Da li su roditelji zadovoljni vasim izborom?

>Annabel Lee<

Veoma poznat
Poruka
12.505
Mislim na vas izbor partnera, decka, muza... :)
Mozda je ova tema bila ali nisam videla :think:
Moja mama nije bila zadovoljna mojim izborom, jer je smatrala da sam mogla da nadjem bolju priliku, jer ona kao intelektualka nije mogla da se pomiri sa tim da moj muz bude bokser a ne neki doktor ili advokat... :aha:
Inace ja sam svojim izborom prezadovoljna, hvala Bogu imam solidan brak i moja mama tek sada uvidja da je bila nepravedna prema mom muzu i da to sto on nije intelektualac nije toliko vazno, jer ima ogromno :heart: :manikir:
 
Nikad.
Mislim,naravno na neke ozbiljnije veze:-)
A, nekad su imali i pravo,u smislu da mnogi ljudi se ne bi slozili sa takvim izborom.
Ali meni je bilo lepo i sada mi je.
I tu se svaka prica zavrsava.ja sam uvek radila ono sta se meni iskljucivo svidja.Tako da nisu mogli ocekivati da cu bilo sta promeniti:-)
 
Tijana.. Da li je bitno shta roditelji misle..? Oni su tu bili da te nauche da zivish. I to shto ti radish trenutno, odluke koje pravish, su produkt gena, vaspitanja koje su ti oni dali, okoline i Bozije volje. Tako da uopshte nije ni bitno da li su zadovoljni. Oni su tu da te nauche da zivish svoj zivot, SVOJ zivot i uopshte nije bitno shta oni misle kakav je "ispao", shto je stvarno bitno je shto ti mislish.

Postavljanjem ovakvog pitanja pokazujesh da si nesigurna osoba. A za to postoji i razlog. Razmisli koji je i rijeshi ga. Ne trazi ljude koji se slichno osjecjaju na Krstarici, ovdje su ioanko 80% gomila kretena. I ja se tu mogu ubrojati, josh uvjek dio sistema. Jadno sto neko neshto uvidja a ne radi nishta povodom toga, zar ne?

Zivjeli!
 
Tijana.. Da li je bitno shta roditelji misle..? Oni su tu bili da te nauche da zivish. I to shto ti radish trenutno, odluke koje pravish, su produkt gena, vaspitanja koje su ti oni dali, okoline i Bozije volje. Tako da uopshte nije ni bitno da li su zadovoljni. Oni su tu da te nauche da zivish svoj zivot, SVOJ zivot i uopshte nije bitno shta oni misle kakav je "ispao", shto je stvarno bitno je shto ti mislish.

Postavljanjem ovakvog pitanja pokazujesh da si nesigurna osoba. A za to postoji i razlog. Razmisli koji je i rijeshi ga. Ne trazi ljude koji se slichno osjecjaju na Krstarici, ovdje su ioanko 80% gomila kretena. I ja se tu mogu ubrojati, josh uvjek dio sistema. Jadno sto neko neshto uvidja a ne radi nishta povodom toga, zar ne?

Zivjeli!

O ne, krivo si me shvatio... Naravno da mi je misljenje roditelja bitno ali naravno i to da ja zbog njihovog misljenja necu odustati od osobe koju volim... Mislim, ipak cu ja da zivim sa njim... :)
Ja sam samo htela da znam dali su vasi roditelji zadovoljni, nista vise... :manikir:
 
Da. I moji roditelji su bili zadovoljni i njegovi i to do te mere da je izgledalo nekako smesno. Umesto da budem zadovoljna zbog toga, meni je njihovo potpuno odobravanje licilo na ono:"nasao lonac poklopac" ili tako nekako :) . Ali tad mi je bilo 19, mislila sam da to nije vazno i nisam ni bila svesna koliko losi odnosi sa roditeljima znaju doprineti da brak izgubi na kvalitetu. Priznali ili ne retki su oni kojima je bas sasvim svejedno. Eto po tom pitanju sam zaista imala srecu.
 
