Upravo sam se vratila iz VELIKE kupovine.
I kupila uloške za brijač (imam brkove ) i onu kartonsku kutiju od 200 din u Liliju za kojekakve gluposti.
A pošla sam da obnovim garderobu, neke farmerice, pantalone, bluzice i tako to, sve i svašta.
Ali, meni se nikada ništa ne sviđa!!! Ali, ništa.
Ovako ja to radim: uđem sva skvrčena u prodavnicu, kao da će neko da me pita "Štasdošla?", bucam po stvarima sa nekom jadnom facom (osećam da je jadna jer se i ja u kupovini osećam jadno), ako slučajno, ali slučajno vidim nešto što mi se malo bar sviđa, pola sata zagledam da li da probam, najtišim glasom promumlam prodavačici/prodavcu kako bih ja, eto, to probala...
I naravno, kad u kabini ostanem sama sa sobom, ja vagam nekih 300 stvari u glavi, a kad vraćam prodavačici/prodavcu stvar, ja joj/mu pola sata objašnjavam, kako eto, to baš i nije to što sam tražila, pa bar da ima ovo duže, ovo šire, ovo uže...
Ma, užas, i naravno kupim vrlo retko nešto. To je kad pogodim jedan od 4 dana godišnje kad sam raspoložena za kupovinu.
Jednostavno, mrzim da idem da kupujem!!! Mrzim da gledam one stvari, jer sam se nekako navikla da neće ništa da mi se svidi, dosadno mi je, osećam se bzvz, preznojavam se dok isprobavam...
I to je tako, verujte mi, od kad znam za sebe... I naravno, sve stvari su mi rasparene, tj. ništasničim, jer se na kraju iznerviram, pa ne gledam da kombinujem, nego kupujem nešto bzvz...
Kakve ste vi u kupovini, znam većina ženskih uživa u tome, šta je tu što vam je posebno zanimljivo ili lepo (sem što verovatno kupite ono što vam se sviđa)?
Šta da radim, kad da idem, u čemu da nađem zanimaciju, kako da se ponašam?
Hvala na iskrenim odgovorima.
I kupila uloške za brijač (imam brkove ) i onu kartonsku kutiju od 200 din u Liliju za kojekakve gluposti.
A pošla sam da obnovim garderobu, neke farmerice, pantalone, bluzice i tako to, sve i svašta.
Ali, meni se nikada ništa ne sviđa!!! Ali, ništa.
Ovako ja to radim: uđem sva skvrčena u prodavnicu, kao da će neko da me pita "Štasdošla?", bucam po stvarima sa nekom jadnom facom (osećam da je jadna jer se i ja u kupovini osećam jadno), ako slučajno, ali slučajno vidim nešto što mi se malo bar sviđa, pola sata zagledam da li da probam, najtišim glasom promumlam prodavačici/prodavcu kako bih ja, eto, to probala...
I naravno, kad u kabini ostanem sama sa sobom, ja vagam nekih 300 stvari u glavi, a kad vraćam prodavačici/prodavcu stvar, ja joj/mu pola sata objašnjavam, kako eto, to baš i nije to što sam tražila, pa bar da ima ovo duže, ovo šire, ovo uže...
Ma, užas, i naravno kupim vrlo retko nešto. To je kad pogodim jedan od 4 dana godišnje kad sam raspoložena za kupovinu.
Jednostavno, mrzim da idem da kupujem!!! Mrzim da gledam one stvari, jer sam se nekako navikla da neće ništa da mi se svidi, dosadno mi je, osećam se bzvz, preznojavam se dok isprobavam...
I to je tako, verujte mi, od kad znam za sebe... I naravno, sve stvari su mi rasparene, tj. ništasničim, jer se na kraju iznerviram, pa ne gledam da kombinujem, nego kupujem nešto bzvz...
Kakve ste vi u kupovini, znam većina ženskih uživa u tome, šta je tu što vam je posebno zanimljivo ili lepo (sem što verovatno kupite ono što vam se sviđa)?
Šta da radim, kad da idem, u čemu da nađem zanimaciju, kako da se ponašam?
Hvala na iskrenim odgovorima.