Povijesno prijateljstvo Slovenaca i Srba

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Urvan Hroboatos

Veoma poznat
Poruka
13.003
Slovenci. Mali narod koji ima stare kulturne korijene (Brižinski spomenici), no nekako je bio zamro. Protrljao oči tijekom reformacije (Trubar, Dalmatin,..)- no dobio po tamburi i uvukao rogove. Nije ih bilo nigdje.

I onda se dižu početkom 19. st. Kopitar je moćan kao glavni cenzor u Austriji za slavenske knjige i politiku prema ćiriličarima, Miklošič postaje glavni slavist s nekoliko remek djela i dalekosežnim petljanijama po Hrvate i Srbe (Bečki "dogovor").

Srbi sponzoruše Slovenaca. Hm.

Onda dolaze oni u Srbiju (Davorin Jenko tamo nješto sklada i svira i rmba,...) pa i danas se motaju po Beogradu. Tijekom međuraća stalno su bili u koalicijama sa Srbijancima, a protiv Hrvata (onaj Korošec s vrbama).

Jel' to samo "neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj" ? Ili ima neka dublja veza Srba i Slovenaca, da se tako pipaju ispod stola već 200 godina :heart:
 
Tema jest zanimljiva, i završna teza je čak i dobro postavljena.
Iako bi se o tome dalo detaljnije i preciznije govoriti.

Mislim da su Slovenci u našoj zajedničkoj pokojnoj Jugi najviše profitirali, nakon možda Bosanaca.

Jer unatoč tim tvojim spomenutim "starim kulturnim korijenima" - quod erat demonstrandum! , oni su iz ničega dobili naciju, državnost i na kraju državu.

Kolika god bila razlika između zagorca i dalmatinca u Hrvatskoj, ili beograđana i šumadinca u Srbiji, vjerujte mi da je sigurno manja nego je razlika između štajerca iz okolice Maribora od dolenjca u Sloveniji.

ali, da ne bih previše offtopic, tema je "povijesno prijateljstvo" dvaju naroda koji nemaju baš nikakve osnove za to, pa baš me zanima što će na to reći ..... neki članovi foruma .....
 
Slovenci. Mali narod koji ima stare kulturne korijene (Brižinski spomenici), no nekako je bio zamro. Protrljao oči tijekom reformacije (Trubar, Dalmatin,..)- no dobio po tamburi i uvukao rogove. Nije ih bilo nigdje.

I onda se dižu početkom 19. st. Kopitar je moćan kao glavni cenzor u Austriji za slavenske knjige i politiku prema ćiriličarima, Miklošič postaje glavni slavist s nekoliko remek djela i dalekosežnim petljanijama po Hrvate i Srbe (Bečki "dogovor").

Srbi sponzoruše Slovenaca. Hm.

Onda dolaze oni u Srbiju (Davorin Jenko tamo nješto sklada i svira i rmba,...) pa i danas se motaju po Beogradu. Tijekom međuraća stalno su bili u koalicijama sa Srbijancima, a protiv Hrvata (onaj Korošec s vrbama).

Jel' to samo "neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj" ? Ili ima neka dublja veza Srba i Slovenaca, da se tako pipaju ispod stola već 200 godina :heart:

Malo loš pristup, ali da - lični interes. Lideri Slovenije su najbolje znali da ga uhvate.

Manje grupe su uvijek profitirale jedino približavajući se vlastima, a to je slučaj sa Slovencima kod nas, dok suprotnim smjerom (npr. recimo Albanci, s možda jedinim izuzetkom prvih par vlada i ustavne koalicije) - ide loše i po jedne i po druge, i ka destabilizaciji.

Slovenci su u prvoj Jugoslaviji (kraljevini!) izgradili sve i svašta, dobili Univerzitet, škole na slovenskom jeziku, itd...dok su se Srbi i Hrvati skoncentrisali na nacionalna i sporedna pitanja, i to prvenstveno zato što su slično (tj. faktički jedan narod).
 
