ŠTA NE BISTE OPROSTILI NAJBOLJEM PRIJATELJU?

Budimo iskreni.Neke stvari sigurno ne bismo oprostili najboljem prijatelju/ici.

Zanima me gdje je vaš prag tolerancije.

Jednostavno je oprostio bih sve, nikada ne bih izgubio bilo prijatelja bilo prijateljicu. Naravno, postoji i druga strana medalje, nikada više ne bi bilo isto i nikada, ali nikada ne bih mogao da im dam ono što sam mogao pre. Postoji samo jedna stvar, bar po meni, koju ne može da izdrži pravo prijateljstvo a to je da jedan od prijatelja ne smatra onog drugog dostojnim svog prijateljstva. Po meni takvo nešto i ne bi trebalo da počinje a onaj koji na ovaj način zloupotrebi takvo osećanje ne zaslužuje da ima prijatelja. Ipak ako nekoga takvog uvrstim u svoje prijatelje, i to osećam stvarno i iskreno, oprostiću mu, ali neću zaboraviti. Jedini način da se ovo reši je iskrenost, po bilo koju cenu, puna i bez rezerve, dovoljna da mu stavi do znanja šta je imao i da je takvo bezrezervno poverenje nepovratno izgubljeno.
 
Da li se najboljem prijatelju moze reci bas sve?... i ono sto moze da ga zaboli, i ono sto ne moze da shvati, i ono sto ne zeli da cuje, i ono sto ne moze da podnese? Da li je izbegavanje cinjenja delo sa losim posledicama? Da li bi on mogao to da oprosti?
Ne bih oprostila licemerje i dvolicnost, proturanje lazi....sve ostalo je resivo.
 
Da li se najboljem prijatelju moze reci bas sve?... i ono sto moze da ga zaboli, i ono sto ne moze da shvati, i ono sto ne zeli da cuje, i ono sto ne moze da podnese? Da li je izbegavanje cinjenja delo sa losim posledicama? Da li bi on mogao to da oprosti?
Ne bih oprostila licemerje i dvolicnost, proturanje lazi....sve ostalo je resivo.

Prijatelji i služe zato da im možeš reći baš sve, naravno ako to želiš. Ako te odbaci zbog onoga što ne želi da čuje, ili te prezre zbog onoga što ne može da shvati ili još gore ako te odbaci zbog onoga što ne može da podnese ili ga boli, onda i nije pravi prijatelj. Slažem se za drugi deo, najteže je oprostiti licemerje, dvoličnost i proturanje laži, najteže ali ne i neizvodljivo ako ga stvarno smatraš prijateljem. Nijedno osećanje, pa ni prijateljstvo, nažalost nije obavezno dvosmerno, možeš nekome biti prijatelj čak i ako on tebi to nije.
 
Divni ste.

Evo da konkretizujemo:ako ja npr. znam da muž moje najbolje prijateljice ima drugu, da li treba da joj kažem?
Ja smatram DA, ma šta poslije bilo, makar me ispljuvali svi, jer ako ti neće reći prijatelj, ko će?

A ljudi iz mog okruženja, kad kažem taj svoj stav, kažu:bolje se ne miješati, ispadneš crna ovca, ona to sigurno zna itd...

šta vi mislite?
 
Divni ste.

Evo da konkretizujemo:ako ja npr. znam da muž moje najbolje prijateljice ima drugu, da li treba da joj kažem?
Ja smatram DA, ma šta poslije bilo, makar me ispljuvali svi, jer ako ti neće reći prijatelj, ko će?

A ljudi iz mog okruženja, kad kažem taj svoj stav, kažu:bolje se ne miješati, ispadneš crna ovca, ona to sigurno zna itd...

šta vi mislite?

MORAŠ joj reći, nema ti druge. Nevolje nastaju ako si čula od nekoga čije ime ne smeš da kažeš, onako kako je bilo kod mene. Sve zna neko ko to ne bi smeo, ali nikako ne bi smeo da zna , a ja ne smem da kažem ko je on i odakle znam.
 
Ja imam najboljeg prijatelja vec dugo..(skoro ceo zivot, jos od ranog detinjstva). Do sada smo jedno drugom oprastali sve, a srecom valjda se isuvise dobro znamo, volimo i postujemo da i nije bilo mnogo toga da se oprasta
I sada kada razmislim, ne bih oprostila izdaju, u bilo kom smislu. Mislim da bih mu bas sve rekla sto znam , a sto nekako moze da utice na njegov zivot ( srecom nisam imala potrebu da ovo preispitujem )

Inace bih mu oprostila sve
 
Ako dodjete u situaciju da najboljem prijatelju treba da oprastate onda on nije vise vas najbolji prijatelj..i da se ne zavaravamo..prastanje je cin..tezak i odgovoran..tesko da iko moze da oprosti i zaboravi u isto vreme..

