terapiju?
Koga pitati?
 
Nisam roditelj...ali imam neka iskustva po ovom pitanju.Naime moj sestric(od rodjene sestre) rodjen je tek sto je usla u osmi mesec.Posto ona zivi u G.Milanovcu,a tamosnji lekari su prilicno neiskusni,odmah po rodjenju prebacen je u institut za prevremeno rodjenu decu u Kragujevcu.Znam da je tamo bio skoro ceo mesec,i to prvu polovinu sam,a onda mu je i mama dosla,pa su bili zajedno.Lekar odavde koji joj je inace i vodio trudnocu,tvrdio je da iako je pukao vodenjak,nisu morali da je porode tako rano,nego da je uz adekvatnu terapiju mogla da saceka da udje u deveti mesec.Shodno tome,beba je bila podvrgnuta nekakvim terapijama i naravno bio je u inkubatori,Medicinski strucnjaci kazu da je posebno kritican osmi mesec,sto kod tebe nije slucaj,sto je dobro naravno.Sto se tice nege beba u tim ustanovama,stvarno ne znam,ali ne cudi me nista.Ono sto jos znam je da iako nije sisao prvi mesec,davali su mu vestacku hranu,kad mu je mama dosla,normalno je poceo da sisa.Eto toliko..ne znam koliko ti je pomoglo...svakako zelim ti sto pre da budes pored svoje bebice i da ti bude ziva,zdrava i vesela devojcica :)
 
Hvala moderatorima sto su dozvolili otvaranje ove teme.
Hvala maxyma na lepim zeljama,u ovim trenucima legnu kao melem.
Na institutu imaju stroga pravila ali ako se to svede na posao kao i svaki drugi
desavaju se propusti.
Kako ih preduprediti, kako se postaviti sa lekarima i sestrama, a ne dobiti epitet majka koga treba izbegavati?!

Susrecem dosta roditelja na institutu, i svi mi imamo taj pogubljeno zabrinut pogled.
Par razmenjenih recenica,sustina je ista,samo strpljena i srece.
Kada ponekad klonem duhom pomislim-a kako je mojoj devojcici,pa kome je teze?
a onda me bude sramota od same sebe!

Citala sam i o tome kako ostvariti kontakt sa bebama koje su u inkubatoru,
dodirom,pogledom,recima.
To izgleda tako malo a jedini je nacin.

Bebe ne bi trebalo da su duze van aparata,
ja sam moju drzala u narucju par puta i to zahvaljujuci ljubaznosti sestre.
Kada je tezina blizu dva kilograma,bebe prebacuju u ktrevetic i vrlo brzo nakon toga
,ako je sve u redu,odlaze kuci.
 
Ne znam sta da kazem na tvoje primedbe. Ja sam bila na Institutu za neonatologiju u Beogradu, obisla odeljenje i svi su bili vrlo fini i profesionalni. Na ulazu postoje brosure u kojima je objasnjeno ponesto o prevremeno rodjenim bebama kako se roditelji ne bi prestravili zbog toga sto ih je sanaslo.
E sad, razlog mog odlaska tamo nije sto mi dete tu lezi, nego zato sto sam donator mleka za bebe koje su tu.
Meni je to bilo super da se trude da bebama koje su tako majusne omoguce da dobijaju prirodno a ne vestacko mleko. Koliko sam shvatila tako se radi svuda u svetu. Nadam se da ce ti beba brzo porasti i biti sa tobom :bye:.
 
Daleko od toga da nisu ljubazni i strucni, pa oni su najbolja ustanova za prerano rodjenu decu.
Zahvaljujuci njima moje dete je dobro.
Mozda nisam dovoljno pisala o dobrim stranama pa se da zakljuciti tako nesto.

Moja reakcija je vise negu te dece a ne na lecenje.
Moram, jer tome i prisustvujem cesto ,da primetim da deca(narocito veca koja su pred odlaskom kuci) placu duze vreme a da mu niko ne pridje.
Mozda je to problem nedostatka osoblja,mozda tako treba(?)
ali da li je tesko dati cuclu detetu ili ga pomaziti ili to ne spada u opis posla?
Ili sam ja prestoga?
Zato sve ovo i pisem i volela bih misljenja i drugih roditelja.
 
