EVOLUCIONISTICKA CENZURA

Sveta685

Poznat
Poruka
7.327
Arheologija kao licna osveta.
„Izmedju 1951. i 1955. godine, Tomas E. Li, antropolog u Nacionalnom muzeju Kanade, obavljao je iskopavanja u Shegvajandi, na ostrvu Manitulin na jezeru Ontario.
Gornji slojevi lokaliteta sadrzavali su, na dubini od priblizno 6 inca (Nivo III), mnostvo vrsaka strela ili koplja. Li je smatrao da im starost nije velika.
Dalja iskopavanja otkrila su orudja u sloju glacijalnog tila, naslagama kamenja ostalog posle povlacenja glecera. Po tome je izgledalo da su ljudska bica zivela u toj oblasti za vreme ili pre poslednje severnoamericke glacijacije, viskonsinske. Dalja studija pokazala je da postoji i druga naslaga tila, koja je takodje sadrzavala orudja. Neka orudja pronadjena su i u slojevima ispod tilova.
Koliko su stara bila ta orudja? Tri od cetiri geologa koja su proucavala lokalitet, smatrala su da orudja poticu iz poslednjeg interglacijala. Po tome bi njihova starost iznosila izmedju 75.000 i 125.000 godina. Naposletku, u zajednickoj izjavi, sva cetiri geologa pristala su na kompromis „mimimalne“ starosti od 30.000 godina (to je najveca starost koju priznaje zvanicna nauka). Li je, pak, nastavio da zagovara interglacijalno doba za svoja orudja.
Jedan od cetvoro geologa, Dzon Senford sa Univerziteta Vejn Stejt, podrzao je docnije Lija. Izneo je geoloske dokaze i argumente koji ukazuju da lokalitet Shegvajanda datira u sangamonski interglacijal ili u interstadijal Sen Pjer, topli medjuperiod u najranijem delu viskonsinske glacijacije.
(interstadijal je topliji period u toku glacijacije, nedovoljno dug ili intenzivan da bi se smatrao interglacijalom.)
Medjutim, Lijevo i Senfordovo stanoviste, nisu ozbiljno razmotrili ostali naucnici.
Li se prisecao: „ Pronalazac lokaliteta (Li) izbacen je iz drzavne sluzbe i vise ne moze da nadje posao; onemoguceno mu je objavljivanje clanaka i publikacija; vise istaknutih autora netacno je prikazalo dokaze ...; tone artefakta iscezle su u kontejnerima depoa Nacionalnog muzeja Kanade; zbog odbijanja da otpusti pronalazaca artefakta, direktor Nacionalnog muzeja, koji je predlozio objavljivanje monografije o lokalitetu, i sam je otpusten; polozaji i vlast iskorisceni su da se preuzme kontrola nad svega sest artefakta iz Shegvajande koji nisu smesta prikriveni; na samom lokalitetu podignut je turisticki centar… Shegvajanda bi naterala elitne naucne krugove na neprijatno priznanje da ne znaju bas sve. Naterala bi ih da napisu nove verzije skoro svih knjiga iz te oblasti. Morala je da bude pokopana. I pokopana je.“
Li je prolazio kroz velike teskoce u nastojanju da objavi svoje izvestaje. Napisao je: „Nervozan ili nesiguran urednik, cija su sva cula koncentrisana na opasnost po polozaj, sigurnost, reputaciju ili na cenzuru, salje primerke sumnjivog clanka jednom ili dvojici savetnika koje smatra pozvanim da daju siguran sud. Oni ga procitaju ili, mozda, samo prelete, trazeci par odabranih recenica koje se mogu osporiti ili upoterbiti protiv autora ( njihova misljenja formirana su mnogo ranije, na osnovu onoga sto su culi ’iz poverljivih izvora’ ili saznali po zadimljenim kuloarima na nekom skupu, poneku glasinu tu i tamo, iz koje su shvatili da je autor cudak, jeretik ili parija). Potom, s nekoliko ostrih, nepotkrepljenih tvrdnji, ’pokopavaju’ clanak. Lepota – i izopacenost – sistema lezi u cinjenici da oni ostaju zauvek anonimni.“
Vecinu kljucnih izvestaja o Shegvajandi objavio je „Anthropological Journal of Canada“, koji je osnovao i uredjivao sam Li. Umro je 1982. godine, a zurnal je potom krace vreme uredjivao njegov sin, Robert E. Li.
Razume se, ne postoji mogucnost da naucni establisment u potpunosti izbegne pomen Shegvajande, ali kad je pominje, cini to s tendencijom da omalovazava, ignorise ili lazno prikaze dokaze o neobicno velikoj starosti lokaliteta.
Lijev sin Robert napisao je: „Shegvajanda se studentima pogresno objasnjava kao postglacijalno blatno kliziste, umesto kao til viskonsinske glacijacije“.
U originalnim izvestajima, medjutim, izneseni su ubedljivi argumenti protiv hipoteze o blatnom klizistu. Li stariji napisao je da su mnogi geolozi „izjavili da bi se naslage definitivno mogle nazvati glacijalnim tilom, da nema prisustva artefakta. To je bila reakcija gotovo svih geologa koji su obisli lokalitet.“ A Senford kaze: „Mozda je najbolja potvrda da su neklasifikovane naslage glacijalni til, dala poseta grupe od nekih 40 do 50 geologa koji su 1954. obisli lokalitet u sklopu redovne godisnje ekskurzije Geoloskog drustva micigenskog basena. U to vreme, iskopavanje je bilo u toku i til se lepo video. Naslage su toj grupi predstavljene kao glacijalni til i ama bas niko od njih nije imao prigovor na to objasnjenje. Da je bilo ikakvog razloga za sumnju u pogledu prirode tih naslaga, sasvim sigurno bi bio iznesen na licu mesta.“
Uz negiranje da su neklasifikovane naslage til, dosli su i zahtevi za izuzetno visok nivo dokaza o prisustvu coveka na lokalitetu u naznacenom periodu. Dzejms B. Grifin, antropolog na Univerzitetu u Micigenu, izjavio je: „U Severnoj Americi postoji veliki broj lokacija kojima se pripisuje znatna starost kao mestima koja su nastanjivali preistorijski Indijanci. Citave knjige posvecene su tim nepriznatim lokalitetima.“ Grifin je svrstao Shegvajandu u kategoriju nepraznatih lokaliteta.
Grifin je rekao da merodavan lokalitet mora posedovati „jasno odrediv geoloski kontekst… bez mogucnosti intruzije ili sekundarnog talozenja“. Takodje je insistirao da merodavan lokalitet mora prouciti vise geologa, strucnjaka za formacije, i da se oni moraju slagati u vecini zakljucaka o lokalitetu. Zatim, obavezni su „dijapazon potencijalnih orudja i otpada… dobro ocuvani ostaci zivotinja… analize polena … makrobotanicki materijali… ljudski skeletni ostaci“. Grifin je zahtevao i datiranje radioaktivnim ugljenikom i drugim metodama.
Prema tom standardu, prakticno nijedna od lokacija na kojoj su izvrsena najveca paleoantropoloska otkrica ne bi se kvalifikovala medju merodavne lokalitete. Na primer, vecina africkih otkrica australopiteka, Homo habilisa i Homo erektusa nije se dogodila u jasno odredivom geoloskom kontekstu, vec na povrsini ili u pecinskim naslagama, koje su zloglasno teske za geolosko tumacenje. Vecina javanskih nalaza Homo erektusa takodje je bila povrsinske prirode, na lose specifikovanim lokacijama.
Zanimljivo je da lokalitet Shegvajande zadovoljava gotovo sve stroge Grifinove zahteve. Orudja su nadjena u geoloskom kontekstu jasnijem od onog na vecini prihvacenih lokaliteta. Vise geologa, strucnjaka za severnoamericke glacijalne naslage, ocigledno se slozilo da starost lokaliteta prelazi 30.000 godina. Dokazi su ukazivali da nije bilo sekundarnog talozenja ni intruzije. Nadjeni su razni tipovi orudja, obavljene su analize polena i datiranje radiougljenikom, a bili su prisutni i makrobotanicki materijali (treset).
Lokalitet Shegvajande zasluzuje vise paznje nego sto mu je dosad pridavano. Osvrcuci se na otkrice prvog kamenog orudja u interglacijalnom tilu, T. E. Li je napisao: „Istog casa, pametniji covek bi zatrpao kopove i tiho pobegao pod okriljem mraka… Odista, jedan ugledni antropolog, koji je dosao da obidje lokalitet, u neverici je uzviknuo: ’Niste valjda TAMO DOLE nesto nasli?’ Kad mu je predradnik odgovorio: ’Djavola nismo! Sidjite i uverite se svojim ocima!’ poceo je da me nagovara da zaboravim na sve sto sam video u glacijalnim naslagama i koncentrisem se na novije materijale iznad njih“.“
 
