Za sve koji su otišli

frka20

Početnik
Poruka
25
POštovanje i pozdrav svima!

zamislila sam ovaj topic (nadam se da će zaživjeti) za sve one koji su bili te
sreće i otišli u Au...
Kakva su vaša iskustva,dal je bilo kakvih razočaranja,kako vam je na poslu,kakvi su ljudi na poslu,jeste li se snašli...(uh,koliko pitanja...;))
Jeste li iznajmili kuće,kakvi su uvjeti ...plaćate li osim režija još nešto?
Za ove koji su kupili kuće ili se spremaju...kakav je postupak prilikom kupnje prvi put,ima li poreza,kakvi su uvjeti kredita?....
Uglavnom,da ne davim više...(:mrgreen:)...raspišite se...ja ću vas prva čitati sa guštom...
 
Stvarno si mnogo pitanja postavila. Mogli bi se pisati romane o ovim temama.

Ja cu ti odgovoriti na zadnji deo a nadam se da ce neko pripomoci i odgovoriti na ostala pitanja.

Najverovatnije svi koji prvo dodju u Australiju moraju da rentaju osim ako imaju blisku i strpljivu rodbinu koja ima praznih nekoliko soba ili imaju nekoliko stotina hiljada dolara kesa. Mi smo bili srecni i imali smo rodbinu koja nas je primila i ostali smo sa njima dva meseca. To nam je mnogo znacilo jer su nam pomogli oko svega pa i da nadjemo kucu za rentanje.
Kada rentas, moras da platis unapred dve nedeljne kirije i jos bond koji je u vrednosti od 4 nedeljne kirije (rente) i to sluzi vlasniku kuce kao garancija da neces pobeci bez placanja ili ces polomiti sve i nestati. Drugim recima, ako je nedeljna renta $300, treba da imate u dzepu $1,800. Najcesce se renta preko real estate agencija mada ima i mali procenat koji to radi privatno.
Postupak pri trazenju kuce je: kupis vikend novine, nadjes u oglasima sta se renta u kraju u kojem hoces da zivis, pogledas koliko spavacih soba ima, nazoves agenta i zatazis da vidis kucu (ili stan) i on ti zakaze vreme i odes da pogledas kucu. Ako ti se svidja kako izgleda, i ako mozes da je priustis, popunis formu u kojoj das sve podatke o sebi i osobama koje ce ziveti sa sobom, platis nesto depozita i agent ce ti kroz par dana javiti da li si bio uspesan ili ne. Ako ne, vratice ti depozit. Ako jesi, pozvace te u agenciju i zatrazice da platis ostatak novca i potpises ugovor. Pusaci imaju mnogo manje sanse da nesto dobiju od nepusaca. Ako slazes da si nepusac i prilikom inspekcija te namirisu, verovatno ces dobiti otkaz. I jos nesto, 90% kuca i stanova se izdaje prazno, bez namestaja, sto znaci da ce vam trebati i koji dolar da je opremite. Sve se moze kupiti polovno, tako da mozete za pocetak ustedeti koji dolar.

Sto se tice kupovine, prica ide ovako. Banke i druge finansijske institucije traze da imas za oko 10% depozita od vrednosti kuce a ostalo ce ti pozajmiti na 30 godina. Kamatu mozes da biras ili fiksnu ili promenljivu (varijabilnu). Trenutna varijabilna je oko 5.6% godisnje. Trenutno drzava poklanja onima koji prvi put kupuju kucu i to ako nije nova $14,000 a ako je nova ili je gradite posto ste kupili zemlju $21,000. Drugim recima, ako je vrednost polovne (odnosno ne nove) kuce $500,000, drzava vam da $14,000, vi treba da obezbedite kesa jos $36,000 a banka ce vam pozajmiti ostatak. Do nedavno ste mogli da prodjete i sa manje od 10% depozita ali trenutno je mnogo teze. Uslovi variraju izmedju banaka tako da postoje razlike i u stopama a i ostalim uslovima.