Znas, oko toga koliko ih puste da placu, nema razlike u redovnoj nezi u porodilistima i tu. Mislim, mada ne mogu da tvrdim jer nas ne pustaju tamo gde su bebe, da u porodilistima inace puste tako bebe da leze i pacu u svojim boxevima. Koliko puta su ih donosili poredjane na onom stolu, za podoj, i onda ti dodje dete svo crveno i uplakano. Tako da na zalost ako nije opcija baby friendly (sto objektivno nije moguce na Institutu za neonatologiju), preostaje ti da se strpis da budes sa svojom bebom i mazis je i pazis svaki put kad zaplace.
 
Evo da se i ja prikljucim, moja devojcica je rodjena dva dana po ulasku u osmi mesec, sa 1,450 g. Lezala je skoro dva meseca na Institutu. Posto sam se ja tesko porodila i to ne u Beogradu, mleko su mi vec u porodilistu prekinuli, tako da je nisam dojila ni dana. Svakog drugog dana smo putovali u Beograd da bismo je vidjali... preko onog stakla samo, tek kad je bila blizu 2 kg dopustili su mi da udjem i malo je uzmem u narucje. Ja sam bila prezadovoljna njihovim ophodjenjem sa mojim detetom, doktorka koja je vodila moje dete se zove Vera Sumrak, jedna divna zena i doktor, nezna prema deci i strpljiva prema roditeljima. Sa Instituta je izasla sa 2,450 g, i nakon toga do njenih navrsenih godinu dana smo svakog meseca dolazili na kontrole, vadjenje krvi, UZ mozga, opsti pregled.... I moja cerka je imala preponsku kilu i to mi je objasnjeno njenom nezreloscu po rodjenju. Tamo su joj nesto i krv menjali, nisam razumela bas sta tacno, bila je pod terapijom, samo 2 dana na vestackom kiseoniku. Svakih njenih i 10grama je za mene znacilo kao kilogram, i potpuno razumem kako se osecas i kako si zabrinuta. Moras se naoruzati strpljenjem i nadati se da ce beba sto pre kuci. To da li ih pustaju da placu predugo, ne znam, mislim da i terminskim bebama ne prilaze u porodilistu cesto, nece ih niko uzeti da ih ljulja ili utesi. Prevremeno rodjenje je mojoj cerki donelo problematicno zdravlje, dok je bila manja patila je od alergijske astme, imala preponsku kilu, urodjeni reflux obe strane 3. i 4. stepen, bila tako stalno bolesljiva. Ali to smo sve resili, do sada je operisala tu kilu, treci krajnik i reflux. Sada ima 7 godina, krenula je u prvi razred, strasno inteligentna i vrlo zahtevna :) prava mala gospodjica. Kad kazem prijateljima da je ta vrca rodjena sa kilo i po ne mogu da poveruju. Tako da verujem da ce i u slucaju tvoje bebe biti sve u redu, Institut je stvarno vrhunska ustanova tog tipa u zemlji, to sto malo deluju previse poslovno, pa to je za njih posao kao i za nas nash. Puno srece i pozdrav
 
Hvala na podrsci.

Dosta vremena provodim na institutu i vidim i neznost i paznju.
Najbolje je ako majka moze da bude tamo i provodi sto vise vremena uz svoju bebu.
Onda se njihovi propusti mogu ublaziti.
Nama,meni, problem je i nahraniti, presvuci, pomaziti, utesiti bebu koja je u inkubatoru,
jer dok je unutra ne bi je trebalo cesto iznositi napolje,i sve to se radi kroz otvore za ruke.
Njima je to rutina a nama tehnika koja se uci.
7sins,kako po izlasku t.j. dolasku kuci se racuna bebina starost.
Kada beba stigne svoje vrsnjake?
 
Hvala na podrsci.

Dosta vremena provodim na institutu i vidim i neznost i paznju.
Najbolje je ako majka moze da bude tamo i provodi sto vise vremena uz svoju bebu.
Onda se njihovi propusti mogu ublaziti.
Nama,meni, problem je i nahraniti, presvuci, pomaziti, utesiti bebu koja je u inkubatoru,
jer dok je unutra ne bi je trebalo cesto iznositi napolje,i sve to se radi kroz otvore za ruke.
Njima je to rutina a nama tehnika koja se uci.
7sins,kako po izlasku t.j. dolasku kuci se racuna bebina starost.
Kada beba stigne svoje vrsnjake?

