Zašto je "u redu" biti "mlad" ?

SlatkaSestra

Aktivan član
Poruka
1.057
Koja je to tačno "vrednost" ?
...mislim na sledeće : Svi mi kažemo kako čovek treba da se razvija , odrasta , sazreva , radi na sebi itd ...

... a kako to da je on srećan i pre nego što to uradi tj dok je još daleko od nekog velikog sazrevanja -ajd' tako da kažem... tj dok je vrlo mlad - tipa npr osnovac , srednjoškolac - nisu ni bitne godine toliko ,nego jednostavno nije mnogo proživeo da bi kroz to sazrevao ... ili možda jeste dovoljno ...

....dakle , ja kažem da je to neka vrednost (onaj tzv sistem vrednosti ) koja bi se mogla nekako objasniti ..
...ovo malo podseća na " blago siromašnima duhom..." :) ... dakle to je vrlina tipa "nemati pojma o mnogo čemu , a radovati se svemu" i ona dovodi u pitanje mnoge druge vrednosti iz drugih sistema vrednosti ali samo donekle...može se opisati sa " Živim u trenutku , znam "gde sam" , i kojim god putem da krenem(ili život da krene) biće dobro"...

Da li je mnogo važnije znati gde si(ovo može da bude i "ko si" ili "osećati realnost") i osećati tu neizvesnost - da može da bude i ovako i onako , nego imati ili biti(mislim, i tad postoji to neko "biti" ,samo što nije osobina koja se objašnjava nekim uobičajenim sistemom vrednosti) bilo šta ? I da ovo " biti " i "imati" u stvari vredi jedino ako govori o tome koliko smo bili svesni "gde smo" i osećali tu ,kako ja kažem, neizvesnost (može i "osećali se živima") , ali ne radi nje same ,nego je to osećaj da nismo u zabludi , jer izvesnost jeste često zabluda ...i da se tad u stvari čovek oseća najsigurnije (dakle oran je) i postoji taj osećaj da je živ i da će ,samo zbog toga,sve da bude u redu ...

+Da li i zato postoji neka dublja potreba da je bude u blago ekscitovanom stanju ( zato postoji i dosada i potreba za igrom i kreativnošću itd ) u kome se možda razvijaju i neke nove "sposobnosti" ,pored toga što se i ostvaruju postojeći potencijali,koja dakle izaziva neku posebnu radost kada se zadovolji...i koja dakle održava čoveka u stanju osetljivosti na "realitet" , da bi se on posle snalazio u njemu na najbolji mogući način ...

e, da l će neko da razume :neutral: ... znači , naslov je više simboličan , uopšte nije o mladosti :)
 
Poslednja izmena:
Ne znam da li sam razumela :D, ali probacu da se ukljucim u diskusiju.

Trebalo je da vise ne budem "tako mlada" da bih shvatila kako su divne prednosti leprsavosti, nepoznavanja svega, brizi o bezbriznim, neopterecujucim, divnim stvarima u zivotu koje se jednostavno izgube u odrastanju, osamostaljivanju, kaljenju u drustvu, a kroz zivot. Oduvek sam volela znanje, napredak, obrazovanje. Za tim ni danas ne zalim, ali je cinjenica da mi je zivot bio jednostavniji dok sam bila manje svoj covek, a vise "mamin i tatin" :D, iako mi je samostalnost donela mnogo toga zbog cega se ne bih vracala unazad.

Sada, u ovom momentu, mislim da je jako bitna realnost, sto bolje shvatanje sebe (druge mozda hocemo razumeti, mozda necemo nikad), saznanje da su ideali, zelje, snovi - jedno, a stvaran zivot - obicno, drugo.

Kada realnost u nama pobedi, mozemo da nivelisemo ono ja iz mladosti i ja - danas, a to su odskrinuta vrata za srecu... :vatromet:

Ne znam koliko odgovorih na temu, ali ovo je odgovor na ono na sta me je ista asocirala :).
 
