Svi gresi Srpske "svete" pravoslavne crkve

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

gost 102443

Buduća legenda
Poruka
31.186
Suprotno otvorenosti duha i promociji ljubavi na koju se pozivaju, postupci sveštenstva SPC najčešće su povezani s porastom nasilja, mržnje i netrpeljivosti: od ratišta u Hrvatskoj i Bosni, preko Gej parade i paljenja džamija, do indoktrinacije celog društva.
U Srbiji ljudska prava i slobode često su na udaru klerofašista i pravoslavnih fundamentalista. S druge strane, popularnost crkve i propagiranje verske pripadnosti kao važnog dela identiteta doprinose da se o religioznoj agresiji ćuti. Ili, kako je to definisao Velja Ilić: „Posle patrijarha se ne govori".:hahaha::hahaha:
Arkan je u svoje bitke krenuo izjavom: „Nama je vrhovni komandant patrijarh Pavle". Rezultati ovakvog zanosa bili su opljačkane kuće, razrušeni gradovi i više desetina hiljada žrtava rata u Hrvatskoj.
Pavle se nikad nije pobunio niti ogradio od ove izjave.Zasto, kad se zna da je Arkan obican kriminalac, svercer i ubica?
Nakon što je Fond za humanitarno pravo 2005. godine prikazao film o paravojnoj formaciji Škorpioni, gde se jasno vidi kako pravoslavni sveštenik blagosilja vojsku rečima: „Daj vernoj vojsci srpskoj tvojoj da bude na savlađivanje neprijateljskog naroda", u listu „Pravoslavlje" oglasio se sveštenik Milorad Ostojić rečima: „Nataša Kandić osuđuje Srbe za genocid nad muslimanima. Mučnina. Tuga. Nespokoj. I dalje gledam televiziju, opet besni Irodijada, opet traži glavu srpskoga naroda na tanjiru. Luda li je, bože dragi".
 
Vladika Irinej se 2006. godine drznuo da zabrani kulturni događaj, predstavu „Mala parata" pozorišta Teatro Dei Venti iz Modene. Irineju je navodno smetala buka koju izvođenje performansa stvara, kao i zapanjujuća činjenica da performans podseća na „đavolosluženje". Pored toga, navedeno je da se „poklonici satane" sa svojom „satanističkom seansom" pojavljuju u vreme kada se obavlja bogosluženje. No ovaj slučaj nije jedini primer mešanja SPC u kulturni i društveni život. Vladika Irinej je izdejstvovao premeštanje lokacije „Zmajevih dečjih igara" u Novom Sadu, a naredio je i oglašavanje „mrtvačkih zvona" tokom „Kobasicijade" u Turiji. Na zahtev SPC 2002. godine promenjen je i termin održavanja festivala u Guči kako se ne bi poklapao s danima posta. Ni domen obrazovanja nije ostao pošteđen kritike Srpske pravoslavne crkve. Nakon organizovane kampanje za uvođenje veronauke u osnovne i srednje škole crkveni poslanici nastavili su svoje hajke na različite oblike alternativnog, demokratskog obrazovanja. U nedostatku agrumenata služe se manipulacijama i skandaloznim izjavama. Tako je SPC optužila organizatore letnjeg dečjeg kampa u Sremskoj Mitrovici da program koji realizuju sadrži elemente pedofilije. Sa druge strane, Vladika Pahomije je optužen za bludne radnje nad maloletnicima, ali je pod pritiskom vrha SPC oslobođen optužbi. Iza njega su ostala trojica oštećenih i zlostavljanih dečaka kao i (ne)zvanično obećanje SPC da će Pahomiju „suditi Božiji
 
Legitimizacija nasilja bila je vidljiva i tokom održavanja „Parade ponosa" 2001. godine, kada je jedan od glavnih vođa nasilnika bio pop Žarko Gavrilović. Uz povik „Ne seme u fekalije", Gavrilović je mobilisao navijače i klerofašiste da ulicama Beograda prosipaju krv nedužnih.

Pored homofobije, SPC legitimiše i nasilje nad ženama. U knjizi „Pravoslavna porodica" nalazi se kratka priča o mužu koji bi svaki put došao kući pijan i pretukao svoju ženu. Jednom prilikom pretukao je ženu na smrt, a kada je na njenom grobu video krst, shvatio je da - ne treba više da pije! Pouka priče je da „krst preobrati čoveka". O zločninu koji je izvršio ni reči.

Druga, veoma popularna publikacija u izdanju Eparhije šibeničke nosi naziv „Mesto pravoslavne žene u savremenom društvu". Na nekoliko desetina strana malog formata sadržana je esencija mržnje prema ženama. Ukratko pravoslavna žena treba da odbija savremeno društvo, da se okane obrazovanja, posla, karijere, da se posveti isključivo mužu i deci. U cilju bolje edukacije izdat je i svojevrsni priručnik „Šta treba da zna svaka pravoslavna devojčica", u kojem se eksplicitno poručuje da su žene niža bića, da treba da se stide toga što su žene, da se stide svog tela i da je njihova jedina uloga u rađanju.
 
oalicija za sekualrnu državu nedavno je objavila brošuru pod nazivom „Šta svaki građanin treba da zna o SPC", u kojoj je dokumentovala brojne izjave sveštenstva. Neke od njih su direktno usmerene na verske zajednice sa kojima SPC danas pravi pakt protiv zaštite ljudskih prava.

Čovek koji ne slavi krsnu slavu, manje je čovek-otac Raša, Niška eparhija


Ima ljudi s neprijatnim znojem, šta da radite, jadni muslimani pošto jedu loj. Jedan je musliman rekao u Bosni, lako je vama, vi se jednom okupate - vladika Atanasije.


Albanci, Muslimani i Romi, s višom stopom rađanja, odstupaju od racionalne, humane reprodukcije, što ugrožava prava drugih naroda. To je sveopšta zavera protiv srpskog naroda i žene tih naroda rađaju iz separatističkih, fundamentalističkih razloga i zato bi Srpkinje trebalo da rađaju iz patriotskih i moralnih razloga: treba mobilisati volju za rađanje - list „Pravoslavlje", februar 2001.

Pojava i pojačan medijski nastup adventista ili u našem narodu poznatih kao sekta subotara predstavlja božju opomenu i zvona na uzbunu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, njenim vernicima i njenom sveštenstvu - Ljubomir Ranković, protođakon i glavni urednik radio-stanice „Glas crkve" iz Valjeva.



Postoji planetarna jevrejska zavera protiv hrišćanskog pravoslavlja, posebno protiv srpskog naroda i Rusije - list „Logos", studentsko glasilo Bogoslovskog fakulteta, 1994.


DOKLE cemo trpeti ovu zadriglu srednjevekovnu primitvnu bandu koja se bori protiv kulture, tolerancije, evropske civilizacije i hoce da vrat Srbiju u srednji vek i od nje napravi pravoslavnu dzamahiriju?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top