o lazima, obicnim

ako ne kazem u toku tog razgovora
moja krivina je vec sledeceg dana
znaci nema sanse da precutim i pustam
to nagomilavanje je preduslov haosa i dubljih problema
ovako ga ispreskacem i ispresecam odmah
oni su ti nova kao deca
vataju pelcere sto bi rekle babe
to se prvo lagano provlaci\
pa se posle rasiri ko seosko gazdinstvo
nece to da moze kod meen
tako mu u ostalom i pomazem da ne pravi budaletinu i lazova od sebe
plemenita sam, zar ne?
 
ja stvarno imam jednu dilemu.

evo ovako, primetila sam neke obicne lazi kod svog decka. kao, nista opasno. i kuliram. daklen, on kaze- to je tako i tako, ja kazem, da:). posto za sada snimam situaciju i necu bezveze da trosim energiju na neke rasprave a da nemam podlogu za to.
medjutim, to je pocelo da se provlaci. da traje. da postaje uobicajeno.
ja i dalje nista ne pominjem.

kako vi reagujete u takvim situacijama?
ja cekam na krivini:). ocu da kazem, ako stvarno misli da nista ne provaljujem onda ne vredja moju inteligenciju nego pokazuje svoj manjak iste:). i meni je to donekle sipaticno, snimam i cekam i pitam se da li stvarno veruje da sam poverovala:).

Nije mi jasno kako mozes da precutis. Ja bih volela da mogu. Ali, u sustini sam malo veci zivcic, pa prosto ponekad vapim za svadjom. Kad bih znala da me laze, nikad ne bih cutala. Narocito mrzim to laganje bez potrebe, za gluposti koje nisu vazne. Ako izmislja za sitnice, sta bi trebalo da ocekujem za vaznije stvari?
 
Ne samo sto vredja tvoju inteligenciju, vec i sebe ne postujes, sve vise, sa svakim takvim njegovim postupkom koji propustas...

A da ne govorim da i sebe srozavas - kakva si ti, kada ti je co'ek takav.

otisao si predaleko.
ili si nas vec zamisljao kao svece,sa oreolima, bezgresne, savrsene, besprekorne...

a opet, co`ek mi je super, sto pitasz:)
 
ma o tome je tema, el da...
ili cemo da moralisemo i da stavljamo oreole oko glave:).

pa kazem da ne znam o cemu se radi. zato sam strpljiva. ne mozes nekome da skocis za vrat tek tako i napadnes ga necim za sta nisi bas sasvim siguran...
 
ja stvarno imam jednu dilemu.

evo ovako, primetila sam neke obicne lazi kod svog decka. kao, nista opasno. i kuliram. daklen, on kaze- to je tako i tako, ja kazem, da:). posto za sada snimam situaciju i necu bezveze da trosim energiju na neke rasprave a da nemam podlogu za to.
medjutim, to je pocelo da se provlaci. da traje. da postaje uobicajeno.
ja i dalje nista ne pominjem.

kako vi reagujete u takvim situacijama?
ja cekam na krivini:). ocu da kazem, ako stvarno misli da nista ne provaljujem onda ne vredja moju inteligenciju nego pokazuje svoj manjak iste:). i meni je to donekle sipaticno, snimam i cekam i pitam se da li stvarno veruje da sam poverovala:).

ajoj...:neutral:
 
ma o tome je tema, el da...
ili cemo da moralisemo i da stavljamo oreole oko glave:).

pa kazem da ne znam o cemu se radi. zato sam strpljiva. ne mozes nekome da skocis za vrat tek tako i napadnes ga necim za sta nisi bas sasvim siguran...

nije u pitanju moralisanje niti dal on globalno laze ili ne..vec sto laze tebe..a da ti ne smeta ne bi postavljala temu
a ljudi se cesto,pogotovo u sitnijim lazima izgube..ko ce pamtiti sve..pre ili kasnije izadje na videlo
a ako vec sumnjas pretpostavljam da imas neki razlog za to..ne delujes ko paranoicna osoba
pravo je pitanje zasto laze
 
nije u pitanju moralisanje niti dal on globalno laze ili ne..vec sto laze tebe..a da ti ne smeta ne bi postavljala temu
a ljudi se cesto,pogotovo u sitnijim lazima izgube..ko ce pamtiti sve..pre ili kasnije izadje na videlo
a ako vec sumnjas pretpostavljam da imas neki razlog za to..ne delujes ko paranoicna osoba
pravo je pitanje zasto laze[/QUOTE]

ma jebbe nesto sa strane z:cry:
 
tu ima nesto za terapiju...
Zamislite tipa u liberalnoj vezi - idemo komotno na kafe sa musko-zenskim, na poslu komotno sa musko-zenskim, isl
Na pitanje: jesi bio negdje na kafi kaze- nisam, a laze
na pitanje: jesi gladan da kupimo burek preko puta kaze- ne radi radnja, a ja vidim da radi
na pitanje kupca: kakav ti je auto kaze -super bez greske a auto uopste ne pali,
dodje sa godisnjeg u firmu i kaze - bili smo u Tunisu na odmoru...:dash:
uglavnom laze svakodnevno, bez ikakve potrebe, laze najobicnije stvari koje se lako ustanove....
Isprobane (bezuspjesne) metode: prijetnje, plakanje, javno sramocenje u drustvu, iznosenje problema u krugu najblizih rodjaka....Nista ne pomaze- on to ne dozivljava kao problem, jednostavno to mu je genetski kod...
Ako neko ima kakvog rjesenja- pali
 
to se zove Patološki lažov i to je u njegovoj podsvesti a ne nameri i što je još gore to raste do granice bez povratka a to je trenutak kad on počne da veruje u to što laže.
Rešenje krajnje nepopularno u Srbiji poseta Psihijatru
 

Back
Top