e ovako da pocnem.udata sam vec 3 godine,imam dva sina.dosla sam ovde u svedsku gde nikog neznam,gde su ljudi totalno nedruzeljubivi.nema ko osim muzevljeve porodice da mi dodje i jedino kod njih idem.s obzirom da sam u srbiji neprekidno bila u drustvu i nikad mi nije bilo dosadno,ovde mi je uzas toliko da se mnogo lose osecam.ali ja mislila-ja njega volim pa cu s njim bilo gde.e sad posto je on ovde odrastao,potpuno ima isti karakter kao ove neumne svede.prva polovina godine od kad smo se vencali,bila je super.e posle je doslo do totalnog preokreta.kad sam se porodila,morala sam sama i da perem,i da ne davim mnogo sve sam radila sama,sto i nije neki problem posto sam ranije radila poljoprivredu i bilo mi je teze to nego sve ovo.e sad bih se ja toj poljoprivredi vrlo rado vratila.razumem ja,sve je to zenski posao,ali da me on ne pita mogu li ja sve iako sam se tek porodila.nego ni to nije tako strasno.kasnije,sve slabije sexa,kad ga spopadam,bezi ko oprljen,on je uvek umoran,on radi ****** 8 sati dnevno.5 dana u nedelji.ne moze ni da me poljubi.ali on ima jedan xbox ako znate sta je to.to mu je najveca ljubav,pored kompjutera i motora.nista strasno da ja ne moram sama da cuvam dva deteta(1,5 god i drugi ima 3 meseca),da sve bude cisto,spremljeno,oprano.....ali izdrzala bih ja sve to.nego.ja mislim da svaki otac kad dodje s posla,valjda treba ili pozeli da poljubi svoju decu i da se poigra s njima.ajd zenu ko sisa.ali on decu ni ne vidi,pogotovu ono starije,nije bitnoako placu ili su gladni,mada ja ne bih dozvolila da mi deca trpe,nikad ni jedno nije izveo napolje da se poigra ili da ga proseta i kad ga teram,obicno nastane svadja.on je umoran i zato mora da se igra na tom xboxu za koji jedna igrica kosta 50-60 evra a deci ne kupi ni cokoladu.kad mu se deca rodila on nije hteo ni da me poljubi a stalno prica kako me voli.svuda ide bez nas a kad mi idemo u setnju,nece s nama.stalno govori kako mu je lepse bilo dok je bio sam i da mi treba da idemo stalno kod njegovih da se on izigra i da radi sta hoce(tv,komp..)proplakala sam sve zivo a on mi lepo kaze da ga boli k...c sto ja placem.e sad ja sam (nije da se hvalim )ali poprilicno zgodna 55 kg posle dva porodjaja dok on sad ima128 kg.tako da ne razumem zasto on bezi od mene,zasto nam ne poklanja ni malo paznje,pa ako neko njega moze da razume neka mi kaze da vidim sta je to u njegovoj glavi.ja se max trudim ali psihicki vise ne mogu da izdrzim sve to.izvinite na ovolikoj prici ali htela sam sve da objasnim.ima jos puno toga ali da ne davim vise.treba mi samo savet kako da izdrzim.uhvatila me neka depresija,nemam s kim da popricam,nemam s kim da se druzim i zivot mi je sranje.unapred hvala