Jos nesto, sve banke traze da imate radno iskustvo na postojecem poslu od najmanje 6 meseci (mada sam cuo da neke hoce i posle samo 3 meseca) i da vam je to stalni posao.

Kod kupovine kuce ili stana u kojem ces ziveti, placa se prenos vlasnistva i citava organizacija posrednicima koji se zovu Settlement Agents. Vecina drzava oslobadja ili znacajno umanjuje taksu pri kupovini prve kuce ili stana u kojem cete ziveti. To je prilicna usteda posto ta taksa moze da dodje i preko $30,000, opet u zavisnosti od vrednosti nepokretnosti i drzave u kojoj se nalazi.

Prilikom prodaje, nema poreza, ukoliko ste sve vreme ziveli u njoj i niste je koristili ni za kakav biznis.
 
VLADA K...puno si mi pomogao sa ovim konkretnim ciframa i informacijama.
Čak i ovoj proces oko rentanja je dragocjen info..imlim,za bond sam znala,al ne i da
nakon ispunjavanja forma još traje "razmišljanje"..:D
Dal su namještene kuće onda i skuplje od rentanja nenamještenih? Pretpostavljam da jesu.

Imamo i mi rodbinu u Broomu..tako da nam to može bit jedna od olakotnih okolnosti...dok ne nađemo nešto...sva sreća.:worth:
Kako je sa kupovinom auta,isplati li se više sam obaviti registraciju ili ju platiti u cijeni auta..po sistemu plati i vozi..
 
Frka20

Do nedavno je bila velika potraznja za iznajmljivanjem kuca (i stanova) tako da nije bilo nista neobicno da se popuni i po 20 formi za jednu kucu. Onda se gledaju sitni detalji, nepusac, bolji prihodi, bolje preporuke, cena i onda ce ili agent ili vlasnik izabrati kome ce izdati. Kad kazem cena, desavalo se da kad zainteresovani vide koliko ima onih koji su popunili formu, da ponude i vise nego sto je agent (vlasnik) trazio da bi bili sigurni ili bolje rangirani.

Kod kupovine auta, vozilo se kupuje resitrovano u 99% slucajeva. Gleda se kada istice registracija i to donosi nekoliko dodatnih poena kod kupovine bilo za prodavca bilo za kupca, narocito kod jeftinijih ili starijih kola. Recimo ako izaberes jednu vrstu auta, recimo Mitsubishi i odredjeno godiste tako da mu je prosecna cena oko $5,000, onda ti je cilj kao kupcu da izaberes auto koji je prosecan ili bolji i cija registracije kasnije istice. Prodavac ce imati dodatnu pregovaracku moc ukoliko mu je auto duze registrovan. Ali to je samo jedna sitnica. Opet ces gledati bolji auto sa manje kilometara itd. nego samo registraciju.

Sto se tice onog sto ti zoves 'sam obaviti registraciju', toga u principu i nema.
Da pojasnim.
Kada kupis polovni auto od privatnog vlasnika, pre nego sto kupis, proveris telefonom da auto nije ukraden ili da ga neka banka ne trazi da konfiskuje zbog prethodnog duga. Ako je to u redu, platis auto, uzmes detalje od prodavca (ime, adresu itd) i odvezes auto. Imas rok od mislim 14 dana da popunis jedan obrazac o prenosu vlasnistva automobila i posaljes ga nadleznom Departmentu. U roku od nekoliko dana ces dobiti racun za neku taksu koja nije tako velika ali se ne secam koliko. I to ti je to.
Kad kupujes auto od dilera, mislim da on popuni sve papire i ti ne moras nista da proveravas posto su oni duzni da sve obave i garantuju da auto nije ukraden, da ima dug itd. Ali dileri obicno prodaju skuplje auta tako da nisi bas u dobitku. U zavisnosti od vrste i starosti auta, dileri ti cak i daju odredjene garancije da ako mu se nesto desi u odredjenom roku, da ce ga oni besplatno popraviti ili slicno. Ali to je vec poseban prica koju ti moze mozda neko ispricati, ako je imao neko prijatno ili neprijatno iskustvo sa njima. Ja do sada nisam imao nikakvih problema.

