da li je ponos uvek jaci

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Ima milion situacija u koje nas zivot dovede pa je na ispitu nase dostojanstvo...mnogo zena trpi svasta iz nekog straha da ne ostanu same ili ako nisu finansijski sigurne mozda na ulici...znam dosta njih i koje bi jele treci dan a ne bi trpele nekog ili nesto sto im ne odgovara...Kad razmisljam kakva sam ja moram da kazem da spadam u grupu najtvrdoglavijih stvorenja...Mnogo puta sam zbog sopstvenih principa bila u bzvz situacijama pa mi kazu da sam sama kriva....U stanju bi bila da se pojedem a da ne popustim ni za dlaku kad sam ubedjena da sam u pravu...Da li se i vi drzite svojih ubedjenja, spustite li kad kriterijume i dokle su vam granice...znam da bi se kad bih popustila i uradila nesto sto se kosi s mojim ubedjenjima osecala grozno a i kad isteram svoje ne osecam se bogzna kako bolje jer nesto moram da zrtvujem...kako naci ravnotezu?
 
Zavisi od slucaja do slucaja...Drugacije je u ljubavi , poslu, zivotu , drugarstvu , roditeljstvu...
Svaka je priča posebna i zato nema univerzalnog recepta ....pratim svoje srce i neki unutrrašnji instinkt.

Pa i ako pogrešim nešto sam naučila .
 
Ne bi trebao da bude jaci.
Mozda to sto kazes i nije ponos nego principijelnost. E sad ja smatram da sam principijelna osoba i isto kao ti teram do kraja ali samo kada je to od zivotne vaznosti za mene i za moje bitisanje. Ukoliko neko zeli da necim svojim pokvari kvalitet moga zivota onda sam u stanju da se borim do kraja i pre cu biti sama nego u losem drustvu tj. sa nekim samo zato .....nadje se vec neki razlog. Nemam problem sa samocom. I uporna sam i istrajna da ostvarim svoje ciljeve.
A opet sa druge strane znam i da popustim, ucutim, oprostim, zaboravim.
Sve je to stvar mere i mozda malo i iskustva, mislim da to malo dolazi s godinama. Uvidis koje stvari su ti prioritet i oko kojih nema cenkanja a koje su ti manje bitne i oko kojih mozes da pravis kompromis.
 
Slažem se da to ide s godinama ili možda bolje rečeno, sa iskustvom ( koje opet ide s godinama - začaran krug :)...Možda malo olabave neki stavovi...ne promene se, samo se uobliče....Možda nas život nauči šta su prioriteti....gde treba istrajati do kraja, a gde je to na sopstvenu štetu....Naravno, nismo svi isti....Mislim da sam čitav niz godina bila toliko ponosna da sam propustila mnogo toga ili uradila na svoju štetu.....Još uvek je to u meni, onako solidno izraženo,ali sada bar malo bolje razmislim pre nego što kategorički zauzmem stav....
 
Zavisi od slucaja do slucaja...Drugacije je u ljubavi , poslu, zivotu , drugarstvu , roditeljstvu...
Svaka je priča posebna i zato nema univerzalnog recepta ....pratim svoje srce i neki unutrrašnji instinkt.

Pa i ako pogrešim nešto sam naučila .
+

pa nije uvek jači...i kad zovem nešto ponosom, posle ukapiram da je bio inat (kad govorim o privatnom životu).
jedino, ako me neko spopada na poslu...e, to jeste držanje do sebe.
e ovako ;)
ponos se cesto mesa s inatom (npr ovo sto dzordz kaze pratim ponos pa i na svoju stetu,to je cist inat
ja sto sam starija to vise popustam,ali kad je stop i kad se to zasluzilo e onda je stop i barijera je podignuta visoko visoko
 
+


e ovako ;)
ponos se cesto mesa s inatom (npr ovo sto dzordz kaze pratim ponos pa i na svoju stetu,to je cist inat
ja sto sam starija to vise popustam,ali kad je stop i kad se to zasluzilo e onda je stop i barijera je podignuta visoko visoko

To se odnosilo na princip u vezi posla...dakle nikad dupeuvlakac i prodana dusha..imam obraz i dostojanstvo..ako neko dopusti da ga gaze neka mu taj ponos
 
