O prirodi borilackih vestina

Hetman

Zainteresovan član
Poruka
225
Posto je ne temi o razlikama izmedju borilackih vestina i sportova bilo nekih nesporazuma, evo mog teksta sa jednog drugog foruma:


UNUTRAŠNJA PRIRODA BORILAČKIH VEŠTINA (pojedinac u borilačkoj veštini)

Raspravi o tome šta je suština bavljenja borilačim veštinama verovatno nema kraja, te u tom smislu ni ovo nije pokušaj da se pruži neki definitivan odgovor na to pitanje. Jednostavno želim da ovde prikažem neke zaključke, posledicu pojedinih uvida koji su mi se nedavno otvorili, verovatno usled mog neprestanog delovanja u borilačim veštinama, kao i u kontekstu dosadašnjih iskustava na tom polju.

Prvo što bih želeo da ukažem jeste raširen problem gledanja na borilačke veštine kao na imenicu, tj. neku vrstu „definisanog“ objekta, pa se i analiza tog fenomena najčešće svodi na opisivanje njegovih spoljnih osobina. Po mom poimanju, borilačke veštine (ako su žive, a ne okoštali relikt nepodložan interpretaciji) zapravo su glagol, tj. neka vrsta stanja pojedinca u procesu borenja. U tom smislu, dolazi do onoga što se u većini borilačkih veština, makar deklarativno, naziva najvišim stadijumom – neposredna lična ekspresija borilačke veštine!

Da bih to pobliže objasnio, pokušaću da kroz izvesne analogije predstavim uslove koji su potrebni za ostvarenje takvog ličnog izraza.

Ako kao paralelu za vežbanje borilačkih veština uzmemo bavljenje plivanjem, videćemo da da se počinje u bazenu, dakle u uslovima koji su kontrolisani u najvećoj mogućoj meri. Optimalno bi bilo da pojedinac koji počinje sa plivanjem ima ceo bazen, ili njegov izolovan deo (stazu) samo za sebe, kako bi mogao da se koncentriše na tehniku, tj. rad pojedinih delova tela i njihovu koordinaciju. U borilačkim veštinama to se radi kroz vežbanje u prazno (kata, forma, shadow boxing...).

Sledeći stupanj je približavanje realnom okruženju, te plivač izlazi na reku, a praktičar borilačkih veština počinje rad sa partnerom. Zavisno od toga šta želimo postići daljim treningom, može se plivati nizvodno (uvežbavanje dogovorene tehnike/kombinacije sa parterom koji se namešta za nju), ili uzvodno (vežbanje uz otpor partnera ili u otežanim okolnostima, kako bi se unapredila fizička svojstva potrebna za izvođenje tehnike).

Konačno, zatim dolazi plivanje u moru, sa svim njegovim nepredvidljivim elementima, a naročito kada je ustalasano sa dolaskom plime ili pred nailazak oluje. Samo u ovim uslovima nepredvidljivih izazova u svakom sledećem trenutku, plivač doživljava ono specifično ushićenje sudelovanja sa okruženjem koje pred njega postavlja karakteristične izazove, kao istinski test njegove veštine. Isto tako, u borilačkim veštinama potreban je nekakav vid izazova tog tipa, kako bi vežbač mogao da ispolji svoju unutrašnju borilačku strukturu. Taj izazov obično nalazimo u obliku sparinga ili neke vrste delovanja na zadat iscenario. Vrlo bitan momenat ovde jeste odbacivanje takmičarskog momenta u sparingu, odnosno sportskom nad_meta_nja, jer se u tim uslovima cilj delovanja projektuje izvan samog subjekta, odnosno vraća se u domen imenice (pobeda/poraz), dok se istovremeno inhibira samo delovanje, tako da se procesu pripisuju kvantitativne vrednosti umesto kvalitativnih.