To sto Slovenci vole da dodju u Beograd verovatno proizilazi iz toga sto nemaju komplekse poput Hrvata, i vole dobar provod...Vole ga i Hrvati ali tesko da ce sebi priznati sta je zaista Beograd naspram Zagreba pa se kolektivno zavlace po kojekakvim rupama koje pune raznorazne Seke, Mile Kitici i ostali:mrgreen:...Slovenci nemaju problema sa tim...

Sto se tice spominjanja sponzorusa i pipkanja nije prijatno cuti od onih za koje je uvek vazilo da su notorni ****** (u svakom smislu) ali taj nacin pristupa temi samo govori o onom ko je postavio, a to je dobro poznati Urvan...a, neki kompleksi su zaista neizlecivi...hehe

Tema jeste zanimljiva, a sad sam se setio velikog negodovanja u Hrvatskoj kada nas je pri dodeljivanju poena na finalnoj veceri Evrovizije u Beogradu, voditelj slovenacke televizije oslovio sa ''bracom''...pa i to nesto govori...

I mozda Urvan ne gresi u tome kada kaze ''neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj'', tj. trazi razlog prijateljstva Srba i Slovenaca u zajednickom neprijateljstvu prema Hrvatima, pri cemu Hrvatima daje jedan neprirodni znacaj...Al ako Urvan bas tu trazi odgovor, da vidimo zasto bi to bilo tako, tj. neki dublji razlozi:

mislim da to verno moze da prikaze sledece:

_____________________________________________________________________________________________________
Rec je o predgovoru slovenackom izdanju knjige ''Hrvati u svetlu istorijske istine'', autora Psunjskog...Dakle rec je o knjizi srpskog autora, koja se nimalo ne bi svidela danasnjim Hrvatima, a koja je dozivela svoje izdanje u Sloveniji.

Predgovor, Zmago Jelincic:

Knjiga Hrvati u svetlu istorijske istine, autora Psunjskog, za kojega skoro sa sigurnošću možemo tvrditi, da je to bio Veliša Raičević, dolazi među slovenačke čitaoce baš u pravom trenutku, u doba približavanja susedne Hrvatske evropskoj uniji demokratskih država, a gde po mojem uverenju nikako ne spada. Bar ne za onoliko vreme, dokle se ne razjasne i isprave istorijske laži i krivice kako prema srpskom, tako prema slovenačkom narodu. Uveren sam, da će se s mojim stanovištem složiti većina onih, koji knjigu budu pročitali.
Knjiga je sigurno nastajala dosta dugo, a odštampana je bila u Beogradu marta 1944., nešto pre oslobođenja grada. Gestapo, tajna policija nemačkoga rajha je, izvesno zbog izdaje, upala u štampariju u kojoj je bila knjiga štampana, i zaplenila skoro celokupan tiraž. Nemci nisu želeli da se otkrije istina o istoriji Srba i lažljivosti Hrvata u njihovom falsifikovanju istorije. Na kraju krajeva, Hrvatska je bila saveznica, a Srbija samo okupirana i sa privremenom vladom. Odmah po oslobođenju preostale primerke je tražila i zaplenila jugoslovenska tajna policija, a štampara Antuna Rota su krajem 1944. godine proglasili za okupatorskog saučesnika i ubili ga na nepoznatom mestu. Za Psunjskog se nije znalo ko je, pa je mogao da se izvuče. Većinu primeraka knjige su pronašli, a njihovi vlasnici su, po običaju, završili na Golom otoku. Zvanična institucija, Narodna biblioteka Srbije prvi primerak knjige dobila je tek 1981. godine, posle smrti Josipa Broza - Tita. Primerak u svom arhivu ima još i Srpska pravoslavna crkva, a nekoliko primeraka imaju nekadašnji autorovi prijatelji, koji vešto prikrivaju svoj originalni primerak, jer knjiga nije pisana niz dlaku ni današnje srpske vlasti. Međutim, jedan primerak knjige je u Sloveniji čiji prevod i objavljujemo.