Luisvil i Timlin – osveta se nastavlja
„Godine 1958. na lokalitetu blizu Luisvila, u Teksasu, pronadjena su kamena orudja i nagorele zivotinjske kosti, zajedno s ognjistima. Kasnije, kako je iskopavanje napredovalo, datiranje ugljevlja s ognjista metodom radioaktivnog ugljenika dalo je starost od najmanje 38.000 godina. Nesto kasnije, nadjen je i kloviski vrsak. Herbert Aleksander, koji je u to vreme bio postdiplomac na studijama arheologije, prisetio se kako su primljeni ti nalazi. „U vise navrata“, rekao je Aleksander, „iznesena su misljenja da su ognjista delo coveka. Medjutim, nakon objavljivanja rezultata datiranja, misljenja su se promenila, a kad je jos pronadjen i kloviski vrsak, pokrenuo se vrlo ozbiljan proces predomisljanja i ignorisanja“.
Nalaz kloviskog vrska u sloju starom 38.000 godina bio je uznemirujuci, zato sto ortodoksni antropolozi datiraju prve kloviske vrskove u vreme od pre 12.000 godina, obelezavajuci time ulazak coveka na tlo Severne Amerike. Neki kriticari rekli su da je kloviski vrsak u Luisvilu podmetnut i da je posredi prevara. Ostali su izjavili da je datiranje radioaktivnim ugljenikom dalo pogresan rezultat.
Nakon sto je pomenuo veci broj slicnih ignorisanih ili ismejanih otkrica, Aleksander kaze: „U resavanju sporova oko preistorijskog coveka, uskoro bi nam mogli zatrebati advokati koji ce zastupati suprotstavljene strane“. To mozda i nije losa ideja u naucnoj oblasti kao sto je arheologija, gde misljenja odredjuju status cinjenica, a cinjenice se rasplinjavaju u mrezi tumacenja. Advokati i sudovi mogu pomoci da lakse dodje do konsenzusa medju naucnicima. Medjutim, Aleksander je primetio da sudski sistem zahteva porotu, a prvo pitanje koje se postavlja potencijalnom porotniku glasi: „Da li ste vec doneli svoj sud o ovom slucaju?“ Vrlo je malo arheologa koji nisu doneli sud o tome kad su prvi ljudi krocili na tlo Severne Amerike.
Ideju da vrskovi kloviskog tipa predstavljaju najstarija orudja u Novom svetu osporila su iskopavanja na lokalitetu Timlin, u planinama Ketskil, u saveznoj drzavi Njujork. Sredinom 1970.-tih, tamo su pronadjena orudja koja podsecaju na mladje-ashelijanska orudja iz Evrope. U Starom svetu, ashelijanska orudja rutinski se pripisuju Homo erektusu. Medjutim, nije sasvim sigurno da su pripadala Homo erektusu, zato sto na lokalitetima gde su pronadjena ta orudja nema skeletnih ostataka. Na osnovu glacijalne geologije, starost orudja iz oblasti Ketskil procenjena je na 70.000 godina.“
 
Kako te nije mrzelo da otkucas tolicki komentar na onoliki tekst? ;)

Na stranu komentar, citirani tekst (koji, koliko vidim, nema mnogo veze sa evolucijom) je rezultat rada teoreticara zavere koji nalaze "sakrivanje istine" svuda i svagde.