Inače , ova "vrednost" ima veze sa " imati duha" i "biti duhovit" ... znači , postoji mnogo toga što ne možemo lako da definišemo ..

...i sa onim zašto su neki ljudi "dobri" i neodoljivi i onda kada nisu pročitali 3 knjige u životu, mada to je teško izvodljivo pored lektire ,al ajd, i kada ne umeju da napišu sastav ili esej ili ne znaju šta znače neke relativno uobičajene reči ...

(inače,dešava se , npr., da društvo ,a i sami roditelji ,malo izgube "interesovanje" za pubertetlije i rane adolescente ...oni nisu više niti slatka deca , niti "mudri" odrasli" ...)
 
Poslednja izmena:
Imati duha ne mora da bude vezano za godine, kao sto se i to stanje moze menjati sa godinama. Nestajati ili nastajati...

ma apsolutno , zato sam i rekla da nije u vezi mladosti , nego mi to pominjanje mladosti dođe najbliže egzaktnom dokazivanju :) .. dakle ,teza je da čovek može imati mnoge zablude ili "zablude", a opet biti srećan ...pošto mnogo netolerantnosti polazi od toga da ne verujemo u ovo i onda pokušavamo da ubedimo druge kako samo nekako "treba" i ,dakle, nikako drugačije .. odnosno , od nedovoljno apstraktnog sistema vrednosti potiče mnogo netrepeljivosti i samoće, zapravo ...
 
ma apsolutno , zato sam i rekla da nije u vezi mladosti , nego mi to pominjanje mladosti dođe najbliže egzaktnom dokazivanju :) .. dakle ,teza je da čovek može imati mnoge zablude ili "zablude", a opet biti srećan ...pošto mnogo netolerantnosti polazi od toga da ne verujemo u ovo i onda pokušavamo da ubedimo druge kako samo nekako "treba" i ,dakle, nikako drugačije .. odnosno , od nedovoljno apstraktnog sistema vrednosti potiče mnogo netrepeljivosti i samoće, zapravo ...

Ja nekako mladost vezujem i za odredjeno neiskustvo koje se, cini mi se, smanjuje s godinama. Razgranicavam odredjene periode u zivotu i mislim da je svaki imao nesto dobro i nesto lose. Nesto za secanje s radoscu i za pamcenje sa gorcinom. Nesto pametno ili glupo. Treba uzivati u svakom danu sto je moguce vise :veseljaci:.

Sto se zabluda tice, ko zna koliko ih jos uvek imam, ali ako mi je lepo s njima, pa neka ih... :D. Pokusavam da se previse ne mesam ni u tudje, osim ako vidim da neko srlja u propast. Onda pokusam, kazem sebi - probala si i...idemo dalje :).

Pretpostavljam da poenta tvoje teme nije mladost - starost ili neka druga podela. Vise to mozda sama tako gledam jer su mi neka razgranicenja postala jasnija s vremenom. Ipak imam 80 leta i bilo je krajnje vreme, zar ne ? :eek::hahaha: Salim se za godinice ...:lol:.

Inace, sve manje pokusavam da ubedim druge u nesto jer je to cesto uzaludno trosenje energije koju je bolje da iskoristim na svoje zablude, koje kakve god da su, moje su... :D. I volim ih... :D
 
Starost je osobina necega sto se pod pritiskom savilo ili slomilo. Jadno, slabo i nepotrebno.
Nema vise energije, zelje, snage. Ima samo kajanja zbog onoga sto nije uradjeno.

Mladost znaci rast. Pogled uvis i napred. Zelja da se predje put.
Bez iskustva i mudrosti, ali ipak snazno, bezobrazno, odlucno, hrabro.

