Sta muskarci misle o sopstvenoj emancipaciji?

dobro, znam da nije muzevno kukati i da vam je tesko da pricate o tome.. aj, ja cu da nacmem temu..

da li vam se desilo da izadjete iz rudarskog okna i odete do sekretarice da je zamolite da vam napise neko resenje.. ona vas pogleda izmucenim pogledom i kaze:" jaaoo, pa znate li koliko vas ima u rudniku.. ja ne mogu sve da stignem.." :manikir: iako vam je hitno, dodje vam jako zao koleginice i kazete"pa, dobro.. nije to bas tolko.. a kad da dodjem".. "pa dodjite za tri dana".. :manikir: dobro.. dodjete za tri dana. i, aj kobajagi da vam je otkucano resenje, da ne duzimo pricu.. vi sretni ko kuce u liftu, kupite joj bombonjeru i kafu.. zahvalni do neba
 
Kako si ovo slikovito opisao!
d015.gif

Jao, Buki, ja te volEm!!!!
 
Mislim da je zaista veliko dostignuće za ceo ljudski rod, a pogotovu muškarce što, zahvaljujući emancipaciji, napokon možemo da priznamo i budemo prepoznati da smo osećajni i ranjivi koliko i žene, kao i da nismo svebitni, da ne moramo da se samo mi žrtvujemo da bi finansijski izdržavali porodicu, te da se možemo posvetiti ne samo sebi već i svemu onome što nam je bilo uskraćivano, poput vaspitanja dece i brige o domaćinstvu.
 
ko, bwe, ne mož bidne majka?? ja sam rezerviso onu veštačku matericu od koze..tako da računam da će država da mi da..misim, da mi omougući 7 meseci trudničkog bolovanja i 12 meseci nege za dete sa 100% primanja iz fondova kojim će da se oporezuju muškaraci koji neće da bidnu majke i žena koje oće da bidnu majke, al tad neće.....sam da požure sa tim da ne binde posle prc, ne mož bidneš majka, imaš 37 godina.....svakog dana se borim za svoju emancipaciju i trudim se da se približim emancipovanom idealu..kao radm, vežbam redovno, jedem pahuljice..kad padne sneg i gnušam se vojske..i neam politički identitet..
 
Mislim da je zaista veliko dostignuće za ceo ljudski rod, a pogotovu muškarce što, zahvaljujući emancipaciji, napokon možemo da priznamo i budemo prepoznati da smo osećajni i ranjivi koliko i žene, kao i da nismo svebitni, da ne moramo da se samo mi žrtvujemo da bi finansijski izdržavali porodicu, te da se možemo posvetiti ne samo sebi već i svemu onome što nam je bilo uskraćivano, poput vaspitanja dece i brige o domaćinstvu.

Baš...
 
Interesuje me intelektualna tolerancija u smislu potpunog razumevanja, a ne u smislu koegzistiranja....

to je isto što i ravnopravnost ili obostrana emancipacija, jer.... intelktualnu toleranciju može da zahteva i ženska strana od tebe...i tu se treba sad snaći, kako odgovoriti svim tim intelektualnim izazovima žene..mi, ćopavi i grbavi se tu teško snalazimo...
 
Pa nije....
mislio sam da jeste to znacenje reci emancipacija, ali sam video da postoje dva znacenja reci emancipacija, a to je borba protiv ugnjetavanja i drugi , osamostaljenje od drugih , roditelja ....

Takodje tolerancija se shvata kao ignorisanje postojanja drugih, ili kao ogranicena smetnja pri egzistenciji drugih...sto opet nije ono sto sam hteo da kazem da me interesuje...

Ravnopravnost ljudi shvataju kao jednaka prava, sto opet vise ukljucuje , nego sto iskljucuje ignorisanje i ravnodusnost prema koegzistentu.

Emanacija bi bilo nesto priblizno , pa to umesano sa simulacijom, pa sa empatijom , merom i kulturnom tolerancijom.....
--------------------------------------
A ovo za copave i grbave....
Ako sam grbav necu igrati fudbal i uopste me nece pogadjati moja nesposobnost, i necu da budem toliko in da tumacim svoju vrednost kroz umece igranja fudbala....

Tako i kod ovog melanholicnog emocionalizma i uzdizanja slabosti u funkciji lakseg prihvatanja i manje opasnosti od ugrozavanja koje cak izaziva simpatije....
Da bih uspeo trebam biti integrisan u drustvo, a lakse se integrisem ako sam simpatican, a to mogu postici isticanjem umirujuce slabosti (umirujuce jer se ostali umire kad osete da neko nije puno jak) ili erotskom simpaticnoscu i sarmantnoscu....

Igrice samosazaljenja i sazaljenja, koje u sebi kriju snobizam i elitizam ....ali i nesigurnost i kastinski sistem kao resenje....

Intelektualna zena mi je najdrazi poklon , nije teret, nije slabost u zajednici kroz koju ce komsije, zlonamernici , svaka susa da pokusava da busi i porodicu i vezu, inspiracija i za sopstveni napredak u snazi i za sopstveni napredak u empatiji (da prepoznam kad drugome treba malo srece da posoli napore da bi sve uspelo....)...
Ali to intelektualna zena ne znaci jaka zena....ili jos veca glupost tumacenja, ako nije uvek jaka zena , onda je zena koja je mahom jaka a onda pukne....(sto se zameni za duvanje i pretvaranje pokondirene tikve koja ponekad pukne i to je kao to ....)

To je osoba kao i muskarac sto je osoba, spremna da se skloni od svojih slabosti, ili ako ne moze da ojaca tamo gde je slaba, ali ne da gusi slabost ili da je krije....ali ni da je eksponira i tako se razracunava sa njom....kao kompromis hendikepa....