Ako neki naucnik tvrdi da je nasao nesto - bilo sta - sto je neuobicajeno, a pritom svi naucnici oko njega tvrde da se radi o gresci (ili gluposti)...zakljucak je ocigledan! Ocigledno taj jedan prica istinu, a svi ovi okolo lazu i izmisljaju da bi sakrili stvarno stanje stvari...

Mislim, najstariji ljudski tragovi iz Amerike su veoma bitni za...cekaj, za sta? Ko to treba da se bavi sakrivanjem? I zasto?

(Ako te zanima ozbiljna uporedna analiza istorije pre-Kolumbovske Amerike, imas odlicnu knjigu na tu temu, sa prostim imenom "1492", Charles Mann)
 
Ljudi imaju razna interesovanja. Zar nikad nisi ni POKUSAO da shvatis zbog ceka se ljudi zanimaju za mistiku/religiju itd.?

Ajde, da probam da ti dam moju verziju odgovora.

Upozorenje - malo cu da vrludam, ali sve cu da slozim u celovitu pricu na kraju. Ok? :)

Ovako:

Svaki covek tezi za nejasno definisanim stanjem, koje ljudi obicno nazivaju "sreca". Ovo stanje vec dugo istrazivano od strane nauke, i doslo se do raznih zakljucaka koji su suvise opsirni za post ovde. Mogu samo da kazem da je jedna od najkorisnijih knjiga koje covek u zivotu moze da procita upravo sumacija istrazivanja na tu temu, pod nazivom "Stumbling on Happiness" Danijela Gilberta.

Ali zaobidjimo to za sada. Pitanje je poenta religije. Vredi ovde onda upotrebiti i jednu, uslovno receno, religioznu ideju, koja zapravo (ako se dobro razume) objasnjava problem u celosti.

Radi se o Budistickom principu zvanom "dukkha". Budisti kazu "zivot je dukkha", sto se obicno prevodi kao "zivot je patnja", pogotovo medju zapadnijim pratiocima Budinih ideja. Ovaj prevod je, medjutim, veoma pogresan.

Pravo znacenje reci je "nezadovoljavajuci". Zivot je...nezadovoljavajuci. I ovo je, u stvari, jedna od najtacnijih ideja koje se nalaze u bilo kojoj religiji.

Uzmimo jednu prostu ilustraciju.

Americki tinejdzer (a i mnogi drugi) zeli da bude srecan. Zeli da postigne nesto, da bude nesto. I pred njim su razni izbori. Moze da postane lekar, i da ima moc da leci ljude, da spasava zivote. I to je lep izbor, ali zahteva puno rada i ucenja. Moze da postane politicar...ali tu je slava i moc pomesana sa sumnjicavoscu i mirisom korupcije. Najbolja stvar, iz te perspektive, je postati filmska (ili televizijska, ili muzicka, ili kakva god bilo) zvezda.

(Ako se ne slazete sa mnom, izadjite na ulicu. Pitajte prvih deset ljudi koje sretnete ko su Andjelina Zoli i Bred Pit; pa ih onda pitajte ko su dobitnici proslogodisnje Nobelove nagrade za medicinu. Veoma brzo cete videti sta je prosecnom coveku mnogo vaznije.)

Prema tome, imamo postulat: ako postanem zvezda, bicu srecan. Imacu slavu, uticaj, novac (najlepse zene/muskarce, vec po izboru) - sve one stvari koje ljudi zele da imaju. Sve one stvari za koje ljudi misle da ce ih uciniti srecnim.

E, sad. Pogledajmo ljude koji su uspeli da ostvare ovaj san.

Glumac, nakon visegodisnjeg rada i truda, konacno postane velika zvezda. Sreca! Blagostanje! Nekoliko dana, nedelja, meseci je savrseno srecan. Mozda cak i par godina.

Ali jednog dana, on se probudi i vise nije srecan. Ima slavu, ima novac, ima sve, ali nema srecu. Zasto? Otkud to?

Umesao se Budin uvid u stanje ljudskog uma, danas potvrdjen decenijama psiholoskih i neuroloskih istrazivanja: covek se navikne na ono sto ima. Postignuti cilj ubrzo prestaje da bude izvor srece: covek se navikne na njega, on postane deo pozadine zivota, vise nema novitet, vise nema emocionalni dodir...

I onda krenu stvari... Ok, mozda ako kupim veliku kucu na plazi, mozda ce me to uciniti srecnim. Mozda trkacka kola? Mozda veza sa ovom glumicom? Mozda veza sa onom? Na kraju, posle niza propalih veza (jer svaka ga je cinila srecnim samo na kratko, i onda je bilo potrebno nesto drugo), nasa zvezda zavrsi u rehabilitaciji od droga kojima se okrenuo u poslednjem pokusaju da nadje srecu...

Analogije ovom primeru mozes svuda da vidis oko sebe, u zivotima svakodnevnih ljudi. Vecina ljudskih ponasanja je objasnjiva na osnovu ovog pocetnog stanovista - ljudi pokusavaju da izbegnu situaciju u kojoj se nalazi nas hipoteticki glumac, pokusavaju da nadju (prakticno nepostojece) stanje u kome ce moci da stalno budu srecni.

Ako mi ne verujete, pogledajte najpopularnije strategije za resenje ovog problema

Prva strategija je vecno nizanje ciljeva. Ok, zavrsio sam fakultet, ali nisam srecan; bicu srecan kada se zaposlim. Ok, zaposlio sam se, ali nisam srecan; bicu srecan kada kupim stan. Ok, kupio sam stan, ali nisam srecan; bicu srecan kada budem imao decu. Ok, imam decu, ali...

(Ovo se jos lepse vidi kod ljudi koji su kroz talenat, ili sposobnost, ili kroz prostu beskrupuloznost i amoralnost, uspeli da postignu natprosecne stvari u zivotu. Ok, imam tri kuce, ali nisam srecan; mozda ako kupim kucu na Havajima, mozda cu onda biti srecan. Ok, uradio sam, ali i dalje nisam srecan; mozda ako zaradim dovoljno da mogu da kupim privatni avion. Ok, ni to me nije ucinilo srecnim; mozda ako kupim privatno ostrvo... I tako u beskraj.)

