G17

Torrente Bgd

Buduća legenda
Poruka
34.549
Sredinom osamdesetih godina, jedan tihi i neupadljivi čovek, tadašnji urednik male ali značajne "Književne reči", Predrag Marković, nije ni sanjao da će postati jednog dana predsednik Skupštine Srbije.

Ali razna čuda u neobičnoj zemlji uvek su moguća.

Kada se rat u zemljama bivše Jugoslavije rasplamsao, došlo je na Balkan puno samozvanih Hemingveja, da se divi bratoubilaštvu u jednoj zemlji koja nestaje u plamenu. Jedan od takvih bio je i Eduard Limonov, pisac kultne knjige "Ja Edička", osvedočeni promoter gej zajednice širom sveta. Pojavio se u Beogradu, a njegov vodič po ratnim i mirnodopskim predelima bio je upravo Marković. Ostala je za uspomenu jedna fotografija iz Erduta, "grupni portret sa Badžom".

Marković je potom naglo krenuo ka vrhu karijere. Kratko se zadržavši na mestu urednika separata nedeljnika "Vreme", pod nazivom "Vreme knjige", osnovaće potom izdavačku kuću "Stubovi kulture". Već dobro finansijski stabilizovan, Marković, zajedno sa grupom osnivača, udružuje svoje građanske slobode sa istomišljenicima u nevladinu organizaciju pod imenom G-17. Bila je to 1999. godina, vreme sunovrata jedne politike i priprema za novo doba...

Njeni suosnivači bili su Mlađan Dinkić, do tada manje poznat kao kritičar ekonomskog sunovrata Miloševićeve države, više poznat kao sin Mirosinke Dinkić i grupa mlađih ljudi, u javnosti predstavljani kao stručna i nekompromitovana lica. Ali ostaće upamćeno da je prvi predsednik ove ekspertske grupe ipak bio jedan stariji stručnjak. Bio je to Ljubomir Madžar, poznat i priznat u svojoj struci. Učinak ove grupacije u javnosti nije bio takve snage kakve će biti stranka G-17, kasnije nastala od ovog udruženja. Posle kratkotrajnog ali efektnog pripremanja terena, ova NVO je ušla u politiku na velika vrata.

Sada već bivši predsednik ove stranke, Miroljub Labus okružio se društvom ekonomskih i bankarskih eksperata, Ljubomirom Madžarem (posle sjajne karijere prešao na BK Univerzitet), Nebojšom Medojevićem, Brankom Milanovićem, Milkom Štimcem i drugima. U savetnički tim ušla je Jelica Minić, kasnije pomoćnik ministra spoljnih poslova, Vida Ognjenović, kasnije ambasador u Oslu, te profesori i književnici, Ljubomir Simović, Svetlana-Velmar Janković, Ratko Božović, Vladimir Goati i drugi. Bilo je i ličnosti sa estrade, poput bubnjara Dragoljuba Đuričića. Ovaj poslednji odsviraće kraj Slobodanu Miloševiću na beogradskim ulicama, a novonastala situacija posle petog oktobra, otvoriće svima njima vrata prema vrhu vlasti. U koalicijama sa strankama demokratske orjentacije, zauzeće ključne pozicije u vrhu takozvane finansijske vlasti i čvrsto ih držati do današnjih dana.

Uz blagonaklonost i poverenje pokojnog Zorana Đinđića, prvi guverner NBJ posle prevrata biće Mlađan Dinkić. Danas je na tom mestu njegov stranački kolega Radovan Jelašić, a Dinkić je na poziciji ministra finansija. Ovakav "raspored snaga" je nečuven, jer kad ministar finansija i guverner budu ljudi iz jedne partije, onda se to zove "sindrom koze u kupusu", uprkos uverenju da je reč o savesnim i stručnim licima. No, sezonu dominacije nad finansijskom vlašću u državi otvorio je Miroljub Labus, nakon petooktobarskog urnebesa, kad je u kratkom roku, kao potpredsednik vlade, nošen euforijom evropskih optimista, bio donosilac donacija i kredita u velikim količinama. Ali vremena su se promenila, a evrooptimisti ne šalju pare.

Rat između bivšeg ministra finansija Božidara Đelića i ondašnjeg guvernera Mlađana Dinkića završio se neslavnom i plačljivom svađom ( "nemoj majku da mi diraš") pred milionima TV gledalaca.