..mislim da roditelji reeetko, retko kad mogu biti objektivni
u takvim procenama...
..mozda u nekim ekstremno ochiglednim situacijama,
kada zaljubljenost njihovog deteta stvarno upadne u "ljubav je slepa" prichu..
..i razumljive su mi obe krajnjosti roditeljske,
od "niko nije dovoljno dobar za moje zlato"
do "kad je ovako srecna i nasmejana, ma nek je i probisvet i crni ciganin.." :)

..moji su bili nespretno ponosni i puni poverenja u moju procenu,
chime mi nisu objektivno pomogli..niti su mogli..ja sam se udavala u godinama kada
su svi normalno puni sebe, samopouzdanja i "najpametniji"... :lol:

..ovo ce da zvuchi blesavo, ali komentari
brata moje babe i mog teche :eek: :lol: ,
koji su nekako dospeli do mene, bili su mi veoma vazni..
..ne u smislu da bih promenila mishljenje da nisu bili odobravajuci
vec da mi je bilo drago i da sam bila ponosna na sebe, a i njega... :rumenko:
..valjda zato shto su to ljudi posebnog kova, koje inache jako cenim,
onako sa dozom izuzetnog poshtovanja..
..vidjala sam ih dovoljno retko da znam da to nije ogledalo moje zaljubljenosti,
a ipak su mi dovoljno bliski da znam da to nisu uchtive prazne rechi..
 
Tijana.. Da li je bitno shta roditelji misle..? Oni su tu bili da te nauche da zivish. I to shto ti radish trenutno, odluke koje pravish, su produkt gena, vaspitanja koje su ti oni dali, okoline i Bozije volje. Tako da uopshte nije ni bitno da li su zadovoljni. Oni su tu da te nauche da zivish svoj zivot, SVOJ zivot i uopshte nije bitno shta oni misle kakav je "ispao", shto je stvarno bitno je shto ti mislish.

Postavljanjem ovakvog pitanja pokazujesh da si nesigurna osoba. A za to postoji i razlog. Razmisli koji je i rijeshi ga. Ne trazi ljude koji se slichno osjecjaju na Krstarici, ovdje su ioanko 80% gomila kretena. I ja se tu mogu ubrojati, josh uvjek dio sistema. Jadno sto neko neshto uvidja a ne radi nishta povodom toga, zar ne?

Zivjeli!

A što i da ti ne bude bitno mišljenje roditelja?

Ponekad roditelji imaju mnogo jaču intuiciju, nego mi sami ..... bolje mogu da predvide .... bolje da skapiraju ..... samimi tim što su i iskusniji, i stariji ....

Meni je mišljenje mojih roditelja uvek bilo važno ..... dešavalo se da ih ne poslušam, da uradim po svom, da izinatišem ... ali se nekako uvek na kraju pokazivalo da su zapravo bili u pravu.

Daleko od toga da mama može da mi raskine vezu .... ali mi je veliko opterećenje ako joj se ne svidja moj dečko .... ili čak šta više veliko olakšanje kada joj se svidja. Nekako si ipak ceo život usmeren na svoje roditelje i njih ne možeš menjati ..... onda je zarad toga dobro da ste u dobrim odnosima, da se cenite i volite ..... i da poštujete mišljenje jedni drugih.....Bar sam ja tako naučena.

Ne bih mogla da podnesem situaciju da se moj dečko i moja mama i sestra ne vole .... da prebacuju jedni drugima ... da se nedaj bože svadjaju ..... ta situacija bi me rastrgla na 1000 delova i mislim da tako ne bih mogla da funkcionišem.
 