Ko se skriva iza pseudonima Psunjski, nije bilo pozanato sve do kasnih 1990-tih. Bez sumnje ga je to očuvalo u životu, jer su štampar njegove knjige, kao i ceo niz ljudi, koji su tu knjigu imali kod sebe, zbog nje umrli. Uprkos svemu, neki istoričari još danas zagovaraju različite teze.
Jedna od njih je i da je knjigu napisao pesnik Milan Dobrovoljac Žmigavac, biskup Hrvatske starokatoličke crkve, a druga knjigu pripisuje gospodinu Rašajskome, službeniku zagrebačkog univerziteta, koji je živeo u Beogradu i Sarajevu i zbog toga imao pristup dokumentima o poreklu Hrvata i odnosima između Srba i Hrvata. U prilog prve teze najviše govori podudarnost slogova u pesmi objavljenoj na početku knjige, ali obara ju to, što se protiv knjige obratio čak hrvatski Glas koncila, jer je po njegovom puna antikatolicizma, i zato veoma antihrvatska, tako da je njeno predviđeno izdanje u SAD zabranio čak tadašnji predsednik Džordž Buš stariji.
Određeni krugovi u Beogradu autorstvo knjige pripisivali su čak dvojici pisaca, doduše literarnom istoričaru i germanisti prof. dr. Peri Slijepčeviću i istoričaru prof. dr. Radoslavu Grujiću. Čak se javlja mišljenje, da samo dva autora ne bi bila dovoljna, i stoga misao, da je knjigu napisala grupa istoričara.
Još jedno ime se javlja u vezi sa ovom knjigom, i to Bogunović, inspektor za prosvetu između dva rata, rodom iz Psunja.
Ali ipak je, po mišljenju većine ozbiljnih istračivača, pseudonim Psunjski pripadao Veliši Raičeviću koji je, pored pomenute knjige, pod istim pseudonimom izdao još i knjigu U ime Hrista – svetinje u plamenu.
Uprkos tome što knjiga opisuje istorijske događaje, koji se tiču Srba od najstarijih vremena pa sve do (skorašnjeg) kraja ustaške tvorevine Nezavisne države Hrvatske, pronicljiv čitalac će naći čak ceo niz paralela sa događajima iz vremena kada smo sa Hrvatima imali zajedničku istoriju. I te ga paralele mogu ispuniti strepnjom šta nam se sve još može desiti.

