HERMANN HESSE: ROSSHALDE

gost 129003

Primećen član
Poruka
960
"Rosshalde" je svojevrsna oda prekoj potrebi stvaranja umetničkog dela. Pitanje koje se nameće je da li umetnik nužno mora biti usamljenik? Ne samo fizički, odlaskom na udaljeno mesto na planeti, u Indiju, Hesseov umetnik traži i u samome sebi prostor "u kome bi njegove patnje, brige, borbe i preganjanja postala daleka i bleda, u kome bi mu sa duše otpalo stotinu malih svakodnevnih tereta i u kome ga obavija čisto ozračje bez krivice i patnje". Lično, ne znam za briljantniju definiciju stvaraoca i njegove nasušne potrebe da živi i stvara, uprkos svemu. Jer, veliko delo zahteva žrtvu, najčešće najveću koju stvaralac može da prinese. Svakodnevnica, život bez stvaranja, neizbežne porodične razmirice, za Hesseovog umetnika su sramota, nešto što se prikriva od drugih. A sramota rađa nesreću. Stvaranjem, radom, on dobrovoljno zida kulu u koju se živ zaziđuje i koja ga sklanja od pogleda i od sveta. Usamljenost i duševno samomučenje stvaralac kao tajnu krije na jedinom bezbednom mestu – u svojoj duši, odakle usamljenost tvori nezasiti poriv za stvaranjem. Odatle vodi poreklo i "ona neobična žalost kojom velika umetnička dela ispune tihog promatrača"...

(Ceo tekst - prikaz knjige možete pročitati na http://www.mojakritika.com/articles/showblock/id/76)
 

Back
Top