Ukinuti lazne predstave o ljubavi

Sally_Solomon

Poznat
Poruka
9.519
Sta mislite da li bi bilo pametnije ukinuti deci lazne predstave o ljubavi, da li bi onda bilo manje promasenih uzaludno potrosenih zivota i nesrecnih ljubavi?
Ili je ipak bolje da dok su deca pustimo ih da veruju kako je zivot predivan sve je sjajno bajno ruzicasto, kako ce jednog dana uopznati svog princa na konju i ziveti srecno do kraja do zivota, a posle smrti u raj kao pravi mali andjelcici...Mozda je i ok da ih stedimo na taj nacin, ali moze da se desi da kad odrastu i shvate da su bajke bajke a realnost nesto drugo, da budu toliko pogodjeni time da padnu u depresiju kada shvate da je zivot mnogo tezi i komplikovaniji nego sto su mislili, i da se ne zavrsava prica uvek tako da lovac ubije velikog zlog vuka i dobro pobedi.
 
Ne, verujem da ih treba uciti da postoji dobro i ljubav i da pobedjuju. Stare bajke (Crvenkapa, Uspavana lepotica..) imaju svoja objasnjenja u psihologiji kao i prica o deda Mrazu i verovanje u istog ;)
Jer, ljude cesto u zivotu odrzava samo nada, kad nje nema sve je gotovo.. Zato je verovanje u bajke savrseno.. Dok sam verovala, budila sam se sa osmehom. Nazalost, prerasla sam i bajke i Deda Mraza .. :(
 
hajde da ukinemo detinjsto deci !
hajde odmah da im kazemno da deda mraz ne postoji da ce stradati u ratu i da ce ce ako budu pusili dobiti rak.
hajde umesto u zooloski vrt da ih vodimo na infektivnu kliniku da vide razne polne i bolesti zavisti....
ma bolje da ima odmah odsecemo ruku posto ce cackati struju ringlu sta god pa da predupredimo zlo.

pobogu i zaboga miloga Sali....

ko je tebi razbio iluzije kada su ti bila najpotrebnija (u detinjstvu )? niko jel tako...
nemoj ni ti da budes "babaroga" :D
 
Pa pravi svako za sebe, ali zato sto dok odrastamo nas uce lazima...pitanje je da li bi mozda bilo bolje uciti decu realnom zivotu od starta?

E, a kako su te to učili? :))))
Mama ti je pričala kad si mala kako ne postoje srećne ljubavi, ćeri, kako je sve to laž ili ti je pričala kako jedva čeka da porasteš da i ti osetiš spoznaje prave ljubavi i dobro se udaš, budeš srećna i to? :))))
 
hm... drago mi je onda sto sam jos uvek dete... i koliko god zivot bio komplikovan i tezak, a ume da bude poprilicno u situacijama nekim, i dalje je lep i ruzicast... i sve je super... i nista nije toliko strasno... a to sto je neko ogorcen i misli kako se ceo svet srusio na njega i kako je njemu najteze, ne znaci da i sve ostale treba ubedjivati da mora da bude tako... jer ne mora... svi smo mi posebni svetovi... i svaki se razlikuje od nekog drugog...
neki stari, uceni ljudi u Japanu su govorili da zivot nije protracen ako ga celog posvetimo trazenju jednog jedinog cveta... i nece biti protracen cak i ako ga, do kraja, ne nadjemo... jer je, u tom slucaju, nas zivot imao neki smisao... koliko ljudi poznajete koji se necemu daju bezrezervno i potpuno? bilo sta da je u pitanju...
 
Život nije promašen ako ne sretneš "pravu" ljubav.