Hrvati u svetlu slovenačke istine
Nakon raspada austrougarske monarhije, Hrvati su se na brzinu organizovali i Međumurje ubrzo proglasili za svoje. Štaviše, ubrzo je određena politička frakcija počela da se zauzima za odcepljenje od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i za povezivanje sa Mađarskom i za zajednički savez sa Italijom. U Kraljevini Jugoslaviji se ovo razmišljanje kasnije manifestovalo ubistvom kralja Aleksandra 9. oktobra 1934. u Marseju, koje su uz pomoć Italijana organizovali hrvatski ustaše.
U vezi sa drugim svetskim ratom, nikako se ne može prevideti činjenica, da su Hrvati odmah nakon napada 6. aprila 1941. i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije već 10. aprila proglasili NDH, skoro odmah zatim pristupili nacifašističkoj koaliciji i tako sa ministrom inostranih poslova nemačkog rajha Ribentropom (Otto von Ribbentrop) završili započetu operaciju. Već 26. avgusta 1939. su proglasili Banovinu Hrvatsku, koja je srpskim i bosanskim teritorijama oduzela srezove Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventu, Travnik i Fojnicu, priključila ih svojoj teritoriji i stvar dovršila sa nastankom nacističke državne tvorevine, za koju je nekadašnji predsednik Tuđman izjavio, da je prethodnica današnje Hrvatske.
Odmah nakon prekrajanja slovenačke teritorije, Hrvatska je takođe uzela svoj deo krvavoga plena, u hrvatskim logorima smrti izginuo je nemali broj Slovenaca. U najvećem koljačkom projektu ustaša, kako su nazvali logor Jasenovac, usmrtili su i osamdeset sveštenika iz Štajerske.
Nakon drugog svetskog rata hrvatska vlast se na brzinu preokrenula i zaboravila, da je bila do zadnjega dana na strani nacista i da ju je samo velika želja Josipa Broza - Tita za velikom državom, koju su mu saveznici i omogućili, spasla od denacifikacije, koja ni do danas nije izvršena. Odmah su nastavili akcije, započete na zasedanju ZAVNOH-a 1944. godine, i pripojili si Istru, razume se, uz drugarsko odobravanje slovenačkih partijaca. Jedan od većih obmanjujućih prikaza demografskog stanja Istre onoga vremena je sigurno knjiga Cadastre national del'Istrie (Nakladni zavod Hrvatske, Sušak, 1946), u kojoj su autori po pravilu sve Istrane, čije se prezime završavalo na -ić ili ič, proglasili za Hrvate. Šteta što su među odobravaocima bili i Fran Ramovš i Lavo Čermelj, za neke veliki Slovenci.
Još jedan račun čeka na izmirenje. To je ubistvo 37 Slovenaca u Štrigovi, koje su hrvatske vlasti pobile odmah nakon rata, jer su tvrdili da je to slovenačka zemlja. I bili su u pravu! Još se manje zna o deportaciji približno 3000 Slovenaca iz Rijeke na Goli otok, gde, međutim, nisu dospeli, jer nisu disali po hrvatski i znali su one koji su na brzinu promenili uniforme.
Takođe, kasnije pozivanje i priča o nekakvim avnojskim zaključcima su besmisleni, jer na drugom zasedanju Avnoja u Jajcu nije bilo razgovora o granicama unutar nove Jugoslavije. I da upozorim na još jednu istinu: tokom drugog svetskog rata, kao ni pre njega, Istra nije spadala u jugoslovenski okvir, a kamoli u hrvatski. Čak je ni Hitler posle kapitulacije Italije 9. septembra 1943. nije priključio državi svojega saveznika Ante Pavelića.
Ako se osvrnemo na naš rat za samostalnost, ne možemo prevideti činjenicu, da su u napadu na Sloveniju upravo hrvatske vlasti dozvolile da naša jedva rođena država bude napadnuta sa njihove teritorije, iz njihovih kasarni, sa njihovih aerodroma. Samostalnost su proglasili istog dana kao i mi i bili su dakle prema međunarodnom vojnom pravu agresori, iako su jedinice bile deo Jugoslovenske narodne armije. Prema međunarodnom pravu, agresor je i ona država, koja svoju teritoriju prepusti tuđoj sili za napad na treću državu. A to se ovde desilo. Pošto to još nije bilo dovoljno, našim jedinicama teritorijalne odbrane i policije namerno su poslali pogrešne podatke o smeru napredovanja jedinica JNA. Ljude koji su u Zagrebu hteli da spreče izlazak tenkovskih jedinica iz kasarni, rasterala je hrvatska vlast. Tada je naredila da se uklone sve mine, tako da su tenkovi prema Sloveniji imali slobodan put.
 