Druga strategija se sastoji od pracenje planova koji omogucavaju da se razmisljanje o ovoj temi izbegne. Covek sebi zada standardan niz ciljeva: zavrsiti skolu, naci posao, raditi, imati porodicu, imati decu, imati unucice, umreti. U svakom trenutku, postoje stvari koje treba resiti - "ne znam da li sam srecan, ali moram da zaradim novac da platim kiriju". "Nije bitno, nemam vremena da o tome razmisljam danas, moram da vodim decu kod lekara". "O kakvim ti to apstrakcijama pricas, nemam vremena, idem da zamenim ulje u kolima." I tako, dan po dan, problem po problem, prodje zivot, i covek umre, i...to je ok. Nikada se nije ni pitao da li je srecan, pa nije imao ni prilike da zapada u egzistencijalne krize. Ziveo je prosecan zivot, resio je prosecne probleme, povremeno se suocavao sa necim vecim, ali je to resavao kako je morao, i onda je jednog dana dosao do kraja.

Ono prvo je uzrok velikog dela destrukcije i pohlepe koju vidimo u svetu. Ovo drugo je sasvim fino resenje za problem, a takodje je i prvi deo odgovora na Pegazovo pitanje: zasto su ljudi religiozni. Vecina ljudi koji sebe smatraju religioznim su religiozni zato sto je to ono sto se radi u zivotu. Jedes dorucak, rucak, i veceru; imas posao; saljes decu u skolu; verujes u Boga; ides kod doktora kada se razbolis. To je prosto deo ustaljene sheme zivota koju si odabrao da pratis.


Ali ovo i dalje nije potpun odgovor. Ocigledno postoje ljudi koji mnogo dublje veruju, koji mnogo vecu strast i napor ulazu u svoj stav prema svetu. Kakav je odgovor tu?

Radi se o alternativi za prethodne dve strategije. Umesto beskrajnog niza ciljeva, ili bezglavog jurenja kroz zivot, covek moze da pokusa da nadje nesto trece: dublji smisao.

Ali kako naci smisao? Tu lezi zec.

Jedan nacin je da se odabere problem koji je prakticno neresiv (bar ne u okviru zivota jednog coveka). Recimo, preduprediti glad u Africi. Ili spreciti sirenje side. Ili traziti lek za sve moguce bolesti. Ovo je motivacija aktivista, iskrenih politicara, i slicnih manje-ili-vise retkih zverki. I to je fino i konstruktivno, i predstavlja jednu silu koja gura svet u neki progres.

Tu je i (heh :) ) varijacija na temu: pokusati da se kroz bavljenje naukom razume univerzum. Ovo je motivacija naucnika i istrazivaca: "Ja ne znam sta je smisao, ali istrazujem univerzum u nadi da cu taj smisao naci; moju srecu nalazim u sve vecem razumevanju, i u nadi da ce ono sto sam otkrio u zivotu doprineti da se jednom potpuno razume priroda ljudskog postojanja". Ovo je takodje, uglavnom, fino i konstruktivno, i gura progres.

Drugi nacin trazenja smisla je razlog pisanja svega prethodnog. Vera. Verovati, bez dokaza, u postojanje smisla. Verovati u odredjene zakone i pravila koja odredjuju taj smisao. Pratiti te zakone, i nalaziti smisao u tom pracenju.

Tu nalazimo iskrene, duboke vernike svih vrsta, boja i oblika.

I ovde stvari nisu jednostavne. Vere postoje u razlicitim oblicima. Recimo, cuveni naucnik Dajson Frimen je svoju veru opisao u sledecim okvirima (sa kojima bih ja, recimo, mogao i licno da se slozim):
- Verujem da postoji razlog za postojanje univerzuma.
- Verujem da taj razlog ima nekakve veze sa buducnoscu.
- Verujem da nase danasnje znanje i sposobnost razumevanja nisu dovoljni da razumemo cak ni osnove ovog razloga.

Ali ovakve vere obicno zahtevaju veliki nivo truda. Mnogo laksi izbor je onaj koji prirodno sledi iz tradicionalne, programske vere koju smo pomenuli gore u drugoj osnovnoj strategiji: verovati, doslovno, u tradicionalnu veru koja je izrasla u toku razvoja nekog naroda. Ovo ne zahteva nikakav rizik, nikakav napor, dovoljno je procitati datu svetu knjigu i onda verovati.

Smisao zivota onda postaje, bez posebnog razmisljanja, pracenje zakona te vere, impozicija tih zakona na sve u okolini (posto je ono sto se protivi tim zakonima automatski protivno i smislu zivota pojedinca koji veruje), i pazljivo ignorisanje svega (ili mrznja prema svemu) sto bi moglo da negativno utice na bilo koji delic te vere.

Pre nego sto ljudi misle da pravim crno-belu dihotomiju, da se razumemo: sve ove kategorije nisu odvojene jedna od drugih. Vecina ljudi koristi u zivotu vise razlicitih strategija za trazenje srece. Svako od nas povremeno zudi za nekim predmetom za koga verujemo da ce povecati nas nivo srece. Vecina prati ustaljenu shemu, vecina ce imati porodicu i decu, i sve brige koje dolaze sa time, i sva ocekivanja za srecu (i realna i nerealna). Svako od nas povremeno veruje u nesto, i svako povremeno ima impuls da poboljsa ili unapredi svet u kome zivi.

Pitanje je samo nivoa do koga pratimo koju strategiju.

(Takodje, ovo gore je veoma uprosceno razmisljanje. Mogao bih dugo i detaljno da obrazlazem i razlazem tacke, ali ovaj post je vec predugacak, a trebalo bi pisati knjigu.)
 
Ako sve ovo iznad izgleda neverovatno, razmislimo za trenutak o prvom primeru: nasa holivudska zvezda. Pogledajmo je u svetlu prethodnih strategija.