Postoje deca koja ne maštaju o princu na belom konju. : )

Ovaj, ja stvarno ne mogu da zamislim dete kome pričaju o ljubavi (između dvoje ljudi), brakovima i sličnim stvarima. :))))

OK, lose sam se izrazila. NE mislim da je zivot promasen ako ne sretnes "pravu ljubav" nego da neki ljudi strace zivote trazeci neki ideal koji ne postoji, a oni su odrasli pod ubedjenjem da postoji, i ne mogu da se oslobode toga
 
Uf pogresno ste me razumeli..neki bar. Mislila sam prvenstveno na tv, filmove, bajke, pricice..naravno da mi nisu roditelji pricali o tome. I nisam mislila da saspemo deci odmah sve najcrnje o zivotu..nego samo realno

Ah, da, ja sam te pogrešno razumela. :))))
Ok, filmovi, bajke itd... Pa, isto tako imaš gomilu stvari koje pokazuju suprotno...

Naše verovanje svakako ima veze sa trenutnim stanjem-
-ako si sada srećna u ljubavi, onda u nju i veruješ, ako si se razočarala, onda naravno da misliš (ne ti, nego uopšteno) da su ta "učenja" pogrešna... Sve dok opet ne osetiš ljubav i tako u krug... : )
 
OK, lose sam se izrazila. NE mislim da je zivot promasen ako ne sretnes "pravu ljubav" nego da neki ljudi strace zivote trazeci neki ideal koji ne postoji, a oni su odrasli pod ubedjenjem da postoji, i ne mogu da se oslobode toga

Ah, pa to je onda njihov problem, tj. nije ni problem, jednostavno, takvi su kakvi su, pa kome se zalomi... Mislim da to nema veze sa "učenjem", oni bi tragali svakako i bez toga...
Npr. i ja sam kao mala verovala u bajke, slušala o tome itd, ali ne tragam za pravom ljubavi, a nisam ni razočarana ni ništa. Jednostavno, takav sam tip, tj. dokaz da to ima više veze sa tvojom ličnošću samom (predispozicijama)... : )
 
Sta mislite da li bi bilo pametnije ukinuti deci lazne predstave o ljubavi, da li bi onda bilo manje promasenih uzaludno potrosenih zivota i nesrecnih ljubavi?
Ili je ipak bolje da dok su deca pustimo ih da veruju kako je zivot predivan sve je sjajno bajno ruzicasto, kako ce jednog dana uopznati svog princa na konju i ziveti srecno do kraja do zivota, a posle smrti u raj kao pravi mali andjelcici...Mozda je i ok da ih stedimo na taj nacin, ali moze da se desi da kad odrastu i shvate da su bajke bajke a realnost nesto drugo, da budu toliko pogodjeni time da padnu u depresiju kada shvate da je zivot mnogo tezi i komplikovaniji nego sto su mislili, i da se ne zavrsava prica uvek tako da lovac ubije velikog zlog vuka i dobro pobedi.

Ne znam šta podrazumijevaš pod lažnim predstavama o ljubavi, a šta realnim...
ni šta te je navelo na ideju o "ukidanju" bajki, pričica o ljubavi, o anđelima i sl.

Kakvi ljudi će odrasti od djece koju niko djelima i riječima ne uči ljubavi - to se ja pitam...:neutral:
Šta će biti smisao njihovog života, i kako će ih život bez spoznaje ljubavi zaštititi od depresije i osjećaja promašenosti...i koji od spomenuta dva načina "traćenja" života je ustvari uzaludan...??? z:(
 
Ah, da, ja sam te pogrešno razumela. :))))
Ok, filmovi, bajke itd... Pa, isto tako imaš gomilu stvari koje pokazuju suprotno...