Uglavnom se nisu mešali, za jednog sam znala da ga tata ne voli i da ga neće prihvatiti, no nije ni trajalo dugo...
A ovog, najskorijeg... njega su svi voleli...
I to mi je predstavljalo ogroman problem pri raskidu..
Zato što je mama plakala i pitala - a šta će sad on, kako će on podneti... :confused:
Sve dok nisam poludela i pitala je da li se išta računa to da sam ja nesrećna...
Onda se smirila...
E tako i cela rodbina, sestre, ujne, strine, stričevi, tetke, teče...
Svi...
Pa kako će S. to da podnese, jadan on... :(

Ali, volela sam što ga toliko vole kad smo bili zajedno...
Stvarno, jedan izuzetno prijatan osećaj, ponos zbog vas... :D
 
Mama nekad jeste, nekad nije. Patila je za jednim mojim momkom strašno...
Svi su mislili da ćemo se uzeti i kada smo raskinuli ona u očaj... Toliko da je zajedno sa njim kovala zavere da opet budemo zajedno... Tad je strašno pala u mojim očima...
Sledećeg momka nije podnosila, bio je sušta suprotnost.
Ali se nikada nisam obazirala na njen izbor, jer je moj život u pitanju.
Sada je zadovoljna, čak prezadovoljna. Toliko da me izluđuje i uvek stane na stranu mm...

A tata k'o tata - nijedan nije dovoljno dobar za mene :D
 
Тешко је не обратити пажњу на оно што родитељи мисле и кажу.
То је просто природно.
И немам ништа против да ми исказују своје мишљење.
Али критички га прихватам.
Проанализирам га, тражим образложење.
Прихватам и оно ''имам лош осећај''.

Али, наравно, никад се нису мешали у моје изборе, ни у ком смислу.

Отац је умео да ме спутава, ваљда из страха да ми се нешто лоше не деси.
Али и то је сад прошлост.

Тако да, закључак који сви знамо, јесте да треба да бирамо оног ко нама одговара, а не родитељима.
Уме анимозитет да се створи и без разлога.;)
 
Mislim na vas izbor partnera, decka, muza... :)
Mozda je ova tema bila ali nisam videla :think:
Moja mama nije bila zadovoljna mojim izborom, jer je smatrala da sam mogla da nadjem bolju priliku, jer ona kao intelektualka nije mogla da se pomiri sa tim da moj muz bude bokser a ne neki doktor ili advokat... :aha:
Inace ja sam svojim izborom prezadovoljna, hvala Bogu imam solidan brak i moja mama tek sada uvidja da je bila nepravedna prema mom muzu i da to sto on nije intelektualac nije toliko vazno, jer ima ogromno :heart: :manikir:
Mojim izborom su zadovoljni ne samo mama, nego i tata
mogu sasvim jasno i glasno da kazem da imam muza kakvog niko nema

zaista nisam videla, u zivotu ili na filmu, procitala u knjizi... nigde i nikad nije bilo boljeg muza, cak i u obliku ideje!
 
Moja mama nikad nije zadovoljna mojim izborom, ni nekad ni sad...niko nije dovoljno dobar za njenu ćerku, ali poštuje moj izbor bez preteranog mešanja...i to mi je ok.
Logično je da nam je bitno šta naši roditelji misle, bar bi trebalo, ali to ne bi smelo preterano da utiče na naš izbor jer i ako smo pogrešili...uči se na svojim greškama, a ne na tuđim.
 
Meni je mišljenje mojih roditelja uvek bilo važno ..... dešavalo se da ih ne poslušam, da uradim po svom, da izinatišem ... ali se nekako uvek na kraju pokazivalo da su zapravo bili u pravu.

Da, u pravu si. Ali da nisi uradila po svom, nego po njihovom, i da se to izjalovi, chitav zivot bi njih krivila :). Vidish moju logiku?

Ili uradish po svome, pogrijeshish i nauchish neshto iz toga. Ja biram taj put, chesto pogreshan vjerovatno, ali bar nikada necju recji roditeljima mogao sam da budem, lupam, arhitekta da mi vi niste stali na put.

Zato radim stvari na moj nachin, nekada se on poklopi sa roditeljskim nachinom, ali na kraju krajeva samo sebe mogu da krivim ako neshto nije kako treba :)
 

Back
Top