a evo i feljton iz Glasa javnosti:
Srpski četnici na početku dvadesetog veka
Borba kod Pasjana
Iz borbe za Drenovu nastala himna "Spremte se, spremte"
Najpovoljniji put za izvršenje ovoga zadatka vodio je prema bugarskom selu Drenovu, okruženom arnautskim selima Dejkovac, Gornje i Donje Jabolčište i turskim selom Gornje Vranovce. U ovako zaklonjeno Drenovo sklonile su se bugarske vojvode Dačo iz Bistrice i Stevan Dimitrov Vardarac iz Gradskog, obojica sa po osam ljudi.
Namera im je bila da u drenovskoj sigurnosti dočekaju seosku slavu Spasovdan i izbegnu osvetu srpskih četa za izvršene zločine. Naročito se po zlu "proslavio Dimitrov, koji je, poput drumskog razbojnika, pljačkao i premlaćivao Srbe iz Azota. Njegova četa je ubila dvojicu Srba, jednog na putu za Bogomilu, koga je uz to i opljačkala, a drugog u kapinovskoj vodenici.
Za napad na Drenovo, pored svoje i Trebićeve čete, Babunski je angažovao i seoske četnike iz Bogomile i Teova, ukupno 40 ljudi. Radi nesmetanog prolaska kroz arnautska sela, četnici su obukli arnautsku odeću, koju su dobili iz Kičeva. Takođe, odlučili su da Drenovo napadnu danju, pošto bugaraši tada nisu postavljali straže. U popodnevnim časovima, 9. juna, ušli su u selo. Drenovčani, misleći da pred sobom imaju Arnaute, nisu vadili oružje iz skrivnica, niti su pokušavali da pruže otpor.
Velika bitka
Pošto su saznali u kojoj se kući kriju bugarske čete, srpski četnici su je opkolili i napali iz okolnih kuća. Usledila je obostrana pucnjava. Nekoliko četnika uspelo se na krov kuće sa bugarskim četama i zapalilo krovinu. Bugaraši su se, pod zaštitom dima, prebacili u drugu kuću i borba je nastavljena.
Pošto je i druga kuća zapaljena i plamteće tavanske grede počele da padaju na njih, bugaraši su odlučili da se probiju jurišem. U ovom pokušaju svi su pobijeni, osim dvojice, oprljenih vatrom, koji su se predali.
Oni su kasnije ubijeni kao saučesnici u ubistvima u vodenici sela Kapinova i na bogomilskom putu. Srbi su u ovoj borbi imali jednog ranjenog. Iz nje je nastala četnička himna "Spremte se, spremte", koja se, sa nešto izmenjenim tekstom, pevala i u Drugom svetskom ratu.
Borbom na Drenovu razbijena je bugarska organizacija u Zapadnom Povardarju. Ona je bila i poslednji veći sudar srpskih i bugarskih četa do Balkanskih ratova. Kasnije bugarske pokušaje, da preko Vardara ubace nove čete, razbijala je turska vojska.
Radi pomoći iscrpljenim i proređenim četama u Zapadnom Povardarju, Centralni odbor je predvideo povratak na teren vojvode Dušana Vardarskog sa 15-oricom četnika. Pored toga, formiran je i novi gorski štab koji su činili šef kapetan Dragoljub Nikolić, dva potporučnika, pet podoficira i osam četnika.
Uporedo sa opremanjem četa tekla je "diskusija" oko izbora kanala za prolaz čete. Sporili su se prištinski vicekonzul Milan Rakić i šef Konzularnog odeljenja dr Miroslav Spalajković. Strahujući od arnautske odmazde nad srpskim življem, Rakić se zalagao za prelazak preko kumanovskog sreza i Vardara, a Spalajković je insistirao na prelasku preko Kosova suvim putem.
