razvod posle 33 god braka

dracena

Početnik
Poruka
50
33 god obostrane trpeljivosti,neslaganja,maltretiranja sto fiz. sto ps. stambeno i materijalno situirani, deca samostalna i situirana.
Zanima me misljenje psihologa i svi ozbiljni forumasa.nastaviti zajedno , forme radi ili ti ono ,sta ce reci svet....ili ono kao, kasno je pa brukate decu pa sta ocete i tako vam je malo ostalo istrpite jos za toliko ili..... razici se ostvariti svoj unutrasnji mir bez obzira na godine braka zivotnu dob.i predrasude.molim sve forumase a posebno one iz generacije 55 da daju svoje misljenje.hvala.Da jos i to ako ovde ima forumasa ciji su se roditelji razveli po stare dane kada su oni vec bili odrasli ...pitanje ..kako je to uticalo na njih i nihove ili stvaranje njihove porodice..hvala.
 
Nisam iz te generacije, ali poznajem par bračnih parova koji su se razveli sa po preko 20 godina bračnog staža.
Iz tvog posta nisam ukapirala šta im je to "malo ostalo".

Ljudi koji se ne vole i uzajamno ne poštuju, ne treba da žive zajedno. Važi za sve generacije i sve parove. Svet ne treba da se pita ništa jer mu se ionako ne može ugoditi, a, osim toga, bračna zajednica nije problem "sveta" već interni, porodični problem.
 
E, ovakoooooo:

1. Šta će reći svet: Gde se taj "svet" nalazi i šta radi, dok vi patite, i da li dolazi da vas teši i da vam pomogne? Ili jednostavno živi svoj život, i ne haje ni za vas, ni za vaše probleme?
2. Kakvo crno brukanje "dece", koja su već odrasla. I imaju svoj život, u kojem, uzgred budi rečeno, ima sve manje mesta za roditelje?
3.Šta "istrpite još toliko"? To mi liči na sahranjivanje živih ljudi! zar život i potrebe nestaju kad odgajimo decu? Zar se posle osamostaljivanja dece sve svodi na "čekaonicu za smrt"? Pa sve više ljudi živi preko 80 godina, što bi, u slučaju da neko ima npr. 55, bilo više od 20 godina! Pa neka se drugi strpe "samo" 20-tak godina, i neka onda dele savete i mišljenja!

Moji se nisu razveli, ali sam imala prilike...stvar je tekla ovako: deca su pravila dramu neko vreme, pa onda krivila jednog, pa drugog roditelja..i malo posle, smirila strasti i nastavila da žive svoj život, i nisu se brinuli kako je roditeljima, kao i dok su bili zajedno - imali su "svoje brige".

Pravi problem može da nastane kada se prijatelji podele (znači imate upola manje prijatelja nego do sada), jer oni stvarno ne mogu da se podjednako druže sa oboma. I što se u starijim godinama teže menjaju navike... A umeju da nedostaju zajedničke uspomene - ako ih ima i ako su lepe, naravno.

Niko nikome ne može reći da li treba ili ne treba da se razvede. Možemo samo da predočimo dobre i loše strane odluke o razvodu ili ostajanju u braku, i to je sve, a osobe koje su u pitanu, moraju same da odmere da li pretežu dobre ili loše strane. I da li su u stanju da se izbore sa izazovima novog statusa.

Postoji i suživot, bez razvoda i preseljenja, ali kao cimeri - svako na svoju stranu -naravno, tamo gde je to moguće i gde postoji saglasnost oba partnera...
 
Poslednja izmena:
Nisam iz te generacije, ali poznajem par bračnih parova koji su se razveli sa po preko 20 godina bračnog staža.
Iz tvog posta nisam ukapirala šta im je to "malo ostalo".

Ljudi koji se ne vole i uzajamno ne poštuju, ne treba da žive zajedno. Važi za sve generacije i sve parove. Svet ne treba da se pita ništa jer mu se ionako ne može ugoditi, a, osim toga, bračna zajednica nije problem "sveta" već interni, porodični problem.

Слажем се.

Никад не могу неком рећи ,,Разведи се'', али, деца су велика, имају своје животе, можда сад и ти треба да имаш миран живот.

