Religija, vera, verovanje

Ali nekada su tvoji pra-preci sa paganizma prešli na "pravu" veru, osuđujući paganizam na zabludu. Imaš li i ti pravo da napraviš jedan takav "kvalitativan" skok?

Ja sam vec lepo objasnila da je vera ono sto me veze za pretke za koje znam, a za pagane ne znam, znaci, za njih me nista ne moze vezivati. Medjutim, ne negiram da se u nasim obicajima (kako gde) zadrzalo mnogo toga paganskog, ali ja to ne priznajem i gledam da se distanciram od toga koliko mogu. Taj i takav "kvalitativni skok" i mogu, i zelim da napravim.
 
Ja sam vec lepo objasnila da je vera ono sto me veze za pretke za koje znam, a za pagane ne znam, znaci, za njih me nista ne moze vezivati. Medjutim, ne negiram da se u nasim obicajima (kako gde) zadrzalo mnogo toga paganskog, ali ja to ne priznajem i gledam da se distanciram od toga koliko mogu. Taj i takav "kvalitativni skok" i mogu, i zelim da napravim.

U tome i jeste tvoj problem.

Sto biras koje pretke "priznajes" a koje ne.:thumbdown:
 
ajooj :hahaha:

Ti si napisala da ne priznajes da su ti preci bili pagani :rotf:

Sad se okrecu u grobu.

Ne veze te nista kazes za njih?

A geni?

Sustina nije u precima, nego u onim bliznjim, zivim bicima koje sam znala i koje su mi preneli kroz REC i DELA veru, neko koga sam videla, a ne tek tako neki preci koji su bili pagani, pa sta? Svaciji su preci bili pagani, sta s tim? Znaci, meni su bitni oni koje znam, koje sam videla.
I uopste, kakvi preci, mislila sam na babu, dedu, pradedu i ono sto su mi oni pricali o svojim roditeljima, babama, dedama i pradedama....
 
1. и 2. Религија, вера

Није ми ова тема довољно јасна, али у принципу религија је = вера, јер:

(лат. religio), http://www.vokabular.org/?search=religija&lang=sr-lat
учење које се тиче највишег бића (божанства, Бога); вера; вероисповест; фиг. светиња, етичко начело којим је неки човек дубоко прожет, савест, ствар савести.

Лично и приватно када употребим појам религија то ми је некако шири и свеобухватни појам и тиче се свих могућих вера - а када употребим реч, тј. појам вера то ми је ближе одређење религије у смислу вероисповести тј.православље, римокатолицизам, ислам, новојудаизам итд....

3. Веровање
је за мене вишезначан појам и може означавати и сасвим одређену религију тј. веру али и све оно што је ван религиозности и што се тиче народних обичаја па чак и празноверја.
 
Religija je organizovana vera...

a vera je ucenje tj. skup ucenja... u koje se veruje...

na primer religija je Katolicizam

a vera je hriscanska... tj hriscanstvo...

a verovanje je opsti pojam... ... bilo sta u sta se veruje....

pozz :cao:
 
U izvornom smislu religija ima u zadatak da čoveka podučava kako da realizuje sebe i svoju pravu božanstvenu prirodu. Na tom putu prvo ga je učila kako da započne preživljavanje u surovim uslovima ovog sveta. Kako da lovi, uzgaja hranu i gradi kuće. Zatim kako da se polako osamostaljuje i prihvata odgovornost za svoje postupke da bi na kraju bio podučavan kako da razotkrije svoju pravu duhovnu prirodu i realizuje svoju sličnost sa Bogom u duhovnom smislu, dostižući svoju punu realizaciju.
Na tom putu čovek mora poći sa dozom verovanja da bi usput nalazio dokaze stičući vlastita iskustva kada lagano prestaje verovati a počinje znati. U pravom smislu počinje znati kada počinje imati svesna iskustva izvan tela i na višim svetovima i kada svesno počinje posećivati više svetove.
Medjutim, sve nije tako jednostavno i pravolinijsko pa čovek u skladu sa svojim stanjem svesti najpre i najlakše veruje ili poveruje u ono što je materijalne prirode ili u ono što je čulnog karaktera...Sva ta sporadična verovanja njega vode u oblasti sujeverja i u oblasti iluzija.
Golo verovanje da Bog postoji čoveka ne pomeri daleko od polazne tačke kao i verovanje samo zato što mu je tako rečeno ili čak i verovanje iz straha od Boga.
Veovanje i iskustvo dobijaju pravu dimenziju tek kada srce čoveka bude ispunjeno ljubavlju. Otuda intelektualno znanje o učenjima jedne ili svih religija ne znači gotovo ništa - jer to je samo zamajavanje uma.
Reči vera i religija ne treba poistovećivati.
Na zemlji danas ima mnogo religija da bi sva različita stanja svesti ljudi bila udovoljena, da za svačije trenutno razumevanje bude po nešto.
Čovek može znati samo jedno a to je koja religija zadovoljava njegove potrebe ali nikako ne može znati zašto ona druga zadovoljava potrebe onih drugih.
Svaka religija ima za cilj da svoje sledbenike pomeri napred prema Bogu ali svaka religija nema mogućnost i da ih dovede konačnom cilju.
Pojednostavljeno, Religija je učenje o življenju, preživljavanju i realizaciji čoveka kao božanstvenog bića.
Verovanje je ono čime se čovek drži za ono što će ga vući u pravcu njegovog shvatanja i poimanja života.
Kao što čovek stalno biva testiran o njegovoj dozrelosti tako sam čovek treba stalno da preispituje valjanost svojih verovanja i religije koju sledi. Jedino je njegov sud validan i jedino je njegova odluka ta čije će posledice morati snositi.
Sve što se u ovom svetu rodi moraće ga jednom i napustiti pa je tako i sa religijama. Mnoge su postojale i više ih nema. Mnoge postoje i jednog dana, kroz sto ili dvesta godina više ih neće biti. Doći će nove koje će zasijati punijim sjajem i koje će svojim učenjima odgovarati čoveku datog trenutka da bi ga uvele u završnicu njegove realizacije.
Svako vreme u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti imalo je ima i imaće one pojedince koji su ušli, ulaze ili će ući u čisto duhovne svetove ili Božje Carstvo a to je ono što se mora ostvariti. Nažalost , golo verovanje tu ne pomaže. potrebno je ali ne i dovoljno.
 
