vislstst
Zainteresovan član
- Poruka
- 443
ПОДСЕЋАЊЕ НА БОМБАРДОВАЊЕ СРБИЈЕ И НА НАШЕ ПРИЈАТЕЉЕ
Na zahtev NATO i SAD, parlamenti vlada svih susednih zemalja SRJ dali su saglasnost za korišćenje vazdušnog prostora, vazduhoplovnih baza i pomorskih luka za potrebe vazduhoplovnih i kopnenih snaga NATO. Ovakvim odnosom suseda, obezbeđeni su uslovi za napad na SR Jugoslaviju sa kružne osnovice. Pored toga, ovakvo postupanje, prema Rezoluciji Generalne skupštine OUN 3314/29 od 4. decembra 1974. godine, svrstalo je sve naše susede u agresore na SR Jugoslaviju.
Mađarska je sve svoje potencijale stavila u funkciju NATO, osim direktnog slanja vojnika na KiM. Rumunija je ustupila teritoriju i aerodrome snagama NATO koje bi bile angažovane na prostoru KiM. Osim toga, Rumunija je uključena u inicjativu za formiranje tzv. Balkanskih snaga za brze intervencije (zajedno s Bugarskom, Makedonijom i Albanijom), čiji bi jedan od zadataka verovatno bio angažovanje u vezi sa KiM.
Bugarska je prihvatila razmeštaj logističkih jedinica NATO, bez ikakvog ograničenja, kao i borbenih jedinica u kompleksu u izgradnji za odmor pripadnika SFOR u Bosni. Makedonija je takođe ustupila teritoriju, vazdušni prostor i aerodrom za razmeštanje snaga NATO. Na njenoj teritoriji su pored snaga UNPREDEP (posmatračka misija UN) bile razmeštene i kopnene snage NATO u više operacija: “Zajednički garant”, “Orlovo oko” i “Zajednički čuvar”.
Ukupno brojno stanje tih snaga, pre početka agresije, iznosilo je oko 16.500 vojnika sa pripadajućim naoružanjem i opremom. U toku agresije broj vojnika narastao je na oko 20.000. Klark u svojoj knjizi “Moderno ratovanje” kaže: “Makedonija je bila naša baza. Bez nje ne bismo imali kopneni pristup Kosovu. Bez njenog vazdušnog prostora imali bismo mnogo ograničenije koridore leta prema Srbiji”. Albanija je tradicionalno bila centar za prihvat, obuku, naoružavanje i ponovno upućivanje albanskih terorističkih snaga za izvođenje terorističkih napada na KiM.)
ГДЕ СУ ТУ ДОБРОСУСЕДСКИ ОДНОСИ....
Na zahtev NATO i SAD, parlamenti vlada svih susednih zemalja SRJ dali su saglasnost za korišćenje vazdušnog prostora, vazduhoplovnih baza i pomorskih luka za potrebe vazduhoplovnih i kopnenih snaga NATO. Ovakvim odnosom suseda, obezbeđeni su uslovi za napad na SR Jugoslaviju sa kružne osnovice. Pored toga, ovakvo postupanje, prema Rezoluciji Generalne skupštine OUN 3314/29 od 4. decembra 1974. godine, svrstalo je sve naše susede u agresore na SR Jugoslaviju.
Mađarska je sve svoje potencijale stavila u funkciju NATO, osim direktnog slanja vojnika na KiM. Rumunija je ustupila teritoriju i aerodrome snagama NATO koje bi bile angažovane na prostoru KiM. Osim toga, Rumunija je uključena u inicjativu za formiranje tzv. Balkanskih snaga za brze intervencije (zajedno s Bugarskom, Makedonijom i Albanijom), čiji bi jedan od zadataka verovatno bio angažovanje u vezi sa KiM.
Bugarska je prihvatila razmeštaj logističkih jedinica NATO, bez ikakvog ograničenja, kao i borbenih jedinica u kompleksu u izgradnji za odmor pripadnika SFOR u Bosni. Makedonija je takođe ustupila teritoriju, vazdušni prostor i aerodrom za razmeštanje snaga NATO. Na njenoj teritoriji su pored snaga UNPREDEP (posmatračka misija UN) bile razmeštene i kopnene snage NATO u više operacija: “Zajednički garant”, “Orlovo oko” i “Zajednički čuvar”.
Ukupno brojno stanje tih snaga, pre početka agresije, iznosilo je oko 16.500 vojnika sa pripadajućim naoružanjem i opremom. U toku agresije broj vojnika narastao je na oko 20.000. Klark u svojoj knjizi “Moderno ratovanje” kaže: “Makedonija je bila naša baza. Bez nje ne bismo imali kopneni pristup Kosovu. Bez njenog vazdušnog prostora imali bismo mnogo ograničenije koridore leta prema Srbiji”. Albanija je tradicionalno bila centar za prihvat, obuku, naoružavanje i ponovno upućivanje albanskih terorističkih snaga za izvođenje terorističkih napada na KiM.)
ГДЕ СУ ТУ ДОБРОСУСЕДСКИ ОДНОСИ....