Takmičenje ima svoje mesto u borilačim veštinama, ali isključivi fokus na tu vrstu rezultata suštinski vodi ka ograničavanju ličnih psihosomatskih kapaciteta pojedinca, barem u smislu ličnog izraza i punoće doživljaja borilačke veštine. Razlog za to je da se takmičenje u suštini sprovodi za „treće lice“, odnosno tako da sudije imaju uvid u dešavanje, te se lični aspekt borca potiskuje.

Sa druge strane, odbacivanje bilo kog vida spontanog rada u bavljenju borilačkim veštinama, tj. oslanjanje isključivo na repetitivno uvežbavanje dogovorenih tehnika sa kooperativnim partnerom takođe ne može da dovede do istinske radosti, ushićenja izazvanog trenutnim spontanim odgovorom na postavljeni izazov, niti može da pruži onu „razmenu energije“ koja je moguća samo u spontanom radu.


Ovaj teks ima i svoj nastavak, koji cu pokusati da ovde prikazem nesto kasnije...
 
Moderator mi je skrenuo paznju na izvesne propuste...

Elem, ovaj tekst je sa foruma na sajtu www.borenje.info (koji preporucujem kao vodeci te namene kod nas). Cinjenica je da tamo ne mozete citati poruke na forumu ako niste clanovi, pa sam ga stoga ovde i postavio zarad onih koji nemaju vremena da ucestvuju i tamo (verovatno na sopstvenu stetu :-)
 
Претпостављам да ово "природа борилачких вештина" може да се схвати и као "сврха борилачких вештина" и уколико је то тако, онда изгледа да сврха бављења борилачким вештинама зависи пре свега од мотива самог вежбача:

- да ли се борилачке вештине вежбају као један од спортова - у циљу побољшања здравља

- да ли се вежбају ради самоодбране

- да ли се вежбају због природе посла (полиција, спец. јединице, обезбеђење...)

- да ли се вежбају као избор занимања којим ћете се професионално бавити у животу (инструктор борилачких вештина)

- да ли се вежбају у циљу духовног развоја

и сигурно има још мотива која нисам поменуо. Чињеница је да су сви они у реду, осим што поред неопходног талента за бављење одређеном вештином, један од највећих ограничавајућих чинилаца представља квалификован инструктор/учитељ који није од оних што се уче на вама, већ зна све што се о датој вештини може знати. У том случају он борилачку вештину доживљава као систем духовног развоја који превазилази физичке сукобе, агресију и борбу за моћ, и усмерен је на рад са енергијама кроз медитацију.
 
Poslednja izmena:
...квалификован инструктор/учитељ ...зна све што се о датој вештини може знати. У том случају он борилачку вештину доживљава као систем духовног развоја који превазилази физичке сукобе, агресију и борбу за моћ, и усмерен је на рад са енергијама кроз медитацију.

Prvo, mislim da onog trenutka kada neko smatra da zna sve sto se o nekoj vestini moze znati, pravi veliki korak u degradaciju. Takodje, ako nije sposoban da nesto i sam uci iz odnosa sa ucenicima, onda nije kvalifikovan da bude ucitelj! kao prakticar mozda...

Najzad, voleo bih da znam zasto je preovljadjujuce misljenje (ne kazem da je pogresno!) da borilacka vestina obavezno treba da u nekoj finalnoj instanci predstavlja meditaciju? Pretpostavljam da bi onda trebalo da je yoga vrhunska borilacka vestina...
 
Hetman
Prvo, mislim da onog trenutka kada neko smatra da zna sve sto se o nekoj vestini moze znati, pravi veliki korak u degradaciju. Takodje, ako nije sposoban da nesto i sam uci iz odnosa sa ucenicima, onda nije kvalifikovan da bude ucitelj! kao prakticar mozda...
Сигурно је да постоји разлика између рецимо Уешибе који је знао све што о аикиду може да се зна, и некога ко је пар година вежбао код једног-два инструктора, достигао одређен степен вештине и одлучио да сам постане инструктор.