Poslednja izmena:
Verovanje - čovjekovo ubjeđenje da je istinito nešto što još nije naučno potvrđeno. Na pr. verovanje ateista da ne postoji neko biće više od čovjeka koje je moglo kreirati živi svijet. Obično verovanja nijesu institucijalizovana izuzev što je, recimo, pomenuti primjer prećutni stav naučne javnosti.

Vera - življenje u zajednici sa Bogom. Počinje onog momenta kad čovjek postane svjestan postojanja Boga. Bog je biće više od čovjeka, koje je najvjerovatnije kreiralo živi svijet, pa i čovjeka. Verom se dobija nada (vera je najveći stupanj nade) da čovjekov život nije bez svrhe nego da ipak ima svrhu. (Ovo svrha treba razumjeti kao nešto više od običnog rađanja, življenja i umiranja). Bog je u neprekidnoj komunikaciji sa svakim čovjekom, ali mnogi ljudi nikad ne postanu svjesni te komunikacije. Cilj vere je da se, kroz lično iskustvo, koje je u suštini naslonjeno na ranija iskustva, sazna šta je Bog stavio čovjeku u zadatak, odnosno šta je najbolje za čovjeka da radi da bi živio u zajednici sa Bogom, jer svaka vera tvrdi da je za čovjeka najbolje ako živi u zajenici (stopi se) sa Bogom. Napominjem da je za vernika Bog realna kategorija i podvlačim da nikako nije izmišljotina ili fantazija njegovog mozga. Nauka još nema sluha za veru i vernike a ja sam ubijeđem da će u skoroj budućnosti morati promijeniti stav.

Religija - je institucijalizovana vera. Načelno, ni jedna religija nije u suprotnosti sa osnovnim načelima vere, pa time ne može biti ni od štete čovjeku. Ovdje napominjem da, ako postoji religija koja pozova na nasilje, bilo koje vrste, ona se nikako ne može pozvati da je to u ime Boga, jer sve što su vere do danas saznale je da život u zajednici sa Bogom počiva na sveobuhvatnoj, iskrenoj i nesebičnoj ljubavi, a nikako na nasilju.
 
...
Religija - je institucijalizovana vera. Načelno, ni jedna religija nije u suprotnosti sa osnovnim načelima vere, pa time ne može biti ni od štete čovjeku. Ovdje napominjem da, ako postoji religija koja pozova na nasilje, bilo koje vrste, ona se nikako ne može pozvati da je to u ime Boga, jer sve što su vere do danas saznale je da život u zajednici sa Bogom počiva na sveobuhvatnoj, iskrenoj i nesebičnoj ljubavi, a nikako na nasilju.

Ne znam da li si primetio, ali Jevreji nisu odustali od starog zaveta. Tako da sad ne znam govoriš li kao neobavešten ili kao zlonameran.
 
Ja sam vec lepo objasnila da je vera ono sto me veze za pretke za koje znam, a za pagane ne znam, znaci, za njih me nista ne moze vezivati. Medjutim, ne negiram da se u nasim obicajima (kako gde) zadrzalo mnogo toga paganskog, ali ja to ne priznajem i gledam da se distanciram od toga koliko mogu. Taj i takav "kvalitativni skok" i mogu, i zelim da napravim.
Vidiš ti se distanciraš od paganskih običaja misleći da su pogrešni. Šta misliš, sa stanovišta onog ko upražnjava paganske običaje, da li su pogrešni, i koliko bi te te osobe zdušno ubeđivale da su u pravu?
I da li si razmišljala da će neki tvoji daljnji potomci tvoju veru da smatraju paganskom?
To je poenta priče. Ti si ubeđena u ispravnost svoje vere kao i stari Grci koji su bili ubeđeni da su u pravu da je Kron vrhovni bog i da ih ima na desetine. Ti sada sa nekim pravom tvrdiš kako oni nisu bili u pravu jer ti "znaš" da postoji samo jedan Bog. A šta će da kaže tvoj navr-čukun-pra-pra unuk(a)?
 

Back
Top