Vremenom sam se menjala u vezi sa ovom temom, iako po prirodi veoma ponosna.
Licno dostojanstvo nema cenu, ali sta je to je stvar od coveka do coveka, ono sto neko smatra povredom svoje casti nije isto i za nekog drugog.
Ponos mi je ipak iza porodice na listi mojih zivotnih prioriteta, pa sam u porodici spremna da gutam i tolerisem vise nego sto je sto bi se reklo moja granica.
U ostalim sferama zivota sam tolerantna na drugacije stavove, ali ako sam u pravu, a neko me napada, suocice se sa neumornom azdajom koja ce nepokolebljivo braniti svoje stavove.
Sta je to dostojanstveno ili ne danas je vrlo fleksibilna kategorija.
Da li je dostojanstveno da vas kasir potkrada? Nije, ali to je u opisu njegovog posla.
Da li je dostojanstveno ovo sto rade mediji, plasiranjem placenih tekstova i laznih slika? Nije, pa oni to ipak rade.
Tako da ako gledamo tako radikalno svako bio ispod neke casti i morala.
To je ono sto odavno pokusavam da kazem - dostojanstvo i moral su duhovne kategorije koje ne namece niti moze nametnuti niko nikome, to je osobina necije duse. To je svojstvo licnosti sta on smatra moralnim a sta ne. Neko savrseno dostojanstven i besprekorno moralan ne postoji. Savrsenstvo ne postoji.
Zato verujem da je potrebna fleksibilnost u svim sferama u zivotu, pa i u stavovima. To je nesto sto ucim svakim danom.
Jer, da, ja mislim da sam svrsto u pravu, ali i ta druga strana moze u isto vreme biti u pravu. Zasto? Jer istina je zapravo samo stvar cinjenica, materijalnog dela sveta, a sta je istina u duhovnom smislu je nesto sto je diskutabilno.
Ako ja zivim s uverenjem da mi je neko naklonjen, a za to nemam nikakve dokaze, da li je to istina? Kako ja to da znam?
Dakle, u domenu duhovnog zivota istinu delom i sami gradimo tj. u ovom slucaju je potrebno da se covek suoci sa sobom i bude svestan sebe i radi na sebi.
A sve i da ne prevazidjes svoj veliki ponos, sta sad?
Na ovom svetu postoji toliko razlicitih ljudi, u ovom sarenilu sresces srodne duse koje cete raumeti, jer uvek kazem - makar po zakonu verovatnoce.
Covek treba da bude i ostane svoj i da voli sebe pre svega, u tome je kljuc i ravnoteza.
 
Zavisi od slucaja do slucaja...Drugacije je u ljubavi , poslu, zivotu , drugarstvu , roditeljstvu...
Svaka je priča posebna i zato nema univerzalnog recepta ....pratim svoje srce i neki unutrrašnji instinkt.

Pa i ako pogrešim nešto sam naučila .

Исто. z:)

Једноставно, чак ни не размишљам о неком поносу као категорији.
 
ponos ne....nije mi nesto bitan.ali drzim do svojih stavova i uvek sam spremna da stanem iza njih...spremna i da ih korigujem ako osetim da nisam u pravu,ali ih ne prodajem jeftino samo zato sto neko krene da insistira.
 
josh nisam bila na nekom drasticnom ispitu sto se toga tice a nadam se da i necu. ili ga nisam primetila. verovatno dosta gubim sto se drzim nekih stvari pa cu mozda da se otkacim od toga. ali verovatno nije bitno. ono sto ti je zaista bitno neces dati tek tako, a ako si ga dao znaci da si samo mislio da ti je bitno
 
Ja uopste ne mislim da su ponos i neciji principi jedno te isto...
Za ponosom me bas zabole, principi su mi usmjereni ka ocuvanju nivoa licne srece... Pristajanje na kompromise ispod tog nivoa bio bi samo potez ocajnika, sto mu dodje samo ljepsi izraz za glupost...
 
hm, nemam pojma sta vam je taj ponos..i od koga je jaci..to mu dodje ko pocepana licnost pa jedan moj deo jaci od drugog, jel..

kad mi je bitno, radim ono sto hocu, govorim ono sto mislim, i platim cenu za to kad je neophodno. i ne zovem to ponosom.
kad mi nije bitno..nije mi bitno.
 
Ima milion situacija u koje nas zivot dovede pa je na ispitu nase dostojanstvo...mnogo zena trpi svasta iz nekog straha da ne ostanu same ili ako nisu finansijski sigurne mozda na ulici...znam dosta njih i koje bi jele treci dan a ne bi trpele nekog ili nesto sto im ne odgovara...Kad razmisljam kakva sam ja moram da kazem da spadam u grupu najtvrdoglavijih stvorenja...Mnogo puta sam zbog sopstvenih principa bila u bzvz situacijama pa mi kazu da sam sama kriva....U stanju bi bila da se pojedem a da ne popustim ni za dlaku kad sam ubedjena da sam u pravu...Da li se i vi drzite svojih ubedjenja, spustite li kad kriterijume i dokle su vam granice...znam da bi se kad bih popustila i uradila nesto sto se kosi s mojim ubedjenjima osecala grozno a i kad isteram svoje ne osecam se bogzna kako bolje jer nesto moram da zrtvujem...kako naci ravnotezu?
Раније сам била , па могло би се рећи горда...али то је била врста гордости која је проистицала из импулсивности.

Данас тога више нема, сазрело се, порасло се. :)

Како наћи равнотежу?

Овако то ја радим: научила сам да рачунам тј. будем прорачуната у многим ситуацијама, осим кад дајем.;)
Кад зависим од неког, онда док не истерам своје не сечем грану на којој седим.
Кад дођем у конфликт са неким , добро размислим ко је па му кажем или не кажем своје право мишљење, све док се не створе услови за тако нешто.

Е, кад ме неко не поштује, а зависим од тог неког ( ули не зависим, још пре тад), отерам у три лепе- за мене је то бити достојанствен.

Суштина је увек саслушати друге и покушати лепо се разјаснити, без надменог става, без сарказма над ставовима другог, па чак и кад тако не мислиш.

У животу се мора умети вагати.
Не ваља ићи главом кроз зид.
 

Back
Top