Uporno maženje je jedan od znakova da je porođaj blizu.
Kada počne, mačka ima trudove kao i mi, dahće, bolno mjauče, prede i traži stalnu gazdaricinu pažnju. Posle nekog vremena (različitog, kao i kod nas), puca vodenjak i prvo mače kreće napolje. Ako je sve u redu, mače će se roditi za par minuta, mama će ga olizati, smestiti da sisa , pa olizati sebe i pojesti posteljicu. Neke mace u pauzi između dva mačića sa zadovoljstvom popiju malo vode, ali neće izlaziti iz kutije nego im činijicu treba staviti pod nos i pridržati dok piju, pa onda skloniti da se voda ne prolije. Sledeće mače kreće za desetak minuta, ili za sat, a desi se i da se poslednje mače rodi tek sutradan. Svejedno, u sledeća 2-3 dana maca ne želi da napusti svoje bebe, pa joj i hranu i vodu treba servirati u kutiji i ukloniti čim se zasiti. Treba joj nuditi često, barem na svaka dva sata. Maci treba dati onu hranu koju najviše voli. Ponekad se par dana posle porođaja dešava da prducka kao tvor. Valjda se to materica i creva ponovo vraćaju u prvobitni položaj pa gasovi rade svoje, ali ne da bazdi...
Ja macama spremim mesto za macenje bar nedelju dana unapred, stalno im ga pokazujem i ubeđujem ih da tu malo odspavaju. Tako se naviknu na njega i znaju kuda da idu kada dođe vreme. Kada počnu trudovi, macu treba smestiti na to mesto i ostati pored nje bar dok se prvo mače ne rodi. Imala sam situaciju da je maca bila spremna za koćenje a meni su baš tada došle stranke i morala sam u kancelariju sa njima. Ona je trčkala za mnom iako je već pola mačeta virilo napolje, vratila sam je u kutiju, ali kad sam posle 10 minuta ispratila stranke - zatekla sam i mačku i tek rođeno mače na sred kuhinje. Zato je najbolje biti stalno uz nju, maziti je i pružiti joj svu moguću podršku dok ne bude imala bebe o kojima mora da brine i ne može da kidne iz kutije. Ja odmah mazim male mačiće iako su još mokri. Hoću da se naviknu na ljude i da od rođenja prihvataju našu ruku i miris kao nešto pozitivno. Zanimljivo, ali i tako maleni imaju instinkt koji im govori da mi nismo mačke i odmah sikću na nas. To traje jedno 4-5 dana a onda shvate da nismo opasni jer naš miris i mamino predenje idu zajedno.
Na dno "macilišta" ja obavezno stavljam više slojeva. Donji sloj (najpre novine, pa sunđer, pa neki pamuk koji nije jako čupav da se male mačije kandžice ne kače za njega, recimo stari peškir ili posteljina) i gornji sloj koji bacam čim se mačka izmaci jer je sav mokar i krvav. Preko donjeg sloja stavim najlon kesu i dobro zaglavim da maca dok se koti ne može da ga zdužva, pa onda neki deblji tekstil koji takođe dobro uglavim.
Celo macilište treba zaštititi od svetla i promaje pa je za to najbolja velika kartonska kutija, ili treba prebaciti preko njega neki čaršav, da bude kao šator. Jeste da ta skalamerija ružno izgleda u sobi, ali ne traje dugo, oko 2 nedelje, a posle će klinci i sami da se razmile po sobi pa im ne treba zaštita.
Kad maca završi sa porođajem ona se mirno smota oko svoje dece i ne mrda od njih. Umorna je, gladna, žedna, i tada treba polako izvući ispod nje onaj gornji sloj tkanine i kesu da ona i klinci ostanu na čistom i suvom. Često mačka posle porođaja krvari još dan-dva ali ne mnogo, samo par kapi krvi, i to je normalno. Ako ima više krvi, možda treba zvati veterinara.
Kada je sve gotovo tada je treba pomaziti, nahraniti, napojiti pa ostaviti na miru da se svi pošteno odmore.
Neke mačke dozvoljavaju razgledanje mačića, ali većina pokušava da ih sakrije i zaštiti tako što će se izvaliti preko njih dok mi gledamo. Poneke su suviše trapave i zbunjene pa prilikom takvog "sakrivanja" prignječe mače koje urla od bola a ona se još jače nasloni na njega... naravno, gazdarice i tu moraju da intervenišu i spašavaju sitnu dečicu.
I tako - čitav cirkus sa mačkama i njihovim porođajima.