Malo štrpneš odavde, malo odande, nešto prećutiš i formirao si valjanu tezu?
1. Bihejvioristi smatraju da se psihologija ne sme baviti osećajima i impulsima ili bilo kakvim drugim subjektivnim događajima. Tako odbacuju i bilo kakve nematerijalne pojave, duh i dušu, čime dolazimo do prvog negativnog odgovora na tvoje pitanje. Osnovna postavka Hrišćanstva je postojanje duše i tu je prva tačka razmimoilaženja.
2. Bihejvioristima su bitni mehanizmi kojima se određeno ponašanje ispoljava, kao i primena tih mehanizama u cilju postizanja određenog ponašanja. Među osnovnima su Pavlovljev mehanizam uslovljavanja i Skinerovo operativno uslovljavanje. Ukratko, poželjno ponašanje se nagrađuje, a nepoželjno kažnjava. Ključna reč je ponašanje. Kažeš 'nije bitno zašto, već u šta veruješ'. KOd bihejviorista vera nije predmet proučavanja ni interesovanja, zato ovaj deo otpada. Nije moguće uslovljavanje mišljenja i verovanje, jer, jednostavno, nije moguće njihovo promatranje. Kroz istoriju su Hrišćani činili isključivo ono što ne donosi nagradu, već upravo suprotno. Dakle, o uslovljavanju nema govora, jer ne postoji nagrada, a sve što im se nudi je obećanje neke buduće nagrade u zagrobnom životu. Za bihejviorističke mehanizme je bitno da je nagrada ovde i sada, jer to u suprotnom nije uslovljavanje, već vera, a vera nije predmet bihejviorističke psihologije, i tu je još par tački razmimoilaženja.
3. Hrišćanima nije samo bitno šta radiš, kako ti kažeš, već i, a rekao bih čak i pre svega, kakav si, te su stoga i Božje zapovesti formulisane na takav način, ravnomerno: ne čini i ne poželi. Želja takođe nije predmet interesovanja bihejviorista.
'Ne učini preljuba!', ali i 'Ne poželi žene bližnjega svojega'.
'Ne kradi!', ali i '...ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega...'
....
Dakle odgovor na tvoje pitanje bi bio: NE.