Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Daleko si, priđi mi bliže, ako smeš, pa ću ti pokazati kako
Evo blizu sam,pokaži mi.....ljubav..
Pitanje..zašto se zaljubljenost vidi a ljubav ne?
Paaa, možda zato jer je zaljubljenost povezana sa početkom same ljubavi, pa je pomešana više sa strašću...
Početak bujanja, ko će ga znati...
E pa sada kada si prišla, evo da ti pokažem
Ovo je deo za javnost
Zato što je zaljubljnost faza idealiziranja partnera koja je prethodnica ljubavi posebno kod mlađih partnera ( sada očekujem najmanje da me neka učesnica polije hladnom vodom )
Zbog zaljubljenosti se čine sve stvari koje se nikada ne čine u ljubavi, barem ne tako otvoreno kao kada je zaljubljenost u pitanju. Kod ljubavi već smo upoznali partnera solidno i on nas, tako da sve što činimo ne činimo pod utiskom naše idealne projekcije koju smo stvorili o partneru, a koja može i ne mora da bude tačna ( u većini slučajeva nije tačna ).
Ljubav je zrelost, zrelost po pitanju emocija partnera koji učestvuju u vezi, te emocije su stalne i stabilne, ne dovode se u pitanje ili se dovode, ali jako, jako teško. Kod zaljubljenosti u pitanju je nestalnost u emocijama, nesigurnost u odlukama zbog nedovoljnog poznavanja partnera.
Za ljubav treba vreme, to je njena suština, vreme i obostrana iskrenost da bi uspela.
Ponovo ljubav se vidi, samo je ne vidi svatko, obično je vide bez problema ljudi sa iskustvom, dok je ljudi bez iskustva, obično mlađi ne vide ili čak i kada je vide, izvedu pogrešan zaključak da nije u pitanju ljubav, već da u toj određenoj vezi koju posmatraju ljubavi nema, da je ljubav umrla što nije tačno, ali to je odraz neiskustva posmatrača.
Kao što je činjenica da se sličnosti, a ne suprotnosti privlače, tako je i činjenica da ljubav ne umire ulaskom veze u neke svakodnevne rituale već da se baš sa tim ritualima ljubav pokazuje i jača, jer šta je bolje nego svaki dan sa osobom koju neko voli provesti zajedničko kvalitetno vreme i još pri tome imati ista ili barem slična interesovanja ?
To je ono što vezama daje puninu i stabilnost i omogućava da njihova veza uspe, upravo te sličnosti između partnera čine onaj plamen ljubavi koja se nikada ne gasi, jer se zbog zajedničkih interesovanja i pogleda na svet oko sebe nikada i ne može ugasiti.
u cemu? prijatelja ne mogu da poljubim i spavam sa njim...prijatelj je za mene aseksualno bice
Ova dva zadnja posta su jednačina sa dve nepoznate.....oba su potpuno istinita
a tako različita..ne možeš da nekog smatraš prijateljem ako ti taj neko nije
blizak sa jedne strane,sa druge strane bliskost izaziva osećanja a osećanja
izazivaju vezu....do danas sam mislila da može da postoji prijateljstvo
izmedju muškarca i žene a danas ste mi srušili iluziju..
ne razumem ovo bas najbolje..kako se raspali nesto sto ne zelimo da se raspali?... veoma teska ali moguca-mogucnost ! Vatra uvijek tinja i tako tinjajuca se nazesce raspali i u zestini i promasi a onda,- sve upropasti !!?
Evo, ja sam se setila kako sam volela kao mlađa
Isto.
Identično intenzivan osećaj ali je "objekat" ljubavi bio nestalan.
Bila je to ljubav kao traganje za savršenstvom, krik pobune protiv praznine života, ljubav kao traganje za - ljubavlju.
Kao mladi, maštamo o ljubavi koju smo gledali u "Titaniku" , o ljubavi o kojoj smo od nekog slušali, o kojoj smo negde čitali ... ali je još nismo doživeli.
Kao starijima, ona nam se već desila - jedanput, dvaput, više puta - i znamo da ništa nije toliko savršeno kao ljubav sa svojom nesavršenošću. Ustanovili smo da su svi ideali urušivi, i da je idealizacija najčešće put ka razočaranju i patnji.
Mladalačke ljubavi (a možda i nisu ljubavi, već zaljubljenosti) liče na obožavanje nekog nedovršenog boga; "osvešćena" ljubav je, pak, rad na tome da se odabrani partner učini božanstvom jer ljubav podrazumeva ulaganje u voljenu osobu, kao da se radi o nekome ko je važniji od nas koji to činimo.