:eek:....vrlo rigidno i vrlo tuzan stav.....

Prastanje je licni cin.Neko je sposoban za to ,neko ne.Ali to bi trebalo nauciti,jer tuga,cemer i jad ostaju u srcu onog ko ne zna da oprosti.
Zaboraviti? Zasto? Ako se zaboravi onda znaci da nije ni bilo bitno.Oprostiti,a ne izbrisati.To je oprost.
Divni ste.

Evo da konkretizujemo:ako ja npr. znam da muž moje najbolje prijateljice ima drugu, da li treba da joj kažem?
Ja smatram DA, ma šta poslije bilo, makar me ispljuvali svi, jer ako ti neće reći prijatelj, ko će?

A ljudi iz mog okruženja, kad kažem taj svoj stav, kažu:bolje se ne miješati, ispadneš crna ovca, ona to sigurno zna itd...

šta vi mislite?

Vrlo delikatno....nije stvar sta ti ispadas,vec koliko ces time pomoci prijateljici.
Nije mi se takva stvar dogodila i to je nesto sto sama moras odluciti na osnovu toga koliko poznajes prijateljicu i njenog muza.
 
Divni ste.

Evo da konkretizujemo:ako ja npr. znam da muž moje najbolje prijateljice ima drugu, da li treba da joj kažem?
Ja smatram DA, ma šta poslije bilo, makar me ispljuvali svi, jer ako ti neće reći prijatelj, ko će?

A ljudi iz mog okruženja, kad kažem taj svoj stav, kažu:bolje se ne miješati, ispadneš crna ovca, ona to sigurno zna itd...

šta vi mislite?
Iskreno pravi prijatelji sluze za to da bi jedni drugima mogli reci sve i da bi pomagali jedni drugima u tim teskim i kriznim situacijama u zivotu ali ovo je jedna vrlo delikatna situacija u kojoj ja licno ne bi znala kako da reagujem.Moras dobro razmotriti sve okolnosti a posebno sagledati posledice.Ovakva stvar se moze reci samo onom prijatelju koga mnogo dobro poznajes i za koga znas tacno kako ce reagovati, inace ako nije tako.......ne bi znala sta da ti kazem.
 
:eek:....vrlo rigidno i vrlo tuzan stav.....

Prastanje je licni cin.Neko je sposoban za to ,neko ne.Ali to bi trebalo nauciti,jer tuga,cemer i jad ostaju u srcu onog ko ne zna da oprosti.
Zaboraviti? Zasto? Ako se zaboravi onda znaci da nije ni bilo bitno.Oprostiti,a ne izbrisati.To je oprost..



To je moj stav i nema potrebe za tim smajlijem..polazim od sebe..svog najboljeg prijatelja ne bih ni dovodila u situaciju da mora da mi prasta,ni gestom..ni radnjom ni recju..u suprotnom bi znacilo da sam ga povredila..razocarala..uvredila..izneverila..izdala...to su jako ozbiljne stvari u odnosima ljudi...svakome se moze desiti da u prijateljskim odnosima nacini male greske...nekada ne razmisljajuci nesto i da kaze...ali to su sve stvari koje se resavaju u hodu...ja preko takvih stvari prelazim bez osvrtanja i zaboravim na to..to je tolerancija..Ono sto ne zelis sebi..ne radi ni drugome pa za oprastanjem nece ni biti potrebe..to je bila sustina moga posta.Prastanje je stvar karaktera..integriteta, samopouzdanja..ako u srcu nisi otvoren a duhom i zivotnim stavovima slobodan..tesko da se prastanje moze nauciti..
 
Divni ste.

Evo da konkretizujemo:ako ja npr. znam da muž moje najbolje prijateljice ima drugu, da li treba da joj kažem?
Ja smatram DA, ma šta poslije bilo, makar me ispljuvali svi, jer ako ti neće reći prijatelj, ko će?

A ljudi iz mog okruženja, kad kažem taj svoj stav, kažu:bolje se ne miješati, ispadneš crna ovca, ona to sigurno zna itd...

šta vi mislite?

Ranije sam imala stav da ne bih rekla..vremenom sam ga promenila i svojoj najboljoj prijateljici bi rekla..ukoliko bi bila 100% sigurna da je vara i pravi budalu od nje a da ona ne zna..dalje se ne bih mesala ..jer dalje bi bila njena stvar sta bi radila..to bi isto ocekivala i od nje..da ona meni kaze..
 