Emancipacija i sve ovo oko pokreta emancipacije je ustvari hendikep teorija....
Koncentrisanje oko kompenzacija, prihvatanja, uparivanja , zivljenja sa hendikep osobinama i situacijama....

A kao zivot nam nametnuo takve situacije....i shvatanje situacije...

E zato sve ovo vidim kao skup sepavaca i grbavaca koji se dogovaraju za svoje mesto u fudbalskom timu.....
Samo zato sto je fudbal najvaznija sporedna stvar na svetu, a ne sah....bolje biti grbav a u fudbalu nego grbav a dobar u sahu....
 
Dva reda sivih naslona koji prave špalir vozačevoj ćeli u kabini. Drmusanje, ukočena ramena, znojava falanga domaćina, službenica, badavadžija koji drame strogost, usamljeni manijak koji se pribija uz susedovo dupe - tako izgleda Tramvaj zvani Čežnja s kondukterom Bukijem Kovalskim. Kondukter Buki Kovalski neodoljivo podseća na Brandonca, dok cepka karte pa stane da protrlja ušnu resicu, zagledan kroz tramvaj u nešto spolja, što na stanicama blizu parkova sa zaljubljenima, pravi nevidljivu gužvu. Tramvaj je Čežnja samo zbog Bundeve Kovalskog, zbog njegovih tesnih rukva body-majice, koji mu ističu mišiće.

Marina Blanša u kombinezonu vitla po tramvaju. Trepće, mrda ustima, namešta kosu rukom ne bi li je Buki Kovalski primetio.

U Tramvaju zvanom Čežnja je dušegupka. Kastanedin Don Huan telepatski prima mirisnu poruku iz ovog Tramvaja. Halucinacije izazvane kaktusom meskalitos nisu ništa prema slikama koje stvara udisanje znoja. Hoću da otvorim prozor, a neka se baba iz Holivuda pre mog rođenja buni. Kaže, od promaje može da se dobije facijalis. Robert de Niro me podržava. Uzalud, jer je baba uporna i psuje (Marina Blanša se trza kao ranjena prepelica). Robert de Niro ustaje i spušta prozor, baba ga zatvara. Robert ga otvori, baba ga uz tresak zatvori.

Do mene stoji Hellen Li Vivijen. Kondukter Buki Kovalski samo što je nije pogledao. Marina Blanša je poludela od ljubomore; šiške joj ulaze u oči, bretela kombinezona se otkinula i visi niz mišicu, otkrivajući deo prekrasne dojke. Pošto je histerična, pada u nesvest pravo na Roberta de Nira koji se još uvek bori sa babom, kojoj su se u međuvremenu pridružile Wanda Hanter, Skvo, Kuca i Limunada. Ali ja znam: kondukter Buki Kovalski doći će da razreši ovaj dvoboj, dodirnuće je, očešati, gurnuti ramenom.

Putnici su se podelili; oni koji žele da se prozor otvori, gađaju prehrambenim proizvodima one koji to brane. Na stanici ulazi kontrola. Kontrolorka Koto ide od jednog do drugog putnika i traži karte na pregled. "Vi nemate kartu", kaže mi, "molim Vas izađite sa mnom na sledećoj stanici".

"Pu, zašto baš sad da naiđeš, zašto da me baš sad izvedeš iz Tramvaja zvanog Čežnja!"


velika_protuva_zagor_trempi_trampy_i_zena_oce_opet_da_ubije_pokojnog_muza.gif
 
hehe, kojo :)
bem ti tramvaj.. mene muci autobus

petnaest godina putujem firminim autobusom i uvek sedim pozadi.. predugo to traje i vec odavno se osecam kao crnac.. nedavno sam poceo da se borim da svoje cenjeno dupe smestim nekako u prednje redove.. zasad bezuspesno, jer se sloze chavke i ja izvucem deblji kraj.. mozda sam mogao diplomatski da izvucem neke bolje pozicije, ali to bi bilo ravno porazu.. iako poljuljan na mnogim poljima, u meni su ostale jos mrvice muskog dostojanstva.. mogao bih da zamolim da me puste da sednem.. verovatno bi me pustile ponekad.. mogao bih da se pravim da me boli stomak ili da mi se zamantalo.. ali necu, suvise sam ponosan da bih uzivao u povlasticama stecenim ustupcima ili lukavstvom.. zelim casno da se izborim za pravo koje smatram da mi kao coveku pripada.. ja samo zelim da imamo jednake uslove na startu, a na kraju – ko koga izgura.. porazi me bole, ali iz dana u dan sam sve jaci.. ako me ne ubiju, zasigurno cu strasno ojacati.. krenuo sam i u teretanu.. kicma mi puca, ali necu se smiriti dok dovoljno ne ojacam.. i kolege iz autobusa sam poceo da poducavam o potrebi da se emancipuju.. uspem li da ih osvestim, mozda cemo ih zajedno potisnuti u zadnje redove.. u svakom slucaju, obavesticu vas cim oteramo bar jednu pozadi.. bice to veliki korak za mene i jos uvek mali za covecanstvo
 
Mislim da je zaista veliko dostignuće za ceo ljudski rod, a pogotovu muškarce što, zahvaljujući emancipaciji, napokon možemo da priznamo i budemo prepoznati da smo osećajni i ranjivi koliko i žene, kao i da nismo svebitni, da ne moramo da se samo mi žrtvujemo da bi finansijski izdržavali porodicu, te da se možemo posvetiti ne samo sebi već i svemu onome što nam je bilo uskraćivano, poput vaspitanja dece i brige o domaćinstvu.

Jel ti ovo napisa o emancipaciji muskaraca ili o emancipaciji zhena?
 

Back
Top