Можда прво поразговарати са децом, затражити неки савет, али, свакако они не треба да одлуче, одлука мора бити на теби.
 
...da li ti to pitas za muza, zenu, decu koji su opisani u tvojim prethodnim postovima:

Evo price ,muz radi sve sto mu padne na pamet naravno misleci da zena zato postoi.Dakle psuje zenu,naravno njenu mamu pominje tatu naziva je kopiletom,ponizava,sve sto ona uradi on nadje gresku pa vice vredja.Da i kada ostane bez reci on pljune na nju.Zena pocne da vraca istom merom i naravno bude premlacena.ostavi ga posle dugi niz godina ode od njega ali se nerazvede jer se kao nada bice bolje posle izvesnog vremena ako se vrati.Paradok s je u tome sto ona zeli razvid on ga nece nego tako udaljeni cute .Odrasla deca vec svako u svom zivotu bojkotuju majku zasto je postrani zasto nije sa njim .I tako nju boli srce zbog stava djece ,on cuti i ceka kako je rekao da mu puzeci dodje na noge i moli ga da je primi.Ona nema nameru za nju je prica zavrsena.Sta reci za odnos muza i dece prema takvoj zeni ,gde je i sa kim provela zivot ,zasto,nezna..

A sta reci za zenu koja je 30 god bola fiz.i psi.maltretirana.trpela je ,zataskavala ,cutala i cekala da deca porastu osamostale se.stavljala je sebe izmedju dece i demona sklanjala ih i krila.koliko je mogla da sakrije maltretiranje .Sada svesna da su deca samostalna a i sama je situirana ostavlja muza demona i zivi u jednom od stanova koje su stekli u braku ,za koi se to nemoze reci da je bio.Konacno slobodna ali ne i sudski,nemoze da veruje da postoi mir,da postoi kao cenjeno i postovano bice.Lepo joj je vec dzi period pocinje da se opusta iako u poodmaklim godinama,srecna je .ALI to vecito ALI pojavljuju se deca koja su vec odrasli ljudi i kazu zasto se nevratis,tebi je tako lepo on tamo jadan ,zapusten i on i kuca,makar mu pocisti pa se vrati.I eto tela bi udovoljiti njima zao joj sto je njima zao njega a njega nezeli videti.On manipulise decom da bi je kako joj je i rekao bacio na kolena da ga moli za povratak.Njoj nepada na pamet,a srce se cepa deca je mole kazu joj da je stara za tako ponasanje,sredina je osudjuje jer zaboga ona je stara ima celi 53 godina.Pita me za savet ,place obecala sam joj da cemo traziti misljenje na forumu i evo pitamo se sta dalje.Dali dozvoliti odrasloj deci koja prete da joj nece preci prag ako se razvede od oca,da je ucenjuju.Njena ljubav za njih je bezgranicna ali vratiti se ocu ili samo cistiti kod njega jedan dan u nedelji kako joj to oni predlazu je ponizavajuce ali ona je za njihovu ljubav spremna na sve.Znam,osecam da ce joj tu biti kraj sta reci kako joj pomoci koi savet dati.Covek sa koim je provela vise od 30 god je radoholicar.Iscrpljuje se radom a posle jao si njoj .Tako je bilo.Osetila je srecu osamostalila se koliko toliko ali deca je mole da mu se vrate.Dajte molim vas vase misljenje jer imam utisak da se o starijima koji se razvedu ovde malo ili nimalo nepise a ima dosta zlostavljani zena koje su zasle u sestu deceniju, imaju materijalne mogucnosti ali nemaju hrabrosti da se suprostave kritici sredine i zelji odrasle porodicne dece.


...ako pitas za opisano:
razvedi se i zakonski, konsultuj sve strucnjake da ti pomognu da se fizicki, psihicki i materijalno zastitis od njega...

...bori se i pobedi ovo zlo... srecno!
 
Hvala veliko i oprostite ...browser.. zbog nedostatka moje hrabrosti da u celosti pisem o svemu ali sve sto ste citirali odnosi se samo na jednu osobu , na mene .Vasi citati moi raniji postova su me osvestili i naterali dase postidim .Hvala svima koi su se ukljucili u na ovu temu i dali svoje misljenje.zivim odvojen zivot bez zvanicnog razvoda u prostoru koi je na njega uknjizen kao i sve ostalo sto smo stekli tako da potpuni mir i osecaj sigurnosti nemam.Hvala svima i svako dobro.
 