Nekako sticem utisak da potenciras na njihovim propustima. Sta bi konkretno navela kao primer kada je u pitanju tvoja beba a smatras propustom s njihove strane? Meni nisu cak dali ni kroz proreze za ruke da pomilujem bebu, samo sam jednom tokom njenog boravka tamo mogla da udjem i podrzim je malo. Jeste mi to tada bilo strasno i shvatam kako se osecas, ali donekle i opravdano, zamisli sta mi sve s napolja mozemo da unesemo u te prostorije, te bebe su prakticno na intenzivnoj nezi stalno. Iskrena da budem jednom smo nekako prosli okolo naokolo do neke terase da je gledamo kroz prozor, dok je lezala u inkubatoru, kad sam je ugledala onako prikacenu na sto i jednu cevcicu, igle po glavi i telu, umalo nisam umrla od soka! Zato i nisu dozvoljavali da ulazimo tamo, nego oni bebu izvade i donesu do vrata da je vidimo.
Starost beba se racuna najnormalnije, od dana rodjenja ne od dana predvidjenog punog termina trudnoce i dana predvidjenog porodjaja. Znaci kao da je beba rodjena u terminu, ali se naravno naglasava kod lekara pedijatara kasnije van instituta da je beba rodjena prevremeno, pokaze se uvek otpusna lista, naglasi se prosto da bi lekari znali da je beba osetljivija i zahteva vise paznje. Pitas kad beba stigne svoje vrsnjake? Draga moja, iznenadices se koliko nimalo nece zaostajati za svojim vrsnjacima, moja cerka je prohodala sa godinu dana, propricala u 8. mesecu, uvek bila vesela, pokretna, spretna.....Tada mi je njena doktorka naglasila, jer sam bila jako zabrinuta za njeno mentalno zdravlje, : Ove bebe ili zaista malo zaostaju u motorici od svojih vrsnjaka, retko mentalno, ili su natprosecno inteligentne.:) Videces i sama tokom kontrola koje cete imati, oni sprovode dosta testova da ocene mentalnu i fizicku zrelost bebe. Verujem da ce sve biti u redu. Jel bese devojcica u pitanju? Da, evo sad sam pogledala, devojcica :) I to mi je naglaseno, devojcice su zilavije, vise se bore za zivot i prezive :) Tako da skupi hrabrost i strpi se, beba ce brzo biti u vasem narucju.
 
Poslednja izmena:
Evo da se i ja prikljucim, moja devojcica je rodjena dva dana po ulasku u osmi mesec, sa 1,450 g.
joj, mica mala :heart: moja devojcica je rodjena mesec dana ranije sa 2400 g i mislila sam da je najmanja na svetu :heart:

srecice, nisam bas najbolje shvatila o kakvim propustima pricas, o tome sto bebe placu ili sto se prehlade?
nisam bila na institutu, samo mogu da pretpostavim da ti zaposleni tamo ipak moraju da makar malo iskljuce svoje emocije...ne mogu ni da zamislim koliko majusnih bebica prodje kroz njihove ruke, pa sad zamisli da svaku maze i paze...:heart:
jooooj mene bi to strasno opterecivalo, valjda i oni razviju neki odbrambeni mehanizam pa svaku bebu gledaju isto, ne znam...naravno da majkama to tesko pada, jasno mi je potpuno. :heart:
 
Hajde da probam opet da napisem zamerke.Prethodne dva puta nisam uspela da posaljem.

Intenzivna nega je jedan veliki box sa puno inkubatora i i sestre i lekari su non stop tu.
Posete su svaki dan od 12-14 osim vikendom i preporuce ti da dolazis cesce jer bebe osecaju prisustvo roditelja.
Ruke se dezinfikuju obuce se mantil i kapa i bebu mozes da mazis kroz otvore za ruke.Tako da mi nije jasno iskustvo 7sins.

Poluintenzivna t.j. ostala odeljenja su vec sasvim sasvim nesto drugo!
 
Poslednja izmena:
Koliko sam bila srecna sto je moja beba izasla sa intenzivne
toliko sam se i uplasila kada sam je videla na poluintenzivnoj.
U boxeve sestre ne ulaze po pola sata,vecina beba imaju herniju,pneumoniju,
konjuktivitis i razne druge infekcije.
Sledeci sok je bio kada sam videla da i bebe iz aparata kada kupaju ne zatvaraju prozor
t.j. kupaju ih i presvlace pri otvorenom prozoru.
Odnosi sa sestrama su, kada dolazite u posetu, super, ali kada ste tamo ili po ceo dan ili i nocu onda je to menja u suprotno.
 
E sada i konkretno sto sam ja videla i dozivela.

Obroci idu na tri sata i majke koje su tamo preko dana ili 24h idu u vreme obroka i hrane svoje bebe,boxevi su u staklu pa se vide i ostale prostorije.

Obrok u 20h se malo pomeri pa se bebe hrane oko 21h a onda se onaj u 23h preskace(!!!)
nahrane se samo bebe koje puno placu i cije su majke tu, onda onaj u 02h ide normalno pa se onda opet onaj u 05h preskace(!!!).
Iz kuhinje nocu(za te obroke koji se preskacu) stigne hrana ne u bocicama za svaku bebu nego u vecim (250ml) staklenim bocicama pa se to razdeli po potrebi.
Tako se i desi , kada sestre hoce da pozure a bas ih briga sto to vide i majke,da se vise beba nahrane sa istom bocicom i cuclom(???!!!) -to je bilo i za nasu nevericu!
Onda ne cudi sto bebe dobiju lakse pneumoniju od tople reci.
 
Poslednja izmena:
Posle kupanja,presvlacenja terapije obavezno se odlazi u sestrinsku sobu na push pauzu.
Nije bitno ni ako obroci stignu (narocito ujutro a znamo da je obrok u 05h preskocen) one stizu tek posto su dooobro odmorile.
Cinjenica je i da u nocnoj smeni rade po dve sestre a ima po 20 i vise beba.
Ali da li bi to trebalo da je opravdanje???
Promaja u boxu u 23h ,otvoren i prozor i vrata naspram prozora,moja beba samo par dana sto je izasla iz aparata,
izazvala je moju prituzbu sestri koja je bila na push pauzi a sve to onda pravi rat sa njom.
Komentar "vi je mnogo mazite" i "30 godina radnog iskustva" samo govori o mentalnom sklopu tih sestara.
 
Grubost sestara je posebna stavka.
Dok lekar pri viziti polako pridje bebi polako je probudi ako spava sestre to rade drugacije.
Recimo,davanje antibiotika preko braunile je u mili sekundi.
Komentar sestre ,kada joj je, dok je moja beba spavala,sasula terapiju a ova onda pocela da vristi,bio je uz osmeh "eto sada je budna pa mozete da je nahranite"!
Takodje sam i gledala kada jedna od nevestijih sestara pokusava bezuspesno da plasira braunilu u venicu na glavi jednoj bebi.Zavrtela mi se soba od bebinog bolnog placa.
Onda razni komentari tipa "napredovanje nauke t.j. uspesnosti odeljenja intenzivne nege ,
remeti prirodnu selekciju" i "kolika je doktorska plata a kolika nasa" itd itd!!!
 
Posebno pitanje je zasto majke cute!

Zato sto je vecina majki iz unutrasnjosti ,tu provedu po mesec i vise, upucene su samo na sebe,
a njihovo dete zavisi od tih sestara i njihove nege,a svaka zeli da sto pre sa svojom bebom ode odatle.
I onda je bolje cepirati se sestrama,i nabaciti snishodljivi osmeh
pa ce mozda biti malo bolje ka bebama.
 
E pa ovako...Pre otprilike godinu dana i moja beba je bila u sličnoj situaciji.Nije bila prerano rođena, ni male težine ali imala je respiratorni distres na šta se nadovezala i sepsa tako da je u vrlo teškom stanju prebačena na IMD koji je taj dan bio dežuran. Na intenzivnoj nezi provela 7 dana a posle je prebacili na odeljenje poluintenzivne nege, gde sam ja nekom srećom stigla kad i ona tako da nije bila bez mene ni minute. Moj krevet se nalazio tik uz stakleni zid koji me je odvajao od beba koje su tu bez mama a kako ja od uzbuđenja nisam spavala uopšte prva tri dana a ni kasnije nešto mnogo uglavnom sam sva dešavanja propratila. Što se tiče med.sestara hm...od onih krajnje ljubaznih i spremnih da ti sve objasne i pomognu, do onih manje ljubaznih,,,ali sve su izvršavale svoj posao. To je porazumevalo na svaka 3 sata presvlačenje pa hranjenje i terapija. Tako su organizovane da se zna koja šta radi.Uglavnom su u smeni jedna mlada i jedna starija sestra(pod ovim mislim starija stažom),mlada presvlači i hrani starija deli terapiju.Bila sam sa bebom 10 tak dana i samo jedan put se dogodilo da sam videla da jedna beba nije nahranjena na vreme i to zato što je išla na neke preglede.Mislim da potenciraš na nekim stvarima koje nisu toliko bitne.Važno je da je dete sito i da je primilo terapiju, bez svega drugog može.
 