Najzad, voleo bih da znam zasto je preovljadjujuce misljenje (ne kazem da je pogresno!) da borilacka vestina obavezno treba da u nekoj finalnoj instanci predstavlja meditaciju? Pretpostavljam da bi onda trebalo da je yoga vrhunska borilacka vestina...
Слажем се да није обавезно, већ је у питању ствар унутрашњег осећаја.

Рецимо Џиу-Џица или Крав Мага представљају борилачке вештине које немају (и није им потребан) тај аспект у себи, док већ поменути аикидо и друге, имају. Сад да ли одређени инструктор/учитељ у својој школи подучава тај део борилачке вештине, то је већ друга ствар.

Почео сам са Уешибом, па и да наставим његовим речима: "Пут ратника може бити погрешно схваћен као начин да се убије и уништи друга особа. Они који у њему виде само такмичење, праве велику грешку. Сломити, повредити или уништити је највећи грех који људско биће може да учини. Прави пут ратника се састоји у томе да спречи покољ - то је уметност мира и снаге љубави". цитат из књиге: Meditation & the Martial Arts




xitm3n
Na neki nacin je meditacija povezana sa BV: treba meditirati,ili neko bi rekao moliti se, bez obzira na to sta treniras,ali samim tim ako je BV nacin zivota,onda je neminovno povezana sa meditiranjem...
Уколико се БВ схвате као начин живота, онда се и мени чини да медитација представља даљи корак у откривању праве природе борилачких вештина.
 
Poslednja izmena:
xitm3n
samo da se ljudi ne prevare pa odu ka budizmu,hari krisni i slicnim stranputicama...
Харе Кришна је хиднуистичка секта, док будизам, таоизам и шинто представљају природну надградњу борилачких вештина и свој израз имају у већ помињаној медитацији.

Чињеница је да су борилачке вештине од Другог Светског рата доживеле велику експанзију, па самим тиме и комерцијализацију, што је довело до тога да се њихов духовни аспект скоро потпуно изгуби - барем када је у питању Запад.
 
mislim da meditacija moze da se stavi u okvire pravoslavlja,sto je po meni ok..Nisam protiv drugih religija i sekti koje su dobrocudne,ali mislim da ako je neko vec opredeljeni pravoslavac meditaciju mora da ogranici do mere koje mu vera dozvoljava,van toga nikako
 
...ali samim tim ako je BV nacin zivota,onda je neminovno povezana sa meditiranjem...
Pa, moglo bi se iz toga pomisliti da je stagod bilo nacin zivota, povezano sa meditiranjem - pecanje, planinarenje... Mada, ako uzmemo da je svaki vid duboke kontemplacije i usredsredjenosti na neki aspekt u sadaovde tacki vremenskoprostorne dimenzije, onda nemam nista protiv tog zakljucka. No u tom slucaju, to ne mora biti nikakva doktrinarno ustrojena i modelovana praksa.

Nego da pojasnim svoj komentar o parsifalovoj izjavi (parafraziram), "ako je ucitelj vrhunski i zna sve o vestini, usmerice se na meditaciju". Da li to znaci da je sam poster Parsifal shvatio sve sto ima da se shvati o BV, pa zna tacno gde i svi ostali koji do tog stupnja dosegnu treba da idu? Mislim, nije usmereno licno protiv njega, vec je to uposte moja zadrska na one koji smatraju da tacno znaju sta je sustina bavljenja i vrhunski domet delovanja u BV, te dopustaju sebi vrednosne sudove o drugima...

Licno, ja upraznjavam distinkcije tipa svidja mi se/ne svidja mi se; odgovara mi/ne odgovara mi; jer time prihvatam mogucnost da se razni ljudi bave borenjem iz raznih razloga, sto sam ranije pominjao. Drugim recima, ako neko ima realnu potrebu da se borenjem bavi u pragmaticne svrhe (telohranitelj, policajac, uvar u zatvoru...), znaci li to da on zapravo treba da trazi "ne-vrhunskog" ucitelja, jer od vrhunskog ucenja, kako ga neki reklamiraju, nema koristi u njegovoj poslovnij sferi?
 