Hvala veliko i oprostite ...browser.. zbog nedostatka moje hrabrosti da u celosti pisem o svemu ali sve sto ste citirali odnosi se samo na jednu osobu , na mene .Vasi citati moi raniji postova su me osvestili i naterali dase postidim .Hvala svima koi su se ukljucili u na ovu temu i dali svoje misljenje.zivim odvojen zivot bez zvanicnog razvoda u prostoru koi je na njega uknjizen kao i sve ostalo sto smo stekli tako da potpuni mir i osecaj sigurnosti nemam.Hvala svima i svako dobro.

:) nema na cemu zaista
nema razloga za stid, jer si borac i to zasluzuje veliko Bravo!

*i da odgovorim konacno i na ovu postavljenu temu:

-za borbu i za preuzimanje kontrole nad sopstvenim zivotom nikada nije kasno!

-svakome je potrebno da ima i materijalnu i zakonsku kontrolu nad sopsvenim zivotom, odnosno imovinom tako da to svakako treba resiti!

-razvod nije sramota ni za razvedene ni za njihovu decu!

-odrasla deca treba da vole i podrzavaju oba roditelja bez obzira na njihov bracni status!

-ako deca krive za sopstvene neuspehe razvod svojih roditelja onda su naprosto gubitnici koji traze krivca za svoje promasaje u nekome i to u svojim roditeljima...

-u 54. godini (posto se u postu nagovestava ovoliko godina ) zivot moze da pocne, samo ako odstranimo lose iz sopstvenog zivota i krenemo hrabro napred

:)

EDIT:
izmenjena boldovana recenica :)
 
Poslednja izmena:
33 god obostrane trpeljivosti,neslaganja,maltretiranja sto fiz. sto ps. stambeno i materijalno situirani, deca samostalna i situirana.
Zanima me misljenje psihologa i svi ozbiljni forumasa.nastaviti zajedno , forme radi ili ti ono ,sta ce reci svet....ili ono kao, kasno je pa brukate decu pa sta ocete i tako vam je malo ostalo istrpite jos za toliko ili..... razici se ostvariti svoj unutrasnji mir bez obzira na godine braka zivotnu dob.i predrasude.molim sve forumase a posebno one iz generacije 55 da daju svoje misljenje.hvala.Da jos i to ako ovde ima forumasa ciji su se roditelji razveli po stare dane kada su oni vec bili odrasli ...pitanje ..kako je to uticalo na njih i nihove ili stvaranje njihove porodice..hvala.

Razvod posle 33 godine nesrecnog braka.

Da li je dobro razvesti se posle 33 godine srecnog braka, koji je bio srecan u svakom momentu i pogledu? Nije ni dobro ni lose, sve je jedno, jer te osobe mogu slobodno i da se razvedu, one ce i dalje ostati verne jedna drugoj, ostati zajedno, i veselo provoditi zivot, bez obzira na papire, i mogu se, ako bas imaju tako zestok smisao za humor, i razvesti iz zajebancije, a nastaviti da zive i ako tamo negde na nekoj gomili pozutelog papira pise da su razvedeni, odnosno, da se promenilo nesto u realnosti. Nije. Promena na papiru nije isto sto i promena u realnosti.

Da li je dobro razvesti se posle 33 godine nesrecnog braka? To je isto kao i pitati: da li je dobro da ako sam lagao vec 33 godine nesto, ili, ako sam bio (bez ikakvog opravdanja) zao covek vec 33 godine, onda treba i dalje da nastavim da budem? Svakako da ne...

To je jedan cirkulus: provo si ostala u tom braku radi toga da vidis "mozda ce se stvari promeniti", pa onda radi "toga sto deca sad treba da imaju oba roditelja, jer psiholozi neki tamo to kazu", pa sad radi toga sto si pre pravila greske... za koje mislis da nisi kriva.

Jednostavno, pomoci ce ti samo neka drugarica, ili neki slucajni poznanik, koji uspe da te ubedi da ipak nisi imala ni do sad razloga da ostajes u tome braku. Mozda i nesto sto te ubedi da i sama mozes biti srecna, da i covek koga svi (i ako njima nije kriv nista, vec samo 'prav') ostave moze biti srecan, ne mora biti tuzan, da sreca nije masina koja zavisi od toga koliko ce (brojem) ljudi popiti kafu sa tobom i progovoriti rec, makar i ruznu.
 
