P E G A Z
Primećen član
- Poruka
- 793
Hvala za O
Dakle, navescu srodnu temu
http://forum.krstarica.com/threads/271481
i prenecu svoja dva posta ovde
Danasnja "zvanicna' medicina davno je odabrala logiku kasapina i trovaca.
Lecenje coveka se mahom svodi na trovanje tela i AMPUTACIJU ORGANA, dok je u "tradicionalnoj" medicini cilj oduvek bio POVRATITI oboleli organ.
Tj. covek moze ziveti (u najfundamentalnijem smislu te reci) i bez ruku i nogu, ociju, bubrega, srca, creva, zeluca, pa cak i jetre (=postoje vestacki uredjaji kao supstitut, osim za zadnji slucaj gde je u pitanju samo privremeno resenje).
Da ne govorim o uspesnom odrzavanju u zivotu psece glave odvojene od tela jos u prvoj polovini proslog veka.
Drugim recima, svojim FILOZOFSKIM stavom prema coveku, moderna medicina lagano plovi u mrak.
Citat:
Original postavio specnaz. Pogledaj poruku
Srodnici ne mogu da steknu pravo da izvrše eutanaziju već samo možda da daju saglasnost... ne zavisi od njih već od strogo zakonom propisanih uslova, i mišljenja stručnjaka odgovarajuće ekspertize!!!
Gle, gle ? Ova "temica" se tiho otvorila i jos tise "uspavala".
JEDNA OD NAJVECIH PREVARA SAVREMENE MEDICINE JE OPRAVDAVANJE EUTANAZIJE U SLUCAJU "MOZDANE SMRTI"
A razlog je - trgovina organima. Dokle god kuca srce, covek NIJE mrtav. A iz stanja "mozdane smrti" covek moze da se povrati!
PITANJE EUTANAZIJE JE U DIREKTNOM SUKOBU SA LEKARSKOM ETIKOM!
(Ah da, ko jos sisa Hipokrata - obavezna zakletva pre dobijanja zvanja lekara postala je otvorena SPRDNJA)
Po toj logici, svi pacijenti na kojima se ukazu simptomi trenutno neizlecivih bolesti bi momentalno trebalo da budu "uspavani" i odstranjeni iz drustva. Jer, cemu trositi vreme i trud oko ionako neizlecivih?
Ljudi, svet nije strateska video-igrica sa resursima i "proizvodnjom" ljudi.
Ovde se drustvo "planira" svesnom eliminacijom NEPOZELJNIH.
Drugo je pitanje ako covek SAM trazi da ga ubiju (necu koristiti izraze "eutanazija", "abortus" i slicne pojmove kojim se lukavo zamazuje UBISTVO COVEKA).
U tom slucaju treba utvrditi stanje prisebnosti doticnog. U svakom slucaju, lekar mora da se BORI ZA PACIJENTA. Ako mu je to tesko, neka promeni zanimanje.
Dakle, lekar se trudi da olaksa patnje, MA KOLIKO BIO IZVESTAN SMRTNI ISHOD, a pacijent bira da li sam sebi da presudi. Rodbina moze da ga odgovara ili podrzava, lekari mogu da mu daju otvorene dijagnoze i mogucnosti, ALI NIKO NEMA PRAVA DA ODLUCUJE DA LI JE ZIVOT PACIJENTA "DOVOLJNO" VREDAN TRUDA.
Kod nas, a i u svetu, postoji zakon po kome ni sahranjeni pokojnici nemaju mira ako zamlja nije placena - odmah lete napolje (bolje biti pokopan u nekoj zabiti sa urednim verskim obredom, nego u "civilizaciji" cije je moralno culo davno obljutavelo).
Tako i cena lecenja - ako imas da platis, ziveces, ako nemas - neces ziveti, U bogatim drzavama postoji razvijeni socijalni program, ali se tu svesno ide na zanemarivanje pacijenta koji nema da plati.
Druga je stvar ako drzava placa za neke slucajeve. Tu se postavlja sustinsko eticko pitanje - DA LI COVEK IMA PRAVA NA SAMOUBISTVO tj. da li drustvo ima pravo da mu to i omoguci.
Ovo je u direktnoj vezi sa "drustvenom svescu" i "javnim moralom". Medjutim, na coveku je odluka, a ne na nekoj bezlicnoj masi koju njisu trenutni "trendovi".
Zakljucak: drustvo koje je sacuvalo hristjancke vrednosti NE MOZE da ubija coveka "iz samilosti". Za drustvo koje je te vrednosti izgubilo i umom se utopilo u nemilosrdni sistem ekonomije i kapitala, ljudski zivot postaje samo jos jedna u moru statistickih jedinica u obracunu nacionalnog "bruto dohotka".
