Astrica
Poznat
- Poruka
- 8.182
Klinci sve više borave uz televizor, računala, igraće konzole i ostale elektroničke zanimacije. S njima se obično povezuju različite opasnosti, poput nasilja i izloženosti seksualno eksplicitnim sadržajima. S druge strane, tehnologija klincima omogućava i da gledaju edukativne emisije, pogledaju koncert omiljenog benda, nauče jezik
Stvaraju li nasilni sadržaji nasilne generacije? Koliko vrijede prijatelji s kojima se vaš tinejdžer upoznao na Facebooku ili s kojima svakodnevno udružuje snage kako bi ubili bossa u igrici World of Warcraft? Stupaju li klinci ranije u seksualne odnose zbog seksa u medijima? Kako se prema novim tehnologijama trebaju postaviti roditelji?
Brojna istraživanja potvrdila su da su mnogi današnji mladi nasilnici prvo igrali nasilne igre, a tek potom iskustvo prenijeli u stvarni svijet. Međutim, to ne dokazuje da je virtualno nasilje uzrok stvarnog nasilja. Naime, uvijek je bilo i uvijek će biti nasilnika. Oni nekadašnji učili su od lokalnih štemera, današnji uče iz filmova i igrica. No svaki stručnjak reći će vam i da su praktički sva današnja djeca, koliko god ih brižni roditelji štitili ili kontrolirali, često u prilici vidjeti nasilje u školi, filmovima, igricama. Unatoč svemu tome, tek manji broj djece pretvara se u nasilnike.
Dakle, vjerojatno isti sadržaj ne djeluje jednako na svako dijete, pa će tako nasilje u medijima i igricama češće potaknuti nasilje kod zanemarenog ili iz drugih razloga frustriranog djeteta. Dakle, da nema nasilnih igrica i filmova, frustrirani bi klinac već našao načina da na drugi način u okolini nauči kako se postaje nasilnik. Doduše, danas su izvori učenja nasilničkog 'zanata' dostupniji i maštovitiji, ali velika je vjerojatnost da brižan roditelj, koji djetetu daje puno pozornosti i ljubavi, a istovremeno zna biti autoritet i postaviti granice, neće odgojiti nasilnika ni uz sve igre i medije svijeta.
Potpune zabrane nikako nisu dobre jer je zabranjeno voće najslađe. Naravno, sasvim malu djecu, koja ne razlikuju stvarno od virtualnog, ne treba izlagati nikakvom nasilju. Kako dijete raste, bajke, igrice, televizija i ostali izvori nudit će mu saznanja i o dobrim i o lošim stranama svijeta. Pritom je najvažnije sadržaj prilagoditi djetetovoj dobi i senzibilitetu, paziti da mediji i računala ne okupiraju dijete prevelik broj sati tijekom dana, kao i da to ne budu jedini oblici igre, učenja i zabave. Čak i ako gleda najbenignije sadržaje, dijete koje je prepušteno televiziji i internetu pokazivat će slične simptome zanemarenosti i frustriranosti kao i ono koje je izloženo nasilju.
Nestaju li 'živa' prijateljstva i druženja i zamjenjuju li ih Facebook, MySpace, forumi i chatovi? Većina djece i odraslih više vole prijateljstva uživo, ali naći će se i djece koja će, kako odrastaju, njegovati uglavnom virtualna prijateljstva.
No, kao što se nekad poticalo da se djeca dopisuju posredstvom klasične pošte, elektronička komunikacija s vršnjacima iz udaljenih krajeva može pomoći prihvaćanju različitosti, boljoj informiranosti, učenju stranih jezika… Naravno, ne treba zaboraviti opasnosti: netko tko se predstavlja kao dijete može biti pedofil ili prevarant, pa roditelji trebaju imati saznanja s kime dijete komunicira, a posebno ako planira virtualno prijateljstvo pretvoriti u susret uživo.
Zanimljivo je da se u našim medijima internet i računala povezuju s opasnostima koje kod nas nisu pretjerano zastupljene (nasilje, seks i kriminal), dok su one najčešće i najočitije opasnosti zanemarene. Djeca u školi provode nekoliko sati dnevno, zatim sjede za računalom, gledaju televiziju, pišu zadaću i sve manje i manje vremena provode vani, što škodi zdravlju: imaju iskrivljene kralježnice, premalo se kreću, pa je sve više dječje pretilosti. Igranje s vršnjacima razvija spretnost, samostalnost, snalaženje u okolini i novim situacijama, a da ne govorimo o socijalizaciji: dijete se uči svađati i miriti, rješavati probleme, prilagođavati skupini, prihvaćati različitosti. Za sve to mi smo imali više prilike i to je gotovo sigurno bila naša prednost u odnosu na današnje klince.
No, ne budite ni staromodni i jednostrani: priznajte da se ni vi ne biste tako često vani igrali kauboja i indijanaca da ste imali 60 televizijskih kanala, internet i superrealistične igrice. Umjesto razmišljanja o opasnostima i minusima, pogledajte TV program; začudit ćete se koliko se edukativnih i korisnih TV emisija nudi. Ako živite u malom mjestu, potrudite se malo surfati: shvatit ćete da vaše dijete danas može iz sobe početi učiti svirati gotovo svaki instrument, pogledati koncert omiljenog banda s druge strane planeta. Pokušajte zaigrati barem jednu računalnu igricu kako biste osjetili o čemu se radi, a ako vam se svidi, povremeno organizirajte obiteljske turnire.