Ne znam kako ide sa prodajom i kupovinom neregistrovanih automobila, predpostavljam da moras pre registracije da auto odvezes na neki tehnicki pregled. Ima dosta nasih koji se bave trgovinom, preprodajom, popravkama, krpljenjem, sastavljanjem slupanih automobila tako da bi bilo dobro da ti neko od njih isprica tu pricu, osim ako nece da drze to znanje za sebe. Ja se u ovu oblast ne razumem.

Naravno, kada kupujes novi auto, moras da kupis od dilera, posto jedino oni prodaju nova.
Uz novi auto ide i sve u paketu, registracija (mada je obicno ne stave u reklamiranu cenu da bi se cinili jeftiniji), garancija, servisi itd. Ne ustedis nista ako ti registrujes auto umesto dilera, osim ako nema izuzetaka.

Citava ova delatnost je prilicno uhodana i mislim da ce ti tvoji rodjaci dati sve savete kada budes u fazi kupovine auta.

Kada malo bolje razmislim, svi oko mene znaju vise oko trgovine auta nego ja. Za mene je auto bio uvek samo sredstvo za posticanje cilja, nikada cilj sam za sebe. Nadam se da razumes sta hocu da kazem.

Pozdrav
 
VLADA K...ljubim te..stvarno si zlato od čovjeka!
e sad,ako te smijem još zagnjaviti...Medicare..jel ti osobno plaćaš još to dodatno privat osiguranje i možeš li mi reći nešto iz prve ruke?
Kako je sa pedijatrima?
 
VLADA K...ljubim te..stvarno si zlato od čovjeka!
e sad,ako te smijem još zagnjaviti...Medicare..jel ti osobno plaćaš još to dodatno privat osiguranje i možeš li mi reći nešto iz prve ruke?
Kako je sa pedijatrima?

Mislim da brkas neke termine ili te ja bas ne razumem. Svi permanent residents placaju tzv Medicare Levy od 1.5% od ukupnog oporezivog prihoda i to na kraju finansijske godine kada popunjavaju poresku prijavu. Postoje i izuzeci od placanja, recimo neki invalidi, ili ako ti je ukupni prihod ispod nekog minimalnog nivoa recimo $20,000.

Cim dodjes i ako si permanent resident, dobijas Medicare kartu koju nosis sa sobom kada ides kod doktora. To ti daje neke popuste ili tacnije placas ukoliko treba usluge po nekoj nizoj stopi nego stranci ili temporary residents. Ali to ne znaci da neces platiti nista, kao sto je do nedavno bilo. Da li ces nesto morati doplatiti i koliko, zavisi od lekarske prakse i doktora kod kojeg ides. Recimo kod onog kojeg mi posecujemo, naplacuje se oko $58 po poseti, ali ti onda drzava preko Medicera vrati oko $28. Mozda i moze jos da se nadji neka lekarska ordinacija gde nista ne placas odnosno doktor dobija od drzave posto ne naplacuje vise od nekog utvrdjenog nivoa. Ja sam cuo samo za jednog takvog u Pertu i nisam siguran da to jos uvek radi.
Isto tako ako ides kod specijalista ili na neke ultrazvuke, snimanja itd, opet ces nesto morati da placas iz svog dzepa, i naravno, da bi dosla do specijaliste ili na snimanje, moras prvo kod doktora opste prakse (koji ce bez izuzetka uzeti svojih, u mom slucaju $58) pa onda kod specijaliste (gde mozes da ocekuje oko $100 placanja). U zadnjih par godina se situacija malo pokvarila a ranije je dosta ili skoro sve bilo besplatno.