Poslednja izmena:
Nažalost, neki naši autonomaši su tada bili nepažljivi, ali pre svega, tada je još uvek na našoj strani bilo previše pristalica jugoslovenstva, koji nisu reagovali na informaciju nemačke obaveštajne službe, da je general Čad u Rijeci spreman da se preda slovenačkoj vojsci. U Rijeku nisu poslali oružane vojne jedinice, a mene su nakon četvrtog dana rata za osamostaljenje uhapsili. Da tada nije bilo pristalica nekadšanjega režima, makar bi moja jedinica išla na Rijeku, pa bi onda bilo šta bi bilo. A sigurno bi početna pozicija za pogađanja, da dobijemo nazad Istru, koja nikad u istoriji nije bila hrvatska, bila suštinski drugačija. A možda je kod svih zajedno preovladavalo političko mišljenje o zajedničkoj konfederaciji Slovenije i Hrvatske, koje je sve do posete hrvatskog predsednika Tuđmana Sloveniji, još bilo živo. Razume se da ljudi o tome ništa nisu znali.
Možda se na to nadovezala i nezaiteresovanost za održani referendum o pripajanju matičnoj domovini Sloveniji, koji je održan na Žumberku, na kojem su se samo poštar i župnik izjasnili protiv pripajanja Sloveniji. Tako su tadašnji predsednik države Kučan kao i predsednik skupštine dr. Bučar svu dokumentaciju, koju su pregledali, bacili s objašnjenjem "a šta ćemo s tom sirotinjom". Hrvati su plan shvatili prokleto ozbiljno i njegovog glavnog pobornika Drakulića i još dosta drugih zbog veleizdaje na duže vreme bacili u zatvor. I to, uprkos tome da je svima bilo poznato, da su granice unutar nekadašnje SFRJ bile samo administrativne – odredila ih je komunistička partija, a nije bilo sklapanja nikakvih republičkih, međurepubličkih, međudržavnih ili međunarodnih sporazuma o razgraničenjima među republikama.
Posledica toga je činjenica da su Hrvati postavili granicu kod Sečovlja na levom brdu Dragonje, a zatim je čak premestili na desno brdo, iako je međurepublička granica u nekadašnjoj državi SFRJ bila čak na vrhu brežuljka, kod kamenoloma.
Nakon toga se samo dalje nastavljalo. Hrvati su krali najbolje smreke na Tomšičevoj parceli u snežničkim šumama, pred ljutitim Slovencima pa su ih čak čuvali slovenački policajci. Agresivno su okupirali četiri zaseoka uz Dragonju, ukrali zemlju kod Hotize, uz Muru, kod Ormoža… Ministar unutrašnjih poslova bio je Igor Bavčar. A i istarske železnice su u doba Lojzeta Peterlea prešle u hrvatske ruke.
Kasnije je ulogu darodavca slovanačke teritorije preuzeo sadašnji predsednik države dr. Janez Drnovšek, koji je uprkos usvajanju deklaracije Državnoga zbora Republike Slovenije o celovitosti piranskog zaliva njegovu, otprilike, polovinu ponudio Hrvatima. Hvala bogu, da to nisu usvojili, makar i zbog prevelike proždrljivosti.
Svemu ovome možemo naći paralele u knjizi Psunjskog.
Na kraju krajeva, šta bismo mogli očekivati od države, čiji politički vrhovi danas iznova zagovaraju teze o hrvatskom narodu, koje su bile zvanično ispravne u doba ustaške vladavine? I šta bismo mogli očekivati od države, koja svoju državnost temelji na nikad postojećoj nagodbi, koju žele prikazati kao dogovor sa Ugarskom (Mađarskom) o preuzimanju vlasti u svoje ruke i koju nazivaju Pacta conventa, za koju lažu da je bila napisana 1102. godine, kada je celoj svetskoj istorijskoj javnosti inače poznato, da se radi o falsifikatu iz 14. veka.
Možemo još štošta naučiti iz ove knjige, kao npr. o sopstvenim greškama i o sopstvenim izdajnicima. Zato da greške ne bismo ponavljali i da bismo izdajnike lakše prepoznali. Susede će nam u priličnoj meri predstaviti sama knjiga.

Neka prevod ove knjige na slovenački jezik bude trajni spomenik činjenici, da istinu nije moguće sakriti, i opomena svim onima, koji previše veruju zvaničnoj politici, a Veliši Raičeviću - Psunjskom zahvalnica što je očuvao istinu i osvetlio zločine, koji ne smeju ostati u tami


Zmago Jelinčič Plemeniti

I cela knjiga:

Hrvati u svetlu istorijske istine


http://www.speedyshare.com/631701649.html
 
Poslednja izmena:
Pokazali su to prijateljstvo proteklih godina a zavrsilo se priznavanjem Kosova.
A o izbrisanim gradjanima pobijenim vojnicima po kasarnama da ne govorim.
za mene su najgori posle siptara.Bosanci su za nih desetka a sa hrvatima bar znamo na cemu smo .
A istorija slovenije nemoj da se lazemo koga pokusavaju da zasmeju.
 
kao što sam rekao, baš me zanimalo što će na to reći ..... neki članovi foruma.

eto, nismo trebali dugo čekati

ne znam sta je trebalo da stoji iza tih tacaka, mozda veliko-srpski nacionalista...hahaha....nisam ni mislio da ce ti se ovo svideti...ne vidim ni zasto bi trebalo...Ali vidim vise nego dobar odgovor na ono na sta aludira Urvan...Knjigu inace preporucujem svima jer je neprocenjiva, a nije se bez razloga odrzala do dana danasnjeg pored sveg kroz sta je prosla...ali kao sto kaze Zmago u predgovoru: ''Neka prevod ove knjige na slovenački jezik bude trajni spomenik činjenici, da istinu nije moguće sakriti''
 