A da...Što se tiče kupanja ...kada sam prvo jutro skinula bebu uhvatila me je jeza. Otprilke dete je bilo okupano na rođenju i to je to. Trebalo mi je pola sata da je ljudski okupam i skinem svu prljavštinu sa nje ali .. bukvalno.I meni je isto smetao otvoren prozor kao i tebi i onda sam shvatila da su tu doktori svako jutro i da bi verovatno skrenuli pažnju sestrama da je hladno.I da, i ja sam primetila da su doktori dosta pažljiviji sa bebama nego sestre, ali mislim da je to samo zato što one imaju zaista mnogo posla. Ove sestre su se bukvalno odmarale po 15 min. Što se tiče hrane te bebe su imale svaka pored krevetića svoju flašicu tako da im nisu davali iz iste ...bar koliko sam ja videla.A sad činjenica jeste da im baš ne pritrče odmah kao što bi mama kad zaplaču ali opet nisu ih puštali da dreče satima . Jednom se samo neka sestra našalila kako su im tamo najdrže bebe koje lepo jedu ..opet verovatno zato što nemaju vremena da ih hrane po pola sata.I ja sam imala nekih nesuglasica sa sestrama ali to je više bilo vezano za mene nego za bebu pošto sam tamo bila sve vreme ali opet ništa tako strašno što nije moglo da se reši. Kada sam pošla kući bila sam presrećna ali u isto vreme u panici jer sam zaista mogla da se oslonim na njih za sve...što bi jedna cimerka odande rekla "naučile su me da budem mama". Eto to je neko moje iskustvo. Jednostavno ne mogu da verujem da je u toj bolnici takav tretman beba. Možda to sve drugačije izgleda kada si tu samo u poseti a možda je i zaista tako.A ako je zaista tako onda sam ja imala sreće što je taj dan kada je moja beba rođena bio dežuran IMD.
 
Hajde da probam opet da napisem zamerke.Prethodne dva puta nisam uspela da posaljem.

Intenzivna nega je jedan veliki box sa puno inkubatora i i sestre i lekari su non stop tu.
Posete su svaki dan od 12-14 osim vikendom i preporuce ti da dolazis cesce jer bebe osecaju prisustvo roditelja.
Ruke se dezinfikuju obuce se mantil i kapa i bebu mozes da mazis kroz otvore za ruke.Tako da mi nije jasno iskustvo 7sins.

Poluintenzivna t.j. ostala odeljenja su vec sasvim sasvim nesto drugo!

Srecice, mozda ti nije jasno, ali moje iskustvo je zaista takvo. Mozda sto se sve to desavalo pre 7 godina..... mozda se nesto izmenilo od tada, meni nisu dozvoljavali da ulazim kod bebe ni da je mazim. Shvatam da svi imamo razlicita iskusva, dobra i losa, ali me zanima jesi li se ti pobunila sve to vreme tamo gledajuci kako tretiraju tvoje dete? Ili si cutala zeleci da sto pre obe izadjete odatle? Ja bih se bunila da sam primetila nemar s njihove strane. I kako su reagovale druge mame? Ja nosim samo pozitivna iskustva sa Instituta, ali verujem da ima i negativnih. U principu smo i mi sami krivi donekle, svi uglavnom cutimo i molimo Boga da sto pre izadjemo, ne zelimo da razjarimo sestre, bojimo se kako ce tek onda one tretirati nasu decu, a to sto je njima posao da sa duznom paznjom i humanoscu pruze negu to nam izgleda ne pada na pamet. Dokle god cutimo imacemo i losa iskustva.
 
@srecice, znam o cemu pises jer je moja sestra rodila malenog sa 2kg i bio je u inkubatoru.
Mi, kao porodica, smo to tesko podneli i bas nam se sve oduzilo.
To jeste bilo davno (maleni je sada ogroman momak i to punoletan) :)

Ali, kada je dosao kuci, bilo je jako tesko te prve nedelje. Ushi su mu bile totalno slepljene (od lezanja na lednoj pa na drugoj strani) i bio je neopisivo mrsav.
Prva 2 dana je stalno plakao sto je totalno sludjivalo roditelje i zaista im je bila potrebna nasa pomoc.
Imao je i preponski bruh koji smo mu kasnije operisali.
Hranili smo ga formulama - ja sam tu bila jako angazovana jer se moja sestra tesko snalazila i bila depresivna.
Prvi par meseci je imao cesto upale ushiju, dok kasnije nismo primecivali da oboljeva vise nego ostala deca!
Naprotiv!