Sta se desava sa zvezdama, ljudima koji su postigli sve u zivotu za sta prosecan covek veruje da proizvodi srecu (novac, zene, slava, uticaj, da se ne ponavljam) - i koji su onda ustanovili da ne, oni i dalje nisu srecni?

- jedan deo krene da juri beskonacan niz kupovina i postizanja sve vecih materijalnih ciljeva. I obicno zavrsi u rehabilitaciji od droga.
- jedan deo se ubaci u analogiju vecne trke covecanstva, uspostavljajuci porodicu, i trceci ceo ostatak zivota. (Ovo je retko, posto holivudske zvezde obicno imaju dovoljno novca da rese sve probleme za koje obicni ljudi moraju da trce; tako da trcanje ne oduzima dovoljno vremena da bi covek mogao da postane nesvestan problema srece.)
- jedan deo nadje visi smisao u resavanju neresivih problema. Koncerti protiv gladi u Africi, skupljanje novca za lecenje side, aktivizam ove ili one vrste.
- a jedan deo zavrsi u kultovima ili postane agresivno religiozan.

Za prosecnog coveka, izbori su isti, osim sto je izbor trke mnogo laksi (nema velike kolicine novca, tako da mnogo vise vremena treba provesti u trcanju i obezbedjivanju osnovnih potreba).

Ovoliko za sada. A sta vi mislite? :)
 
Dragi moj Endonuclease, hvala ti sto si se stvarno potrudio da obrazlozis svoje stavove. Posto vidim da navodis i pojedine budisticke ideje (koje su sasvim prihvatljive) nikako ne mogu da shvatim: Sta je TVOJA sretja, smisao zivota? Pa nisi valjda toliko "profesionalan" da ne mozes da se radujes zivotu van svojih profesionalnih uspeha. Ovo me stvarno mnogo zanima jer, nazalost, poznajem dosta ljudi koji radom pokusavaju da pobegnu od svog emotivnog zivota, sto ti kazes "pretovaruju" se obavezama.
 
Dragi moj Endonuclease, hvala ti sto si se stvarno potrudio da obrazlozis svoje stavove.

Ovo je, u stvari, generalna analiza, ne izraz mojih sopstvenih stavova.

Sta je TVOJA sretja, smisao zivota?

Nalazenje nepoznatog. Dodavanje delica znanja na vec postojecu gomilu, sa nadom (verom) da ce se to jednog dana sloziti u vecu celinu.

Takodje, kao sto sam vec gore naveo, na podrucju ciste vere (tj. stvari koje mislim iako za njih nemam nikakve naucne dokaze) se slazem sa Dajsonom.

Ovo me stvarno mnogo zanima jer, nazalost, poznajem dosta ljudi koji radom pokusavaju da pobegnu od svog emotivnog zivota, sto ti kazes "pretovaruju" se obavezama.

Ne, nemam obicaj da radim stvari za koje razumem da nisu dobre. :)

Ok, sad tvoj red. Koji je tvoj smisao zivota, i na osnovu cega?
 
Nadam se da moderator nece zameriti zbog ovog malog off-topica s obzirom da je tema sa nase strane vec veoma "obogatjena" sadrzajnim komentarima.

Odgovor Endonucleasu (moj smisao/svrha zivota). Pa mislim da je to dosad postalo krajnje ocigledno - OSTVARENJE covekovog smisla zivota koji sam prepoznao u veri tj. logika prozima samu osnovu postojanja SVEGA a jedino covek se pita "sta bi to trebalo da bude svrha mog zivota?" Meni logican odgovor nije znanje koje ima svoje logicke krajeve vec RADOST koja se logicki nikako ne moze ograniciti.

Hocu reci. dzabe coveku znanje ako izgubi sposobnost da se raduje. Posto tjemo svi svakako umreti, resio sam da podjem u grob radostan, pa tek onda (na-)ucen. Jer, priznaces, ako je smrt apsolutni i nedvosmisleni kraj covekovog postojanja, kakvo god znanje sabirao, ono moze biti na koristi covecanstvu, ali njemu licno APSOLUTNO NIKAKO NI U KOM SMISLU pa makar ga se svi setjali "na kvadrat". Jer on "ne zivi" u njima i stanje IZ NJEGOVE PERSPEKTIVE je kao da nikad nije ni postojao.

Analogija: Otkriven je Penicilin. Otkrio ga A. Fleming. A. F. ce vecno ziveti u nasem setjanju.

Penicilin nije otkriven. Kako bi bilo lepo da ga neko otkrije. Eh, taj neko bi automatski vecno ziveo u nasem setjanju.

Iz perspektive COVEKA KOJI VISE NE POSTOJI, A. Fleming je jednako nepostojeci kao i bilo koji lik izmisljen u bilo cijem umu.

Posto je ovo jedna od nelogicnosti koja za sobom povlaci PARADOKS POSTOJANJA COVEKA KAO SVESNOG BICA, meni je LOGICNO da poverujem da svako ljudsko delanje ima konkretno za svakog coveka pojedinacno VECNI karakter. Iz te perspektive, postojanje citavog sveta, coveka, kao i covekovog napretka dobija svoj konacni smisao.
 
Poslednja izmena:
-Nastavi da glasno mislis. Onaj koji hoce sve da vidi pozdravice tvoja nastojanja da prezentiras i nesto sto mu nije poznato. Ili da zivot pogleda i sa druge pozornice.
Vecina ovde je svoju ulogu igrala samo u jednom teatru. Naravno, ukljucujuci i mene. Doslo je vreme za malo putovanja kroz nepoznato.
 
Meni logican odgovor nije znanje koje ima svoje logicke krajeve vec RADOST koja se logicki nikako ne moze ograniciti.

Sve je to lepo, ali ovde nailazimo na malo problema.

Prvi je taj sto me mozda nisi razumeo. Radost, sreca, kako god hoces da to zoves...da, to je cilj svakog pojedinacnog coveka. Tako da kada sam ti rekao da je moj smisao razumevanje, to znaci da mene razumevanje cini srecnim. Takodje, osecaj da dodajem nesto na ukupnu strukturu znanja celokupnog covecanstva mene cini srecnim.