Za decu ne placas preglede.

Privatno zdravstveno osiguranje je posebna prica i ima dobre razloge tako da ga sve vise ljudi uzimaju. Razlog su redovi i liste cekanja u drzavnim bolnicama. Recimo ne daj boze dobijes neku opasnu bolest i treba hitno da se operises a nemas privatno osiguranje, drzavna bolnica ce reci nema problema, pozvacemo te kad dodjes na red, sto nekad moze biti i kroz godinu dana. To je razlog zasto svi mi uzimamo privatno osiguranje. Isto tako, sa privatnim osiguranjem mozes da biras doktora koji ce te operisati, smestice te u sobu gde si sam/sama i imaces svoje kupatilo, i pazi cete mnogo bolje.

Nemam bas neko veliko iskustvo sa pedijatrima a zadnjih nekoliko godina decu vodimo kod naseg istog lekara opste prakse.
 
Mislim da brkas neke termine ili te ja bas ne razumem. Svi permanent residents placaju tzv Medicare Levy od 1.5% od ukupnog oporezivog prihoda i to na kraju finansijske godine kada popunjavaju poresku prijavu. Postoje i izuzeci od placanja, recimo neki invalidi, ili ako ti je ukupni prihod ispod nekog minimalnog nivoa recimo $20,000.

Cim dodjes i ako si permanent resident, dobijas Medicare kartu koju nosis sa sobom kada ides kod doktora. To ti daje neke popuste ili tacnije placas ukoliko treba usluge po nekoj nizoj stopi nego stranci ili temporary residents. Ali to ne znaci da neces platiti nista, kao sto je do nedavno bilo. Da li ces nesto morati doplatiti i koliko, zavisi od lekarske prakse i doktora kod kojeg ides. Recimo kod onog kojeg mi posecujemo, naplacuje se oko $58 po poseti, ali ti onda drzava preko Medicera vrati oko $28. Mozda i moze jos da se nadji neka lekarska ordinacija gde nista ne placas odnosno doktor dobija od drzave posto ne naplacuje vise od nekog utvrdjenog nivoa. Ja sam cuo samo za jednog takvog u Pertu i nisam siguran da to jos uvek radi.
Isto tako ako ides kod specijalista ili na neke ultrazvuke, snimanja itd, opet ces nesto morati da placas iz svog dzepa, i naravno, da bi dosla do specijaliste ili na snimanje, moras prvo kod doktora opste prakse (koji ce bez izuzetka uzeti svojih, u mom slucaju $58) pa onda kod specijaliste (gde mozes da ocekuje oko $100 placanja). U zadnjih par godina se situacija malo pokvarila a ranije je dosta ili skoro sve bilo besplatno.

Za decu ne placas preglede.

Privatno zdravstveno osiguranje je posebna prica i ima dobre razloge tako da ga sve vise ljudi uzimaju. Razlog su redovi i liste cekanja u drzavnim bolnicama. Recimo ne daj boze dobijes neku opasnu bolest i treba hitno da se operises a nemas privatno osiguranje, drzavna bolnica ce reci nema problema, pozvacemo te kad dodjes na red, sto nekad moze biti i kroz godinu dana. To je razlog zasto svi mi uzimamo privatno osiguranje. Isto tako, sa privatnim osiguranjem mozes da biras doktora koji ce te operisati, smestice te u sobu gde si sam/sama i imaces svoje kupatilo, i pazi cete mnogo bolje.

Nemam bas neko veliko iskustvo sa pedijatrima a zadnjih nekoliko godina decu vodimo kod naseg istog lekara opste prakse.

Dragi Vlado pa gde si bio do sada? Godinu dana sam prelazim sve to sto si sad ispricao.

Moracu da te vodim na pivo !!
 