Od posledica je ostalo do dana dansanjeg slabo razvijena motorika (i ona gruba, a jos vise ona fina, koja se vidi tek po polasku u osnovnu skolu, i koja se ispravlja kada se pisu one tanke i kose crte sto se radilo nekada davno, davno - to je sa njim radila logoped negde sa 6 godina zivota).

Tako da smo malenog vodili (pred pocetak osnovne skole) logopedu (i to privatno jer mu je tada paznja posvecivana kako valja, ali prvo smo pokusali preko doma zdravlja i tada sam videla da te probleme imaju daleko vise decaci koji su prerano rodjeni no devojcice, te je dobro sto si rodila curicu).
Sa logopedom smo bili u kontaktu prve 4 godine osnovnog skolovanja.

Sto se tice gribe motorike, on ni sada bas ne vozi bicikli idealno... ko ce ga znati dal` to ima veze sa tim.
Ali, sada je to lep i krupan momak koji je omiljen i medju devojkama i koji ima izvanredne rezultate u skoli i uskoro ce upisati fax.

Tebi ostaje samo da budes strpljiva i da na taktican nacin stavljas primedbe osoblju ako mislis da treba.
Imaj na umu da je njima to rutinski posao, sto znaci da su tu emocije sasvim iskljucene i tako to i prihvati (kol`ko mozes).
Nije lako posmatrati dete kada ga neguje neko drugi, majka je majka i majcino srce je samo jedno - zato to tebi sve to tesko pada... ali tvoja curica ce doci kuci, a dotle pokusaj da pazis na sebe jer ti sada moras biti zdrava i psihicki smirena - to je vrlo bitno te obrati paznju sta jedes, koje vitamine uzimas i sl (a sve zbog tvog deteta)!
svako dobro ti zelim
 
.........ali me zanima jesi li se ti pobunila sve to vreme tamo gledajuci kako tretiraju tvoje dete? Ili si cutala zeleci da sto pre obe izadjete odatle?... I kako su reagovale druge mame? ......U principu smo i mi sami krivi donekle, svi uglavnom cutimo i molimo Boga da sto pre izadjemo, ne zelimo da razjarimo sestre, bojimo se kako ce tek onda one tretirati nasu decu, a to sto je njima posao da sa duznom paznjom i humanoscu pruze negu to nam izgleda ne pada na pamet. Dokle god cutimo imacemo i losa iskustva.


Bunila sam se, ali sada sa ove distance,mislim -ne dovoljno i da je trebalo svaki put kada sam primetila nesto.
A sve bas iz tog razloga koji si navela,da sam se plasila kakve ce posledice po moje dete,
proizvesti moje ponasanje, pa sam sebe stisavala i terala na, uglavnom, cutanje.
A to je tek glupo i ne bi trebalo tako da funkcionise. Mislim da je trebalo da budem hrabrija i istrajnija.
Kako ce se bilo sta promeniti ako cutim(cutimo)?!?
Ostale majke isto misle -samo da sto pre izadjemo odavde.
Jedna je pozvala muza,nastala frka a posle toga svi ljubazni i predusretljivi, malo zaziru od nje ali opet sve po starom.

Realno nista fatalno i strasno nisam videla i dozivela,
institut jeste vrhunska ustanova sa dobrim uslovima ,
ali ali ali..
dete koje je tamo lezalo dva, tri i vise meseci,dodje kuci svo isprepadano i u grcu,
ili
beba koja je rodjena sa 4 kg i tu je zbog konvulzije,dobije jos i pneumoniju i konjuktivitis a i
urinarnu infekciju
ili
da li treba leciti samo fizicki problem
ili malo povesti racuna i o nekom psihickom stanju deteta?
ili
da li ja preterujem ili je to ovde normalno???

Zar ne bi trebalo da je svima u interesu da beba sto pre ozdravi i ode kuci?
Kraci boravak uz bolju negu znaci i manji trosak za bolnicu.Bar bi to trebalo da ih interesuje.
Ima lekara koji kazu -vodite dete sto pre da ovde ne navuce jos nesto!


Moja beba i ja smo kuci.
Odradile smo i operaciju hernije i sve ide svojim,dobrim, tokom,onako kako treba.
Polako i bekana zaboravlja svoja prva tri meseca i sve se vise opusta a sve manje trza i plasi.
Ono sto primecujem da joj je veca tolerancija na bol i da joj buka skoro ne smeta.
 

Back
Top