Poslednja izmena:
Hvala veliko i oprostite ...browser.. zbog nedostatka moje hrabrosti da u celosti pisem o svemu ali sve sto ste citirali odnosi se samo na jednu osobu , na mene .Vasi citati moi raniji postova su me osvestili i naterali dase postidim .Hvala svima koi su se ukljucili u na ovu temu i dali svoje misljenje.zivim odvojen zivot bez zvanicnog razvoda u prostoru koi je na njega uknjizen kao i sve ostalo sto smo stekli tako da potpuni mir i osecaj sigurnosti nemam.Hvala svima i svako dobro.




Nemate razloga da se stidite. Vaš život, vaš izbor, vaša stvar i to ne treba nikoga da se tiče.
To kako ste živeli bio je vaš izbor, deo vas i nemojte zbog toga da se stidite.

Kažete, niste imali hrabrosti, sada ste ipak načinili veliki korak jer ste se odvojili.
Ne mogu da shvatim da vas deca ne razumeju, da li oni znaju pravu situaciju? Da li oni znaju koliko ste bili maltretirani psihički i fizički, koliko ste patili? Ili ste i tu hteli da ih zaštitite?
Ukoliko ne shvataju zašto ne želite više da delite život sa čovekom, koji je njihov otac, objasnite im. Pričajte sa njima. Ne verujem ni da bi oni sami prihvatili tako da žive.
Koliko sam shvatila, najveći problem je što nemate podršku dece. Ako sada, kao odrasli ljudi, ne mogu da prihvate neke stvari, i shvate koliko ste bili očajni i nesrećni i zlostavljani u toj bračnoj zajednici, ne znam šta da vam kažem.....
Nije vam nimalo lako.

Ali, najvažnije je da pričate sa decom, ne obazirete se na to šta će „svet“ misliti (koji svet? To je obično polu-svet) i pominjete da želite da čujete mišljenje psihologa. Zašto zaista ne potražite stručno mišljenje, ako mislite da vam je potrebno. To nije sramota.

I nije nikakva uteha, znam, ali niste jedini koji se razvodite posle toliko godina braka.


Čini mi se da ste odluku već doneli, samo vam fali još hrabrosti da je sprovedete.
Pričajte sa decom, potražite savete stručnjaka (advokata, obavezno) i uradite ono što mislite da je najbolje za vas.

p.s. To što živite u stanu koji je, kako kažete, uknjižen na „njega“ ne znači ništa. Koliko je njegovo, toliko je i vaše. Konsultujte advokata obavezno.


Želim vam sve najbolje
 
33 god obostrane trpeljivosti,neslaganja,maltretiranja sto fiz. sto ps. stambeno i materijalno situirani, deca samostalna i situirana.
Zanima me misljenje psihologa i svi ozbiljni forumasa.nastaviti zajedno , forme radi ili ti ono ,sta ce reci svet....ili ono kao, kasno je pa brukate decu pa sta ocete i tako vam je malo ostalo istrpite jos za toliko ili..... razici se ostvariti svoj unutrasnji mir bez obzira na godine braka zivotnu dob.i predrasude.molim sve forumase a posebno one iz generacije 55 da daju svoje misljenje.hvala.Da jos i to ako ovde ima forumasa ciji su se roditelji razveli po stare dane kada su oni vec bili odrasli ...pitanje ..kako je to uticalo na njih i nihove ili stvaranje njihove porodice..hvala.

podržavam te za odluku o razvodu, šta ima veze posle koliko god
šta će svet da kaže - to treba najmanje da te brine, ljudi uvek pričaju i ogovaraju
na prvom mestu treba da je naša lična sreća
 
Nisam ni blizu navedene generacije ali kao neko ko u porodici ima predrazzvodnu situaciju cenim da sam kompetentna da dam odgovor.

Naime moji roditelji su 53. i 51 godiste, zajedno su od 73.
Koliko mene pamcenje sluzi još od 93 ne funkcionise ali se vuce.
Uzicalo je na mene u mnogome , opredelilo neke moje stavove o zivotu i muskarcima jer počelo je sa mojim 15 ni do dan danas nije prestalo.