E i ja sam bas hteo da se javim i zahvalim Vladi na informacijama.
Ovaj topik je mozda izgledao kao tvoj dijalog sa Frka20, ali nije tako jer ga i mi ostali pomno pratimo i upijamo informacije. Pisi ti slobodno i ako ti nesto od tih zivotnih tema padne na pamet, a mi se nismo setili da pitamo...

Poz...
 
POštovanje i pozdrav svima!

Jeste li iznajmili kuće,kakvi su uvjeti ...plaćate li osim režija još nešto?
..

Propustio sam ovaj deo. Renter ili zakupac kuce ili stana, ili podstanar, kako god vec da ga zovete, placa osim fiksne nedeljne kirije i utrosenu vodu, struju i gas. Telefon fiksni ukoliko vam treba, cete takodje morati da prikljucite i placate. To se sredjuje za dan dva i kosta oko $100. Takodje, ako kuca ima travnjak i cvece, mora zakupac sam da odrzava ili da placa profesionalce da to rade. Cvece nije problem ali je travnjak povezan sa redovnim zalivanjem (citaj velika potrosnja vode od mozda $1,000) i sisanjem. A da bi sisali travu, treba vam kosilica koju vam verovatno vlasnik kuce nece ostaviti. Znaci kupovina nove ili polovne. Moja prva kuca koju smo rentali srecom nija imala travnjak vec neku zapustenu bastu, koju skoro nismo ni dirali. U retkim slucajevima, ako se privatno renta, vlasnik ponekad sam dolazi da odrzava bastu, ali to je jako retko.

Uglavnom princip je, kako dobijes kucu, takva ista da bude kad budete odlazili. Ako isprljate ili ostetite nesto (zidove itd), agent ili vlasnik ce vam skinuti od bonda, ukoliko steta nije veca. Ukoliko jeste, ljubazno ce vas zamoliti a ako to ne pomogne, dobicete poziv za sud.

Ostatak pitanja cu jednom drugom prilikom pokriti.

Pozdrav
 
Vlada K...ma da,ja sam se krivo izrazila..mislila sam na to privatno dodatno osiguranje uz Medicare..no,u tvom sam odgovoru dobila odgovor...sad mi je već malo neugodno opet daviti :rumenko: ,al evo...plaća i se to dodatno osiguranje mjesečno?
cifre ovise naravno o osiguranju,al vjerujem da lagano boli glava..
Srećom,mi smo svi zdravi !...al ipak,zlu ne trebalo.

uf,ovo za travnjak...dobro je i to znati...više volim bit spremna na te neke stvari nego da se iznenadim...

Mi definitivno idemo na vizu 119,prikupljamo papire i sve moramo slati u Au...kaže nam Au poslodavac da bi trebali riješit vizu za cca 3 mj...
 
Mozes da biras kako ces da placas, nedeljno, dvonedeljno, mesecno a siguran sam da mozes ukoliko hoces i da plati godinu dana unapred, ali ne znam jos ni jednu osobu koja je izabrala tu opciju.

Cena zavisi od osiguravaca, ima ih gomila, od paketa koji izaberes, starosti tvojoj i partnera, da li hoces i koliko da placas excess (nista, $250, $500, $1,000) itd. Jedna je cena za pojedinca a jedna za porodicu (duplo od cene za pojedinca, bez obzira na koliko dece imate).

Postoje dve podvrste osiguranja koja mozes da biras u sklopu privatnog zdravstvenog osiguranja: Hospital i Extras (zubar, opticar itd itd). Mozes da uzmes ili jedno ili drugo ili oba u kombinaciji.
Ako hoces da citas vise o tome, najveci osiguraci su HBF, Medibank Private a ja sam sa Australian Unity i imam kombinaciju oba, sto me trenutno kosta oko $102 svake druge nedelje.

http://www.australianunity.com.au
www.hbf.com.au
www.medibank.com.au/
 
Ali zato sa radnom vizom si miran. Imas posao, ceka te. Na izvolite, sve ti je na dlanu popunis par formulara i nema sekiranja pravljenja CV da bude slican Aussie trazenja pomoci od drugih, cekanja po agencijama .... i da radite poslove koje u vasim zemljama ne bi radili. A za par meeseci podnesete za PR vizu jer vec imate radnu pa vise ne kosta 3000 $ ve c 300 i sacekate.
Pa vi vidite sta je lakse
 
POštovanje i pozdrav svima!