Osvešćena ljubav bi trebalo da bude nešto što se zasniva na međusobnom, uzajamnom duhovnom napredovanju ("mi smo jedno", "mi smo konačno sjedinjeni kosmički partneri" itd) Ali ko može tvrditi da i pojam osvešćene ljubavi nije idealizacija?
Ljudi propuste pola života u potrazi za osvešćenom ljubavlju, ili onim što smatraju ljubavlju, a one im usput promaknu .. pored njih, nažalost, prođu ljubavi koje treba doživeti da bi se sazrelo za osvešćivanje. I onda će se, mnogo godina nakon toga, odjednom prisetiti nečijih očiju, nečijeg, osmeha, i ustanoviti da su taj osmeh i te oči govorili nešto što tada nisu bili u stanju da primete. Ali, prekasno.
O ljubavi, bilo kakvoj (idealizovanoj, osvešćenoj ili neosvešćenoj), trebalo bi razmišljati na ovaj način: daj šta daš, nek traje koliko traje, samo da je ima.
U stvari, ne - razmišljati.
Prepustiti se.
ne razumem ovo bas najbolje..kako se raspali nesto sto ne zelimo da se raspali?
uvek mi je to bilo nejasno..
ako kazemo da se stvari desavaju protiv nase volje, onda negiramo sopstvenu odgovornost, valjda?
ako je hvala bogu, onda je valjda u redu?...neugasive i najjace sile u koje ubrajam ljubav kao silu iz reda elementarnih nepogoda, imaju vrijednost samo kad se igraju s nama jer tada i samo tada je doslo ,-biti ili ne biti, a kako drugacije dozivljavati takve vrijednosti zbog kojih se i ubrajamo u bica viseg reda,- tako to meni izgleda ?!
...A TO ,-KAKO SE RASPALI ONO STO NE ZELIMO DA SE RASPALI, TO JE ONO STO NEMAMO U KONTROLI I ,- HVALA BOGU , STO NEMAMO !
ili cak zamislitiHa,Borka
Upravo.Tako sam se ponasala sa 16.Tako se ponasam danas.S tom razlikom sto danas umem da budem strpljivija.Kao mladja brze sam 'trosila' nerve.Odnosno nisam ih trosila.Cim bi naletela na momente gde vise nisam osecala 'ono nesto' odlazila bih.Ali to i ide tako kad si mlad.Godine donose mudrost.
O ljubavi se ne misli.Pisala sam i slikala,ali nikad nisam brkala umetnost i stvarnost.Moji tekstovi i moje slike i moje misli su jedno.Tu mogu da se igram sa tugom,melanholijom,'idealnom' ljubavlju,ceznjom,strasti,sve u svemu N.N. licem,ali ljubav u stvarnosti je uvek bila lepsa,jaca,strasnija,pa i bolnija ponekad,od bilo cega sto sam mogla napisati.Zato svoje tekstove nisam pokazivala.Moglo bi se desiti da me poistovete sa tim.
"Ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira..."
Moze da bude tacno.....a i ne mora....
ili cak zamisliti
ponekad mislim da je ljubav precica do raja, do onog najdragocenijeg u nama..
ali da,nazalost, nazalost, sami sa sobom postupamo ko pecinski covek koji dobije kompjuter, pa ga koristi kao tacnu..
ili cak zamisliti
ponekad mislim da je ljubav precica do raja, do onog najdragocenijeg u nama..
ali da,nazalost, nazalost, sami sa sobom postupamo ko pecinski covek koji dobije kompjuter, pa ga koristi kao tacnu..
ljubav je hemijska reakcija..a izazivamo je sami, impulsima iz svog mozga..tu neko drugi nema bitne veze s tim..recimo, upoznate nekoga ko vam se svidi- erotski, ili je duhovit/a, sarmantan/sarmantna i sl..i vi onda u mozgu pravite kalkulaciju da li zelite da vise vremena provedete s tom osobom, da li cete se osecati vazniji sami pred sobom i pred drugima ako budete s njom/njim, i mozak reaguje- salje preko nervnog sistema naloge celijama u organizmu, koje pocinju da lagano menjaju svoj uobicajeni ritam, i onda imate ono sto se zove "leptirici u stomaku", osecaj ljubomore, bola itd..dakle, druga osoba nema tu moc da vas "natera" da se zaljubite u nju, jednostavno, zaljubljivanje je uvek vasa licna odluka
U čemu je razlika između ljubavi (dva partnera u vezi ili braku) i prijateljstva?
Jer, i sa dobrim prijateljem možeš imati zajednička interesovanja i poglede na svet, deliti isti prostor i provoditi kvalitetno vreme.