Dinkić je pokazao pravo lice kad je u jednom drugom obračunu, sa tek izabranom guvernerkom NB Kori Udovički, iskoristio sva sredstva, pa i ona protivzakonita, da je smeni i instalira Jelašića na to mesto.

Rat sa Bogoljubom Karićem i BK kompanijom dugo je trajao i još traje. A počelo je tako što je na uporno ispitivanje svoga finansijskog poslovanja, Karić opisao Dinkića kao "malog Miloševića". Taj sukob se pokazao toliko važnim da je Karić osnovao stranku, a Dinkić to shvatio kao politički obračun u kome će jedan od njih dvojice ili bežati iz zemlje ili ići u zatvor. Za sada je Dinkić na dobitku.

Već pomenuti Marković, prvi je predsednik Skupštine Srbije u njenoj istoriji koji je srušio ceo jedan zid u ovom domu ne bi li pronašao sliku Nikole Pašića, na koga očigledno želi da liči. I kad je Miroljub Labus podneo ostavku na vodeću funkciju u stranci G-17 (zbog neizručivanja Ratka Mladića Hagu), Marković je javnosti lakonski objašnjavao kako je sve pod kontrolom i da se ništa bitno ne dešava.

Ministar finansija u Koštuničinoj vladi g. Dinikić sa svog položaja opustošiće Srbiju. Zatvoriće najjače državne banke, a da stečaj nad njima neće još okončati. Miloševićeve pare sa Kipra odbiće da vrati, a veruje se da ih je podelio sa onima koji ih još čuvaju. Nema posla, privatizacije ili druge transakcije u kojoj Dinkić, sa svojom desnom rukom - Hrvatom Radovanom Jelašićem, neće iskoristiti a da za sebe na uzme masni deo kolača.

Kada je lider stranke Miroljub Labus shvatio kuda Srbiju vodi vlada čiji je potpredsednik bio, pre tri meseca je odstupio. Njegov učenik Mlađa ide dalje. Sprdnje radi, na njegovo mesto postavlja poluludu Ivanu Marković Dulić, državljanku Republike Hrvatske, koja se proslavila kaljanjem Srbije na svakom mestu.

Osim profesora Labusa, Dinkić se odrekao i poslanika koji, ipak, nisu imali stomak da svare sve njegove kriminalne poduhvate.

Ministar finansija je opstanak svoje partije parajlijama u Vladi Srbije ograničio na kraj oktobra, ali je njemu vlast toliko slatka da će se posuti pepelom i pronaći važne razloge da i dalje vlada. Jer kada ode sa vlasti, njegov put vodi ka Centralnom zatvoru u Beogradu. Ili psihijatrijskoj bolnici.



Problem identiteta



Sin Mirosinke Dinkić, ministar finansija, ima problema oko identiteta. Oni koji poznaju raspusni život njegove majke Mirosinke pripisuju očinstvo bivšem profesoru Ekonomskog fakulteta Stojanu Jankovu. Pokojni premijer Zoran Đinđić šegačio se sa Dinkićem tako što se, kada bi u salu dolazio Ljubomir Mađar, glasno obraćao Mlađi - "stiže ti tata''. Ipak, pouzadno još nije utvrđeno da li je biološki otac Mlađana Dinkića danas pokojni profesor ekonomije Stojan Jankov ili Ljubomir Madžar.



Beretom na ljubavnika



Ministar Dinkić je imao i težak sukob sa zakonom. Kao asistent na Ekonomskom fakultetu (to mesto je dobio zahvaljujući uticaju dvojice pomenutih kao mogućih očeva), Mlađa se jednog dana ranije vratio kući. Bio je šokiran kada je na svojoj ženi Tanji zatekao električara koji je trebalo da izbuši neki zid i popravi instalacije. Ispostavilo se da je električar stvarno bušio i Mlađa se mašio za "beretu". Opalio je nekoliko metaka. Srećom, ljubavnik njegove žene je preživeo i Mlađa se našao na sudu pod optužbom za teško delo. Advokati koji su ga branili uveravali su krivično veće da je Mlađa bio u stanju ''privremenog duševnog rastrojstva''. Sud je odredio veštačenje i neuropsihijatri, koju su ga potom pregledali, ustanovili su da ''optuženi boluje od teške duševne poremećenosti'', ali da nije opasan po okolinu. Nakon ovakvog nalaza, krivični postupak protiv asistenta Dinkića obustavljen je jer ''postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje''.