To je moj stav i nema potrebe za tim smajlijem..polazim od sebe..svog najboljeg prijatelja ne bih ni dovodila u situaciju da mora da mi prasta,ni gestom..ni radnjom ni recju..u suprotnom bi znacilo da sam ga povredila..razocarala..uvredila..izneverila..izdala...to su jako ozbiljne stvari u odnosima ljudi...svakome se moze desiti da u prijateljskim odnosima nacini male greske...nekada ne razmisljajuci nesto i da kaze...ali to su sve stvari koje se resavaju u hodu...ja preko takvih stvari prelazim bez osvrtanja i zaboravim na to..to je tolerancija..Ono sto ne zelis sebi..ne radi ni drugome pa za oprastanjem nece ni biti potrebe..to je bila sustina moga posta.Prastanje je stvar karaktera..integriteta, samopouzdanja..ako u srcu nisi otvoren a duhom i zivotnim stavovima slobodan..tesko da se prastanje moze nauciti..

Da li Kuco? :think:To je oholost.Sigurnost da nikad ne mozemo uraditi nesto sto bi drugog moglo povrediti je oholost(cak i kad je preterana samokriticnost u pitanju,to je ustvari oholost).
Prelaziti bez osvrtaja i zaboraviti nije tolerancija.Tolerancija je razumeti razlicitost drugih.

Krupne greske se prastaju.Ako mozemo da oprostimo.I to se uci...Kao sto se sve u zivotu uci.
Kazes "ono sto ne zelis sebi,ne radi ni drugome"...i to bi bilo tacno,pod uslovom da smo svi isti....ali nismo i tu na scenu stupa tolerancija.Razumeti nekog ko je drugaciji od nas nije lako,ali je to jedini nacin da znamo da li ce ili nece neki nas postupak naneti nepravdu ili bol toj osobi....i osnovni uslov - razgovor.Pricati,reci,ne cutati.Bez razgovora jako,jako,jako tesko je razumeti nekoga.

Pozdrav mojoj prijateljici,koja mi je jako draga,iako ne mislimo isto.Ali to nije razlog da mi nebudes draga i mila.:zag::bye:



Tesko da bi mi najbolji prijatelj uradio nesto neoprostivo.

A ako bi se to i desilo, to bi mozda samo potvrdilo,da mi to, ipak, nije najbolji prijatelj.

Postoje stvari koje su neoprostive,ali to je extrem i to ne zasluzuje cak ni pricu.Sve ostalo je moguce oprostiti.Oprost se cesto brka sa onim"ma,nema veze".Ima veze i te kako.Zato sam i rekla,ne zaboraviti,ne izbrisati,ali ne i naturati na nos.
Oprostiti znaci i da druga strana zna da joj je oprosteno,a ne izbrisano,ponisteno kao da se nije dogodilo.Oprost je uspostavljanje mira i sa sobom i sa osobom koja nam je nanela bol.I ne mislim da se to stalno desava,ali moze da se desi.Pogresi se,zaboli.Ali ukoliko obe strane uvide sta se dogodilo potrebno je reci "izvini" i potrebno je oprostiti.I nije to toliko strasno i tesko,kao sto deluje.Ljudi grese.Oprost je lekovit za obe strane.I izvini je lekovito za obe strane.I nije to toliko komplikovano.
 
Poslednja izmena:
-Postoje stvari koje su neoprostive,ali to je extrem i to ne zasluzuje cak ni pricu.Sve ostalo je moguce oprostiti.Oprost se cesto brka sa onim"ma,nema veze".Ima veze i te kako.Zato sam i rekla,ne zaboraviti,ne izbrisati,ali ne i naturati na nos.
Oprostiti znaci i da druga strana zna da joj je oprosteno,a ne izbrisano,ponisteno kao da se nije dogodilo.Oprost je uspostavljanje mira i sa sobom i sa osobom koja nam je nanela bol.I ne mislim da se to stalno desava,ali moze da se desi.Pogresi se,zaboli.Ali ukoliko obe strane uvide sta se dogodilo potrebno je reci "izvini" i potrebno je oprostiti.I nije to toliko strasno i tesko,kao sto deluje.Ljudi grese.Oprost je lekovit za obe strane.I izvini je lekovito za obe strane.I nije to toliko komplikovano.

Jako lepo receno ne samo ovo sto sam citirala ....
A ne radi drugome sto ne zelis sebi -hmmm retko ko se pridrzava toga iako se uporno ta recenica ponavlja...na zalost.I oni koji bi se pridrzavali budu primorani nekad da to prekrse.Oprostiti je bozanski ,jos uvek umem da prastam ,umem da kazem izvini .Svi mi ponekad gresimo svesno i nesvesno mozemo povrediti nekoga nama bliskog pa ni prijatelj nije tu izostavljen .Tolerantna sam do svojih granica koje svaki covek ima a prema onima koje volim, racunajuci i prijateljstvo posebno umem da tu granicu pomerim.
A o extremima nema potrebe ni pricati
 

Back
Top