Poslednja izmena:
@ Koča

knjigu nisam čitao, kad uhvatim vremena probat ću skinuti sa neta i pročitati

a o notornom Zmagi i njegovim pisanijama ne želim trošiti riječi, samo ipak jedna stvar, da tamo ovako na prvi pogled nisu točne najmanje dvije-tri stvari

inače, u nekim temama koje mene zanimaju ne mogu a da ne vidim i tvoje postove
nemam razloga ti laskati, (ma koliko se slagao ili neslagao sa tvojim mišljenjem) ali pomoć Zmage Jelinčića ti stvarno ne treba, ma koliko on loše o Hrvatima mislio i pisao
 
@matijakupa

kao sto sam rekao ni ne ocekujem od tebe da imas neko drugacije misljenji o Zmagi, uvek se vama nadje neki ''notorni Zmago'' pa to smo imali bar gomilu puta da vidimo na temama o jeziku...i vas Natko Nodilo je neki ''notorni Zmago'' itd, itd...mislim da me kapiras...

Ok, tvoj izbor, ja knjigu svima toplo preporucujem pa ako mislis da bi treba da je procitas, imas postavljeno...

@Konstantin Veliki

u tvoje komentarisanje knjige necu da ulazim...ko zeli procitace...Sama prica o ''opstanku'' ove knjige vec govori sama po sebi...

poseti neki hrvatski forum pa ces videti da i ne pricamo toliko o njima koliko oni o nama...inace i na ovom forumu je dosta Hrvata, otvaraju teme itd...Mada priznajem da ima i dosta nepotrebnih tema ali mislim da su teme poput ''ustaski zlocini'' i sl. neophodne...
 
@matijakupa

kao sto sam rekao ni ne ocekujem od tebe da imas neko drugacije misljenji o Zmagi, uvek se vama nadje neki ''notorni Zmago'' pa to smo imali bar gomilu puta da vidimo na temama o jeziku...i vas Natko Nodilo je neki ''notorni Zmago'' itd, itd...mislim da me kapiras...

Ok, tvoj izbor, ja knjigu svima toplo preporucujem pa ako mislis da bi treba da je procitas, imas postavljeno...

to što ne očekuješ od mene drugačije mišljenje o Zmagi, za mene nije ništa drugo nego kompliment, i na njemu ti hvala
 
@Konstantin Veliki

ne slazemo se tu nikako, knjiga i te kako govori mnogo toga al ajd, ko voli nek izvoli pa sam nek donese sud...nije ni sama knjiga tema, al sam u tom slovenackom izdanju i predgovoru mozda nasao neki odgovor...

@Matijakupa

nisam mislio licno na tebe...mislio sam da sigurno ne bi prijalo ni jednom Hrvatu...al, ok.

toliko od mene...
 
Na pdf Istorija očekivan čobanizam njekih forumaša. No, ne ćemo se osvrtati na ta lupanja.

Jenko- pisac srpskih marševa i himni. Dobar dio života bio u Srbiji.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Bože_pravde
U SFRJ- Stevo Žigon i Bojan Stupica, Stane Brovet..
http://www.slobodnajugoslavija.org/index.php?Itemid=26&id=291&option=com_content&task=view

Nema što, baš bratstvojedinstvujete da se sve praši:
http://www.yu4you.com/items/sr/dvd/item_640.html

:hahaha:

pa ovo ti je srBski forum, čobanizam se podrazumeva...ne znam odakle potreba sinu tisućljetne kulture da bude u društvu čobana:mrgreen:

al necemo se osvrtati...hehe...nego, ovo ''ne ćemo'' si slučajno napisao odvojeno il to opet neka promena u pravopisu:mrgreen:

evo da ne kazes da surujemo samo sa Slovencima, mislimo mi i na vas...

http://en.wikipedia.org/wiki/Lijepa_naša_domovino
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top