Ipak je ćaknut



Kada je Narodna skupština Srbije izabrala Zorana Đinđića za premijera, on je nekoliko nedelja kasnije zatražio da svi članovi njegove vlade i funkcioneri na najznačajnijim funkcijama odu na zdravstveni pregled na Vojnomedicinsku akademiju, da se utvrdi njihova radna sposobnost.

Konzilijum lekara odbio je da izda uverenja o radnoj sposobnosti tadašnjem guverneru Narodne banke Jugoslavije Mlađanu Dinkiću i ministru finansija Božidaru Đeliću. Premijer je bio veoma iznenađen i zamolio je da se zbog građana ova vest ne objavljuje i da se čuva kao državna tajna. Nakon toga, Savet za nacionalnu bezbednost pribavio mu je izveštaj i o ranijem nalazu lekara da je Mlađa ćaknut. U nalazu lekara sa VMA stoji da Dinkić boluje od paranoidne šizofrenije. Iz njegovog ponašanja vidi se da redovno uzima lekove, da očuva pribranost. Funkcija ministra finansija dođe mu kao terapija.



Ivanu svrbi



Potpredsednik Vlade Srbije Ivana Dulić Marković dovedena je iz Subotice za ministra poljoprivrede. Prethodno je bila na obuci, kao kadar proskribovane američke kuće "Monsato'', koja se bavi genetskim izmenama žitarica.

Ivana je ostala bez muža pod čudnim okolnostima. Putuje često u Suboticu. Histerična je i često se u društvu zaplače bez razloga. Na pitanje jednog saradnika: "Šta vam je gospođo", plačno je odgovorila: "Mene svrbi'', pokazujući pogledom na deo tela gde je svrbi.

Napori njenih prijatelja da joj privedu muškarca koji bi je izlečio od svraba nisu urodili plodom.

http://www.tabloid.co.yu/clanak.php?br=99&clanak=19
 
Poslednja izmena:
Beretom na ljubavnika



Ministar Dinkić je imao i težak sukob sa zakonom. Kao asistent na Ekonomskom fakultetu (to mesto je dobio zahvaljujući uticaju dvojice pomenutih kao mogućih očeva), Mlađa se jednog dana ranije vratio kući. Bio je šokiran kada je na svojoj ženi Tanji zatekao električara koji je trebalo da izbuši neki zid i popravi instalacije. Ispostavilo se da je električar stvarno bušio i Mlađa se mašio za "beretu". Opalio je nekoliko metaka. Srećom, ljubavnik njegove žene je preživeo i Mlađa se našao na sudu pod optužbom za teško delo. Advokati koji su ga branili uveravali su krivično veće da je Mlađa bio u stanju ''privremenog duševnog rastrojstva''. Sud je odredio veštačenje i neuropsihijatri, koju su ga potom pregledali, ustanovili su da ''optuženi boluje od teške duševne poremećenosti'', ali da nije opasan po okolinu. Nakon ovakvog nalaza, krivični postupak protiv asistenta Dinkića obustavljen je jer ''postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje''.

ELEKTRICAR BUSIO SAMO JE BUSIO POGRESNU RUPU z:D

ALA GA JE UPRAVIO - SVAKA MU CAST z:D
 
Od 2000 godine ova nazovi stranka ima nevidjen uticaj u Srbiji , i kontrolise sve finansije . A , eto , ima samo 5 % podrske u narodu . ( mada je tako veliki procenat dislutabilan .
Oni su odgovorni za prodaju 300 jiljada hektara zemlje u Srbiji ( Vojvodina ) Hrvatima .

Oni su zivi dokaz da neprijatelj uvek regrutuje drustveni talog , a protiv interesa drzave koju je napao .
 
sve bi to bilo tekst o obicnom coveculjku sa obicnim zivotnim problemima, da slucajno isti nije koautor propadanja srpskog subjektiviteta u srpskoj privredi, poljoprovredi, ekonomiji, ma svemu gde su pare

kad ga dzavo bude odno, ostace samo ekonomske ruine, al ce bar da nam lakne
 
mene zena radila u privatnoj firmi, vrednoj 7 mil $, dinkc zatvorio radi predaje trzista strancima,

dve godine sam kratak po soma E mesecno, pa ti racunaj

ovo samo u vezi kakve su sire posledice njegove strahovlade
 
G17 je jedina stranka koja je dosla na vlast krajem 2000-te... i ostala do dan danas... Mislim da nece izaci skoro, bilo samostalno da idu ili uz nekoga. Uvek se nekako snadju da budu na dobitnoj strani.