U periodu od 1995-2002. je delovalo mirno , a onda je ponovo pocelo.
U to vreme ja sam stvarala svoju porodicu i bila trudna.
Svojim nebulozama upropastili su meni prvu godinu uzivanja sa bebom.
Ni danas nije bolje al sam ja porasla taman toliko da se distanciram.

Mamu ne razumem, nisam je ni onda ni sad, i nikako ne kapiram zasto ne prevazidje tu stvar koja se neprekidno ponavlja ...oca ne razumem jer vrti neprekidno istu plocu a brak zadrzava ....

Smatram da su dva nezrela i neizivljena bica i da ce ovaj film da vrte do smrti.
Ja zagovaram razvod, jer sve jedno zive tako.
Zagovaram ga jer je kad su razdvojeni apsolutni mir.

On zivi svoj zivot , gradi ga kako zeli i sa kim zeli, a samnom ima super odnos ...nit ga pitam nit me pita....

Ona je bez njega daleko mirnija i stalozenija, spremnija na razgovor i druzenje, sa njim kad nije tu ima korektan odnos , a samnom poseban.

Tako gledajuci ih ,ona cuvena narodna bolje dobar razvod nego los brak - dodje kao mudrost bogova.
I zato je moj stav jasan....to je tovj zivot i ti ga vodi najbolje sto mozes...nije vazno sta drugi misle il govore, vazno je kako se ti osecas i kako ce tebi biti dobro. Odrasla deca o razvodu razmisljaju sasvim drugacije, sagledavaju to iz jedne sasvim druge perspektive narocito ako imaju vec svoje brakove. Pa i ako nemaju nista vas razvod nece uticati na njihov stav prema ljubavi i braku. Te su poruke do sad vec poslate i ucrtane u njih, nist sto uradite nece to promeniti.

U ovom trenutku kad imam 30 godina i svoj zivot, razvod mojih roditelja bio bi za mene nesto ocekivano i nesto sto ne bi promenilo na gore nase zivote nego na bolje. Najpre jer ce neki problemi jednom zauvek biti reseni a drugo , ja cu konacno dobiti dva funkcionalna roditelja.

Ako se brines da li ces ostariti sama....po meni je to bezpredmetno...jer ti mozes da ostaris sama i pored njega . Al sama i nezadovoljna ....

Eto ...to je moja prica....nadam se da ces odluciti onako kako je tvom srcu i razumu najprihvatljivije, ma kako to bilo. I hrabro napred, 33 godina zivota su vise nego sto ja imam uopšte ali ne treba ziveti još 33 u lošoj energiji samo zarad necega sto je nepovratno proslo.
 
ako nekom ne ide, imali 17. gosina, ili 77, a deca im bila velika il` mala, treba da se razvedu.

pre toga samo treba da budu sigurni da su dali sve od sebe.
ponekad, a to ponekad je vrlo chesto, ljubav nije dovoljna da dvoje budu srecni.

uvek bih mogla da se okrenem i odem bez da se osvrcem.
 
Ja mogu da pricam kao proizvod jednog vecito klimavog braka i mogu samo da kazem da je velika greska kriti od dece kako stvari stoje.

Od mene se krilo i kada je doslo vreme za neke poteze ja u cudu ostala,u soku....smatrala sam krivom stranu koja je u stvari bila zrtva toga braka.

Sada sam i ja odrasla i imam svoju porodicu,shvatam mnogo vise stvari ali nazad na zalost ne mogu,da promenim par stvari koje sa napravila ili da bar ne izgovorim par recenica koje jesam.
Navijam da se razvedu,jer bi im tako bilo bolje,a i sebicno razmisljam i meni bi bilo bolje.

Sta ce mi roditelji o kojima svet prica najlepse,a oni ne zive najlepsu pricu...i to vidimo mi,njihova deca,plod njihove (ne)ljubavi....

Nikada nije kasno da nam oci opet zasijaju....
Srecno......
 
Mozda pomogne prica mojih roditelja....