Kakva su vaša iskustva,dal je bilo kakvih razočaranja,kako vam je na poslu,kakvi su ljudi na poslu,jeste li se snašli...(uh,koliko pitanja...;))
.

Iskustva su razlicita. Bilo je svih faza, i pocentog razocarenja u posao i ljude i drzavi, ali sa vremenom se sve menjalo i sve islo na bolje.
Vecina ljudi se posle pocetne euforije dolaska u Australiju razocaraju. Nikome nije bilo onako kako je zamisljao. Privreda nije bas bila najbolja kada smo mi dosli i jako je tesko bilo naci bilo kakav posao. Ali poceo sam sa dna i posle dve i po godine sam dosao do dobrog posla koji je strucan i prilicno dobro placen.

Tako su mi i rekli kada sam dosao. U proseku nam treba dve godine da se naviknemo na zivot ovde i da budemo zadovoljni i srecni.

Mislim da je najgore nasima koji dodju i ponavljaju sebi i drugima, da su oni, molim te lepo inzenjeri, ekonomisti, pravnici, doktori itd. i ne zele da rade nista drugo osim ono sto su zavrsili ili radili kod nas. Mislim da su oni ti koji najvise pljuju po Australiji i cesto se vrate razocarani i pokisli i svima govore kako njih Australija ne zasluzuje.

Znam i neke ljude a za neke samo cujem, koji bi zeleli da se vrate, iz ovog ili onog razloga. Ili bi da se penzionisu i zive u svom rodnom kraju, ili bi da rade neki biznis, ali ne znam ni jednog koji se stvarno vratio.

Najbolji pristup i sanse za uspehom, po mom skromnom misljenju a i iskustvu imaju oni koji dodju, kako bi Englezi rekli 'with open mind', i koji su srecni sto su opste uspeli da dodju. Radicete ono sta bude, ali vas to nece ograniciti ili spreciti da nalazite sve bolje poslove.

Posle prve dve godine, ako dodjete na permanent vizu, ako ne budete imali posao, drzava ce vam davati pomoc od koje cete moci da zivite mnogo bolje nego sto zivite tamo gde ste sada. Necete moci velike pare da napravite, ali se necete bas ni oznojiti. Ima dosta nasih koji igraju tu kartu. Godinama primaju pomoc, koja moze doci i do $2,000 mesecno za porodicu od dvoje odraslih i dvoje dece, i stalno idu na pecanje, gledaju fudbal, druze se sa slicnim sebi i smeju se nama ostalima koji radimo. Oni jos uvek ne znaju da su na duge staze oni gubitnici.

Ne kazem da nikad nece uspeti oni koje zele da rade samo svoju struku, ali ce oni verovatno potrositi vecinu svoje ustedjevine i sacekati nekoliko godina dok ne nadju posao koji bi im po njihovom misljenju (a i ponosu) odgovarao. Ili ce se vremenom opametiti.

Kada kazem najlosije placeni poslovi, mislim na spremanje kuca i kancelarija, deljenje reklama po postanskim sanducicima, skupljanje kolica oko velikih supermarketa itd. Ali da ne bude zablude, ovde si cenjen bilo koji posao da radis. Kod nas se secam da bas i nije bilo tako.

Mislim da oni koji dodju u narednih godinu ili dve, ce verovatno moraci poceti slicno meni, posto privreda ide na dole, ali to nece biti za stalno. Izuzeci su naravno medicinske sestre, doktori i jos neke struke, barem je tako ovog momenta a i to se svaki dan menja.

Takodje, ovde se vise ceni, odnostno trazi se, sta znas da radis, a ne koji papir imas ili kakvo zvanje imas. To je lepo ako ti imas diplomu, magistraturu, nego koliko ti iskustva imas u bas ovim poslovima sto konkretnom poslodavcu treba?

Ljudi na poslu su svakakvi, kao i kod nas. Ako te ne voli, retko ce ti to reci u lice, ali vecina njih su normalni. Budale se svugde nadju, pa i ovde. Cenjen si po onom sta i kako radis, ne toliko ko si. Istina je da ce Englez pre zaposliti Engleza, ali ako ti si dva puta bolji radnik ili dva puta veci strucnjak, novac je novac, i vecina normalnih ce izabrati tebe.

Sigurno ima i drugih iskustava, mozda je neko dosao odmah na strucni posao, dosao sa prilicnom ustedjevinom (preko $100,000), pa nije morao da prolazi kroj ova moja iskustva.

Na poslu imam fleksibilno radno vreme i mogu da pocnem i da zavrsim posao kada hocu. Ako mi se taj dan ne radi, javim da sam bolestan ili unapred kazem da necu sledeci dan raditi.

PS: Moja zena je prve godine plakala i razmisljala kako da se vrati a sada bi plakala kada bi morala da se vrati. Sve je ovo bilo nase iskustvo a i onih oko mene.

Pozdrav

Vlada K
 
Hvala Hexy Love & teddy bubu.

Kada citam ponovo sta sam napisao, mozda zvucim pesimisticki ali ne zelim nikoga da obeshrabrim.
Budite spremni na sve, na pocetna razocarenja, ali strpljenje i upornost ce se na kraju isplatiti.

Ovde je super ali ce biti potrebno malo i vaseg prilagodjavanja.

Zelim vam svima da sto pre dodjete, uspete i budete srecni u zivotu, bez obzira sta budete radili.

Vlada K
 
Hvala Hexy Love & teddy bubu.

Kada citam ponovo sta sam napisao, mozda zvucim pesimisticki ali ne zelim nikoga da obeshrabrim.
Budite spremni na sve, na pocetna razocarenja, ali strpljenje i upornost ce se na kraju isplatiti.

Ovde je super ali ce biti potrebno malo i vaseg prilagodjavanja.

Zelim vam svima da sto pre dodjete, uspete i budete srecni u zivotu, bez obzira sta budete radili.

Vlada K
Hvala na ovim iscrpnim i realnim izvještajima Vlado! Mogu ti reći da sam spremna i da se prilagodim na gore, jer gore i grđe od ovoga može biti samo u nekim zabitima sa kojih se snimaju one emisije tipa preživljavanja...
 
Nema na cemu Palmo.
I ja sam bio u slicnoj ako ne i goroj situacijil.

Spremnost na sve je odlican pocetak.
Ja sam poceo sa jedinim poslom sta sam mogao naci i uvek sam trazio druge i bolje poslove ali nisam napustao one prve.
Osim novca da zivimo, cilj mi je bio i da zaradjujem dovoljno da bih mogao dobiti kredit od banke za kupovinu prvog stana ili kuce. Da bi dobili kredit od banke, potrebno je 6 meseci iskustva na jednom radnom mestu i da ti ukupna primanja budu dovoljna da pokrivas rate kredita i da ti jos nesto preostane da mozes da zivis.
Posle godinu dana, imao sam tri razlicita posla: jedan sam radio ujutru od 5-7, drugi sam radio po danu do uvece a treci sam radio vikendom i mislim cetvrkom posle podne i uvece. Svi su to bili losiji poslovi, i nisu nam trebali svi, mislim mogli smo da zivimo i bez sva tri posla, ali su mi mnogo znacila ta primanja na papiru zbog banke.
To nam je i uspelo i posle godinu dana smo uspeli da dobijemo kredit za prvi stan. Cim smo se uselili, odmah sam napustio najlosiji posao, zadrzao preostala dva i nastavio da trazim bolje poslove.

Od tada je krenulo sve bolje. Jos dva sam dva puta menjao poslove, kupili smo kucu, koju mozda ovih dana ponovo prodamo i zamenimo boljom i vecom, kupovali smo i druge nepokretnosti koje smo preprodavali i tako dalje.

Jednom sam rekao kolegama Australcim na poslu sta sam sve radio i niko mi nije verovao.

Ima mnogo nacina da se uspe i ovo je samo moj put. Ne smatram sebe izuzetno uspesnim ili genijalcem, ali pitanje se postavlja sta je merilo uspeha. Mi smo srecni, zdravi i zadovoljni, i sta god svi pozelimo, realno to mozemo sebi da priustimo. Zivimo u svojoj kuci (doduse banka jos uvek poseduje deo posto je jos otplacujemo), do sada smo svake druge godine isli u rodni kraj, vozimo pristojne automobile i zivimo u svetu gde vlada red i mir.

Opet sam poceo da filozofiram i puno pricam.

Pozdrav svima

Vlada K
 
Nema na cemu Palmo.
I ja sam bio u slicnoj ako ne i goroj situacijil.

Spremnost na sve je odlican pocetak.
Ja sam poceo sa jedinim poslom sta sam mogao naci i uvek sam trazio druge i bolje poslove ali nisam napustao one prve.
Osim novca da zivimo, cilj mi je bio i da zaradjujem dovoljno da bih mogao dobiti kredit od banke za kupovinu prvog stana ili kuce. Da bi dobili kredit od banke, potrebno je 6 meseci iskustva na jednom radnom mestu i da ti ukupna primanja budu dovoljna da pokrivas rate kredita i da ti jos nesto preostane da mozes da zivis.
Posle godinu dana, imao sam tri razlicita posla: jedan sam radio ujutru od 5-7, drugi sam radio po danu do uvece a treci sam radio vikendom i mislim cetvrkom posle podne i uvece. Svi su to bili losiji poslovi, i nisu nam trebali svi, mislim mogli smo da zivimo i bez sva tri posla, ali su mi mnogo znacila ta primanja na papiru zbog banke.
To nam je i uspelo i posle godinu dana smo uspeli da dobijemo kredit za prvi stan. Cim smo se uselili, odmah sam napustio najlosiji posao, zadrzao preostala dva i nastavio da trazim bolje poslove.

Od tada je krenulo sve bolje. Jos dva sam dva puta menjao poslove, kupili smo kucu, koju mozda ovih dana ponovo prodamo i zamenimo boljom i vecom, kupovali smo i druge nepokretnosti koje smo preprodavali i tako dalje.

Jednom sam rekao kolegama Australcim na poslu sta sam sve radio i niko mi nije verovao.

Ima mnogo nacina da se uspe i ovo je samo moj put. Ne smatram sebe izuzetno uspesnim ili genijalcem, ali pitanje se postavlja sta je merilo uspeha. Mi smo srecni, zdravi i zadovoljni, i sta god svi pozelimo, realno to mozemo sebi da priustimo. Zivimo u svojoj kuci (doduse banka jos uvek poseduje deo posto je jos otplacujemo), do sada smo svake druge godine isli u rodni kraj, vozimo pristojne automobile i zivimo u svetu gde vlada red i mir.Opet sam poceo da filozofiram i puno pricam.

Pozdrav svima

Vlada K

Sve ovo sto si naveo Vlado, su i nase zelje...teznje...snovi...
Za koje se nadamo da ce se i ostvariti...Nije filozofija vec zeljena realnost...

Ziveti normalno i disati "punim plucima"....

Veliki pozdrav i mirno more ti zelim...:cao:
 

Back
Top