A, odakle je tekst?
 
306-3.jpg


Deoničari moji mili
Što čekaste ko debili
Kad me tolko ne volite
Što u redu vi stojite?

Iljadarka tamo amo
Kolko bude mi ne znamo
Akcije su igra teška
Za budalu samo greška
 
Sto?? Osecas se nesto prozvanom??

Ne, samo bih da je naučim osnovnim pravilima etike i morala i usmerim je o čemu bi mogla da piše ako uopšte može da ukapira. z:) z:D

Da je iole dobar i ozbiljan novinar mogla je malo više da se pozabavi Dinkićevom ulogom u privatizaciji (pre svega banaka jer tu ima dosta materijala) i predstavi nam stvari takve kakve jesu - koliko je ukrao i u dogovoru sa kim i šta je radio dok je bio asistent a malo manje da se bavi električarima i sličnim primitivizmima. Razumem ja nju, mora da napiše bilo šta da bi uzela platu ali barem kod Dinkića ima pregršt materijala kojim bi ozbiljan novinar mogao da se zanima i napravi stvarno dobre tekstove.

Zašto se ne seti da napiše da su sve naše banke bile osigurane kod engleskih osiguravajućih kuća i samim tim sve i da su propale trebalo je da dobiju odštetu a ne da ih gasi? Zašto se ne bavi gomilom firmi koje je zatvorio i njegovim Deloitte Touche konsultantima sa kojima je kraduckao? Zbog čega malo pravno ne ispita konsekvence obećavanja onih akcija?

Prosto me iritira kada je neko pored toliko sumnjivih stvari kod Dinkića našao da se bavi pitanjem ko mu je ćale i šta mu radi žena sa majstorima. Time ne pokazuje da je Dinkić amoralan i loš čovek nego da je ona guska i nesposoban novinar kome je draže da za pola sata nažvrlja neko s.ranje nego da se malo pomuči i uradi nešto kvalitetno.

Amin. :sanke:

 
Sredinom osamdesetih godina, jedan tihi i neupadljivi čovek, tadašnji urednik male ali značajne "Književne reči", Predrag Marković, nije ni sanjao da će postati jednog dana predsednik Skupštine Srbije.

Ali razna čuda u neobičnoj zemlji uvek su moguća.

Kada se rat u zemljama bivše Jugoslavije rasplamsao, došlo je na Balkan puno samozvanih Hemingveja, da se divi bratoubilaštvu u jednoj zemlji koja nestaje u plamenu. Jedan od takvih bio je i Eduard Limonov, pisac kultne knjige "Ja Edička", osvedočeni promoter gej zajednice širom sveta. Pojavio se u Beogradu, a njegov vodič po ratnim i mirnodopskim predelima bio je upravo Marković. Ostala je za uspomenu jedna fotografija iz Erduta, "grupni portret sa Badžom".

Marković je potom naglo krenuo ka vrhu karijere. Kratko se zadržavši na mestu urednika separata nedeljnika "Vreme", pod nazivom "Vreme knjige", osnovaće potom izdavačku kuću "Stubovi kulture". Već dobro finansijski stabilizovan, Marković, zajedno sa grupom osnivača, udružuje svoje građanske slobode sa istomišljenicima u nevladinu organizaciju pod imenom G-17. Bila je to 1999. godina, vreme sunovrata jedne politike i priprema za novo doba...

Njeni suosnivači bili su Mlađan Dinkić, do tada manje poznat kao kritičar ekonomskog sunovrata Miloševićeve države, više poznat kao sin Mirosinke Dinkić i grupa mlađih ljudi, u javnosti predstavljani kao stručna i nekompromitovana lica. Ali ostaće upamćeno da je prvi predsednik ove ekspertske grupe ipak bio jedan stariji stručnjak. Bio je to Ljubomir Madžar, poznat i priznat u svojoj struci. Učinak ove grupacije u javnosti nije bio takve snage kakve će biti stranka G-17, kasnije nastala od ovog udruženja. Posle kratkotrajnog ali efektnog pripremanja terena, ova NVO je ušla u politiku na velika vrata.