Imala sam 10 god kada sam postala svjesna njihovog "neslaganja"....
Jedne noci probudio me plac moje majke,lezala je preko mojih nogu i jecala....zagrlila sam je i pitala sta se desava....kaze ostavlja sve....ne moze vise....al' da je i mi razumijemo....vratice se po nas ....znate kakav sok....neopisivo je to osjecanje..."sreca" te su izgladili stvari....al' taj zivot se zove mucenje.....i mucili su se oboje....narednih godina nekoliko puta pred razvodom(fizickog maltretiranja nikad nije bilo)....u tom periodu rodile se i moje 2 sestre...dosle i one teske '90-te...tata otisao u inostranstvo jer ostao je bez posla....mama se trudila da sve bude u redu....samo podlegla je sumnjama,otisla u "aut" nacisto....nas 2 starije vec svoji ljudi...ali ove 2 male....tesko im je bilo.....tata dolazio 2 puta godisnje....svaki put sve vise svadja....tenzije....uzas....razveli se prije 3 god definitivno...ocekivano,i doslo nam svima kao olaksanje....ali oplakala sam dobru rundu............:(.
u cijeloj prici najteze mi je bilo kad sam shvatila da tata nju nikad nije volio....a ona njega i dan danas svim svojim srcem......bilo je x situacija gdje sam i njega odbranila jer trudio se bez obzira na sve .....al' njene sumnje nije mogao vise da trpi....e sad ona je samo pogresno sumnjala....da je na vrijeme shvatila glavni problem braka,,,,mozda bi sve to rijesili nekada i na vrijeme sto se tice godina....
mada sad je ona shvatila da ima zivot i bez njega....i prvi put je vidim sretnu...ali mene srce boli za nju....kad samo pomislim na njen zivot....ako izuzmem nas 4....
on se ponovo ozenio....i sretan je jako....bas je voli....prema mami se tako nikad nije ponasao(srce mi se stegne)....sad i razumijem....ne krivim tu zenu....daleko od toga....naravno da i on zasluzuje zivot....
i skoro sta mi je rekao "mislio sam sa 25 g sve sam uradio u zivotu.....ozenio se,djeca,posao,lijepo zaradjivao i kao time je sve zavrseno....zivot me bacao na razne strane....i shvatio sam da sad ni u ove godine(60)....ne treba da mislim tako.....imam ja jos puuuno toga da ostvarim.....i zelim....":) .........

i to je to u kratkim crtama :)
 
Mozda pomogne prica mojih roditelja....

Imala sam 10 god kada sam postala svjesna njihovog "neslaganja"....
Jedne noci probudio me plac moje majke,lezala je preko mojih nogu i jecala....zagrlila sam je i pitala sta se desava....kaze ostavlja sve....ne moze vise....al' da je i mi razumijemo....vratice se po nas ....znate kakav sok....neopisivo je to osjecanje..."sreca" te su izgladili stvari....al' taj zivot se zove mucenje.....i mucili su se oboje....narednih godina nekoliko puta pred razvodom(fizickog maltretiranja nikad nije bilo)....u tom periodu rodile se i moje 2 sestre...dosle i one teske '90-te...tata otisao u inostranstvo jer ostao je bez posla....mama se trudila da sve bude u redu....samo podlegla je sumnjama,otisla u "aut" nacisto....nas 2 starije vec svoji ljudi...ali ove 2 male....tesko im je bilo.....tata dolazio 2 puta godisnje....svaki put sve vise svadja....tenzije....uzas....razveli se prije 3 god definitivno...ocekivano,i doslo nam svima kao olaksanje....ali oplakala sam dobru rundu............:(.
u cijeloj prici najteze mi je bilo kad sam shvatila da tata nju nikad nije volio....a ona njega i dan danas svim svojim srcem......bilo je x situacija gdje sam i njega odbranila jer trudio se bez obzira na sve .....al' njene sumnje nije mogao vise da trpi....e sad ona je samo pogresno sumnjala....da je na vrijeme shvatila glavni problem braka,,,,mozda bi sve to rijesili nekada i na vrijeme sto se tice godina....
mada sad je ona shvatila da ima zivot i bez njega....i prvi put je vidim sretnu...ali mene srce boli za nju....kad samo pomislim na njen zivot....ako izuzmem nas 4....
on se ponovo ozenio....i sretan je jako....bas je voli....prema mami se tako nikad nije ponasao(srce mi se stegne)....sad i razumijem....ne krivim tu zenu....daleko od toga....naravno da i on zasluzuje zivot....
i skoro sta mi je rekao "mislio sam sa 25 g sve sam uradio u zivotu.....ozenio se,djeca,posao,lijepo zaradjivao i kao time je sve zavrseno....zivot me bacao na razne strane....i shvatio sam da sad ni u ove godine(60)....ne treba da mislim tako.....imam ja jos puuuno toga da ostvarim.....i zelim....":) .........