Tako je to u rokenrolu.

kad si star prinuđen si da počneš da se grčevit držiš za neke " stvari" i na taj način stvaraš sigurnost ... a život - " pravila življenja" ne trpe statičnost .. dakle na to "stvaranje sigurnosti" te više teraju "socijalna pravila" ... dakle praviti od života izvesnost je iluzija ... to je pravlti od života nešto što on nije - neku uzvišenu , nepromenljivu vrednost .. zato ja volim i da opsujem i sve :D
 
Нисам довољно матор да бих могао да причам о томе шта је старост и да ли имаш енергије (иако је логично да је немаш као 20-годишњак, па стар си), али мислим да је младост тела лепа, али младост душе је још лепша, а и дуже траје...Ипак не желим да умрем са својим не пропуштеним приликама, и да ме та савест мучи све до краја, зато се трудим да не живим по шаблону, већ као да сутра не постојим, непредвидиво и другачије јер је тако занимљивије....
 
kad si star prinuđen si da počneš da se grčevit držiš za neke " stvari" i na taj način stvaraš sigurnost ... a život - " pravila življenja" ne trpe statičnost .. dakle na to "stvaranje sigurnosti" te više teraju "socijalna pravila" ... dakle praviti od života izvesnost je iluzija ... to je pravlti od života nešto što on nije - neku uzvišenu , nepromenljivu vrednost .. zato ja volim i da opsujem i sve :D


Mladost ne trazi grcevito drzanje ni za stvari, ni ljude, ni prostor...krila su toliko razmahnuta a svet sirok i saren da je prosto tesko odluciti gde je dobro zadrzati se a da se ne napravi nekakav propust. Neumor je fakt, sigurnost nepotrebna, pravila suvisna a vecnost opipljiva...dok sve ne krene niz brdasce a grudva postane lavina koju je nemoguce zadrzati.
Tada se uhvatis za pravila i stvari, za mesto i osobe, za ono sto je opipljivo, sto daje, oduzima, uznemirava i pulsira...samo jos malo dok cela iluzija ne stane. U stvari, zivot to i jeste...pravimo od njega ono sto mislimo da bi trebalo, tada mi preuzimamo kontrolu nad onim sto smatramo vaznim za sopstvenu stabilnost a da li je nase misljenje i smatranje ispravno sa aspekta onog "mladog", totalno nevazno...i utesno...i on ce doci na istu poziciju premda veruje da je mudriji od "starog". Zablude su zakon!
 
Mladost ne trazi grcevito drzanje ni za stvari, ni ljude, ni prostor...krila su toliko razmahnuta a svet sirok i saren da je prosto tesko odluciti gde je dobro zadrzati se a da se ne napravi nekakav propust. Neumor je fakt, sigurnost nepotrebna, pravila suvisna a vecnost opipljiva...dok sve ne krene niz brdasce a grudva postane lavina koju je nemoguce zadrzati.
Tada se uhvatis za pravila i stvari, za mesto i osobe, za ono sto je opipljivo, sto daje, oduzima, uznemirava i pulsira...samo jos malo dok cela iluzija ne stane. U stvari, zivot to i jeste...pravimo od njega ono sto mislimo da bi trebalo, tada mi preuzimamo kontrolu nad onim sto smatramo vaznim za sopstvenu stabilnost a da li je nase misljenje i smatranje ispravno sa aspekta onog "mladog", totalno nevazno...i utesno...i on ce doci na istu poziciju premda veruje da je mudriji od "starog". Zablude su zakon!

ja sam primarno temom htela da kažem da postoji ono nešto - neka vrednost , što imaš i kad si mlad i kad si star - to je neki bazični stav prema životu , neka bazična energija ,koja može da bude konstruktivna ili "kukavička" ili destruktivna itd. i da je to jako bitno ceniti kod sebe i kad si mlad i kasnije ... jer problema će uvek bti , a u svemu tome imaš tu neku nadu da zato što ti imaš duha,volje , pozitivan stav - kako god da nazovem,će sve biti u redu ,i da s tim živi i onaj trogodišnjak što pravi zamak od peska i onaj inžinjer što pravi zgradu itd...
 

Back
Top