Sada već bivši predsednik ove stranke, Miroljub Labus okružio se društvom ekonomskih i bankarskih eksperata, Ljubomirom Madžarem (posle sjajne karijere prešao na BK Univerzitet), Nebojšom Medojevićem, Brankom Milanovićem, Milkom Štimcem i drugima. U savetnički tim ušla je Jelica Minić, kasnije pomoćnik ministra spoljnih poslova, Vida Ognjenović, kasnije ambasador u Oslu, te profesori i književnici, Ljubomir Simović, Svetlana-Velmar Janković, Ratko Božović, Vladimir Goati i drugi. Bilo je i ličnosti sa estrade, poput bubnjara Dragoljuba Đuričića. Ovaj poslednji odsviraće kraj Slobodanu Miloševiću na beogradskim ulicama, a novonastala situacija posle petog oktobra, otvoriće svima njima vrata prema vrhu vlasti. U koalicijama sa strankama demokratske orjentacije, zauzeće ključne pozicije u vrhu takozvane finansijske vlasti i čvrsto ih držati do današnjih dana.

Uz blagonaklonost i poverenje pokojnog Zorana Đinđića, prvi guverner NBJ posle prevrata biće Mlađan Dinkić. Danas je na tom mestu njegov stranački kolega Radovan Jelašić, a Dinkić je na poziciji ministra finansija. Ovakav "raspored snaga" je nečuven, jer kad ministar finansija i guverner budu ljudi iz jedne partije, onda se to zove "sindrom koze u kupusu", uprkos uverenju da je reč o savesnim i stručnim licima. No, sezonu dominacije nad finansijskom vlašću u državi otvorio je Miroljub Labus, nakon petooktobarskog urnebesa, kad je u kratkom roku, kao potpredsednik vlade, nošen euforijom evropskih optimista, bio donosilac donacija i kredita u velikim količinama. Ali vremena su se promenila, a evrooptimisti ne šalju pare.

Rat između bivšeg ministra finansija Božidara Đelića i ondašnjeg guvernera Mlađana Dinkića završio se neslavnom i plačljivom svađom ( "nemoj majku da mi diraš") pred milionima TV gledalaca.

Dinkić je pokazao pravo lice kad je u jednom drugom obračunu, sa tek izabranom guvernerkom NB Kori Udovički, iskoristio sva sredstva, pa i ona protivzakonita, da je smeni i instalira Jelašića na to mesto.

Rat sa Bogoljubom Karićem i BK kompanijom dugo je trajao i još traje. A počelo je tako što je na uporno ispitivanje svoga finansijskog poslovanja, Karić opisao Dinkića kao "malog Miloševića". Taj sukob se pokazao toliko važnim da je Karić osnovao stranku, a Dinkić to shvatio kao politički obračun u kome će jedan od njih dvojice ili bežati iz zemlje ili ići u zatvor. Za sada je Dinkić na dobitku.

Već pomenuti Marković, prvi je predsednik Skupštine Srbije u njenoj istoriji koji je srušio ceo jedan zid u ovom domu ne bi li pronašao sliku Nikole Pašića, na koga očigledno želi da liči. I kad je Miroljub Labus podneo ostavku na vodeću funkciju u stranci G-17 (zbog neizručivanja Ratka Mladića Hagu), Marković je javnosti lakonski objašnjavao kako je sve pod kontrolom i da se ništa bitno ne dešava.

Ministar finansija u Koštuničinoj vladi g. Dinikić sa svog položaja opustošiće Srbiju. Zatvoriće najjače državne banke, a da stečaj nad njima neće još okončati. Miloševićeve pare sa Kipra odbiće da vrati, a veruje se da ih je podelio sa onima koji ih još čuvaju. Nema posla, privatizacije ili druge transakcije u kojoj Dinkić, sa svojom desnom rukom - Hrvatom Radovanom Jelašićem, neće iskoristiti a da za sebe na uzme masni deo kolača.

Kada je lider stranke Miroljub Labus shvatio kuda Srbiju vodi vlada čiji je potpredsednik bio, pre tri meseca je odstupio. Njegov učenik Mlađa ide dalje. Sprdnje radi, na njegovo mesto postavlja poluludu Ivanu Marković Dulić, državljanku Republike Hrvatske, koja se proslavila kaljanjem Srbije na svakom mestu.