i to je to u kratkim crtama :)
:sad2::sad2::sad2:
 
Slicnu pricu sam iznela u temi o samoci u braku. Imam 57 g. 35.g. braka.dvoje odrasle dece koji imaju svoje zivote. Vidim i da nam je struka ista. Moja deca nikad nisu primetila sta nije u braku funkcionisalo. Htela sam da im obezbedim srecu u roditeljskom domu. Bila sam dosta stroga, posto je briga i vaspitanje bila moja briga. Imam jedno dete doktora nauka, a jedno fakultetski obrazovano. Sad kad pozelim svoj mir, i kad se pozalim deca stanu na ocevu stranu. Cak mi prebacuju da sam i prema njima bila previse stroga. Imamo veliku kucu. On ima svoju sobu, ja svoju. Ja i dalje funkcionisem kao supruga, samo sto nema intimnosti ni ona najmanje paznje. On meni ne daje svoju platu, ja njemu ne dajem svoju penziju. On placa komunalije i dr. racune, ja hranu. Ponekad prodje dan da ne progovorimo. Nema ni dobar dan. A dok su deca bila tu, svaki povratak kuci je bio propracen poljupcem.On je odrastao uz macehu. Stalno je visila u nasoj kuci i mrsila nam konce. Ja sam cutala posto sam imala majku nepokretnu pa sam morala da je uz ocevu pomoc negujem. Dok smo se zabavljali stalno je plakao da ne moze vise macehu da trpi. E kad sam je ja morala trpeti sa njenim bezobrazlukom ,to mu nije smetalo.Nikad mi nije pripazila decu. Moja majka je umrla 86.g. ali i dalje sam radi mira u kuci trpela macehu. Muza sam stvarno volela. Mislila sam i on mene. I onda sam se razbolela. 3 m. sam bila u bolnici da se on samo nekoliko puta pojavio. Nisam imala ni na koga da se oslonim. Svi su me sahranjivali, ali ja sam se izvukla.Sad je njegova maceha jako stara kraj devete decenije i treba joj pomoc. Stalno je tamo kod nje. Svi su ogorceni sto necu da je primim u kucu. Cak i moja deca koja odu u posetu njenoj familiji , a ne dodju prvo kod mene. Ja kazem stigli u hotel da se najedu i naspavaju i otputuju. Jako sam se udaljila i od dece. Na neki nacin sam se predala. Ali plasi me svaka nova godina jer se plasim da li ce mi neko pomoci kad se ja razbolim.Da li da se razvedem i oslobodim ga svih obaveza prema meni. A svu energiju sam ulozila u porodicu. NJegov komentar je ako mi se ne svidja da mogu da idem.Nije u pitanju samo to da li cu biti sama. Ovako je samoca bolnija.Ja licno mislim da deca treba da znaju pravo stanje u braku .Inace imao je 15 g. kad je dobio macehu. Ima penziju i tudju negu ali kad samnasla zenu koja bi trebalo da se plati da bi se brinula o njoj, ona je isterala.
 
Evo i ja samo kratko da prokomentarišem, kao dete roditelja koji se do dana današnjeg nisu razveli, posle 34 godine braka, a molila sam ih više puta. Od kako znam za sebe u kući nam je bio rat, svađali su se non stop...
Mama je htela da se razvede, ali mi je rekla da se bojala da zbog nas (dece). Posle više nije imala snage. Tata nikada nije hteo da se razvede, kaže da je njemu sve ok...:eek:

Eno ih danas, žive sami u stanu, prolaze jedno pored drugog kao pored turskog groblja, uglavnom ne govore, a ako progovore odmah se posvađaju... Nemam pojma šta im to treba i nikada mi neće biti jasno zašto se nisu razveli ili se bar sada ne razvode... Mama ima 53 godine, a tata 62. Možda je to već postala navika pa im je lakše da ništa ne menjaju. Ali mi uopšte ne bi smetalo da se razvedu, veća mi je glupost što žive zajedno, a ne podnose se...
I uopšte ne mislim za moju mamu da je stara, čak štaviše, mislim da ima pravo na novi život, ja bih je podržala 100%. Svako ima pravo na sreću...
 