Hetman
...Nego da pojasnim svoj komentar o parsifalovoj izjavi (parafraziram), "ako je ucitelj vrhunski i zna sve o vestini, usmerice se na meditaciju". Da li to znaci da je sam poster Parsifal shvatio sve sto ima da se shvati o BV, pa zna tacno gde i svi ostali koji do tog stupnja dosegnu treba da idu? Mislim, nije usmereno licno protiv njega, vec je to uposte moja zadrska na one koji smatraju da tacno znaju sta je sustina bavljenja i vrhunski domet delovanja u BV, te dopustaju sebi vrednosne sudove o drugima...

Licno, ja upraznjavam distinkcije tipa svidja mi se/ne svidja mi se; odgovara mi/ne odgovara mi; jer time prihvatam mogucnost da se razni ljudi bave borenjem iz raznih razloga, sto sam ranije pominjao. Drugim recima, ako neko ima realnu potrebu da se borenjem bavi u pragmaticne svrhe (telohranitelj, policajac, uvar u zatvoru...), znaci li to da on zapravo treba da trazi "ne-vrhunskog" ucitelja, jer od vrhunskog ucenja, kako ga neki reklamiraju, nema koristi u njegovoj poslovnij sferi?
На твоје питање о природи борилачких вештина, одговорио сам да то зависи од мотива самог вежбача.

Значи ако затворски чувар вежба неку борилачку вештину како би му помогла да на послу лакше савлада затвореника који се опире, онда је за њега то природа борилачких вештина.

С друге стране има оних који на борилачке вештине гледају као на систем духовног развоја - Уешиба је био само један од њих, па и у ери комерцијализације свега и свачега, већина таквих и даље воли да буде анонимна.

Иначе ја сам се раније бавио Таи Чием, али то већ годинама не радим.
 
Poslednja izmena:
Uesiba je za Put ratnika rekao 100% istinu, ali on je i zivio u tom vremenu modernog Japana kada je Put ratnika upravo bio jedna takva stvar. Uesiba nije zivio u vremenu kada je ratnik slamao i unistavao odnosno kada se to od njega trazilo. I moze se reci da je u ovom slucaju bio pristrasan za svoju vestinu. Ninjutsu na primer poducava svoje sisteme borenja sa istom zestinom kao da se nalazite na bojnom polju, dok je aikido 100% koncentrisan na dojo.
 
Covjek trenira stalno u budnom stanju, usavrsava se... Ne trenira samo fizicki 3, 4, 5 ili 6 puta nedjeljno u dojo-u, nego trenira psihu i njene procese, opazanje, kratkorocnu i dugorocnu memoriju, koncentraciju, mastu, onda polozaj tijela i drzanje kicme, nenametljivo osmatra kako dise, osmatra svoje otkucaje srca te kako reaguje na stres, svakodnevna uzbudjenja, potencijalne opasnosti, odnos prema sebi i ostalima, svjestan je svog mjesta pod nebom... Kod kuce, za vrijeme posla, kad se razonodi. Nije bitno. Svako izabere neki svoj put ali trening "treba" da traje cijeli zivot odnosno od jutra do mraka.
 
Covjek trenira stalno u budnom stanju, usavrsava se... Ne trenira samo fizicki 3, 4, 5 ili 6 puta nedjeljno u dojo-u, nego trenira psihu i njene procese, opazanje, kratkorocnu i dugorocnu memoriju, koncentraciju, mastu, onda polozaj tijela i drzanje kicme, nenametljivo osmatra kako dise, osmatra svoje otkucaje srca te kako reaguje na stres, svakodnevna uzbudjenja, potencijalne opasnosti, odnos prema sebi i ostalima, svjestan je svog mjesta pod nebom... Kod kuce, za vrijeme posla, kad se razonodi. Nije bitno. Svako izabere neki svoj put ali trening "treba" da traje cijeli zivot odnosno od jutra do mraka.
:super:

Ni sam ne bih bolje rekao. :klap::klap::klap:
 

Back
Top