Osim profesora Labusa, Dinkić se odrekao i poslanika koji, ipak, nisu imali stomak da svare sve njegove kriminalne poduhvate.

Ministar finansija je opstanak svoje partije parajlijama u Vladi Srbije ograničio na kraj oktobra, ali je njemu vlast toliko slatka da će se posuti pepelom i pronaći važne razloge da i dalje vlada. Jer kada ode sa vlasti, njegov put vodi ka Centralnom zatvoru u Beogradu. Ili psihijatrijskoj bolnici.



Problem identiteta



Sin Mirosinke Dinkić, ministar finansija, ima problema oko identiteta. Oni koji poznaju raspusni život njegove majke Mirosinke pripisuju očinstvo bivšem profesoru Ekonomskog fakulteta Stojanu Jankovu. Pokojni premijer Zoran Đinđić šegačio se sa Dinkićem tako što se, kada bi u salu dolazio Ljubomir Mađar, glasno obraćao Mlađi - "stiže ti tata''. Ipak, pouzadno još nije utvrđeno da li je biološki otac Mlađana Dinkića danas pokojni profesor ekonomije Stojan Jankov ili Ljubomir Madžar.



Beretom na ljubavnika



Ministar Dinkić je imao i težak sukob sa zakonom. Kao asistent na Ekonomskom fakultetu (to mesto je dobio zahvaljujući uticaju dvojice pomenutih kao mogućih očeva), Mlađa se jednog dana ranije vratio kući. Bio je šokiran kada je na svojoj ženi Tanji zatekao električara koji je trebalo da izbuši neki zid i popravi instalacije. Ispostavilo se da je električar stvarno bušio i Mlađa se mašio za "beretu". Opalio je nekoliko metaka. Srećom, ljubavnik njegove žene je preživeo i Mlađa se našao na sudu pod optužbom za teško delo. Advokati koji su ga branili uveravali su krivično veće da je Mlađa bio u stanju ''privremenog duševnog rastrojstva''. Sud je odredio veštačenje i neuropsihijatri, koju su ga potom pregledali, ustanovili su da ''optuženi boluje od teške duševne poremećenosti'', ali da nije opasan po okolinu. Nakon ovakvog nalaza, krivični postupak protiv asistenta Dinkića obustavljen je jer ''postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje''.



Ipak je ćaknut



Kada je Narodna skupština Srbije izabrala Zorana Đinđića za premijera, on je nekoliko nedelja kasnije zatražio da svi članovi njegove vlade i funkcioneri na najznačajnijim funkcijama odu na zdravstveni pregled na Vojnomedicinsku akademiju, da se utvrdi njihova radna sposobnost.

Konzilijum lekara odbio je da izda uverenja o radnoj sposobnosti tadašnjem guverneru Narodne banke Jugoslavije Mlađanu Dinkiću i ministru finansija Božidaru Đeliću. Premijer je bio veoma iznenađen i zamolio je da se zbog građana ova vest ne objavljuje i da se čuva kao državna tajna. Nakon toga, Savet za nacionalnu bezbednost pribavio mu je izveštaj i o ranijem nalazu lekara da je Mlađa ćaknut. U nalazu lekara sa VMA stoji da Dinkić boluje od paranoidne šizofrenije. Iz njegovog ponašanja vidi se da redovno uzima lekove, da očuva pribranost. Funkcija ministra finansija dođe mu kao terapija.




Ivanu svrbi



Potpredsednik Vlade Srbije Ivana Dulić Marković dovedena je iz Subotice za ministra poljoprivrede. Prethodno je bila na obuci, kao kadar proskribovane američke kuće "Monsato'', koja se bavi genetskim izmenama žitarica.

Ivana je ostala bez muža pod čudnim okolnostima. Putuje često u Suboticu. Histerična je i često se u društvu zaplače bez razloga. Na pitanje jednog saradnika: "Šta vam je gospođo", plačno je odgovorila: "Mene svrbi'', pokazujući pogledom na deo tela gde je svrbi.

Napori njenih prijatelja da joj privedu muškarca koji bi je izlečio od svraba nisu urodili plodom.

http://www.tabloid.co.yu/clanak.php?br=99&clanak=19

Kakav patetičan tekst... Uhvatili su se za to ko je kome tatko, koga gde svrbi i čiju ženu električar buši... Nije li to malo patetično? Mislim, "malo"...
 

Back
Top