Naše verovanje svakako ima veze sa trenutnim stanjem-
-ako si sada srećna u ljubavi, onda u nju i veruješ, ako si se razočarala, onda naravno da misliš (ne ti, nego uopšteno) da su ta "učenja" pogrešna... Sve dok opet ne osetiš ljubav i tako u krug... : )

Ja i verujem u ljubav, i drago mi je sto ne verujem u onu savrsenu iluziju u koju sam verovala kao klinka pa se uvek razocarala...
Sad samo znam da je ljubav nesto drugo, pa mi pade na pamet gomilu laznih ideala sa kojima nas obasipaju sa svih strana a mi upijamo dok smo nezreli.
Sad sam ispala negativac razocarana u zivot i slicno :)
Eh kako se tekst bez tona moze pogresno protumaciti
 
Sta mislite da li bi bilo pametnije ukinuti deci lazne predstave o ljubavi, da li bi onda bilo manje promasenih uzaludno potrosenih zivota i nesrecnih ljubavi?
Ili je ipak bolje da dok su deca pustimo ih da veruju kako je zivot predivan sve je sjajno bajno ruzicasto, kako ce jednog dana uopznati svog princa na konju i ziveti srecno do kraja do zivota, a posle smrti u raj kao pravi mali andjelcici...Mozda je i ok da ih stedimo na taj nacin, ali moze da se desi da kad odrastu i shvate da su bajke bajke a realnost nesto drugo, da budu toliko pogodjeni time da padnu u depresiju kada shvate da je zivot mnogo tezi i komplikovaniji nego sto su mislili, i da se ne zavrsava prica uvek tako da lovac ubije velikog zlog vuka i dobro pobedi.

O tempora, o mores...

Nema laznih predstava, sve se uci.
A pametno je ne idealizovati stvari, nego sve u svoje vreme.
Hm, devojcice od 30 godinica koje cekaju princeve a udaju se za konje, jel to? z:)
 
Ne znam šta podrazumijevaš pod lažnim predstavama o ljubavi, a šta realnim...
ni šta te je navelo na ideju o "ukidanju" bajki, pričica o ljubavi, o anđelima i sl.

Kakvi ljudi će odrasti od djece koju niko djelima i riječima ne uči ljubavi - to se ja pitam...:neutral:
Šta će biti smisao njihovog života, i kako će ih život bez spoznaje ljubavi zaštititi od depresije i osjećaja promašenosti...i koji od spomenuta dva načina "traćenja" života je ustvari uzaludan...??? z:(

Jaaaooj bolje da sam cutala.. Nisam rekla da ih ne ucimo ljubavi...samo da ih ne ucimo laznoj ljubavi, nerealnim idealima...sve oko nas samo vice kako moras biti divan uspesan savrsen imati sve savrsen zivot savrsenu decu savrsenu karijeru..samo sam bila protiv tog vestackog.. zar nije lepota i u tome sto nemas taj zivot sa reklame, sto svi imamo problema, i u slicnoj meri ima srece i tuge..uf dobro prestajem, nek shvati ko kako hoce temu
 
sali nemoj da se uzbudjujes razumeli smo mi tebe savrseno !
ali zamisli devojcicu 6-ti razred umire za decakom 7-mi razred i ti pocnes da joj pricas o tome kako se jednog dana nece secati tog decacica zbog koga zeli da sece vene zbog koga joj srce igra noge klecaju....u neko doba treba uputiti mlade ljude kako stvari funkcionisu ali nikako ih ne treba ubiti u pojam. jer koliko razocarenja toliko i PRAVIH LJUABAVI postoji (ako ne i vise). svaki roditelj neka se bavi svojim detetom kako smatra da je najbolje ako gresi gresi ako ima pametan savet odlicno ali ako nista drugo iskustva koja smo sami proziveli nas kristalisu i stvaraju ljudima u poznim godinama. nema tu zajednicke formule za srecu
 
O tempora, o mores...

Nema laznih predstava, sve se uci.
A pametno je ne idealizovati stvari, nego sve u svoje vreme.
Hm, devojcice od 30 godinica koje cekaju princeve a udaju se za konje, jel to? z:)

Bravo, shvatio na pravi nacin temu. Imam drugaricu od 27...ubedjena sam da je to problem, previse bajki, devojka ceka savrsenog. Ja sam do pre par godina bila takva, pa me svaki razocara posto naravno nije se uklapao u moju bajku. Sad je drugacije, ali mislim da ima i dalje dosta devojaka koje uzaludno traze nekog tamo princa.
 

Back
Top