Drugim recima:

Hocu reci. dzabe coveku znanje ako izgubi sposobnost da se raduje.

...ovo je sasvim ok, ali nemoj misliti da su stvari koje tebe cine srecnim jedine koje mogu bilo koga da ucine srecnim. :)

Drugi problem je sledece:

Pa mislim da je to dosad postalo krajnje ocigledno - OSTVARENJE covekovog smisla zivota koji sam prepoznao u veri tj. logika prozima samu osnovu postojanja SVEGA a jedino covek se pita "sta bi to trebalo da bude svrha mog zivota?"

Pre nego sto te pitam, samo da bude jasno: ja tebe ne pokusavam da odvratim od vere, ili da tvrdim da je vera pogresan pristup, niti bilo sta slicno. Samo te pitam ono sto meni nije jasno.

Problem je sledeci: kakav smisao si prepoznao u veri? Na koji nacin ti vera daje smisao? Sta u okviru vere cini tvoj zivot smislenim? Na koji nacin vecnost zivota-posle-smrti (u kome je, po pretpostavci, sve reseno unapred za tebe) daje tvom zivotu smisao ili vaznost?

Jer on "ne zivi" u njima i stanje IZ NJEGOVE PERSPEKTIVE je kao da nikad nije ni postojao.

Treci problem je ovo sto si gore citirao. To je nesto sto cesto cujem od religioznih ljudi kao "opravdanje" za veru (u zivot posle smrti, konkretno).

- Iz moje perspektive, u toku zivota, vazno je ono sto mene cini srecnim. Kada umrem, ako ne postojim, meni nista nije vazno. Jedino sto mi je ikada bilo vazno je ono sto mi je bilo vazno u zivotu.

- Ali cak i ako ignorisemo prethodno, i ako kazemo da su sva covekova dela njemu licno nebitna nakon smrti...kako to opravdava izmisljanje zivota posle smrti?

Mislim, meni se ne svidja to sto deca umiru u Africi svaki dan. Zato, ja cu da verujem da u Africi hrana pada s neba, i da pecene kokoske rastu iz zemlje, i da niko nikada nije gladan. Mislim da ces se sloziti da bi ovakva vera bila prilicno...nelogicna.

Meni se takodje ne svidja sto cu jednog dana prestati da postojim. Zato, ja cu da verujem da nakon smrti idem da zivim u savrsenom mestu koje cu da zovem "raj". Ovo je, medjutim, u poredjenju s prethodnim, logicna vera?

Mi ne mozemo prosto da odlucimo da verujemo da je zivot drugaciji nego sto jeste. Mislim, ako postoje dokazi za postojanje zivota posle smrti, to je jedna stvar. Ali, ako ja prosto odlucim da verujem nesto zato sto mi se alternativa ne svidja...ja samo lazem samog sebe.

Posto je ovo jedna od nelogicnosti koja za sobom povlaci PARADOKS POSTOJANJA COVEKA KAO SVESNOG BICA, meni je LOGICNO da poverujem da svako ljudsko delanje ima konkretno za svakog coveka pojedinacno VECNI karakter. Iz te perspektive, postojanje citavog sveta, coveka, kao i covekovog napretka dobija svoj konacni smisao.

Cetvrto, gde ti vidis "paradoks"? Nije mi sasvim jasno, osim ako pod "paradoks" ne mislis na "covek zeli da ima vecni smisao, ali ga ne moze imati zbog smrti". Nesto sto krsi ljudsku zelju za sopstvenom vaznoscu ne mozemo nazvati "paradoksom".
 
Pegaz, Sveta & co.

Samo zato sto neke stvari nisu josh razjashnjenje, ne znaci da odmah treba reci: Aha, pogledaj, eto Bog postoji. To znaci da samo josh nije dovoljno istrazeno i da treba josh traziti.

Poenta je da ne mozesh verovati u neshto zashta svi dokazi govore da ne postoji. Neko bi rekao da veruje u Boga jer ga poshtuje ili sta vec. Ali kako da poshtujesh neshto sto se skriva od tebe, a ne daje povod da verujesh u njega.

Crkva je stvorena iskljucivo iz potrebe za vlasti, parama itd. Nikada mi nece biti jasna odredba crkve da zabrani neke osnovne bioloshke motive: masturbaciju, polni odnos itd.

Sva sreca pa smo preshli taj period.
 
Pegaz, Sveta & co.

Samo zato sto neke stvari nisu josh razjashnjenje, ne znaci da odmah treba reci: Aha, pogledaj, eto Bog postoji. To znaci da samo josh nije dovoljno istrazeno i da treba josh traziti.

Poenta je da ne mozesh verovati u neshto zashta svi dokazi govore da ne postoji. Neko bi rekao da veruje u Boga jer ga poshtuje ili sta vec. Ali kako da poshtujesh neshto sto se skriva od tebe, a ne daje povod da verujesh u njega.

Crkva je stvorena iskljucivo iz potrebe za vlasti, parama itd. Nikada mi nece biti jasna odredba crkve da zabrani neke osnovne bioloshke motive: masturbaciju, polni odnos itd.

Sva sreca pa smo preshli taj period.

Neko trazi dokaze SA POCETNIM UVERENJEM da Bog NE postoji.

"Svi dokazi govore da Bog ne postoji". Pa zasto onda ne ucimo u skoli o tim "dokazima"?

Pretpostavljam da su za tebe homoseksualizam, pedofilija i zoofilija naprosto razliciti izrazi covekovih prirodnih sklonosti ("bioloskih motiva"). O sadizmu, klanju i kanibalizmu da i ne govorim

I uopste, cemu moral ili savest? Sve su to drustveni "izumi" koji coveka samo koce ka "samoostvarenju"... :thumbdown:
 
Neko trazi dokaze SA POCETNIM UVERENJEM da Bog NE postoji.

"Svi dokazi govore da Bog ne postoji". Pa zasto onda ne ucimo u skoli o tim "dokazima"?