Poslednja izmena:
Razvod posle 33 godine nesrecnog braka.

Da li je dobro razvesti se posle 33 godine srecnog braka, koji je bio srecan u svakom momentu i pogledu? Nije ni dobro ni lose, sve je jedno, jer te osobe mogu slobodno i da se razvedu, one ce i dalje ostati verne jedna drugoj, ostati zajedno, i veselo provoditi zivot, bez obzira na papire, i mogu se, ako bas imaju tako zestok smisao za humor, i razvesti iz zajebancije, a nastaviti da zive i ako tamo negde na nekoj gomili pozutelog papira pise da su razvedeni, odnosno, da se promenilo nesto u realnosti. Nije. Promena na papiru nije isto sto i promena u realnosti.

Da li je dobro razvesti se posle 33 godine nesrecnog braka? To je isto kao i pitati: da li je dobro da ako sam lagao vec 33 godine nesto, ili, ako sam bio (bez ikakvog opravdanja) zao covek vec 33 godine, onda treba i dalje da nastavim da budem? Svakako da ne...

To je jedan cirkulus: provo si ostala u tom braku radi toga da vidis "mozda ce se stvari promeniti", pa onda radi "toga sto deca sad treba da imaju oba roditelja, jer psiholozi neki tamo to kazu", pa sad radi toga sto si pre pravila greske... za koje mislis da nisi kriva.

Jednostavno, pomoci ce ti samo neka drugarica, ili neki slucajni poznanik, koji uspe da te ubedi da ipak nisi imala ni do sad razloga da ostajes u tome braku. Mozda i nesto sto te ubedi da i sama mozes biti srecna, da i covek koga svi (i ako njima nije kriv nista, vec samo 'prav') ostave moze biti srecan, ne mora biti tuzan, da sreca nije masina koja zavisi od toga koliko ce (brojem) ljudi popiti kafu sa tobom i progovoriti rec, makar i ruznu.
Hvala na javljanu ,kazete greske za koje mislim da nisam kriva .Pitanje,sta je razlog i sta uopste moze biti razlog ili greska zbog koje se zena fizicki napada.
Sledece sto nisam razumela je to da me upucujete na pomoc prijateljica ili slucajnog sagovornika koi ce dati svoj sud a ja ga prihvatiti ;)))) da smesno . da i to, da srecu poredite sa brojem popijeni kafa sa brojem ljudi i td,dajte molim vas pojasnite mi sta ste teli reci time.Slazem se u delu da se radi o coveku koi je svima prav i dobar i da treba da bude nasmejan i srecan, to da.Hvala vam unapred po drugim vasim postovima rekla bi daste veoma inteligentni stoga se nadam da cete naci vremena i strpljenja za moja pitanja .Hvala i svako dobro.
U ovom delu zelim dase zahvalim svima na saradnji ,na datom misljenju i podrsci .pozdravljam vas ve i zelim vam svako dobro.
 
nicija03
Nasa prica je slicna osim u delu koi se odnosi na roditelje.Imala sam podrsku i paznju njegovi roditelja,pomogli su mi oko dece i veoma sam im zahvalna i sada posle 10 god od kada ih nema.Nisam za inat i bez obzira sto vas je maceha povredila u ovako teskoj situaciji po nju ja bih joj prisla.Nemojte me pogresno svatiti neglumim ja dobricu samo mislim da u bolesti nema i netreba biti inata.I ja sam prezivela tri teske bolesti izvukla sam se uz pomoc oni koi me vole sto neznaci da i onima koi mi nisu prilazili ili su dolazili reda radi ja nebi pomogla ,naprotiv .Predlazem vam da budete to sto zaista jeste obzirom daste sve vase obaveze korektno obavili da nastavite biti to sto vi ustvari i jeste .dobri i plemeniti.pozz
 

Back
Top