PONOS

реч је батина, има два краја. говори о оном ко је изрекне више но о објекту.
достојан је ко испуњава, ко не претерује.
горд је ко надвладава, после мене потоп.
понос је остварен циљ. ма како мали био. кад се човек оствари постане слуга свему.
Lepo rečeno, interesuje me...kako se ponašati u situacijama kada si u blizini nekoga ko je gord?.....kako naći snage u sebi i na tu gordost ne odgovoriti, ni ponosom, ni dostojanstvom.....poniznost mi recimo ne oodgovara.
 
Lepo rečeno, interesuje me...kako se ponašati u situacijama kada si u blizini nekoga ko je gord?.....kako naći snage u sebi i na tu gordost ne odgovoriti, ni ponosom, ni dostojanstvom.....poniznost mi recimo ne oodgovara.

Zato što si i ti gorda... svi smo, ali nekako tuđu lakše uočimo, jel... :lol:
 
Zato što si i ti gorda... svi smo, ali nekako tuđu lakše uočimo, jel... :lol:

Moguće...nemam primedbu na tvoje mišljenje....potraban mi je plastičniji primer.
Meni možda grešim poniznost može biti pomešana sa nestabilnošću i nečim negativnim.....imam utisak da se neke reči pogrešno tumače ili u našem jeziku nema pojmova koji su suprostavljene gordosti....o ponosu i dostojanstvu ne bi trebalo da se polemiše....ne znam čoveka koji ima negativan stav prema ovim dvema osobinama.....nikad nije kasno za nova saznanja.
 
Šta bi bila "uobraženost"? Da li je sujeta (taština) u nekoj sprezi sa gordošću? Ili sa ponosom? Dostojanstvom? Čini mi se da izvesne reči dobiju pravo značenje tek u određenom kontekstu.
Ili, kako, recimo, povezujete naslov romana "Gordost i predrasude" (ko je čitao) sa njegovom tematikom? Ko je tu gord, i zbog čega?
 
Šta bi bila "uobraženost"? Da li je sujeta (taština) u nekoj sprezi sa gordošću? Ili sa ponosom? Dostojanstvom? Čini mi se da izvesne reči dobiju pravo značenje tek u određenom kontekstu.
Ili, kako, recimo, povezujete naslov romana "Gordost i predrasude" (ko je čitao) sa njegovom tematikom? Ko je tu gord, i zbog čega?

Mnogo je reci za ponos jer zavisno od same situacije u kojoj se izrazava u spletu sa situacijom se reci biraju, ali generalno ponos se odnosi na "samobitnost" osecaj sopstvene bitnosti (nisam siguran da postoji rec za to).

Taj osecaj "sopstvene bitnosti" ima i svoje nivoe. Od najvece sebicnosti i samozivosti do nekog ponosa sitnicama u zivotu (npr. uspesnost svog deteta u nekom poslu/sportu). Svaki nivo je razlicit i svaki nivo drugacije utice na okolinu. Shodno tome svaki nivo i ima svoju rec. Definitivno po hiljaditi put govorim, terminologija je veoma nerazvijen deo jezika i tesko je pricati o tome.
 
Ko je tu gord, i zbog čega?

Miss Lizzie; na svoje rasuđivanje.

I toliko o gordosti, u ovom kontekstu. :mrgreen:

A i inače.


Teško je pričati kad postoji toliko tumačenja, i još više onih koji tumače. Ne mislim da je ponos loša stvar inače; ali, s druge strane, u nekim slučajevima može bit smrtonosno opak.

I opet uopštavanje gde mu mesto nije, nit može bit. Sve je do čoveka.
 
Ja vas ne razumem..jel ovo u stvari ono odsustvo mogućnosti da neko
shvati vrednost..ova tema je generlano odsustvo merila vrednosti kod pojedinca
koji slepo veruje tj. koji je verujući...
..Pa ljudi..hajmo ovako..šta bi se desilo da ponos kao osobina ne postoji?
Pojednostavite odgovor i smestite ga u realna dešavanja...

Gordost i ponos su dva sasvim različita pojma.
Ponos je prizemna ljudska osobina..u prevodu,uradila sam nešto dobro i ponosim se time.
Šta tu ima grešno?
Gordost je idealizovanje,uzdizanje sebe ili drugog do nivoa obožavanja...a to upravo rade
oni koji slepo veruju...
Po tebi, ono iskonsko sto treba da poseduje svaki covek-ispada da je cista patologija :mrgreen:
 
Sviđa mi se tema, hajde da pokušam i ja... Ograničiću se na ponos. Ono što mi nazivamo ponosom je u stvari pokazivanje drugima nečega što smo uradili ili napravili sa željom da za to dobijemo priznanje. Ključno je to što u toj rečenici ima i ono " pokažemo drugima"... Možda ne direktno, možda ne kažemo, ali ih navedemo na neki način da to uoče sa željom, makar i podsvesnom, da nam za to odaju priznanje, da nam se dive ili da nas hvale i to je ono što od ponosa pravi najgori ljudski greh. Komplikovano, ali da pokušam, recimo da znate da nekome treba pomoć, i znate da ta osoba nikada neće moći da vam uzvrati ničime, nema ugled, nema novac, nema baš ništa što smatrate iole vrednim, ali isto tako znate da će se on od bilo čije pomoći osećati još više bespomoćnim i manje vrednim, a na sve to imate način da mu uz malo više truda pomognete. Jedini pravi način pomoći bi bio da se potrudite oko njega, i da ne sazna nikada ko mu je uopšte pomogao. Ako možete da vidite da je čovek srećan, i da znate da niko na ovom svetu ne zna da ste mu vi pomogli a da ipak budete srećni zbog njega i sa njim, ako ste ovakvim postupkom uspeli da sačuvate njegovo dostojanstvo dobili ste svoje, i više vam nikada ne može biti oduzeto, sem ako ga sami odbacite...
 
Covek koji ima ponos,dosledan je sebi,njemu ponos ne sluzi da se eksponira....
Eksponiranje,sta si uradio,postigao....nije odlika ponosnog coveka,vec ono nisko u coveku sto govori o njemu kao licnosti koja bas i nije za ponos i postovanje :)
 
Poslednja izmena:
Šta bi bila "uobraženost"? Da li je sujeta (taština) u nekoj sprezi sa gordošću? Ili sa ponosom? Dostojanstvom? Čini mi se da izvesne reči dobiju pravo značenje tek u određenom kontekstu.
Ili, kako, recimo, povezujete naslov romana "Gordost i predrasude" (ko je čitao) sa njegovom tematikom? Ko je tu gord, i zbog čega?
Uobrazenost je usko povezana sa narcisoidnoscu,a narcisoidnost je bolest,iskompleksiranost kompleksima vise vrednosti....:)
 
Uobrazenost je usko povezana sa narcisoidnoscu,a narcisoidnost je bolest,iskompleksiranost kompleksima vise vrednosti....:)

I kao po pravilu je odlika onih koji nemaju dovoljno u glavi da vide koliko su u stvari nesavršeni. Ako prihvatiš svoje mane (koje nažalost svi imamo) nećeš biti uobražen, niti narcis.... Izvinjenje za to što sam uzeo sebi slodbodu da dovršim rečenicu, nekako mi je došlo, kao kec na deset....
 

Back
Top