Milenko Pavlovic, potpukovnik pilot RV I PVO VJ
Komandant 204.lovackog puka poleteo je umesto mladjeg oficira u susret NATO eksadrili i bez oklevanja se upustio u neravnopravnu borbu
Potpukovnik Milenko Pavlovic, od oca Milorada i majke Radmile, rodjen je 1959. godine u selu Gornje Crniljevo pored Osecine, u valjevskoj opstini. Prva cetiri razreda osnovne skole zavrsio je u rodnom selu, a zatim naredna cetiri u Osecini. Pohadjao je Vazduhoplovnu gimnaziju u Mostaru, a potom nastavio skolovanje kao pitomac Vazduhoplovne vojne akademije u Podgorici, Puli i Zadru.
Od 1982. godine sluzbovao je u Batajnici. Dva puta vanredno je unapredjivan: u majorski i cin potpukovnika.
Bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije zatekla ga je na dužnosti komandanta 204. lovackog puka, cije je sediste bilo izmesteno u Staru Pazovu.
Oko 12 casova 4. maja 1999. primecena je veca grupa NATO aviona koja je dejstvovala u pravcu Valjeva, uglavnom na fabriku municije „Krusik“, kao i na vojna skladista u selu Pricevićc. Komandu da poleti dobio je jedan od mladjih oficira, ali je potpukovnik Pavlovic telefonskom vezom naredio da se pozvani pilot zadrzi, a umesto njega poleteo je on u svom avionu MiG-29. Ubrzo se našao nad Valjevom, ali se posle samog uzletanja na njegovom avionu pokvario generator naizmenicne struje tako da je ostao bez radara. Pavlovic se upustio se u neravnopravnu bitku i ubrzo je, oko 12 i 35, bio pogodjen sa tri rakete. Poginuo je jos u vazduhu. Poslednje reci su mu bile: „Imaju me!“, a ostaci njegovog aviona pali su u blizini sela Petnica.
Sahranjen je 6. maja 1999. na Bezanijskom groblju. Iza sebe je ostavio suprugu Slavicu, i sinove Srdjana i Nemanju.
Odlikovan je posthumno Ordenom za hrabrost i Zlatnom letackom značkom.
Nikada nije proglasen za heroja.
Državna sramota
Od porodice pilota pukovnika Milenka Pavlovica drzava je zatrazila da vrati trista hiljada nematerijalne stete. Zatrazili su kusur od smrti. Od krvarine. Vrhovni sud je procenio da je njegova smrt preplacena.
Odlukom Vrhovnog suda Srbije, iznos od 500 000 dinara koji je pripao sinu Srdjanu, umanjen je na 450 000 dinara. Njegov brat Nemanja, od 600 000 treba da vrati 150 000, a odsteta koja je pripala roditeljima Miloradu i Radmili, je umanjena na 350 000.