__________________
Dakle, navescu srodnu temu
http://forum.krstarica.com/threads/271481
i prenecu svoja dva posta ovde
Danasnja "zvanicna' medicina davno je odabrala logiku kasapina i trovaca.
Lecenje coveka se mahom svodi na trovanje tela i AMPUTACIJU ORGANA, dok je u "tradicionalnoj" medicini cilj oduvek bio POVRATITI oboleli organ.
Tj. covek moze ziveti (u najfundamentalnijem smislu te reci) i bez ruku i nogu, ociju, bubrega, srca, creva, zeluca, pa cak i jetre (=postoje vestacki uredjaji kao supstitut, osim za zadnji slucaj gde je u pitanju samo privremeno resenje).
Da ne govorim o uspesnom odrzavanju u zivotu psece glave odvojene od tela jos u prvoj polovini proslog veka.
Drugim recima, svojim FILOZOFSKIM stavom prema coveku, moderna medicina lagano plovi u mrak.
Citat:
Original postavio specnaz. Pogledaj poruku
Srodnici ne mogu da steknu pravo da izvrše eutanaziju već samo možda da daju saglasnost... ne zavisi od njih već od strogo zakonom propisanih uslova, i mišljenja stručnjaka odgovarajuće ekspertize!!!
Gle, gle ? Ova "temica" se tiho otvorila i jos tise "uspavala".
JEDNA OD NAJVECIH PREVARA SAVREMENE MEDICINE JE OPRAVDAVANJE EUTANAZIJE U SLUCAJU "MOZDANE SMRTI"
A razlog je - trgovina organima. Dokle god kuca srce, covek NIJE mrtav. A iz stanja "mozdane smrti" covek moze da se povrati!
PITANJE EUTANAZIJE JE U DIREKTNOM SUKOBU SA LEKARSKOM ETIKOM!
(Ah da, ko jos sisa Hipokrata - obavezna zakletva pre dobijanja zvanja lekara postala je otvorena SPRDNJA)
Po toj logici, svi pacijenti na kojima se ukazu simptomi trenutno neizlecivih bolesti bi momentalno trebalo da budu "uspavani" i odstranjeni iz drustva. Jer, cemu trositi vreme i trud oko ionako neizlecivih?
Ljudi, svet nije strateska video-igrica sa resursima i "proizvodnjom" ljudi.
Ovde se drustvo "planira" svesnom eliminacijom NEPOZELJNIH.
Drugo je pitanje ako covek SAM trazi da ga ubiju (necu koristiti izraze "eutanazija", "abortus" i slicne pojmove kojim se lukavo zamazuje UBISTVO COVEKA).
U tom slucaju treba utvrditi stanje prisebnosti doticnog. U svakom slucaju, lekar mora da se BORI ZA PACIJENTA. Ako mu je to tesko, neka promeni zanimanje.
Dakle, lekar se trudi da olaksa patnje, MA KOLIKO BIO IZVESTAN SMRTNI ISHOD, a pacijent bira da li sam sebi da presudi. Rodbina moze da ga odgovara ili podrzava, lekari mogu da mu daju otvorene dijagnoze i mogucnosti, ALI NIKO NEMA PRAVA DA ODLUCUJE DA LI JE ZIVOT PACIJENTA "DOVOLJNO" VREDAN TRUDA.
Kod nas, a i u svetu, postoji zakon po kome ni sahranjeni pokojnici nemaju mira ako zamlja nije placena - odmah lete napolje (bolje biti pokopan u nekoj zabiti sa urednim verskim obredom, nego u "civilizaciji" cije je moralno culo davno obljutavelo).
Tako i cena lecenja - ako imas da platis, ziveces, ako nemas - neces ziveti, U bogatim drzavama postoji razvijeni socijalni program, ali se tu svesno ide na zanemarivanje pacijenta koji nema da plati.
Druga je stvar ako drzava placa za neke slucajeve. Tu se postavlja sustinsko eticko pitanje - DA LI COVEK IMA PRAVA NA SAMOUBISTVO tj. da li drustvo ima pravo da mu to i omoguci.
Ovo je u direktnoj vezi sa "drustvenom svescu" i "javnim moralom". Medjutim, na coveku je odluka, a ne na nekoj bezlicnoj masi koju njisu trenutni "trendovi".
Zakljucak: drustvo koje je sacuvalo hristjancke vrednosti NE MOZE da ubija coveka "iz samilosti". Za drustvo koje je te vrednosti izgubilo i umom se utopilo u nemilosrdni sistem ekonomije i kapitala, ljudski zivot postaje samo jos jedna u moru statistickih jedinica u obracunu nacionalnog "bruto dohotka".
__________________
Poslednja izmena od moderatora: