Gazde zelja ili gazdinstvo zelja? :)

poofnica

Zainteresovan član
Poruka
121
Potencijalna situacija:
Trenutno prva stvar na listi zelja vam je da se pozdravite sa suvenirima koji vam ostaju od zimskog lencarenja i gozbi, a „zgodno“ su se smestili na vasim bokovima, nogama, stomacicu... I ta (zamarajuca) misija vam poprilicno dobro ide. Sve dok vam jedne veceri ne ponestane volje i pocnete ceznjivo da gledate u sadrzaj fizidera prepunog (no-no) djakonija. I zelite da date sebi oduska po bilo koju cenu. Iako znate da cete ujutru gorko zazaliti zbog toga... A onaj racionalan glasic u glavi vam govori: „Nemoj to da radis... :ljutko: Znas koliko ces se lose osecati kasnije, kada shvatis da si poklekla...“

Primera u kojima se sukobljavaju (naizgled nekontrolisana) zelja i taj glasic koji pokusava da vas urazumi ima na pretek (za pocetak sam uzela ovaj, jer mi je najblizi :rumenko: :mrgreen:):
„Pozvacu ga, pa kud puklo da puklo!“ (glasic na to odgovara: „Nemoj, tjure jedno, znas da je kreten!“);
„Ne mogu da izdrzim, reci cu im sada sta zaista mislim!“ (glasic: „Nemoj, samo ces izazvati svadju...“);
Itd...

Dakle... Kada se u vama javi strasna zelja da uradite/kazete nesto sto znate da nije pametno resenje na duze staze i zbog cega biste mogle da zazalite, da li uspevate da povucete kocnicu na vreme? Ili dopustate sebi da se izletite, pa posle smisljate kako da neutralisete nanetu „stetu“?

Pitam, jer mi se cini da mi je u poslednje vreme veoma tesko da se zadrzim u okviru granica koje sam sama sebi postavila. I to je krajnje iritirajuce... :besna:

Imate li neki predlog, kako zadrzati celicnu volju i karakter u tim trenucima?
Postoji li nesto sto vam pomaze da se drzite zacrtanog i ne upropastite sve u afektu?
Citam vas sutra... :manikir:
 
Meni je sve postalo laganica..ako moze bice..imam samokontrolu i mogu sebi dozvoliti experiment iz krajnosti u krajnost..e sad sto se tice tvog primera ako sam shvatio tice se jedne osobe..koja te cesce izbacije iz takta..i ne pokusava smiriti..ne vredi tebi u vezi njega kocnica kad te on uvek drzi u brzini
 
Ja nit sam karakter, nit imam čeličnu volju...
Ali nešto ni nemam želju da budem čelična. Živ čovek greši!
Čitaću i ja, možda naučim nešto pa primenim na sebi :aha:

Znam da ziv covek gresi. I to je ok. Ali mu nekad dosadi da stalno ponavlja iste greske. Pitanje je kako istrajati u tome, ako je slabe volje ili mu iste ponestane iz ovog ili onog razloga... I ja se nadam da cu saznati nesto sto cu moci da primenim...
 
Ajd' da ti odgovorim, pošto vidim da subotom ujutro slabo ima budnih... na forumu :D
Što se mene tiče - nikad ni u čemu nisam rigorozna, tj. veoooma sam fleksibilna.
Moja čelična volja je u istoj srazmeri sa zadatkom koji želim da sprovedem.
Npr. ako hoću da skinem par kilograma, smanjiću klopu, ali nikako neću držati rigorozne dijete. Znam da sam slaba na klopu, tj. hedonista sam, volim da uživam i često ću se ogrešiti o hranu, ali ću voditi računa o količini i onda ću se razbijati na treninzima. Lakše mi da skidam kile treninzima nego da se odričem hrane :D
Dalje, ako mi glas govori da ne treba da nazovem dotičnog kretena, a jaaako želim da ga nazovem, ja ću to i uraditi jer time mogu samo sebe da povredim, pa ću i sama snositi posledice ako ih bude. Samo što se uvek bolje osećam kad nazovem, nego kada mu udaram čežnju jer i samoj sebi udaram čežnju, a to tek ne volem :D
Dalje, ako treba nešto da prećutim, a iz mene sve kipti da izađe napolje, opet ću prećutati samo ako ću u suprotnom nekoga ozbiljno povrediti. Kada sam ja lično u pitanju, slabo se kontrolišem i ne razmišljam o posledicama....

Zaključak: moraš sama da vagaš i da vidiš kako kad treba postupiti. Nekad je bolje poslušati srce, nekad pamet... kod mene je to neka intuicija... nemam pojma...
I za mene definitivno važi ona čuvena: "Bog čuva lude" :D
Ja sam kao muva bez glave, ne razmišljam mnogo, slušam unutrašnje ja, jer nisam srećna ako ne sprovedem u delo ono što sam zamislila. Osim ako su posledice daleko veće u suprotnom...

I tako...:aha:
 
Poslednja izmena:
Lepa ti tema Pufnice....A moj odgovor je:kako kad,nekada izdrzim kada sebi postavim neki cilj,a nekada pokleknem.Nekada se kajem zbog toga sto sam popustila,a nekada sve ispadne dobro pa nema razloga za to....Ljudi smo,a ne roboti...Ima perioda kada me nista ne moze pokolebati,guram napred,a opet i onih kada ne mogu da se uzdrzim i lako popustim pred tim unutrasnjim glasom,ma sta da je u pitanju...Evo sada ce prolece i bicu puna energije,tako da cu s lakocom savladavati neke stvari u odnosu na tmurnu zimu i jesen kada nemam volje, ponekad nimalo....
@Elins svidja mi se tvoj odgovor...
 
Imate li neki predlog, kako zadrzati celicnu volju i karakter u tim trenucima?
Postoji li nesto sto vam pomaze da se drzite zacrtanog i ne upropastite sve u afektu?
Citam vas sutra... :manikir:

Celicna volja i karakter nisu podjednako bitne u svakoj situaciji. Tokom godina sam usvojila pragmatican pristup: imam dovoljno volje i karaktera da izdrzim, tj. da se potrudim oko bitnih stvari... a dam sebi oduska u malim stvarima. A ako je nesto pretesko za izdrzati to samo znaci da sam postavila neprirodne granice, a ne da mi je volja slaba :mrgreen:
 
Kad nesto odlucim to je gotova prica.
Ali mislim da u mom slucaju nije u pitanju celicna volja vec moja tvrdoglavost.Ako mislim,naprimer,da ne treba da nekoga pozovem ma koliko da zelim ja necu,iz cistog inata i zelje da dokazem sebi da sam u pravu.
Jer,ako bih pozvala osecala bih se kao da nisam u pravu i da cilj koji sam sebi zadala je bio pogresan.
Nisam karakter kada je duvan u pitanju.
Mali milion puta sam ostavljala cigarete ,ali samo na stolu:-)
 
Ajd' da ti odgovorim, pošto vidim da subotom ujutro slabo ima budnih... na forumu :D
Što se mene tiče - nikad ni u čemu nisam rigorozna, tj. veoooma sam fleksibilna.
Moja čelična volja je u istoj srazmeri sa zadatkom koji želim da sprovedem.
Npr. ako hoću da skinem par kilograma, smanjiću klopu, ali nikako neću držati rigorozne dijete. Znam da sam slaba na klopu, tj. hedonista sam, volim da uživam i često ću se ogrešiti o hranu, ali ću voditi računa o količini i onda ću se razbijati na treninzima. Lakše mi da skidam kile treninzima nego da se odričem hrane :D
Dalje, ako mi glas govori da ne treba da nazovem dotičnog kretena, a jaaako želim da ga nazovem, ja ću to i uraditi jer time mogu samo sebe da povredim, pa ću i sama snositi posledice ako ih bude. Samo što se uvek bolje osećam kad nazovem, nego kada mu udaram čežnju jer i samoj sebi udaram čežnju, a to tek ne volem :D
Dalje, ako treba nešto da prećutim, a iz mene sve kipti da izađe napolje, opet ću prećutati samo ako ću u suprotnom nekoga ozbiljno povrediti. Kada sam ja lično u pitanju, slabo se kontrolišem i ne razmišljam o posledicama....

Zaključak: moraš sama da vagaš i da vidiš kako kad treba postupiti. Nekad je bolje poslušati srce, nekad pamet... kod mene je to neka intuicija... nemam pojma...
I za mene definitivno važi ona čuvena: "Bog čuva lude" :D
Ja sam kao muva bez glave, ne razmišljam mnogo, slušam unutrašnje ja, jer nisam srećna ako ne sprovedem u delo ono što sam zamislila. Osim ako su posledice daleko veće u suprotnom...

I tako...:aha:
Elins ti si me ohrabrila satom "bog cuva budale"zivecu vecito;):D da bi mi bilo jos milije objasni mi kako bih ja znao kada mi nesto govori iz unutrasnjosti dali je dobro ili ne:think:
 
Kod mene se smenjuje i jedno i drugo,ne volim kad znam da je nesto jace od mene,tipa hrana ili cigare i onda kazem sebi da nema vise i uglavnom sam,sto se toga tice karakter.
Ali u nekim drugim situacijama,ne volim taj glas razuma(koji je uglavnom u pravu) vec me ponese trenutna zelja da nesto uradim pa sta bude bice:)
Uvek polazim od toga da je bolje da se kajem zbog neceg sta sam uradila nego zbog neceg sta nisam,a kad zabrljam kazem si onu cuvenu:"O tome cu misliti sutra!"
 
i ne osvrcem se ni na posledice ni, kasnije na shbbkbb.. :rumenko:
Drzim se i ja toga da posle j///nja nema kajanja (kulturnija verzija: ne vredi plakati nad prosutim mlekom... :lol:), ali bih nekada ipak volela da mogu da izbegnem to, da se posle ne bih nasla u nezavidnoj situaciji...
Nije da mi se to cesto desava, nego sam skoro nesto malo zeznula, pa sam pod utiskom. :)
 
Poslednja izmena:
Iako si unapred svesna da to moze imati lose posledice/grizu savesti?

..aha.. :rumenko:
..mada je pojam "loshe posledice" ovde jako relativan..
..trenutno, kratkorochno ili dugorochno - razlichite stvari su dobre ili loshe po nas..
..a i to se lako promeni, narochito ovo - dugorochno.. :)
..iliti, prosto recheno - ako nemam racionalno opravdanje neke odluke
drzim se onog "ko zna zashto je to dobro" :lol:
..na prste mogu da nabrojim situacije kada nije na kraju i "ispalo" tako..
..takodje, mislim da je ponekad benefit trenutno sigurno dobrog po moje psihofizichko stanje
veci od rizika za eventualno loshe posledice.. :rumenko:
 
:rumenko:Hvala, mada ne verujem da sam pomogla...:rumenko:
Mislim, šta vredi šta ja mislim i kako se ponašam, kad smo svi različiti.
Mm mi stalno govori da sam previše opuštena, al me opet voli takvu :D Iako je on sušta suprotnost i mora da vodi računa i o meni, jer sam hirovita :cool:

Da, kad neko vodi racuna o tebi imas luksuz da budes hirovit.
I ja se onda pnasam hirovito...inace se kontrolisem-retko!
:P
 

Back
Top