Pretpostavljam da su za tebe homoseksualizam, pedofilija i zoofilija naprosto razliciti izrazi covekovih prirodnih sklonosti ("bioloskih motiva"). O sadizmu, klanju i kanibalizmu da i ne govorim

I uopste, cemu moral ili savest? Sve su to drustveni "izumi" koji coveka samo koce ka "samoostvarenju"... :thumbdown:

Pa ucimo u skoli da Bog ne postoji. Biologija, fizika, hemija, matematika, ne znam kako ti ucish, ali meni pishe da je svet nastao velikim praskom, ne odlukom Svevishnjeg. Ili teorija evolucije... Eto ti pregrsht dokaza.

Homosexualazim, nije bolest, nego urodjena osobina. A pedofilija i zoofilija, su nastrane sklonosti koje ne spadaju u bioloshke motive produzetka vrste, kao masturbacija ili polni odnos. Ako je kod tebe to isto....

Pa zar ne propagira religija, "samoostvarenje" kroz ociscenje dushe i tela od svih grehova.

A moral i savest nisu nikakvi izumi, to je urodjeno evolucijom (super ego) kako bi vrsta opstala. Zamisli da nemash osecaj grize savesti kada ubijesh nekog. I ode citava populacija. Cap.
 
Neko trazi dokaze SA POCETNIM UVERENJEM da Bog NE postoji.

Nauka je pocela od pozicije da Bog sasvim sigurno postoji. (Ako ne verujes, procitaj knjige Galileja, Njutna, Bojla, Huka...)

Stigla je na svoju danasnju uglavnom-ateisticku pozeiciju iz dva razloga. Prvo, zato sto u silnom trazenju dokaz nije nasla. Nijedan.

Drugo (i mnogo vaznije) zato sto je morala da se brani na svakom koraku od religije. Zemlja okrugla? Na lomacu s tobom! Zemlja se okrece oko Sunca? U zatvor! Covek je evoluirao? Uzas, bacili bi smo te na lomacu ali vise nemamo moc to da uradimo...

Za naucnika, tesko je imati veru u Boga kada ti vecina drugih vernika prica stvari za koje savrseno znas da su potpuno neistinite. Kako coveku koji prica neistine o fizickom svetu verovati kada prica o metafizickom?

Tu nailazimo i na ovo:

"Svi dokazi govore da Bog ne postoji". Pa zasto onda ne ucimo u skoli o tim "dokazima"?

Ateisti ce ti reci da dokazi pokazuju da Bog ne postoji. Ovo nije tehnicki tacno. Istina je malkice drugacija: nema naucnih dokaza koji pokazuju da Bog postoji.

Prosto ih nema. Nigde. Ali kako kaze ona stara, nepostojanje dokaza nije dokaz nepostojanja predmeta.

Sto nas vodi nazad na pitanje vere. U Boga, danas, moras da verujes - potpuno bez dokaza - ili da ne verujes.

Ako verujes, i ako se tvoja ideja Boga uklapa u svet u kome zivis, nema problema. Tvoja vera je tvoj licni izbor. Ali ako verujes, i ako smatras da ti tvoja vera daje za pravo da negiras karakteristike sveta (recimo, Hare Krisnovci veruju da je Sunce blize Zemlji nego Mesec)...onda ces biti u sukobu sa naukom po definiciji. Potpuno besmislenom, ali neizbeznom.

A ljudi koji ne veruju - usled nedostatka dokaza - su takodje napravili taj licni izbor. Pitanje je kakva tvoja reakcija treba da bude na to? Recimo, ovde:

Pretpostavljam da su za tebe homoseksualizam, pedofilija i zoofilija naprosto razliciti izrazi covekovih prirodnih sklonosti ("bioloskih motiva"). O sadizmu, klanju i kanibalizmu da i ne govorim.

...jako lepo vidimo jedan izraz mrznje koji dolazi iz tvoje vere. Ovo nema veze sa pitanjem da li Bog postoji ili ne, prosto je pitanje tvojih licnih kulturnih normi.

Ti ovde poistovecujes biolosku prirodu 3% ljudske rase - homoseksualnost - sa patoloskim poremecajima (koji nisu urodjeni, dogadjaju se veoma retko, i obicno su produkt teskih trauma u ranim periodima razvoja) kao sto su pedofilija ili zoofilija. Onda na to dodajes sociopatiju i, iz nekog razloga, kanibalizam (kakve veze to ima sa bilo cim, ne shvatam uopste).

To je, u okviru tvog nacina razmisljanja - definisanog tvojom verom - sve ista stvar.

Ali ovde opet imas sukob sa stvarnoscu. Ako te zanima zasto, pogledaj sledecu poruku:

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=8921735&postcount=15

Zasto ti na ovo ukazujem?

Zato sto je rasprava o licnom izboru vere potpuno bespredmetna. Ako ti ateista kaze da je "glupo verovati u Boga", to je isto onoliko besmisleno kao sto bi bilo da ti njemu kazes da je "glupo ne verovati u Boga".

Ali kada ti ateista kaze "tvoja vera je losa, zato sto ti na osnovu nje mrzis i prezires dve stotine miliona ljudi na svetu, koji nisu nista krivi osim sto su rodjeni takvi kakvi su", to je prosto istinit moralni sud.

I uopste, cemu moral ili savest? Sve su to drustveni "izumi" koji coveka samo koce ka "samoostvarenju"...

Opet, ko to tvrdi? Ko od korisnika ovde je rekao da su moral i savest samo "drustveni izumi" koji ...stagod vec?

Ciji stav ovde napadas?

Da li ti je poznata ideja argumenta "coveka od slame" - straw man argument?
 
...jako lepo vidimo jedan izraz mrznje koji dolazi iz tvoje vere. Ovo nema veze sa pitanjem da li Bog postoji ili ne, prosto je pitanje tvojih licnih kulturnih normi.