Koliko god se vremena mijenjala, rješenja roditeljskih problema uglavnom su slična: ljubav, posvećivanje vremena i slušanje djeteta, postavljanje granica i umjerenost najbolja su zaštita od svih opasnosti.
T-portal
Stvaraju li nasilni sadržaji nasilne generacije? Koliko vrijede prijatelji s kojima se vaš tinejdžer upoznao na Facebooku ili s kojima svakodnevno udružuje snage kako bi ubili bossa u igrici World of Warcraft? Stupaju li klinci ranije u seksualne odnose zbog seksa u medijima? Kako se prema novim tehnologijama trebaju postaviti roditelji?
Brojna istraživanja potvrdila su da su mnogi današnji mladi nasilnici prvo igrali nasilne igre, a tek potom iskustvo prenijeli u stvarni svijet. Međutim, to ne dokazuje da je virtualno nasilje uzrok stvarnog nasilja. Naime, uvijek je bilo i uvijek će biti nasilnika. Oni nekadašnji učili su od lokalnih štemera, današnji uče iz filmova i igrica. No svaki stručnjak reći će vam i da su praktički sva današnja djeca, koliko god ih brižni roditelji štitili ili kontrolirali, često u prilici vidjeti nasilje u školi, filmovima, igricama. Unatoč svemu tome, tek manji broj djece pretvara se u nasilnike.
Dakle, vjerojatno isti sadržaj ne djeluje jednako na svako dijete, pa će tako nasilje u medijima i igricama češće potaknuti nasilje kod zanemarenog ili iz drugih razloga frustriranog djeteta. Dakle, da nema nasilnih igrica i filmova, frustrirani bi klinac već našao načina da na drugi način u okolini nauči kako se postaje nasilnik. Doduše, danas su izvori učenja nasilničkog 'zanata' dostupniji i maštovitiji, ali velika je vjerojatnost da brižan roditelj, koji djetetu daje puno pozornosti i ljubavi, a istovremeno zna biti autoritet i postaviti granice, neće odgojiti nasilnika ni uz sve igre i medije svijeta.
Potpune zabrane nikako nisu dobre jer je zabranjeno voće najslađe. Naravno, sasvim malu djecu, koja ne razlikuju stvarno od virtualnog, ne treba izlagati nikakvom nasilju. Kako dijete raste, bajke, igrice, televizija i ostali izvori nudit će mu saznanja i o dobrim i o lošim stranama svijeta. Pritom je najvažnije sadržaj prilagoditi djetetovoj dobi i senzibilitetu, paziti da mediji i računala ne okupiraju dijete prevelik broj sati tijekom dana, kao i da to ne budu jedini oblici igre, učenja i zabave. Čak i ako gleda najbenignije sadržaje, dijete koje je prepušteno televiziji i internetu pokazivat će slične simptome zanemarenosti i frustriranosti kao i ono koje je izloženo nasilju.
Nestaju li 'živa' prijateljstva i druženja i zamjenjuju li ih Facebook, MySpace, forumi i chatovi? Većina djece i odraslih više vole prijateljstva uživo, ali naći će se i djece koja će, kako odrastaju, njegovati uglavnom virtualna prijateljstva.
No, kao što se nekad poticalo da se djeca dopisuju posredstvom klasične pošte, elektronička komunikacija s vršnjacima iz udaljenih krajeva može pomoći prihvaćanju različitosti, boljoj informiranosti, učenju stranih jezika… Naravno, ne treba zaboraviti opasnosti: netko tko se predstavlja kao dijete može biti pedofil ili prevarant, pa roditelji trebaju imati saznanja s kime dijete komunicira, a posebno ako planira virtualno prijateljstvo pretvoriti u susret uživo.
Zanimljivo je da se u našim medijima internet i računala povezuju s opasnostima koje kod nas nisu pretjerano zastupljene (nasilje, seks i kriminal), dok su one najčešće i najočitije opasnosti zanemarene. Djeca u školi provode nekoliko sati dnevno, zatim sjede za računalom, gledaju televiziju, pišu zadaću i sve manje i manje vremena provode vani, što škodi zdravlju: imaju iskrivljene kralježnice, premalo se kreću, pa je sve više dječje pretilosti. Igranje s vršnjacima razvija spretnost, samostalnost, snalaženje u okolini i novim situacijama, a da ne govorimo o socijalizaciji: dijete se uči svađati i miriti, rješavati probleme, prilagođavati skupini, prihvaćati različitosti. Za sve to mi smo imali više prilike i to je gotovo sigurno bila naša prednost u odnosu na današnje klince.
No, ne budite ni staromodni i jednostrani: priznajte da se ni vi ne biste tako često vani igrali kauboja i indijanaca da ste imali 60 televizijskih kanala, internet i superrealistične igrice. Umjesto razmišljanja o opasnostima i minusima, pogledajte TV program; začudit ćete se koliko se edukativnih i korisnih TV emisija nudi. Ako živite u malom mjestu, potrudite se malo surfati: shvatit ćete da vaše dijete danas može iz sobe početi učiti svirati gotovo svaki instrument, pogledati koncert omiljenog banda s druge strane planeta. Pokušajte zaigrati barem jednu računalnu igricu kako biste osjetili o čemu se radi, a ako vam se svidi, povremeno organizirajte obiteljske turnire.
Koliko god se vremena mijenjala, rješenja roditeljskih problema uglavnom su slična: ljubav, posvećivanje vremena i slušanje djeteta, postavljanje granica i umjerenost najbolja su zaštita od svih opasnosti.
T-portal