Svoj stav je obrazlagao provaljenošću kumanovskog kanala i da su čete, koje su tuda išle, otkrivane u neposrednoj blizini granice i morale da se vrate u Srbiju, dok se kanal preko Gnjilana pokazao bezbednim. Rakić je "morao" da prihvati stav svoga šefa i pozvao je gnjilanskog učitelja Stojana Dajića da organizuje prelazak.
Nezadovoljna radom Centralnog odbora, Četa je zabranila njegov rad, a Izvršnom odboru dodelila samo tehničko-operativne poslove. Centralni odbor je obustavio rad 4. jula, u vreme najintenzivnijih priprema za prelazak čete.
Prema Dajićevom planu, četa je 13. jula uveče prešla granicu. Prvi danik imala je u raniluškoj crkvi. Odatle je, predvođena dvojicom putovođa, prispela, u zoru 15. jula, u pasjansku crkvu, određenu za drugi danik.
Četa je otkrivena i oko 16 časova crkvu su opkolili vojska i arnautski bašibozuk, ukupno oko 2.000 ljudi. Ubrzo je otvorena paljba na crkvu. Četnici su se probili do obližnjeg groblja i kukuruzišta, gde su se borili do sumraka, a zatim se podelili u tri grupe.
Jedna je ostala u zaštitnici, najveća je krenula prema Skopskoj Crnoj Gori pogrešnim pravcem između arnautskih sela Ljupište i Đerekare, a treća je pokušala da se probije preko Preševa. Sve tri su uništene u naredna dva dana.
Tokom trodnevnih borbi poginuli su: kapetan Dragoljub Nikolić, vojvoda Dušan, putovođa Jovan Marković, oba potporučnika, četiri podoficira i 21 četnik. Zarobljena su tri četnika, koje je sud u Skoplju osudio na smrt vešanjem.
Žestoke odmazde
Oni su, krajem jula 1908, posle objavljivanja Hurijeta, pomilovani i oslobođeni. Takođe, poginulo je 25 srpskih seljaka i oko 70 vojnika i Arnauta. Oni su imali dosta ranjenih. Uhapšeno je više Srba, među kojima su bili: Stojan Dajić, pasjanski učitelj i sveštenik, kao i raniluški paroh.
Sled događaja, posle pasjanske pogibije, dao je za pravo vicekonzulu Rakiću, jer se pokazalo da je izbor kanala preko Kosova doveo do žestokih arnautskih represalija nad Srbima. One su trajale u kontinuitetu preko mesec dana i vršene paljevinama, premlaćivanjem, ubijanjem i pljačkanjem viđenih Srba.
Ovo je bila poslednja velika borba četnika sa vojskom i Arnautima, do sukoba kod Stracina i Šumate Trnice u 1912. godini, u predvečerje Prvog balkanskog rata.
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2003/03/16/srpski/F03031502.shtml
Malo cu skrenuti sa teme ali sta se moze zakljuciti iz svega navedenog...Da srpski četnici postoje još pre Balkanskih ratova, a dokle je dovela decenijska Titova i ova iskompleksirana, novo-ustasko-bosnjacka propaganda, da se cak pojam ''četnik'' više ne vezuje ni za II sv.rat... tj. koliko je ta rec zloupotrebljena od tih strana, a poznato iz kojih razloga...
Takodje stare četničke pesma, iz perioda 1903-1918 koje znam, ''Sedi četnik na kamenu'', ''Je l te žalba''...
Sedi četnik na kamenu
Sedi četnik na kamenu,
drži pušku o ramenu.
A u ruci pismo čita,
njega stara majka pita:
Oj sinovi mili tići
kada će te domu stići?
Čeka naja, svadbu sprema,
a vas deco domu nema.
Drhti ruka, majci piše,
moga brata nema više.
Moga baću, lepog Jovu,
raniše ga u mom rovu.
Da ti pravo kažem mama,
umro mi je na rukama.
I ja možda neću doći,
čekam borbu ove noći.
Pozdravi mi dragu moju
i Milevu Jovanovu.
Osta prazno srce tvoje
ali Srbin brani svoje.