Ti ovde poistovecujes biolosku prirodu 3% ljudske rase - homoseksualnost - sa patoloskim poremecajima (koji nisu urodjeni, dogadjaju se veoma retko, i obicno su produkt teskih trauma u ranim periodima razvoja) kao sto su pedofilija ili zoofilija. Onda na to dodajes sociopatiju i, iz nekog razloga, kanibalizam (kakve veze to ima sa bilo cim, ne shvatam uopste).

To je, u okviru tvog nacina razmisljanja - definisanog tvojom verom - sve ista stvar.

Ali ovde opet imas sukob sa stvarnoscu. Ako te zanima zasto, pogledaj sledecu poruku:

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=8921735&postcount=15

...

Ali kada ti ateista kaze "tvoja vera je losa, zato sto ti na osnovu nje mrzis i prezires dve stotine miliona ljudi na svetu, koji nisu nista krivi osim sto su rodjeni takvi kakvi su", to je prosto istinit moralni sud.

...

Opet, ko to tvrdi? Ko od korisnika ovde je rekao da su moral i savest samo "drustveni izumi" koji ...stagod vec?

Ciji stav ovde napadas?

Da li ti je poznata ideja argumenta "coveka od slame" - straw man argument?

Uz poshtovanje prema tudjem misljenju, duzan sam da skrenem paznju ljudima na sledecu CINJENICU:

Svetska Zdravstvena Organizacija je pod DIREKTNOM kontrolom Jevreja tj. ljudi koji sebe smatraju jevrejskim vodjama, a ekonomski su na granici svemotji.

Slozeno za objasnjavati, ali pod odredjenim uslovima homoseksualizam je u religijskom smislu kod Jevreja sasvim prihvatljiv.

HOMOSEKSUALIZAM KAO PRIRODNA COVEKOVA OSOBINA APSOLUTNO NIJE DOKAZAN GENETIKOM. ON JE VETCINSKI IZGLASAN U SZO KAO "NORMALAN SEKSUALNI IZRAZ"

Povodom linka, postoji zamena teza, postoje ljudi koji se radjaju kao "dvopolci" u vetjoj ili manjoj meri i postoje ljudi koji su savrseno razvijeni u jednom polu, a iskazuju seksualnu naklonost ka osobama (nedvosmisleno) istog pola.

Pre nego sto postujes odgovor, dragi Endonuclease, zelim da naglasim da po pitanju homoseksualizma NECU DISKUTOVATI OVDE.

Pozivam te da otvoris temu "na tu temu". Rado cu se prikljuciti u raspravi.

Pozdrav
 
Uz poshtovanje prema tudjem misljenju, duzan sam da skrenem paznju ljudima na sledecu CINJENICU:

Prvo, SZO na stranu, ono sto napisah na datom ti linku ti pricam iz osnovne genetike i epidemiologije.

Drugo, SZO ne moze da "izglasa" bolest. Mozda se tebi cini drugacije, ali iskreno, niko od nas naucnika ovde u Americi (gde se bilo sta sa prefiksom "Svetska" ignorise; niko ne ferma Ujedinjene Nacije pet procenata) nema pojma sta SZO radi, kada, kako i gde. Ja nisam upoznat sa bilo kakvom njihovom aktivnoscu povodom homoseksualnosti.

Trece:

Svetska Zdravstvena Organizacija je pod DIREKTNOM kontrolom Jevreja tj. ljudi koji sebe smatraju jevrejskim vodjama, a ekonomski su na granici svemotji.

...ovo je direktna neistina, kojom dodajes paranoicni antisemitizam na gomilu drugih stvari koje si ovde vec izlozio. Ti grdis ljude sto su ateisti, a pritom:

- navodis kao "neoboriv dokaz" sajt koji je prepun dezinformacija i stvari koje su ocigledno protivne najosnovnijim naucnim idejama iz fizike i hemije. (neznanje)
- na osnovu opisa koji se razlikuje od svega sto sama crkva tvrdi, dajes kao dokaz davno raskrinkanu prevaru. (naivnost)
- izrazavas strahovit nivo homofobije. (mrznja)
- i povrh toga dodajes antisemitizam. (mrznja, plus paranoja)

Ako vera donosi to sto ti pokazujes na ovom forumu - izvini, ne zelim da te vredjam, ali ti kazem moje iskreno misljenje: ja sa tom verom necu nikakve veze da imam.

Cetvrto, da Jevreji zaista kontrolisu SZO, otkud ti ideja da bi oni "gurali" homoseksualnost"? Religiozni jevreji su, generalno, isto onako lepo raspolozeni prema homoseksualcima koliko i ti.

Pre nego sto postujes odgovor, dragi Endonuclease, zelim da naglasim da po pitanju homoseksualizma NECU DISKUTOVATI OVDE.

Oh, ja sam to naveo samo kao tacku u okviru ove diskusije. Jos jednu na gornjem spisku. Ako zelis da pricas na tu temu, pokreni je sam.

I odakle ti ovo, bash je dokazano da se homosexualnost prenosi preko X hromozoma.

Izvini, Bernard, ali nije - ne prenosi se preko X hromozoma uopste. Radi se o mnogo kompleksnijem fenomenu.

Ta prica sa X hromozomom dolazi iz obzervacija da je naslednost statisticki vezana za majku, ali tu najverovatnije nije rec o genetskom nasledju (posto nema daljeg prenosa: medju roditeljima heteroseksualcima, 3% dece su homoseksualci; ali medju roditeljima homoseksualcima cifra je ista).

Postoji znacajna kolicina podataka koja ukazuje na imunolosku vezu kod homoseksualnih decaka (nije jasno kakva je situacija kod zena, ali tu su linije vec od pocetka mnogo vise maglovite).

Konkretno, sto decak ima vise starije brace, to je veca sansa da ce biti homoseksualac. Teorija je ta da se u majcinoj krvi nakon prvih par trudnoca sa detetom muskog pola javlja kvazi-autoimuna reakcija, proizvodnja antitela prema androgenim ("muskim") proteinima i hormonima. Ovo onda dovodi do smanjenja aktivnosti tih proteina i receptora u fetusu, koji se razvija prema vise zenskim linijama, sto ukljucuje i seksualnu orjentaciju.
 

Back
Top